Jump to content

Moto Zajednica

Moj dvotockas hara SAD-om

Recommended Posts

  • ♥Amor Vincit Omnia♥, 1524 postova
  • Lokacija: Beograd/Kina
  • Motocikl: Fazer 600

E sjajan putopis. Odavno se nisam ovako smejala !

Svaka chast !

 

I shto reche Zeljkamp, ubaci josh koju sliku slobodno, ne mozesh da preterash :)

 

:lurker:

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

  • U prolazu, 69 postova

Kao veliki ljubitelj putovanja uvek sam gledao da iskoristim svaku priliku koja mi se ukaze da otputujem negde. Tih dana imao sam dve destinacije u opticaju. Prva Havaji, a druga Meksiko. Nigde nisam bio ali neki put i u "dosadnom" San Dijegu, moze da se desi za mene nesto interesantno. Nazvao sam ga dosadnim, ali tako je samo ako mnogo radis sto je moj slucaj. Medjutim ja se trudim da svoje slobodno vreme iskoristim na najbolji moguci nacin kako ne bi propustio nesto za sta cu se u buducnosti kajati.

 

36101_1425350908679_1079946033_1205286_2252023_n.jpg

 

Prva opcija, Havaji. Otpala. Zasto? Pa recimo da sam ocekivao da dobijem sobu za dzabe u Honoluluu u sred centra grada na Vaikiki plazi u Hajatu, veoma luksuznom gde je cena sobe oko 500 dolara.

 

Otkucavsi kod za zaposlene na Hajatovom sajtu, dobih kao opciju besplatne sobe na Havajima. Pogledam koliko dana mogu ostati a nista ne platiti kad ono ispade 4 dana. Nikad u zivotu nisam ni pomisljao da odem na Havaje niti me je to privlacilo, verovano zato sto sam mislio da to nikad u skorije vreme necu priustiti. Ali onog trenutka kad se otvorila ta opcija i kad sam ugledao "0$ - complementary room for employees", tako sam shvatio da sam ceo zivot to i samo to zeleo. To sam saznao po ozarenom licu koje se u tom trenutku zateklo na meni i osmeha koji nisam ispusta u narednih par sati.. U pocetku nisam verovao, ali kako su prolazili minuti i kad sam dobio konformacionu poruku na mail, tada sam shvatio da nista me ne moze spreciti. 10 avgusa cu biti na plazi, sledeci dan cu se popeti na vulkan i slikati sva ostrva koja cine Havaje. Ustacu ujutru rano, kad ptice zapevaju i pravac vulkan i sve ce biti lepo i veselo i havajke u suknjicama od pruca i zurke uvece i... i ne znam sta sve ali ja sam sve to pomno isplanirao i ceo dan sam bio srecan. Sutradan, na poslu menadzerka mi rece, hoce da te vide ovi iz odeljenja "human resources". Krenem ja tako polako i razmisljam sta sam zaj'bo da bi me ovi zvali. Nece valjda da mi daju otkaz, ma nece valjda, trebam im ko leba (mada Ameri slabo jedu 'leba).

 

36481_1431827070579_1079946033_1224587_3279696_n.jpg

 

-Dobar dan.

-Dobar dan. Odgovori ona i nastavi da me gleda.

-"and?"

-"what and?"

-Zvali ste me. Rekoh.

-O da. Otkazi ono za havaje stgo pre mozes.

-Molim?

-Pa ono sto si rezervisao, ne mozes da ides!

-A sto?

-Pa nisi stalni zaposleni pa ne mozes da dobijes besplatne sobe, to samo zapolsni koji rade u Hajatu duze od godinu dana. Ali zato mozes da dobijes popust na sobe i vece je samo 150$ + takse?

-"Samo"?

-Pa da. 4 dana puta 150 + 500 dolara povratna karta, ispadne samo malo vise od 1000 i malo da poneses, pa jedno 1500+.

-Ma vazi. Otkazujem odmah cim stignem kuci.

 

36481_1431827110580_1079946033_1224588_181453_n.jpg

 

Bolje da mi je rekla da sam dobio otkaz nego sto mi je unistila ono sto sam oduvek zeleo a sta nikad do tog trenutka nisam znao.

