Gasho 5 Napisano Avgust 23, 2007 Zainteresovan, 666 postova Lokacija: CG Prijavi odgovor kao problematičan Tekst je pisan za lokalne novine, pa se izvinjavam za dužinu i neke samo lokalno znane odrednice. Nije mi se dalo da sve prepravljam... :mrgreen: Zbog dolaska zenine sestre u naš dom, dobio sam dva slobodna dana, kada su u pitanju kućne obaveze. Na poslu sam dobio slobodno, što ću naravno vratiti kolegama prvom prilikom. Motor nisam palio više od sedam dana, što zbog sezonskog posla, što zbog nevjerovatnih gužvi po našim ulicama. Sve se poklopilo i ja sam jedva čekao da negdje odjezdim, a razmišljao sam da prvog dana vozim dok mogu, a drugog se vratim doma. Pogled na kartu mi nije davao odgovor u prvom trenutku. Shvatio sam da će mi biti dovoljno da predjem oko 400 kilometara u jednom pravcu, ali u kojem. Za Albaniju i Makedoniju mi se ne ide, za Srbiju moram proći kanjonom Morače u najgorem mogućem periodu. U Sarajevu sam bio prije mjesec i nešto dana, tako da mi ostaje put do Splita, ali i tamo sam bio skoro. Drugi pogled na kartu je ovoga puta davao bolje rješenje, na kraju će se ispostaviti, najbolje moguće. Potpuno slučajno u okolini Splita sam ugledao ostrvo Brač. Odmah mi je kroz glavu sinula pomisao da bi tamo mogao biti kolega sa foruma Alen, čije su priče o ovom ostrvu bile sve samo ne dosadne. Prvi SMS mi je odagnao sve sumnje u ovaj poduhvat. Soba je bila rezervisana, vodič spreman, a ja sam samo trebao da se odlučim kuda. Odluka je pala, pošto nikada nisam bio na hrvatskim ostrvima, otićiću do Brača preko Pelješca i Korčule. Moram se tri puta voziti trajektima, i tada mi se činilo da to nije problem, ali sam zaboravio da je sezona podjednako dobra u Dalmaciji kao i kod nas, i da će gužve možda biti i veće nego što sam očekivao. Zaboravio sam, takodje, da je moja registracija na motoru PG, što baš i nije ohrabrujuće za period nakon utakmice Hajduk – Budućnost, no idemo redom… Noć prije odlaska sam se dogovorio sa Lučijem i Teom, kolegama motociklistima iz Dubrovnika, da zajednički idemo preko Pelješca i Korčule. Čekali smo se u 9 na mostu u Dubrovniku. Trajekt iz Orebića za Korčulu smo imali u 10.30 i trebalo je požuriti, jer će nam trebati sat i po da bi smo prevalili ovu dionicu. Vrijeme je toplo i sunčano, gužva podnošljiva i mi bez problema prolazimo priobaljem do odvajanja za Pelješac. Na ulazu na ovo poluostrvo prolazimo pored grada Stona i velikog broja uzgajališta školjki. Nastavljamo preko kopna, i čini nam se kao da smo negdje na kontinentu, jer ne vidimo more, ali tu je drugo more, more vinove loze. Prolazimo kroz oblast Dingač, a svi koji piju vino, znaju u kakvom smo epicentru kvaliteta ovog nektara Bogova… U Orebić smo stigli desetak minuta prije polaska, ali je trajekt kasnio zbog velikih gužvi. Uzeli smo karte, prvi se ukrcali i za pola sata bili na Korčuli. Trajekt pristaje u istoimenom gradu, koji je lijepo sredjen, mediteranskog stila sa kamenim kućama i uglavnom drvenim škurama. Gužva je velika, a mi stajemo da se okrijepimo, uz mnoštvo Italijana. Tu nam se pridružila Persa, takodje forumašica, pa dalje nastavljamo zajedno… Poslije gotovo sat i po krećemo dalje. Sljedeći cilj nam je Vela Luka i trajekt koji će me odvesti do Splita. Ostrvo Korčula je lijepo mjesto za odmor, ali mi je dolazak na Brač znatno podigao kriterijum i otuda ovako ravnodušan stav, koji I nije bio takav dok smo se vozili ovim krajem. Na ostrvu je i gradić Čara u čijem okruženju se pravi po meni najbolje bijelo vino Pošip. U Vela Luku stižemo pet minuta prije polaska broda, ali je gužva tolika da on neće poći ni za pola sata. Kupujem kartu, iako mi čovjek na šalteru kaže da se možda neću ukrcati, a karta važi i sa sjutra, jer ovo je posljednji brod toga dana. Opraštam se sa mojim domaćinima u