Jump to content

Moto Zajednica

S kraja na kraj Bosne preko Crne Gore i Hrvatske

Recommended Posts

  • Svrati ponekad, 142 postova
  • Lokacija: Ljubljana
  • Motocikl: Aprilia Pegaso; BMW R 1200 GS

Četvrtak 28.06. 2012. ja na poslu kao nešto radim. Ustvari ni'dje veze, ne radim, gledam kroz prozor (blejim) sa mislima jako jako daleko. Gledam tako nebo i čekam kraj radnog vremena da sjednem u auto i uputim se za Gradušku, jer sutra je veliki dan za mene. Od kad znam za sebe volim motore i imam želju da ih vozim. Međutim, poznavajući svoje roditelje koji se nikad ne bi sa tim složili, a i generalno njihovu finansisku situaciju u to vrijeme nikad im nisam to smio ni u šali predočiti, a da ne pričam tražiti. I šta mi je drugo ostalo, nego da ćutim i da se školujem, studiram, učim, počnem da radim i čekam neka bolja vremena da skupim neku kintu i kupim sebi motor. Eto, sve se to nekako izdešavalo tim redom, ni samo ne znam kako niti sam toga svijesta. Završih faks, počeh da radim i dođoše ta dugo i željno isčekivana bolja vremena i eto me sjedim u autu vozim se kući gdje me čeka moj leteći konjići koji će da me povede u moju prvu životnu moto avanturu. I tako dođoh kući, pregledah motor da li je sve spremno za sutrašnji put i pozvah saputnike i dogovorišmo sve. Poslije neprospavane noći čekam kolege, i konačno jedan po jedan stužu na zborno mjesto. Kolegi to jutro zategnu alnaser!? WTF!? Šta sad? Ne može da pali? Ma rekoh vozi guraćemo te cijeli putem, sad se ne odustaje.

 

post-18738-0-55431600-1357847994_thumb.jpg

 

 

Krenuli smo, ali pošto od nas 4 niko nije imao iskustva na ovakim turama tako pojma nismo imali koliko kilometara može da se izvozi za jedan. O tome nismo ni mislili, ustvari nismo mislili ni očemu, bitno je bilo samo da smo krenuli i da idemo. I tako vozili smo uz kratke pauze za kaficu do Vlasenice. Taj put uglavnom ide kroz urbane dijelove tako da nismo puno ni slikali. Ništa zanimljivo.

U Vlasenici smo se zaustavili pored nekog jezerceta da se malo prezalogaji, suvo meso, slaninica, kobasica, svježa paprika i Bog da te vidi ;) Iz kafane još dvije tri ture pića i par sladoleda i mi novi ;)

 

post-18738-0-61304000-1357850380_thumb.jpg

 

 

post-18738-0-09600500-1357850398_thumb.jpg

 

 

Poslije predaha i osvježenja nastavišmo dalje prema Višegradu. Tek sad počinje onaj pravi užitak u vožnji koji sam issčekivao godinama, vožnja traje, uživam jer vozimo preko Romanije, predjeli su prelijepi. Vozim i razmišljam " ... da to je to, to je taj osjećaj koji sam zamišljao...tačno tako sam zamišljao.." Jer ujedno ova tura je za mene bila i neka vrsta testa. Želio sam da vidim da li je to ono što me stvarno privlači ili sam ja samo sebi umislio u glavi tokom svih ovih godina. Definitivno sam dobio odgovore na sva svoja pitanja...

 

post-18738-0-98858300-1357850753_thumb.jpg

 

 

Malo odmora u hladu da se rashladimo... temperatura je 36 C

 

post-18738-0-82930100-1357851565_thumb.jpg

 

 

Idemo prema kanjonu Drine.

 

post-18738-0-96484800-1357851644_thumb.jpg

 

post-18738-0-31957900-1357851788_thumb.jpg

 

Tu se zaustavljamo poslije jednog tunela da odmorimo i malo prokomentarišemo tok puta i okvasimo grlo. Zaustavili smo se na jednom proširenju tik na izlazu iz tunela

 

post-18738-0-67894300-1357850904_thumb.jpg

 

 

Zaustavili se mi tu, razgovaramo, atmosvera na visokom nivo (mada nas već polako i umor stiže)....kad iz tunela se čuje neka buka...

Rekoh ljudi ovo je neka bijesna mašina i ne štedi ga vlasnik ni najmanje :) Kako izustih to iz tunela izleti BMW R 1200 GS. Čim nas opazio, a opazio nas je poprilično kasno počeo je da koči :/. Ja i dan danas ne znam kako je on uspio ostati na motoru da nije pao sa njega, motor se jedno 3-4x priječao po cesti...i sad me prolaze trnci...