 

 

Opcija dva. Meksiko. Trebala da se dogodi prosle nedelje, pa opet danas ali nikako da se uskladim sa drugarom. Mada dogodila bi se danas da ja nisam otkazao zbog neke prelepe Svajcarkinje koja mi je obecala da ce danas samnom na plazu. Druzenje je otkazla iz njoj poznatih razloga ali ako joj je za verovati, gledamo se u gradu za vikend. Mada zenama ne treba verovati. Pogotovu mnogo lepim zenama.

 

36481_1431827270584_1079946033_1224592_5419443_n.jpg

 

Meksiko, mozda veceras, mozda sledece nedelje. Ako bih isao veceras isao bih sa drugarima koji su reseni da ostanu do jutarnjih casova reseni da sve sto prozive do sutra zaborave. Mada uvek se secaju zena niskog morala, i to bogme znaju da isprucaju do sitnica. Najverovatnije cu propustiti. Ja sam ipak za onu dnevnu varijantu, kultura, ljudi, gradjevine i tako... Neko ce reci da je to smesno sto sam pre za ovu moju opciju ali ja bi reko da je smesno to za sta ljudi placaju kad odlaze tamo. Ili imaju mnogo para ili bas oskudevaju. A bogme sa parama su realno tanki.

 

Jeste da nisam putovao ali bez obzira sto sam ostao, ipak mi se desilo nesto sto sam cekao dugi niz godina.

 

Bese subota i dodjoh na posao, kao i uvek ne bas toliko srecan sto moram da banchim ali dobro, sto se mora... bogme je tesko.

 

Podseti me kolega da istog dana igraju San Dijego "Chargers-i" protiv Chikago "Bears-a". Poslednjih 10 godina gledam americki fudbal, poslednjih 6 godina ga igram i od kad ga gledam preko TV-a imam zelju da posetim jednu utakmicu.

 

Odlazim kod menadzera pravim najtuzniju facu i molim da me pusti na utakmicu. Dobijam dozvolu. Od pomocnog menazdera trazim da mi nadje karte za tekmu, on zove jodnog od glavnih ljudi u hotelu koji mi nalazi kartu preko nekog njegovog dobavljaca. Dobijam kartu plaza nivo, sto je drugi nivo od terena. Inace stadion ima 5 nivoa, a oni sa petog nivoa pretpostavljam da gledaju dvogledom. Platih samo 50$ i kazem samo jer ta sedista kostaju bar 3 puta vise. Odlazim sa pola radnog dana, skidaju mi sa prekovremenog 4 sata i gubim jos 60 dolara sto necu raditi. Ma nije mi zao rekoh sebi i krenuh na utakmicu.

 

34128_1431828190607_1079946033_1224604_585348_n.jpg

 

Htedoh da udjem u tranvaj koji ide na stadion kad mi rece devojka koja stoji na vratima "Nema mesta". Ja pogledam unutra, pun tranvaj navijaca, i nasih i njohovih, ali ni blizu koliko ima u autobusu u Beogradu zimi kad se svi zbijemo ko sardine. A i tad uvek ima mesta da udje jos neko. Pa kad udje jos neko onda obicno dodje jos neko ko negde zuri pa se trlja sa ovim sto je ispred njega dok ovaj ne popusti i oslobodi mu mesta koliko da stavi jednu nogu na stepenicu.

 

Udjoh u tranvaj blago odgurvnusi devojku koja mi je iz nekog cuda blokirala ulaz, na sta je ona ponovila "...Ali nema mesta!" Samo sam je mrko pogledao i ona se jadna okrenula. To sam posle primetio da na svakim vratima ljudi blokiraju ulaz a mesto ima za bar jos 30 ljudi. Prosto ne verujem da pojedinci se nadzonje ispred vrata i ne pustaju ljude. Krenu tranvaj i zacuo se veliki aplauz i skandiranje. Navijaci su to jedva docekali kako bi stigli na pocetni udarac. Prodjosmo 300 metara i tranvaj stade. Stojimo tako 25 minuta neko nam dojavi da je bio neki pozar na sinama i da je lokalizovan i sada mozemo dalje. Ostalo je jos malo vremena i mi stizemo ispred Kvalkom arene.

 

34508_1431829830648_1079946033_1224612_1115687_n.jpg

 

Ali kad te nece, nece te. Najzanimljiviji trenutak na utakmici, pocetni udarac pocinje za 10 minuta a ja na suprotnoj strani arene od biletarnice od koje treba da pokupim kartu. Trcim, guram ljude, izvinjavam se u trku, ali nista ne pomaze da ste sto pre pojavim na biletarnici. Dolazim, uzimam kartu, ostalo je jos 4 minuta do pocetka. Stajem u red kad ono covek kaze ne mozes sa rancem unutra. Ja mu obajsnim da se vracam sa posla, da je ovo na sta sam cekao duzi niz godina i on me prosledi do neke devojke da mi pregleda ranac i ako je sve OK da me pusti unutra.