ovom prvom dijelu putovanja, i žurim da zauzmem mjesto u redu za ukrcaj. Ponovo se zahvaljujem Lučiju, Teu i Petri na gostoprimstvu i vodjstvu preko Pelješca i Korčule... Gužva je nenormalna, a neki automobili su parkirani tu od juče, kako bi danas našli svoje mjesto u trajektu. Pošto sam motorom, lagano se probijam naprijed, sa još 6-7 motorista iz Švajcarske, Italije, Austrije i Njemačke. Moja registracija je učinila svoje, i na molu mi prilazi mladić koji kaže da se nada da ću se bolje provesti u Splitu, nego što su se njegovi prijatelji proveli u Podgorici (navijači). Kažem da se ni Podgoričani nisu mnogo bolje proveli na putu do Poljuda, nakon čega se smijemo i dolazimo do zaključka da na svakoj strani ima budala, što je pokazala i naša bliža istorija, a ne samo ova utakmica. Novinar je i poznaje Nikolaidisa, Balšu i ekipu iz Monitora, našto mu odgovaram da je i to dovoljnan broj da bi zakljucio nesto o nama, jer znam da gore pomenuti ce dobro predstaviti Crnu Goru, kao sto su i do sada cinjeli. Odlazi, jer mora ući na trajekt za Lastovo, a ja se ukrcavam bez ikakvih problema. U brodu, takodje privučen tablicom, motorom mi prilazi stariji gospodin iz okoline Trogira. I on vozi BMW-a i red je da se malo ispričamo o našim ljubimcima. Priča se otegla dobra 3 i po sata do samog ulaska u Split. Uz ručak na brodu smo se dotakli mnogih tema, razmijenili telefone, a pošto sam bio na njegovom terenu, nije bilo moguće platiti ništa od hrane i pića. Obećao je da će doći u Crnu Goru i da će biti moj gost… Trajekt stiže u Split, a već sljedeći kreće za 5 minuta za Brač. Uspijevam sve ukomponovati i eto me na putu za konačni cilj mojeg današnjeg puta. Čujem se sa Alenom i on mi daje neke smjernice kako da stignem do njegovog mjesta. Trajekt stiže u Supetar, a ja imam još jedno 20-tak kilometara do Pučišća u kojem me čeka moj domaćin. Dr Alen je inače Prodekan na splitskom Sveučilištu, profesionalni ronilac, član IUCN Shark Specialist Group i član Mediterranean Shark Research Group. Koautor je knjige "Sharks of the Adriatic Sea". Kako bi nam samo trebao u ovim danima kada se na svakom “ćošku” naseg mora viđa ajkula… Na Braču, odnosno u svojim Pučišćima provodi svake godine po mjesec i više dana. Stručnjak je za vina i izbor najbolje hrane. Biće to odlično proveden vikend, pomislio sam dok sam sa trajekta posmatrao gradiće na Braču. Sutivan, pa Supetar u koji treba i da pristanemo… Brač je treći po veličini medju jadranskim ostrvima. Dug je 39,8 kilometara, širok 13,6, a dužina obale iznosi 175,1 kilometar. Vidova gora je najviši vrh i ujedno i najviši vrh jadranskih ostrva sa 778 metara nadmorske visine. Brač nema ni rijeka ni potoka, samo nekoliko izvora slatke vode u oko 300 izvora i vrulja sa više-manje slanom vodom. Kraške stijene su porozne, pa je ovdje vječita borba za očuvanje i to malo zemlje na kršu. Ljudi su živjeli u skladu sa prirodom i borili se na svoj način da bi preživjeli. Kopali su kamen, sadili vinovu lozu i masline, uzgajali ovce i koze. Nije bilo turizma i zivot je bio sve samo ne lak. Najpoznatiji proizvod ovog kraja je brački kamen, koji je glas o ovom ostrvu pronio po cijelom svijetu. Od cuvenog bijelog vapnenca je gradjena i Bijela kuća u Americi, Mauzolej na Lovćenu i mnogo drugih značajnih objekata širom planete. Jedan od najpoznatijih stanovnika Brača bio je Vladimir Nazor. On je na njemu svojstven način opisao težački i ponosni život na ovom prelijepom ostrvu: Otoče bez kruha, ti ne znaš za usjeve, u kojima se klas zlati, mak crveni i različak modri, tvoji su žrvnjevi i mlinovi tudje žito mljeli. Plug po tebi ne ore, kosa ne psiće u dane žetve. Ipak si nahranio bezbroj svoje djece. Pretvaraš kamenje u meso, za glad ljudi; u travčice, za glad stada; u sjemenke i bobulje za glad ptica; i