Ćevap k’o ćevap ili? - GS-om na ćevape i kojekuda

[Kola 861 Napisano Maj 7]

Uvod:

 

Dolazim od doktora, rezultati nikakvi, bubrezi sve gori a meni se nesta jedu cevapi. Valjda kako sam prestao da solim hranu zvog zdravlja, pa me krenulo. Ima i u Hamburgu cevapa, kupim ja pa rostiljam, ali razmisljam - jesam li ja oguglao ili sam mozda zaboravio kakvi su nasi, sarajevski cevapi?!

 

Zakazujem termin pred operaciju, kazu dodji na pred-razgovor 21.5. Operacija je potrebna da se spoje vene da bih mogao imati dijalizu. Realnost me sustize, pomalo me hvata nelagodan osjecaj, moze se klasificirat kao FOMO - fear of missing out.

 

Sestra mi javlja, a i tata potvrdjuje, tata pomalo ima znakove demencije. Meni se ubrzano blizi kraj normalnog zivota, dijaliza kuca na vrata, sve ce biti komplikovanije nego prije. Sta ako vrijeme istekne dok se ja uhodam sa dijalizom, sta ako stari sve zaboravi? Hvata me panika i ogromna tuga i tezina kada tako razmisljam. Pricam sa djevojkom, reko ja odo u Sarajevo da vidim tatu. Hocu i cevape da pojedem, hocu da obidjem par dragih ljudi koje jos imam dole. Hoces li moc ti sama sa cukom i oko svega? Ja evo imam 2 sedmice…

Kaze ona: a sto ne ides motorom? Otkad smo zajedno, pricas kako hoces da ides u Sarajevo motorom.

 

Ljubi te tvoj cojek, pamet ti se pozlatila! U svoj toj nekoj frci nije mi ni palo na pamet da idem motorom. Otvaram kalendar, planiram rutu, moglo bi se uklopiti. Imam oko 4000 km za turu (otprilike), a iduci servis za gs-a je za 4500km. Pravim plan, gledam smjestaj, gledam lijekove - e klinac, nema doboljno lijekova za 2 sedmice. Prvi je maj, sve zatvoreno. Ni doktor ne radi da mi da recept. Saljem mail, nadam se da ce raditi 2.5., kad i tu klinac. Automatski odgovor: hvala na upotu, klinuka je zatvorena do Ponedjeljka i tada cemo tek moci procitati Vas email.

 

Sranje. Nadam se da cu vec u ponedjeljak krenuti, knap mi je za sve sta sam smislio da odradim.

 

Plan je da idem do Beca, tu nocim i dan iza da vozim Bec-Sarajevo. Plan je da idem autoputem da vih ustedio vrijeme i potrosio ga kroz Hrvatsku. U Sarajevu imam par sitnica da zavrsim, naravno da posjetim tatu, i onda je plan da se spustim preko Mostara do mora pa da vozim Kadransku magistralu. Drug trenutno odmara na Korculi tako da je plan da vozim do tamo, prenocim, mozda i da se okupam u Jadranu, pa inda obalom do Trsta, pa Gorica, pa iz Gorice autoput do Hamburga u 2 etape.

 

Promjena plana, moram prvo u Sloveniju pa tek inda u Bosnu. Opcija preko Beca otpada.

 

Ponedjeljak, dolazi mail od klinike, kazu dodjite u Utorak do nas da vam izdamo recepte. Zamolim da me prime u Ponedjeljak da bih mogao krenuti vec u Utorak, pristaju i ja sav sretan pocim do klinike. Dadose mi recepte (ide digitalno na zdravstvenu karticu) i kazu mozes dic lijekove u Utorak prije podne :-/. Kakav smor jbt… Dodatni problem je jedan lijek za bubrege koji pijem, bicanorm, njega je tesko naci i nabaviti u Njemackoj. Obicno moram unaprijed da narucim i da obidjem nekoliko apoteka dok se ne pojavi apoteka koja moze da nabavi tj naruci lijek, ceka se otprilike 5-7 dana.