 

Otvara ranac, i zatice moje radne patike u kojima trcim po 10 sati dnevno na poslu. Samo je zatvorila ranac i nije vise htela da gleda. Rekla je da udjem i da operem patike sto sam joj i obecao.

 

Prolazim kapiju i shvatam da sam u redu i razgovoru sa njom izgubio skoro 10 minuta i da nista od pocetnog udarca. Ako je tako, onda prvo da uzmem pivo pa pravac tribina. Pivo 10$ +2 $ baksis. U zivotu nikad skuplje nisam platio pivo ali dobro. Kao sto rekoh, kad te nece, nece te.

 

Penjem se uz stepenice i dolazim do tribina i pogleda na teren. 56 hiljda navijaca, i utakmica koja je u toku. Trenutak koji necu zaboraviti. Sav najezen sa osmehom na licu i pivom kojim prosipam po ruci nastavljam ka mom sedistu. Sedam. Lepota.

 

O utakmici ne treba puno detaljisati da ne bih bilo suvoparno onima koji americki fudbal ne vole. Ali kao i svaki Srbin uspevam da dobijem nesto sto ne zasluzujem. Preskacem ogradu u trecoj cetvrtini i dolazim u prvi red na 15 metara od igraca. Samo sam cekao pravi trenutak da obe grupe obezbedjenja gledaju u suprotnom pravcu od mene i hop cup poskocicu i nalazim se na mestu sa onima koji to imaju da priuste. Da bih objasnio koliko sam ih "ojadio" reci su da karta za prvi red kosta koliko i odlazak na Havaje.

  • Podržavam 11

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

  • U prolazu, 69 postova

A posle sam odgledao tekmu do kraja sa prvog sedista. Niko me kojom srecom nije cimao, jer da jeste mogao sam da zavrsim u cuzi.

 

Inace fotografisao sam telefonom jer nisam ni planirao da idem na utakmicu pa nisam ni poneo aparat. Fotografije nisu bas reprezentativne tako da sam odlucio da ih ne skidam sa telefona.

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

  • U prolazu, 88 postova
  • Lokacija: Rodom i srcem u Brčkom-BiH, a na privremenom radu u Zagrebu-CRO

Vau, bre, pa ovo je pravi influens Mexika, sva sreća da nisi španski naučio...pa bi još i na španskom piso, a sapuna...Macho-globe travel guide 8)

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

  • U prolazu, 69 postova

Pre nego sto sam dosao u Ameriku sve sam detaljno isplanirao. Isplanirao sam da cu zaraditi brdo love jer cu raditi 2 posla, da cu proputovati sve sto se moze proputovati u okolini Kalifornije i da cu pored svega toga svaki dan se kupati na plazi u Pacifiku i uzivati u carima koje plaza moze da ponudi. Pod tim ne podrazumevam pesak i skoljke vec devojke i zurke po plazi.

 

36481_1431827030578_1079946033_1224586_4134793_n.jpg

 

Kako sam dosao u San Diego i otisao na posao, kola su krenula nizbrdo. Dobio sam radno vreme od 12 popodne do 8 i 30 uvece. Takvo radno vreme mi nije omogucavalo da nadjem drugi posao bez obzira sto sam cak nesto i pokusavao. Prva opcija, vratiti se kuci sa preko 10k love pada u vodu.

 

Prva opcija automatski povlachi drugu. Nema love, nema putovanja. Rekoh sebi, video sam New York, video sam San Diego, videcu Los Andjeles, reko ni to nije lose. Za LA ne bih trebao da puknem mnogo jer blizu je 25$ povratna karta busem, platim hotel, malo zezanje po gradu, izlasci, Holivud, izacice me na plafon 300. Ma i to je mnogo, 200 je optimalno. Jedino sto cu da zalim je sto necu videti San Francisko i Las Vegas. Ali ako planiram da dodjem i sledece godine i nije mi toliko zao.