soliš hridine morske za jezik požudni. Otoče bez kruha, ti mi dade prvu hranu, a ona bijaše slatka i krepka. Otoče bez vode, izvori ne ključaju na tvojim proplancima, potoci ne teku niz tvoje klance. Piješ rosu jutarnju i kišu noćnu, što ti je nose olujni oblaci sinovi Jadrana i Mediterana. Udaraju žitki mlazovi u moj krov, teku glogotajući kroz žljebove, slivaju se u cisternu, što je sam dubih i gradih, a srce mi raste s toga dara, koji dolazi s visina. Otoče bez vode, hvala ti, sto me nauči žedjati i čeznuti za nečim čitav svoj zivot. Misli mi prekida sirena broda koji pristiže u Supetar, prijestonicu Brača. Dubok i prekrasan porat oko kojeg je nastao stari dio grada sa rivom, pristaništem i šetalištem, prva je zapamtljiva vizura ovog gradića. Ako još tome dodamo i dominantnu crkvu u središnjem dijelu, dobijamo sliku mjesta karakterističnog za Dalmaciju. Izlazim sa broda i lako pronalazim put prema konačnom cilju današnjeg putovanja, Pučišću. Cesta je puna zavoja i freško asfaltirana. Opasnost predstavljaju samo domaće životinje i poneki konj pored puta. Svaka malo značajnija parcelica zemlje je zasadjena lozom, a uz put ima i par mjesta na kojima se nalaze izloženi predmeti uradjeni u bračkom kamenu, prepoznatljive bijele boje. Od stolova, pila, klupa, nadvratnika, do stubova ulične rasvjete. Poslije 20-tak kilometara, ulazim u mali grad u kojem je svaka kuća napravljena od najpoznatijeg proizvoda ovog ostrva. Od mora ih dijeli tek jedna uličica, a u uvali su privezane barke i jahte, od onih pravih ribarskih do velikih luksuznih. Opijen sam tim prvim pogledom i zastajem nekoliko minuta, iako sam već trebao zvati svog domaćina. Sve je u prelijepom skladu, kao sa platna nekog poznatog majstora kičice. Žamor ljudi je tek toliki da upotpunjuje ovu sliku. Ovo nije turističko mjesto, iako se broj stanovnika ljeti udvostruči, vec prijatan kutak za odmor svih čula. U gradu je samo jedan hotel i to u staroj porodičnoj kući u kojoj su svi apartmani namješteni u starom stilu. Gosti se i u hotelu i kod ljudi koji izdaju sobe, osjećaju kao da su doma, kao da ovdje žive godinama, kao da su ovdje rodjeni. Dok sam prolazio ulicama, svi su mi se javljali ili mi mahali. Na kraju je stigao i Alen i odveo me do sobe u kući koje je vlasništvo roditelja njegovog prijatelja. Sobica je bila čista i ukusno sredjena u nekom starom stilu naših baba, sa miljeima na svim kredencama i natkasnama, sa zajedničkim kupatilom i fenomenalnim pogledom na grad i kompletnu uvalu. Poslije kraćeg odmora, raspremanja i tuširanja, čekali su me svi na terasi, sa prošekom, vinom i vodom. Obavezna bevanda, koja se u ovim krajevima i djeci daje, i čašica razgovora, što bi mi rekli. Ali, tada sam zastao iznenadjen onim sto sam čuo. Pa ja ove ljude nisam ništa razumio. Takav dijalekt nisam nigdje čuo, i vidio sam da se oni trude da govore sto književnije, ali im je to prestavljalo napor, kao i meni da ih razumijem. Na kraju mi je Alen prevodio sve što nisam razumio. Govor je bio toliko simpatičan, da sam ja, svo vrijeme dok su oni pričali, nepristojno se igrao telefonom, kako bih upalio audio recorder, što mi na kraju nije ni uspjelo. Evo par primjera: Kampanel- zvonik žmul- čaša škudela - mala limena posuda ferminanti - šibice španjuleti - cigarete poškurlat - pomazati (ostatke hrane) mandejat šakoćom - vrtiti nehajno malu torbicu katrida - stolica rufijavat - ogovarati nekoga ali lagano Kasnije smo otišli u lokalni kafić sa baštom u centru grada, popili par bočica Dingača, vratili se kod Alena kući i uz neko dobro bijelo vino, u društvu njegove žene, ostali do 2 sata, pričajući i pijući… Probudili su me prvi ribarski brodići koji su prolazili uvalom. Izgledali su kao da su ovog časa sišli sa nekog platna čuvenog i meni omiljenog Mihanovića. Mislio