 

Medjutim, u ponedjeljak ja udjem u prvu apoteku, odmah pored klinike, da pitam, mozda slucajno imaju (obicno nikad nemaju a svaki put pitam). Kad kaze apotekarka ima, sretni ste danas jer je jako tesko dobiti ovaj bicanorm. Reko znam, fantasticno! Sutra cu imati slreman recept, da li mozeta ikako da mi sacuvate taj jedan jedini koji imate? Pristade zena srecom. Odlicno!!!

 

Zurim nazad kuci, pakujem motor, ujutro trebam da svratim u aloteku i da podignrm lijekove i avantura moze da pocne!!!

 

Tako i bi, Utorak podizem lijekove i pravac autoput - smijer jug!!!

 

Krecem dosta kasno, tek u 11 dobijam lijekove ali sta je tu je, drugacije nije moglo. Vrijeme dobro, temperatura ok, vozim dosadni autoput sve do Rosenheim-a, gdje sam usput uspio bukirati smjestaj. Nisam nista mogao puno unaprijed da planiram jer mnogi “jeftiniji” smjestaji imaju check in do 20:00, a ja imam dosta da vozim do dole. Stizem u smjestaj oko 20:15, 900km presao i osjetim umor iako je put isao glatko. Motor ide jako dobro, potrosnja onakva kako se odvrne, ali eto beki prosjek dana je bio 200-230 km po rezervoaru (uspem oko 15-17 litara).

 

Polazak:

 

Negdje usput pauza za sendvic:

 

 

Smjestaj za taj dan:

Nakon 900km i daska bi bila fantasticna, ali krevet he bio stvarno udoban!

 

 

Htio sam da nesto veceram toplo jer sam se smrznuo zadnja dva sata voznje, morao sam obuci zimske rukavice jer one ide preko jakne, vjetar sa ljetnim rukavicama ulazi u rukav i struji kroz cijelu jaknu tako da me dobro hladi da se smrzavam. Sa zimskim rukavicama je bilo dosta bolje, ali i dalje prohladno.

 

Na moje ogromno razocarenje, u okolini od 15 km nema nista otvoreno, sve se zatvara u 20:00. To je cijena kada se ide u jeftiniji smjestaj u nekim selima pored autoputa :-/. Nista, srecom imao sam jos 2 sendvica koja su ugusila glad, punog stomaka ze uvlacin pod jorgan i tonem u san u roku od odmah.

 

 

 

 

Sent from my iPhone using Tapatalk

[Kola 861 Napisano Maj 7]

Dan drugi:

8.5. Budim se oko 7 i silazim na kafu u prostorije za dorucak. Ne ocdkujem bista posebno niti nekomu dobru kafu, ali dovoljno ce biti da me pogura do prve pumpe gdje obicno ima jaca kafa da se uzme.

Nocenje platih 58€, dorucak nije ukljucen u cijenu. Vidim da se moze doplatiti 9,90€ za dorucak koji je onako, osrednji. Ajde da ha srknem prvo kafu pa cu jasnije razmisljati.

Pravim kafu, probam, kafa bas bas dobra! Pravim hos iednu i odlucujem da doolatim sebi dorucak. Na dorucku nista posebno, uzeo sam brdo kajgane, 2 virsle i malo sira sa krastavcima, te 2x casa cijedjene narandze. Za 9,90 i cise nego dobro.

Bracam se u sobu, pakujem sta imam, radim checkout i placam dorucak. Vrijeme je oblacno i hladno, svega je 6 stepeni. Odlucio sam da ubacim jos jedan sloj pod jaknu da mi bude toplije. Prognoza kaze da ce biti kisi malo kasnije kroz Austriju, tako da cu kasnije obuci i kisno odijelo.

Kise nije bilo puno, ali je kisno odijelo bilo bas fino toplo tako da mi je super doslo

Stizem u Novu Goricu oko 14:00, i ostatk dana provodim sa porodicom.