Stade lik, kaže iz Sarajeva je. I tako razgovaramo sa njim šta je koje, zna li kuda će ili luta kao i mi ... Kaže ide za Srbiju, pa će na Kosovo, a sa Kosova odoše njih par za Rusiju. A ja!? Ja naravno odma počeo da obilazim oko GS :) Aj rekoh bar da se uslikam pored njega :) da imam sliku jer ko zna kad ću njega imati...

 

post-18738-0-49784000-1357851290_thumb.jpg

 

post-18738-0-23708500-1357851729_thumb.jpg

 

Krećemo dalje, pauza prošla. Polako ali sigurno približavamo se Višegradu. Vozim tako svoga konjća kanjonom Drine i razmišljam "..lijep motor, udoban... pitam se kad ću ga ja povesti, provozati da ga osjetim", a o tome kad ću ga posjedovati... pff... o tome nisam ni razmišljao jer to mi se u tom trenutku činilo nedostižno... Tad sam mogao samo da ga gledam i divim mu se :( ... Sad!? :) Sad su se stvari malo promijenile :D

 

I tako na kraju dana stigosmo u Višegrad.

 

post-18738-0-66969500-1357851980_thumb.jpg

 

post-18738-0-38687400-1357851963_thumb.jpg

 

 

Smjestišmo se u neki motel i poslije raspakivanja na stari most popiti pivo za laku noć ;)

 

post-18738-0-24662900-1357852191_thumb.jpg

 

 

post-18738-0-25566800-1357852209_thumb.jpg

 

 

Pivo popijeno i pravac krevet. U krevetu ležim, umoren jesam ali umoran nisam. Leži sav vibriram jer ipak vozio sam jednocilindraša 400 km. Zaspao sam dubokim snom, okrenuo se nisam cijelu noć....

  • Podržavam 13

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

  • Svrati ponekad, 142 postova
  • Lokacija: Ljubljana
  • Motocikl: Aprilia Pegaso; BMW R 1200 GS

Budim se iz dubokog sna, odmoran, naspavan i spreman za novi put. Mislim da nikad brže iz kreveta nisam ustao. Izađem na terasu da vidim vrijeme, a vrijeme savršeno. Bacim jednu fotku sa terase na stari most i počnem da dižem i budim saputnike.

 

post-18738-0-56592400-1357934077_thumb.jpg

 

 

Spakovašmo stvari, odjavišmo se na recepciji (smiještaj smo platili 20 km po osobi ako koga zanima) i pravac restoran na doručak i kafu. I tako jedemo u bašti restorana, dok se novi dan budi a sa njim i ljudi. Jedemo i dogovaramo turu za taj dan. Šta, kako, kuda? Imamo okvirni plan a to je da do večeri stignemo u Trebinje :). Idemo preko Foče, Čemernog, Bileće i Gackog. To je put od nekih 200-injak km, sa mnogim zaustavljanjima trebalo bi se bez većih problema izvesti s obzirom da smo juče izvezli skoro 400 km. Poslije doručka, popijene kave pokret. Gurnemo Dušanovo DR Big-a da upali. Upališe svi i odoše. Rekoh sad ću i ja za vama. Sjedam ja na svog pegasića, na ključ da ga upalim... Ništa!!! Vrti, vergla ali da upali neće! Neće da sastavi nikako. Ja ne mogu da vjerujem! Imam motor preko dvije godine, vozio ga po svakojakim vrletima, vukojebinama, brdima, kroz šumu, uzbrdo, nizbrdo i nikad ništa i sad mi zakuca iz čistog mira :/ Da čovijek popizdi. A ono što je najgore ne znam šta mu je. Ja oko njega zaviri podviri ali džabe neće da pali. Nemam šta drugo nega izvrtati svjećicu i izverglati ga bez svijećice. Poslije još očistim svijećicu i osušim upaljačem. Sve to sastavim vratim nazad i upali na pola ključa, što bi rekao naš narod. Ja opet presretan. Gaščina!!! Dok se sve to izdešavalo izgubili smo poprilično vremena, ali na putu smo opet. Krenuli smo uz Drinu prema Foči. Iako je bilo kasno jutro, sunce je već poprilično počelo da prži. Krajolici prelijepi, uživam u vožnji. E tu počinju moji prvi problemi sa motorom. Kao što već rekoh nikad ništa ali onda iz čista mira poče da zajebava. Ali valjda to tako mora. Problem je nastao u tome što kad potroši recimo 5 l goriva počinje da se gasi, tj.. kad se nivo goriva u rezervaru smanji u filteru goriva pojavi se vazdušni čep koji blokira dotog goriva do karburatora i motor se ugasi jer praktično ostaje bez goriva(ako ko zna zbog čega se to dešava neka mi javi). Stanem, skinem crijevo sa filtera i ispustim vazduh, gorivo krene, sve sastavim i vozi dalje. Dalje!? Hm hm Hajde da definišimo to dalje! Pod dalje smatram par km i onda opet isto sranje :( Staj u punoj opremi i ponavljaj proceduru. A obično sam stajao na navećem suncu, jer hlada nigdje nije bilo. E sad zamislite kako je stati na +36 u crnoj opremi i prćkati oko motora :/ ja ne bih da se sjećam ni sad ako baš ne moram ;) Dovučem se tako do neke benzinske uspem goriva i opet sve ide bez problema, ja srećan. Gaščina!!! Tako prodjemo Goražde i Foču pa stanemo pored rijekice da malo odmorimo i kaficu popijemo. Sad koja je rijekica stvarno ne znam ali je prelijepa.