sam da još uvijek sanjam. Ovo je za mene predstavljao idealan način da se čovjek odmori i napuni svoje baterije. Nažalost, kratko ću biti u ovom raju, ali se vraćam prvom prilikom, obećah sebi. Znao sam da je rano, ali nisam htio da gubim ni sekunda. Poslije pola sata provedenih na balkonu, spakovao sam stvari i stavio ih na motor. Gazdarica je već bila ustala i ponudila mi rakiju i kafu. Bilo je tek 6 sati, i ipak za mene prerano za bilo kakav napitak. Sišao sam do grada i sačekao mog domaćina. Dan prelijep, motori spremni i poslije par esspresa, krenuli smo u obilazak. U Pučišćima se oduvijek vole i ratuju kamen i čovjek. Ovdje je kamen, u pravom smislu te riječi, početak i kraj, mjera svih stvari. Na samom početku uvale je kamenolom, a u centru je Klesarska srednja škola, jedina takva u Hrvatskoj, a vjerovatno i mnogo mnogo šire. Škola je osnovana 1906. a zbirka radova učenika su prava majstorska djela. Ovo je umnogome uticalo da se kuće, koje amfiteatralno padaju prema moru, grade od skladno oblikovanog kamena, ali uvijek sa ponekim klesarskim ukrasom. Tako je i groblje u ovom mjestu, kao dobro odabrana zbirka umjetnina. Pučišće je i grad 13 kula koje su mještani izgradili za odbranu. Nažalost, sačuvano je samo 6, a u jednoj od njih je napravljen i jedini hotel. Vrijeme prolazi i mi moramo dalje. Lijepim putevima idemo po vijugavoj obali, prolazeći kroz Pražnice, Gornji Humac, Selca i Povlja. U Sumartinu tražimo raspored trajekta, jer danas moram doma. Nažalost, satnica nije očekivana, pa odlučujem da na kontinent idem iz Supetra. Ponovo se vraćamo preko Gornjeg Humca i idemo za Bol. Putem prolazimo pored aerodroma, spuštamo se prema obali, vidjevši u daljini najpoznatiju pješčanu plažu na Jadranu, Dugi rat. Kao zlatni prst koji ulazi u more, ova plaža je svakako najeksploatisaniji prizor u turističkim vodičima Hrvatske. Grad Bol je pravo turističko mjesto, slično Budvi, i samim tim sušta suprotnost Pučišću. Rijeke turista, mnoštvo novo sagradjenih hotela, turističke barke koje voze i dovoze na stotine ljudi, pretežno Italijana, opšta vreva i gužva. Tu nam se prikljucuju Veki i Ane, stari poznanici, pa zajednički nastavljamo. Brzo odlučujemo da se izgubimo odavde. Penjemo se na Vidov vrh, odakle se pruža divan pogled na obalu i susjedno ostrvo Hvar, a zatim odlazimo u restoran na zaslužen ručak. Konoba se nalazi u središnjem dijelu ostrva, naravno, u kamenu, sa drvenim detaljima. Jeli smo jagnjetinu na špic, krtolu iz pepela i na kraju palačinke sa kajmakom od freškog mlijeka, a sve zaliveno odličnim bijelim vinom kuće… Vožnja poslije ovakvog ručka nije baš ugodna, ali smo ionako trebali samo da odemo do Sutivana i na kraju do Supetara na trajekt. Prošli smo kroz Donji Humac, Dračevicu, Ložišća, Bobovišća, odakle je Tin Ujević i došli do Sutivana gdje smo ostali kratko. Napravio sam par snimaka, a iz ovog mjesta je naš sugradjanin, čika Jerko Ljubetić, koga znaju svi koji pohode ili su pohodili barsku marinu. I tako smo stigli do kraja. Kupio sam kartu i poslije par minuta bio na brodu za Split. Oprostio sam se od prijatelja, koji su bili tako dobri domaćini. O cijenama na ovom ostrvu vam ne mogu ništa reći, jer sam jedino platio gorivo. Čak mi na kraju nisu naplatili ni smještaj… Nekada mi je put od Splita do Bara predstavljao pravo zadovoljstvo, jer su na putu tako lijepa mjesta, poput Makarske, Drvenika, Omiša, Dubrovnika… Sada sam samo htio da mi putovanje prodje sto prije, jer sam znao da ne mogu ponovo vidjeti gradiće sa Brača pored puta… Jos jednom hvala Alenu, Vekiju i Ani za nezaboravan dan… Vidimo se uskoro… I znam ča je bilo Duralo, pasalo Ma ne znam Ča sutra Nosi namin Pol zvizdamin… Citat Podeli ovaj odgovor sa prijateljima Link to post Share on other sites More sharing options...