Sutra ujutro krecem za Sarajevo, ponovo je plan autoput jer sam ogranicen vremenom. Nadam se da cu od Sarajeva imati vise slika i manje autoputa tako da mogu ubaciti u ovaj putopis.

Hvala na citanju i so iduceg pisanja!


Sent from my iPhone using Tapatalk

[vojakis 58 Napisano Maj 8]

Samo nastavi sa pisanjem i slikama.

[Kola 861 Napisano Petak u 07:45]

Dan treci:
8.5.2025.

Budim se rano, vec u 7 pijem prvu kafu. Smjestaj u Sarajevu rezervisan, stan sa garazom, perfektno, mirno cu da spavam. Oblacim moto odijelo i krecem, ispred mene je put od 650km, a nebo ne obecava fin provod.

Prva stanica je Dobravlje, kafa sa sestrom pa onda hofer u Ajdovscini za sendvice i neki sok za puta. Ponadah se da ce se tazvedriti jer vidjeh tracak sunca ali ne, nisam te srece.

Penjanje od Nove Gorice prema glavnom autoputu je obicno vjetrovito, ali danas je bura, puse jako i u naletima, malo malo pa me gurne u stranu. Natovaren GS je stabilan ali se ipak zaljulja. Sreca nema puno jos do glavnog autoputa, pregrmio sam buru i ukljucio se na isti.

Kisica pomalo pada, a i trebat cu gorivo uskoro, tako da stajem na prvu pumpu, sipam gorivo i oblacim kisno odijelo. Kisa nije prestala padati sve do Sarajeva.

Pred sam polazak od sestre:


Usput stajem i sipam gorivo po potrebi, Sloveniju prolazim dosta brzo, iako kisa pada, vodena prasina je u zraku od svih auta i kamiona, ja sam suh ispod odijela i uzivam u voznji. Autoput je dosadan ali je najbrzi nacin od tacke a do tacke b. Radujem se ulasku u Bosnu, znam da cu Hrvatsku proci dosta brzo, uzbudjenje se povecava svakim kilometrom kojim sam blizi Bosni.

Pricam tako sam sa sobom ispod kacige, pametno ces kroz Bosnu, ceste su lose, klizave, pamet u glavu. Onda mi prolaze slike sve te prirode i planina koje usput onako vidim kada idem autom, ovo ce biti bas dozivljaj za uzivanje!

Dolazim na granicu HR-BiH, mali zastoj, ja kulturno cekam i koloni (svega 7-8 auta ispred mene), kisa pada, voda se sljeva niz mene ali sve to nije bitno, covjece stigao sam u Bosnu!!!!! Ja, motorm, GS-om, tu sam, na domak bosne, jos svega 200tinjak metara i dosao sam! Kad cujem sviraju auta, prvo jedan pa drugi. Kontam neko nekom nesta svira, ajde nije me briga. Kad vidim izlazi covjek iz auta i eto ga, tapka me na rame, kaze sorry i polazuje da idem motorom oko kolone i da idem ispred svih (tablice su njemacke, covjek je pretpostavio da sam stranac). Odusevljen se zahvaljujem i kazem da mogu i sacekati, a on govori covjece kisa lije vozi! I ja stvarno zaobidjem tih par auta i pravo na vrh kolone. Odusevilo me da nasi ljudi tako pomazu, nekada davno smo bili gorki i uvijek ie bio komentar “ma ja, prodji ti, je*es zakone, evo mi cemo k’o budale cekat’ u koloni”, bili smo dosta gorki izavisni (prije 15-20 godina).

Primjetio sam da se dosta mentaliteta promijenilo, ljudi su opusteniji, manje je idiota za volanom, ljudi su strpljivi.

Nakon ulaska u BIH, standardna procedura ugasi njemacki mobitel, upali bosanski, javi se svima da sam presao granicu, ustimaj waze za radare.. polako krecem, kisa lije, moja vozna traka poplavljena. Vozim kroz mali potocic, voda prsce i ide preko cizmi, tada su i konacno popustile. Noge mokre ali nije hladno. Sve je blatnjavo i mokro, tamni vizir sam skinuo i stavio obicni prozirni, bolje se vidi u tunelima.