 

Sto se tice plaze i brckanja u Pacifiku, pre bih reko neka hvala. Voda je ledena. Ljudi po ceo dan samo leze na plazi. Oni malo hrabriji udju do kolena i kad ih zapljusne talas sa grimasom na licu pobegnu nazad. Ali zato oni najhrabriji pout mene (hehe) udju cak minut ili dva da zamahnu rucicama i proplivaju malo i nadajuci se da ih nece presresti predatori pacifika, ajkule. Alkohol na plazi, Pa gde mi je glava. Mic Bjukenon bi me tacno izbacio naglavacke. Gde nema alkohola slabo je i mladih tako da plaza nije bas idealna opcija za uzivanje.

 

36101_1425348868628_1079946033_1205274_8261178_n.jpg

 

Sve sto sam imao u planu nije se ispunilo. Ni jednog trenutka nisam zazalio sto sam dosao i ovo je jedno od najboljih iskustava koje sam imao u zivotu ali sad sam shvatio da sam imao prevelika ocekivanja.

 

Ako nece biti preko 10k $, onda cu kupiti sebi kola kad se vratim. To sam resio pre 2 nedelje. Ali kao i svaki od mojih planova i ovaj je poceo da se jalovi. Juce sam krenuo na posao i svratio do prodavnice bicikli. Kao ljubitelj bajkova koje sam nasledio od caleta znam da prepoznam dobar bajk. Za oko mi je zapao "Cannondale F2" koji u Srbiji kosta preko 2000 eura. Vidim da je polovan zato sto su mu gume malo istrosene ali bajs ni jednu drugu falinku nema. Cena? 1100$ sa taksom rece mi decko koji radi tu. Inace biciklu je vozio sam vlasnik do tog dana i cak ju je poboljsao i vidi se da je o njoj vodio racuna. Ali pored toga sto sam od caleta nasledio ljubav prema bajsevima, takodje sam nasledio i nacin cenkanja za bajsove. Trazeci da vidim gazdu poceo sam agresivno, kako se i mora.

 

36481_1431827230583_1079946033_1224591_8055990_n.jpg

 

"Gume su ti istrosene, ovde imas tackicu na ramu, dam ti 800 i da pevas". Posle par minuta bicikla me vise nije kostala 1100 vec 850 i postao sam ponosam vlasnik Cannondale F2 bicikle. Vlasnik me je pozvao da mu se prikljucim vikendima kada on vozi "off road" po okolini San Diega, ali kao radnik hotela, vikend mi nikad nije na raspolaganju.

 

Obzirom da sam zakasnio na tranvaj, a biciklu sam kupio, resio sam da odem na posao bajsom. Reko bistar sam ja, znam kuda i kako. Do posla ima malo vise od 10km, stizem za malo vise od pola sata. Krenuo sam severno i nakon sat vremena lutanja zavrsio sam 2 kilometra juznije od tacke od koje sam krenuo. To samo ja mogu. Evo kuda sam isao.

 

idiot.jpg

 

Stigao sam pola sata kasnije na posao, sav u goloj vodi ali bilo mi je drago jer sam toliko video duz ove rute poput americkih kucica sa malim dvoristima koje se cesto srecu u filmovima, nekih novih plaza i luksuznih naselja od kojih ti zastaje dah. A i naucio sam pouku, "ko pita, ne sk... skrece s puta ko budala".

 

Reko ajde, kupio sam bajs, valjda cu da imam i dalje za neka normalna kola. Ali ja pustinjak, covek zeljan avanture, razmisljam novu opciju. Sa velikim rancem na ledjima i spremnom biciklom da kupim propusnicu za vozove u Americi koja ce trajati 15 dana. Plan je, dokopati se istocne obale vozovima kako znam i umem. Dobra cinjenica je da vozovi ne staju na svaki 2 km i ne idu 30km/h vec sam ja isplanirao 8 stajnih destinacija za 15 dana.

 

Los Angeles

Flagstaff

Grand Kanjon

Alberquerque (poznato po Dusku Dugousku)

Kansas city

Chicago

Cincinnati

Washington DC

 

36101_1425348948630_1079946033_1205275_1407703_n.jpg

 

Cena propusnice je 389$ sto je za 200 dolara skuplje od avionske karte do NYC za koju sam u svakom slucaju morao da dam pare. Jedino sto ce biti skupo jeste prenociste. Nesto cu preko Hajata sa popustima (40$ noc), nesto preko "couchsurfing-a", nesto moteli i hosteli i kod druga Hadzije u Vasingtonu. Plan je bio da svaku od destinacija i njima blizu nacionalni parkova prodjem uz duz i popreko biciklom. Obzirom da su mnogi od gradova megapolisi, neko ce reci nije to bas ni tesko ali uzeti u obzir da je LA precnika oko 50km, preci ga uzduz i popreko nije mala stvar. U nekom slucaju ce morati da bude samo popreko. Izgleda da cu na kraju da se zadovoljim "ficom" ili "peglicom" ali bitno je da se kotrlja.