Gasho 5 Napisano Avgust 23, 2007 Zainteresovan, 666 postova Lokacija: CG Prijavi odgovor kao problematičan Evo još par slika... Citat Podeli ovaj odgovor sa prijateljima Link to post Share on other sites More sharing options...
Guest diRRty Napisano Avgust 23, 2007 Prijavi odgovor kao problematičan Bravo Gasho, ovo je vrhunski.Secam se kroz maglu Braca i samog Supetara tamo sam kad klinac odlazio sa roditeljima.Prelep putopis Citat Podeli ovaj odgovor sa prijateljima Link to post Share on other sites More sharing options...
bojan.p 164 Napisano Avgust 23, 2007 Zainteresovan, 575 postova Lokacija: New York Motocikl: 2018 BMW C650 Sport Prijavi odgovor kao problematičan gašo, predivno!!! otvorenih usta, i u jednom dahu sam pročitao putopis.. Citat Podeli ovaj odgovor sa prijateljima Link to post Share on other sites More sharing options...
Guest diRRty Napisano Avgust 23, 2007 Prijavi odgovor kao problematičan gašo, predivno!!! otvorenih usta, i u jednom dahu sam pročitao putopis.. Bravo Bane Citat Podeli ovaj odgovor sa prijateljima Link to post Share on other sites More sharing options...
Guest farbach Napisano Avgust 23, 2007 Prijavi odgovor kao problematičan eto mene tamo sledeceg leta. BRAVO! Citat Podeli ovaj odgovor sa prijateljima Link to post Share on other sites More sharing options...
Joseph B. 142 Napisano Avgust 23, 2007 Drug član, 1300 postova Lokacija: Temerin Motocikl: R1150GS Prijavi odgovor kao problematičan Gasho, nemam reci! Prelep putopis! Citat Podeli ovaj odgovor sa prijateljima Link to post Share on other sites More sharing options...
drmandic 8 Napisano Avgust 28, 2007 Svrati ponekad, 254 postova Lokacija: bijela,montenegro Prijavi odgovor kao problematičan svaka cast kolega, predivan opis i slike a provod i uzivanje nadam se da su bili jos ljepsi Citat Podeli ovaj odgovor sa prijateljima Link to post Share on other sites More sharing options...
Makedonac 1 Napisano Avgust 28, 2007 Svrati ponekad, 179 postova Lokacija: Veles, Makedonija Prijavi odgovor kao problematičan Zamislite, imam druga iz mog grada sta ima kucu u Supetar i ja jos nisam bio tamo Gasho, nemam reci, odlicno si to napisao Citat Podeli ovaj odgovor sa prijateljima Link to post Share on other sites More sharing options...
Gasho 5 Napisano Avgust 29, 2007 Zainteresovan, 666 postova Lokacija: CG Prijavi odgovor kao problematičan svaka cast kolega, predivan opis i slike a provod i uzivanje nadam se da su bili jos ljepsi Ma, za svakoga ima ponešto, samo je bitno na kojem si dijelu ostrva. A i sa jedne na drugu stranu stigneš za pola sata izvanrednim cestama. Kad vidim onaj znak o opasnim krivinama lijevo i desno, obradujem se kao da mi je neko dao sto eura... ;D Citat Podeli ovaj odgovor sa prijateljima Link to post Share on other sites More sharing options...
vudu 6 Napisano Avgust 29, 2007 U prolazu, 96 postova Lokacija: Valjevo Prijavi odgovor kao problematičan Blago tebi! Kakav putopis! Imao sam utisak kao da sam ja,umesto tebe,bio tamo ! Citat Podeli ovaj odgovor sa prijateljima Link to post Share on other sites More sharing options...
djura 28 Napisano Septembar 2, 2007 Drug član, 2245 postova Lokacija: Beograd Prijavi odgovor kao problematičan Vidi ove Crnogorce, malo im mora tamo pa i na tudja ostrva navalili Odlican putopis majstore! Citat Podeli ovaj odgovor sa prijateljima Link to post Share on other sites More sharing options...
.thumb.jpg.0d0060f3b8af91ccc2d023f95385597b.jpg)