 

post-18738-0-09447100-1357941773_thumb.jpg

 

 

Poslije kraćeg odmora krećemo dalje. Upekla žara Božija ali u vožnji se uživa ko još razmišlja o vrućini. Krećemo prema Tjentištu, Sutjeskoj, Čemernom...

S vremena na vrijeme zaustavljamo se i pravimo pauze

 

post-18738-0-78418600-1357942559_thumb.jpg

 

 

Ja opet gledam svog pegasića i nikako mi nije jasno šta mu se dešava, zašto danas otkazuje poslušnost...

 

post-18738-0-73110300-1357942741_thumb.jpg

 

Vozimo se mi tako, uživamoa razgledamo krajolike ....Odjedom ispred nas jezero. Usporim ja, dignem vizeir, rekoh : " Ljudi hoćemo li na kupanje!?" A oni, kao da su samo to čekali. Provozašmo se jedan krug oko jezera i ocijenišmo gdje ima najbolji prilaz. Spustimo se mi tako do jezera, poskidamo sve sa sebe i pravac u vodu, pljus. A voda !? izmišljena... ne mogu da nađem pravu riječ koja bi bar približno opisala kako sam se osjećeo u tom trenutku kad sam zaplivao... momenat koji traje...

 

post-18738-0-02475800-1357942060_thumb.jpg

 

 

post-18738-0-84692500-1357942074_thumb.jpg

 

 

post-18738-0-34628500-1357942096_thumb.jpg

 

 

Plivušili smo malo tu, rashlađivali se, družili i razgovarali se pojma nemam koliko dugo ali uglavnom lijepo nam je bilo. Imali smo nešto i pića. Riješi smo to što smo imali i pokret. Krećemo prema Sutjesci.

Ovaj dio puta je popriličnu uzak i nepregledan i zahtjeva pažu. Stižemo na Sutjesku i naravno penjemo se da obićemo spomenik palim borcim NOB-a.

 

 

post-18738-0-06919100-1357942832_thumb.jpg

 

 

post-18738-0-32027500-1357942896_thumb.jpg

 

 

post-18738-0-63019800-1357942907_thumb.jpg

 

 

post-18738-0-59622600-1357943007_thumb.jpg

 

 

Pali motore (ko može :) ) neko na ključ, neko na guranje neko (recimo ja) nikako :/ heheh moram malo šale na svoj račun. Razmišljam tako šta da radim, i skontam da je previše gust filter i kad se smanji pritisak goriva ne može da prolazi kroz njega. Drug Bili mi kaže uzmi šarafcige i probi sito. Ja razmišljam da li da to uradim ili ne!? Reko proće neki trun začepiće mi diznu u karburatora pa tek sam ga onda najebo. I odlučim se da ga ne probije, što će se pokazati kao kardinalna greška. Jer nekih 500 km poslije sam probio sito i od tad mi motor više ni jedno nije stao. A tih 500 km prije probijanja? O njima ne bih sad ;) idemo dalje, vožnja traje, uživamo...

