Imam prijatelja, našeg kolegu motoristu, koji zarađuje za život vozeći kamion. To radi praktično ceo život, sad mu je oko 30, iza sebe ima nebrojeno kilometara. Vozi kamion sa prikolicom. Neverovatno razložan i inteligentan čovek, koji poseduje svaki ljudski moralni kvalitet koji neko može posedovati.
Kako izgleda njegov dan? Osmočasovno radno vreme mu je naučna fantastika. Na njemu je kada će krenuti na turu, a konkretnog dana mora uraditi turu, bilo da ide u Užice, Jagodinu, bilo gde. Obično ustaje u periodu 02-03h noću, na poslu je pre 04h, gde kreće natovarenim kamionom do kafana (vozi pivo) koje su mu na turi do krajnjeg odredišta. Završava sa poslom obično oko 17-18h, retko ranije, i tada kreće kući. Mislim da spava jedva 4-5h dnevno. Po njegovim rečima, dresirao je sebe tokom svih godina da ne zaspi za volanom, i sa tim nema problema. Ima problema kada, u periodima gadne izmorenosti, počne da mu se priviđa svašta. Obično traktori, ljudi koji istrčavaju na put... Zaista ga volim kako se može voleti prijatelj i brat, i zaista sam zabrinut za njega. I zaista se plašim da može pokupiti u preticanju i mene, i bilo koga od kolega, i autobus pun dece, sve zbog katastrofičnog umora koji svakodnevno trpi.
On mi je pao na pamet kada sam pročitao ovu temu.