 

Znam da samo lud moze da pomisli na ovako nesto da putuje sam po celoj Americi ali moj avanturisticki duh nikada ne posustaje. Nije lako putovati svaki dan u buducih 15 dana ali jednom se zivi i jednom se mre tako da sam resio da iskocim iz koloseka "normalnog" zivota i upustim se u nepoznato.

  • Podržavam 9

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

  • U prolazu, 69 postova

Odlucio sam. 21 septembra krecem na put koji ce biti sve samo ne lak. Iako nisam jedan od onih koji prozima sve u detalje, zakljucio sam da cu to ovaj put morati. Krenuo sam od reda voznje vozova I odlucio tacno iz kojeg grada krecem kojim danom u koliko sati I koliko minuta. Da bih obezbedio sebi smestaj preko "couchsurfing-a" I da ne bih doplacivao za vozne karte, morao sam dam imam fiksni plan koga semoram pridrzavati. Kupivsi karte, zapoceo sam pretragu za smestaj I nakon par dana dobio odgovore. Uspeo sam da nadjem smestaj za prvu polovinu puta po neverovatnoj ceni od nula dolara (Los Angeles, Las Vegas, Flagstaff I Grand Canyon, Albuquerque). U Los Andjelesu odsedam kod nekog lika Bendzamina I njegove devojke. U Las Vegasu kod drugarica iz Hajata koje su se bas podesile u pravom trenutku u gradu grehova. Rajan, momak iz Flegstafa se ponudio da idem sa njegovim drustvom na kampovanje u Grand Kanjon na neke neverovatne vodopade. Videvsi sliku vodopada to nisam mogao da odbijem. U Albukerkiju jedno vece sam kod Landona lika koji mi je prvi izasao u susret za prenociste, a drugo vece kod neke cure Sol I njene cimerke, inace veoma lepih devojaka.

 

Obzirom da cu tokom ove ture se navozati bicikle ko nikad do sad, resio sam da malo oprobam biciklu I da napravim trening tako sto cu se provozati po okolini San Dijega. Krenuvsi od kuce resio sam da prvo obidjem pristaniste I stari jedrenjak zvani "Star of India". Stigavsi tamo odlucio sam da se ne penjem na brod zbog paprene cene koju imaju svi muzeji po San Dijegu. Pored jedrenjaka stoji oronula podmornica koja nije turisticki znacajna ali po meni podjednako interesantna.

 

10.jpg

 

Obzirom da je ova voznja bila veoma kratka, produzih do "Old Town-a", najstarije naseobine u San Dijegu koji su pre 200 godina naseljavali Spanci. Odusevljen prizorom kojim vidim poceo sam seriju fotografija koja nije imala kraja. Mesto sam doziveo kao vracanjne u proslost divljeg zapada.

 

9.jpg

 

Vreme je I dalje bilo lepo pa sam odlucio da produzim dalje. Sledeca stanica "Pacific beach". Stigao sam do pocetka plaze, mesta koje sam cesto posecivao. Kako sam ovo mesto davno izgustirao produzih dalje duz cele plaze koja se pruza par kilometara. Kraj plaze. Sta sad?

Vratiti se kuci nije opcija iako sam presao malo vise od 15ak kilometara. Rekoh sebi jos jedna stanica I palim nazad da me ne uhvati mrak.

 

8.jpg

 

Sledeca stanica "La Jolla", mesto gde po prici Jelena Jankovic gradi kucu. Inace mesto luksuznih kuca I luksuznijih radnji poput onih u kojima se prodaje nakit za cene sa velikim brojem nula. Izvozah se po "La Jolla-I" produzio sam dalje kako mi moj avanturisticki duh nalaze. Uputio sam se ka "Del Mar-u".