Prvi sok su bile uvale u cesti od guma kamiona, zaboravio sam kako te uvale mogu poremetit iznenada motor i ciklistiku, neocekivano ode u stranu.

Iduci sok, i gdje sam se kvalitetno prepao: cist pravac, isprekidana linija, auto ispred mene vozi 50, ogranicenje 80. Krecem u preticanje, lijevi zmigavac ozlazim iza auta i gas, kad motor podje da vrcka, baca zadnji tocak lijevo-desno, oduzmem gas (ili sam ja ili je motor sam od sebe) i polako ponovo doziram gas i preteknem auto. Smirio sam se nakon par kilometara, vec sam vidio kako klizim sa motorom po momrom asfaltu a iz suprotnog smijera me neko kupi na cesti…

Iduce preticanje, ja opreznije, ali opet zaplesa motor?!

Stanem na prosirenje, gume ok, pritisak dobar… i skontam, bijela linija je uzasno klizava!!! Sjetim se prvih recenica sa interneta: kad je mokro, izbjegavaj bijele linije, pjesacki prelaz, tramvajske sine i crne zmije!!!

Covjece totalno sam to zaboravio da pazim na to!! Sreca, ostao sam uspravan do Sarajeva.

Pauzu za kafu pravim u restoranu Dallas, u blizini Doboja. Kafa i trilece, odlicna kombinacija da napunim baterije i odmorim malo.

Vozim dalje was jos jednom stajem po gorivo. Motor je uzasno prljav, ja nisam nista bolji. Pumpa ima blagi nagib na lijevo, nisam uspio da dignem motor na centralni, kako kod krenem, motor pada prema meni. Tezina motora, lijevi nagib i moj umor su doveli do toga da sipam na copavoj.




Vozim dalje, ubrzo se ukljucujem na autoput kod Zenice i vozim sve do Sarajeva. Kisa prestaje padat ulaskomu Sarajevo.

Umoran i prljav, ipak odlucujem da prodjem motorom kroz grad, ne mogu da docekam da se provezem kroz moje Sarajevo! Skidam kisno odijelo, i brzi krug po gradu.


Selfie na mostu preko Miljacke:


Direktno vozim nazad do smjestaja, preuzimam kljuceve od stana, motor u garazu, sve kofere i sve sa motora nosim u stan.

Nisam ni sjeo posteno da odmorim, drug vec zove ajde dokle si, cekamo te na carsiji…

Sta cu, brzo tusiranje i ponovo na motor i pravac carsija na kafu.

Motor parkiram pored hotela Evropa i City Pub-a, i pravac bascarsija na kafenisanje.


Vracam se u smjestaj, spavam kao jagnje. Obicno ne mogu da spavam prvu noc kada promijenim krevet, ali 3 dana voznje i 1850 kilometara su dobar recept za dobar san!

U Sarajevu cu biti par dana, onda idem juzno u Hrvatsku.

Nastavak putopisa za par dana kad budem vozio


Sent from my iPhone using Tapatalk

[Kola 861 Napisano Petak u 11:26]

Danas svuda po malo po gradu, obisao sam par lokacija, pokusao oprat motor ali nemam kovanica. A to vec zahtjeva malo veci angazman, pa da krenemo:

Prvo vozim na bankomat da dignem bosanske marke.
Sa tim markama idem da jedem:


Ne bi ja nego moram da usitnim pare

Nakon 300 grama bureka i 200 grama sirnice, red je da pocasni krug i kafu sa pogledom:



Onda vrijeme posjeta, pa sam svratio kod tate u dom, evo cekam da zavrsi rucak pa da se vidimo. On nema pojma da sam dosao

Pisem uskoro opet i kacim slike, za sada ostaje da operem motor i naravno pojedem cevape!!!