 

post-18738-0-98419400-1357943306_thumb.jpg

 

 

post-18738-0-78859500-1357943324_thumb.jpg

 

 

post-18738-0-40438600-1357943339_thumb.jpg

 

 

post-18738-0-08597000-1357943358_thumb.jpg

 

 

post-18738-0-81569900-1357943369_thumb.jpg

 

 

Put je izmišljen... Čemerno!? Sad mi je jasno zašto se tako zove. Mada ipak prelijepo izgleda u ovo doba godine mora se priznati...Počinjemo da se spuštamo u Gacko. Ne pravimo pauzu već odma nastavljamo prema Bileći. I onda šlag na tortu! Put Gacko-Bileća jednom riječu savršenstvo. Širok, Dugačke pregledne krivine se smjenjuju a asvalt drži kao ljepilo bez i jedne jedine fleke. Jednostavno ne možeš biti a da ga ne zavrneš i prepustiš se uživanju obaranja u krivinama. Ta dionica puta duga je nekih 50 km, a prevezao sam je u dahu. Dušan i ja smo dali sebi oduška i povezli. Još mogu da osjetim i vidim kako pripremam motor za svaku krivinu... prilazim desnom kraju puta, spuštam ga u 3.i dižem mu obrtaje na 4000, pogledom kao nožem presječem krivinu i krećem istovremeno da ga obaram i zavrćem gas.... osjećam kako se rotax mašina zaigrava i bez problema prelazi 5000 obrtaja... izlazim iz krivine i prilazim drugoj i opet ista priča... Moram priznati da sam tad prvi put u životu poželio da imam R :) mada ih ne volim. U tih 50 km nijedno drugo vozilo nismo sreli. Na kraju kad smo stigli na Bilećko jezero htjeli smo da se vratimo još jednom, jer jednostavno bilo je savršeno. Ali nije bilo vremena :(

Tu smo se zaustavili pored nekog marketa kupili piće i hljeb, sačekali ovu dvoicu da stignu i pravac jezero i klopa. Opet narodno veselje, suvo meso, slaninica i papričica :D ma prste da pojedeš....

 

post-18738-0-86589700-1357944118_thumb.jpg

 

 

post-18738-0-69709400-1357944136_thumb.jpg

 

 

post-18738-0-39789700-1357944150_thumb.jpg

 

 

Poslije jela najvali se kolegu da stižemo u Trebinje i da ćemo ga čekati na Hercegovačkoj Gračanici. Par slika dok smo čekali kolegu

 

post-18738-0-98057400-1357944379_thumb.jpg

 

 

post-18738-0-33744800-1357944548_thumb.jpg

 

 

post-18738-0-46739500-1357944704_thumb.jpg

 

 

U međuvremeno Bojan je došao po nas i odveo nas svojoj kući. Tu nas je čekala hercegovačka loza i obilna večera

 

post-18738-0-89724300-1357944805_thumb.jpg

 

Poslije veče malo do grada, promuvali se popili pićence, dva i kući na počinak. Za sutra imamo plan da se spustimo do Jazz-a i da tamo kampiramo par dana. Takođe plan je da naš domaćin ide sa nama. Na kraju dana u krevetu, ležim, da li gledam ili žmirim ne znam jer je totalni mrak, ali osjećam osmijeh na licu, osmijeh zadovoljstva i počinjem da razmišljam o tom danu. Mislim da sam uspio da stignem do jutarnje kafe prije nego sam srećan zaspao...

  • Podržavam 3

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

  • Svrati ponekad, 142 postova
  • Lokacija: Ljubljana
  • Motocikl: Aprilia Pegaso; BMW R 1200 GS

Drago mi je da vam se sviđa putopis. Inače razmišljao sam da li uopšte da ga napišem ili ne jer nikad kroz školovanje mi nije išlo pisanje sastava, nekako su mi uvijek više ležale prirodne nauke :)

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

  • Hronični Motociklopata, 7199 postova
  • Lokacija: Severna Bačka
  • Motocikl: Banditos 650

super putopis :takoje:

inace i mi smo imali letos slicnu zavrzlamu kad smo isli na more, drugar je malo pre polaska ubacio neki sranje filter za gorivo, i posle par stotina km poceo je da mu crkava motor, ali srecom ubrzo smo skontali i skinuli ga i posle toga nije bilo frke :moto3:

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

  • U prolazu, 44 postova
  • Lokacija: Bački Jarak
  • Motocikl: Suzuki v strom 1000

Ajde druže čekamo nastavak, po ovako jebenom vremenu ne preostaje nam ništa drugo nego da čitamo lepe putopise i uživamo.

pozdrav

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

Pridruži nam se!

Možeš sada da napišeš svoj odgovor, a kasnije da se registruješ. Ako imaš nalog, uloguj se i napiši svoj odgovor.

Gost
Odgovori na ovu temu...

×   Pasted as rich text.   Paste as plain text instead

  Only 75 emoji are allowed.

×   Your link has been automatically embedded.   Display as a link instead

×   Your previous content has been restored.   Clear editor

×   You cannot paste images directly. Upload or insert images from URL.



  • Aktivni korisnici   0 članova

    • Nema ulogovanih članova koji gledaju ovu stranu.


×
×
  • Create New...

Važno obaveštenje

Nastavkom korišćenja ovog sajta prihvatate Pravila korišćenja