 

7.jpg

 

Vozeci tako nekih pola sata stigao sam do nekih novih plaza. Upitah da li se nalazim na pravom mestu na sta sam dobio odgovor da do konacne destinacije ima bar jos 10 milja (16 km). Uporan kao I uvek, nastavih uzbrdo sve dok mi dusa nije bila u nosu I "La Jolla" kao na tanjiru. Pogled se pruzao daleko, a sunce koje je bilo tacno iznad glave kvarilo je ugodjaj. Nakon voznje navise, uvek sledi voznja nanize. Oznojen sa otezanom majcom sam jurnuo pored golf terena I univerziteta I istog trena sam pozeleo da mi opet bude toplo. Destinacija "Del Mar" nakon nekih 45 minuta voznje se pojavila kao I sumnja vratiti se kuci pre mraka. Obzirom da budale uvek sreca prati, zapazio sam da od univerziteta ide autobus koji vodi do "Old Town-a", a odatle mogu trolijem (tranvajom). Rekoh sebi ako je tako onda idem dalje pa cu se vratiti javnim prevozom nazad.

 

Put zvani "Historic route 101" koji se pruza duz obale Pacifika se prostirao ispred mene.

 

5.jpg

 

Sa osmehom na licu I vetrom u (retkoj) kosi jurio sam ka za sada nepoznatoj destinaciji. Cilj je bio stici sto dalje ali kao ljubitelj fotografije cesto sam pravio pauze sa zeljom da uslikam nesto lepo.

 

6.jpg

 

Ili pak nesto bizarno smesno poput ove autobuske stanice.

 

11.jpg

 

Prosavsi "Solana Beach" dodjoh do mesta zvanoh "Escinitas". Htedoh da svratim na pivo u obliznjem baru ali sam ipak produzio jer ko zna koliko kosta doci do San Dijega odavde. U Dzepu sam imao samo 20 baka jer nisam ni planirao da idem dalje od "Old Town-a".

 

4.jpg

 

Podaleko odatle se nalazi mesto "Carlsbad" poznato po zabavnom centru "Legoland" napravljenom od lego kockica. Cak su I camci kojima se plovi po jezeru napravljeni od lego kockica. Nakon duge voznje sa bolom u zadnjici stizem do kako sam konacno resio poslednje

destinacije. Seo sam na plazu I uslikao sunce koje se sakrilo iza oblaka, a uskoro ce nestati I iza horizonta.

 

3-1.jpg

 

2-3.jpg

 

Mrak je nastupio ubrzo. Ugledao sam autobus u daljini I bio presrecan sto ga vidim. Minut kasnije I dalje sam stajao na stanici izgovarajuci kletve usmerene vozacu koji je prosao praveci se da me ne vidi.

 

Pocele su sumnje. Da li ce stati sledeci I da li ovde uopste staju autobusi. Jednoj muci uvek priskoci I druga. Guma ispustila, busna. Reko sebi menjacu je kuci ako stane autobus, ali ako ne stane bice zavrzlame. Kuda I kako, imao sam nekih ideja ali nisu bile bas sjajne. Nakon pola sata cekanja na 45 milja (70 km) od San Dijega, u daljini ugledah autobus. Kako se autobus priblizavao ne usporavajuci ni malo, sumnja je rasla. Mahnuvsi par puta i autobus stade.

 

34508_1431829870649_1079946033_1224613_8343600_n.jpg

 

Inace ovde autobusi imaju mesta za 2 bicikle na nekoj spravi ispred soferke. Kako posasdih biciklu, posadio sam I sebe. Nakon 3 prevoza I 3 I po sata voznje stigoh u centar San Dijega. Presrecan zbog nove avanture ne marim za bol u zadnjici. Ulazim u stan kad ima sta da vidim. U stanu me docekuju 2 pilota koja su mi pomogla da zamenim gumu.

 

1-1.jpg

  • Podržavam 8

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

Pridruži nam se!

Možeš sada da napišeš svoj odgovor, a kasnije da se registruješ. Ako imaš nalog, uloguj se i napiši svoj odgovor.

Gost
Odgovori na ovu temu...

×   Pasted as rich text.   Paste as plain text instead

  Only 75 emoji are allowed.

×   Your link has been automatically embedded.   Display as a link instead

×   Your previous content has been restored.   Clear editor

×   You cannot paste images directly. Upload or insert images from URL.



  • Aktivni korisnici   0 članova

    • Nema ulogovanih članova koji gledaju ovu stranu.


×
×
  • Create New...

Važno obaveštenje

Nastavkom korišćenja ovog sajta prihvatate Pravila korišćenja