Sent from my iPhone using Tapatalk

[Kola 861 Napisano Subota u 07:16]

Stadoh na samousluznu praonicu, ali skontam da nemam spuzve ni kroe, a tockovi su toliko prljavi da nema sanse da ih voda i pjena operu. Odlucujem da odvezem u praonicu da mi ljudi fino operu.



Kako je sve interesantno u zivotu, momak koji pere motor, kaze nisi valjda iz Hamburga motorom dosao?! Reko jesam Kaze on, ja sam se rodio u Hamburgu, ali je otac htio da se vratimo u Sarajevo i tu sam onda odrastao. Mogu li slikat motor da pokazem starom? Moze naravno i pozdravi starog od sarajlije iz Hamburga

Pripazio je na motor, pitao fino sve gdje smije hemikalijama po motoru, gdje puskicom, bas se potrudio. Vrlo fin i kulturan momak, naravno da sam rado ga pocastio za sav trud. Kaze ajde navrati ako si tu, pa da to fino u detalje operem, nije sve izaslo iz prvog pranja.. Zahvaljujem se i kazem da je i ovo super, a da ce motor svakako biti po ovo prljav vrlo brzo

Poslije toga kafa sa dobrim drugom iz djetinjstva.

Iza toga idem u jedan dio Sarajeva koji je nesto izmedju sela i vikend naselja, nije bas selo kao selo ali nije ni naselje. Tu uzivam u miru, predivnom pogledu na brda i zelenilo, bosanska kafa, nesta malo slatko uz kafu i pricanje do duboko u noc sa prijateljima jer se nismo vidjeli 7 godina.

Pogled u zelenilo:


Kafa i slatko, definicija ćejfa:


Njihov beagle, danas joj je 13-ti rodjendan


Uz obecanje da cemo pokusat ostat u kontaktu, rastajeno se i vozim nazad u smjestaj.

Dan pun dozivljaja, dobre hrane sto za stomak sto za glavu, ali najvise sam dusu napojio.


Sent from my iPhone using Tapatalk

[Kola 861 Napisano Subota u 07:31]

Iduci dan
10.5.2025.:

Spavao sam odlicno (ponovo). Jutros me budi sunce, sija kao da zna da treba da bude fantastican dan.

Ustajem i soremam se, pakujem foto aparat, dron, sve stavljam u top case da je sprembo za danasnji dan. Idem prvo na kafu i dorucak, dan ce biti ponovo pun.

Plan je da vozim u Lukomir, pa onda u posjetu kod tate, onda kafa sa jako dobrim drugom iz djetinjstva, pa onda kako zavrsi - zavrsi

Dan je poceo obecavajuci:
Kafa i dorucak:



Omlet sa sunkom i sirom i domaci hljeb:



Kafa izuzetno dobra i ukusna, nije kisela, vise je cokoladasta i orasata, prava kakva treba da bude (po mom ukusu).

Domaci hljeb prica 16 jezika, a domaca pavlaka nije dozvolila da ostane ni mrvica od tog hljeba.

Nadam se ce dan nastaviti u ovako dobrom smijeru.


“Lukomir je planinsko selo koje se nalazi na južnim obroncima Bjelašnice na 1495 metara nadmorske visine,[2] što ga čini najvišim naseljenim mjestom Bosne i Hercegovine i jedinim preko 1300 m.[3] Na osnovu stećaka koji se nalaze u selu i koji potiču iz 14. i 15. stoljeća, vjeruje se da je selo bilo naseljeno i prije više stotina godina.” - Wikipedia.

Lukomir je udaljen od Sarajeva nekih 50 kilometara i vozi se oko 90 minuta do njega. Koliko sam upoznat, dio puta je makadamski, sto ce ujedno biti i jos jedan pionirski iskorak u offroad voznju.

Slike i utiske sa voznje vam prenesem kasnije..


Sent from my iPhone using Tapatalk

[Kola 861 Napisano Nedelja u 08:10]

Voznja lagano prema Bjelasnici, put krivudav, par lakat okuka, asfalt fantastican i cist, uzivam u voznji i suncanom vremenu.

Put za Bjelasnicu:


Toliko sam puta vozio uz ovu cestu i sanjao da cu jednog dana przit GS-om ovuda i eto nakon toliko godina mi se zelja ispunila!

Navigacija me vodi i skrecem sa glavnog puta, desno, uzbrdo i picim dalje asfaltiranom cestom losije kvalitete, za sad odlicno! Jos jedno odvajanje, na malu neku ulicu, sva izrovana, sahtovi od kanalizacije vire 15-20 cm iznad “asfalta” a asfalt kao da su ga djeca popravljala… uzasno lose, a vrlo brzo, za svega 100tinjak metara postaje jos gore - makadam, nervnine, voda napravila kojekave kanale, uzbrdica a kamenje i pijesak rastresiti. Imam osjecaj da sam poceo da se penjem uz neke stepenice koje su napravljene od pijeska, pa poravljane kamnjem sa plaze, pa onda bile polave koje su sve to razrovale…

Ovo je jedan od prvih iskoraka u “offroad”, mada za ljude koji voze offroad, ovo je setnja u parku za njih. Za mene, nakon prvih 200 metara sam se vec dva puta preznojio, motor i ja se nekako uspijevamo dogovoriti da ostanemo zajedno i uspravni, prednji tovmcak i zadnji tocak, svaki svoj pravac ganja, ja samo ponavljam sebi “ne stisci guvernale, pusti motor da nadje svoju putanju” i onda naravno uhvatim guvernalu bas jako jer je prednji tocak malo kliznuo u stranu, ali idemo dalje.

Stanem, reko polako bajkeru vrli. Ajde smiri se, pa u prvu i polako. Sjetim se da imam enduro mod na GS-u, ajde reko da ukljucim to, mozda ce bit bolje… tako i uradim i krenem.

Motor jos gori!!!! Leta na sve strane, plese kao bambi na ledu, ja ne znam hocu li prije govorit uh uh, jebiga, a u kur*c, uff, opaaaa idemooo o OooooOOoO op op.. nemamzvuka i grimase koju nisam napravio. Nisam se sjetio da snimam svoju facu i grimase koje pravim, bilo bi daleko interesantnije nego “offroad” voznja, moja offroad voznja.

Opet stanem, vratim motor u rain mode, to je sa najvise pomoci od elektronike. Prva i lagano, imam nekih 14-15 kilometara te staze…

Jedva nekako, uz vise srece nego kila (a imam ih masala), dodjem do ravnice gdje oflicujem da stanem i provjerim sve, od motora, navigacije, sebe, guma i ostalog. Moj subjektivni osjecaj, prosao sam kroz neki pakao









Prioda je predivna, uzivam u planinskom zraku, cak sam i dron digao i snimio malo okolo. Par slika, i dolazim do racvanja ceste, navigacija kaze dalje idem desno, i tu imam ogromnu lokvu oreko cijelog puta, voda je kao blato. Nemam pojma sta je ispod u vodi, te gledam mapu i vidim da mogu i lijevim putem ici, spojit ce se kasnije svakako sa ovim desnim. Malo je duze ali bas malo.

Dok pakujem dron nazad u top case, prolaze 2 tenere 700, kramponke gume, staju i pitaju “alles gut?” Odgovaram na engleskom, sve super i hvala sto ste stali da provjerite. Odose oni, sta odose, ODLETISE brze nego sto ja vozim na asfaltu cini mi se.


Odlucujem da idem lijevim putem, izrovano katastrofa, ali radujem se sto nisam odustao na samom pocetku a malo je falilo da se okrenem i priznam poraz.

Odlucio sam da ipak rizikujem a ne da odustanem, jer ne znam hocu li imad vise imati priliku da budem tu sa motorom i necu sebi nikad oprostit da sam odustao.

Motor prebacujem ponovo u enduro mod, malo sam se opuatio i navikao kako se motor ponasa na tom rastresitom makadamu, idem drugom brzinom jer necu da rizikujem. Meni i vise nego dovoljo uzbudjenja, uvim vozit offroad, a pokusam kao da sacuvam motor i gume

Zaustavljam se pored jedne cesme, planinska voda, napijem se, a voda hladna i nevjerovatno ukusna!

U tom se ovi sa tenerama vracaju, i onda smo se malo ispricali. Pitali jesam li lokalac, i kazem da jesam ali da prvi put dolazim na Lukomir, oni su iz Praga dosli i voze TET.

Pozdravljamo se i idem dalje.

Posto sam na racvanju izabrao put bez lokve, naravno da sam ih imao jedno 50, svaka preko cijelog puta, svaka blatnjava i svaka duboka do cilindara motora.

U jednu takvu lokvu sam usao iznenada, tako je put isao da nisam vidio dok nisam ugazio u nju, a onda sta ce pocetnik uraditi? Naravno, kao zaba, dizem noge u zrak, i umjesto da idem normalno i polako, ja sam dao malo gasa ali pritisnuo kvacilo… motor usporava i gotovo staje, ja kapiram da sam pritisnuo kvacilo, motor je u drugoj brzini, meni noge u zraku, bemam cremena da prebacim u orvu i da krenem, dodajem jos vise gasa i lagano kvacilo popustam, motor se trese ali izlazi iz te lokve bez problema!!!! Kakav osjecaj, lanjsko govno se u meni zaledilo od straha.

Cim sam izasao iz te lokve, poceo sma se smijem kao budala, i kako sam samo blesavu gresku napravio stiskajuci kvacilo.. ajde dobro je proslo, lekcija naucena.

Dolazim do samog sela, karakteristicnih kuca, covjek koji ima tu neki caffe-restoran, izlazi na put i pozdravlja, te me svraca kod njega. Svakako sam pomislio da tu stanem i da tu popijem kafu, a kada sam vidio “bikers welcome” i njegovu ljubaznost i poziv, nije bilo razmisljanja da li da tu stajem ili ne. Parking iza kuce za motore, domacin ljubazan i dobar covjek. Popijem domacu limunadu i hurmasicu, te se ispricam sa covjekom o zivotu u Lukomiru, zivotu u njemackoj i turistima i motoristima koji dolaze da posjete Lukomir.

















Kupujem mali magnet za frizider, placam limunadu i hurmasicu, sve zajedno sa baksisom 20maraka bosanskih. Zao mi je sto sam se toliko najeo za dorucak, nisam bio gladan a volio bih da sam probao domaci burek ili janjetinu, ali dzaba, stomak je bio pun.

Ajde, imam razlog da ponovo posjetim ovo magicno mjesto gdje je vrijeme stalo.

Ispred mene je put nazad istog kvaliteta, samo ovaj put nizbrdo. Kako sam krenuo, odmah sam zamalo isputio motor, tockovi su se poceli razilazit, jedan deano drugi lijevo a ja ko zna gdje, srecom nisam pao ali sam se kvalitetno prepao. Nista, opet ista procedura, smiri se, polako i ne idi brze od zivota. 25km/h je i vise nego dovoljno brzo


Bez padova, dolazim nazad u civilizaciju i asfalt, iako je motor bio opran, sada je jos gori i prljaviji. Svracam na samousluznu praonicu i perem motor. Nakon sto se osusio, odlucujem da idem na carsiju, red je da se i cevapi pojedu.

Prvo setnja po bascarsiji, ljudi okolo kao mravi, svuda ih ima, svako neki svoj pravac goni, k’o muhe bez glave. Carsija je ziva, turisti vrve gradom, sunce sija, osjecaj je nevjerovatan. Predivno je doci u svoju carsiju, u moto odijelu, sa kacigom u ruci, osjecam se kao vitez nakon pobjede nad strasnim neprijateljem makadamom.

Jedan turisticki selfie ispred sebilja i pravac na cevape.


10 upola sa lukom i kajmakom, obavezni jogurt:






Punog stomaka, punog srca, presretan sto sam posjetio Lukomir, prezivio prvi pravi offroad, smrdljiv po luku i cevapima, ide ponovo pocasni krug motorm po gradu i pravac nakafu sa starim dobrim prijateljima.

Dan zavrsam umoran i sretan, bez problema spavam nakon toplog tusiranja.. sutra je novi dan i novi planovi.


Sent from my iPhone using Tapatalk

[Kola 861 Napisano Nedelja u 19:00]

Danas imam malo vise vremena i nemam toliko planiranog. Spontano odlucujem d anakon kafe idem na Trebević, jedno od mnogih brda oko Sarajeva.

Tu cu da doruckujem i da uzivam u pogledu na moj grad.

Voznja do gore je bila super, vozi se plani skim putem kroz sumu, asfalt je losijeg kvaliteta sa dosta vecih rupa tako da se mora oviz oprezno. Jos su gore neravnine, koje u momentu izbace motor iz balansa ako se prebrzo naleti na njih. Vozim skroz do objekta Brus, ali tu se okrecem jer je jos uvijek rano, prohlsdno je i nema dovoljno ljudi. Nije mi izgledalo provlacno za klopu (a i tu nema pogleda na grad). Vracam se nazad nizbrdo u “Sunnyland Trebević”, to je dobra klopa i fantastican pogled na grad. Ako neko bude posjecivao, ima i zanimljiv kao tobogan/rolercoaster nesto, ne znam kako bih nazvao, prikladno i za djecu i za odrasle. To je sjediste na tockovima koje se spusta niz sine i kruzi dok se spusta. Ne znam kako bih to bolje objasnio, skontat ce valjda neko pa i znati ime tom cudu.

Pogled na grad


Vidi ja: (stajling kose : Scorpion ADX-1)



Dorucak odlican, kafa hos bolja. Jako puno turista, puno djecurlije koja skice i vriste svuda naokolo, tako da se brzo pakujem i odlazim. Djeca su super do odredjene mjere, ali kada su nestasna i bezobrazna, a roditelji zaljepljeni na svoje mobitele, onda se ja povlacim.

Odlazim jos jednom kod tate u posjetu, zajedno kafenisemo i fino se ispricasmo.

Oko 15:00 krec dalje, pozdravljam se sa tatom u nadi da cu ga iduci put vidjet zivog i pri dobroj pameti.

Plan je da se nadjem sa drugom u 16:00, i idemo da jedemo (rucak - vecera). Buduci da smo u Bosni, i posto sam vec omrsio brk sa burekom, sirnicom i cevapima, red je vala da se neko janjece pecenje prihvati i rijesi.

Prvo salata:


Pa malo janjetine i kropmira:

Pa onda jos jedan krug za nas dvojicu:


Kada smo vozili od Sarajeva prema Jablanici, kisa nas je malo uhvatila, cisto da osvjezi i spere prasinu.

Nakon fantasticne klope, odluka pada da idemo na kafu i kolac u Konjic, a na toj kafi vec pocinje ozbiljno da pada. Onako bas da lije. Oblacimo misna odijela i uz Bradinu, na autoput i u Sarajevo.

Stajemo na prosirenju da se pozdravimo, idemo na dva razlicit kraja grada, a ja vec sutra rano unutro idem za Mostar, pa onda na Korčulu.

Dolazim u svoj smjestaj ponovo pun srece, zadovoljstva i punog stomaka.

Moram da se pakujem, mrzim da se pakujem. Bilo bi lijepo da covjek ne treba da se pakuje nego da jednostavno ima sav ves za jednokratnu upotrebu, kad se istusiras bacis a kupis novo jednokratno. Ali sta bi onda ja sa svojim metalnim koferima?! Eeee ulozio sam ja u kofere pa sad odo’ da ih i pakujem!

Do sada put je oko 2500km. Na kraj putopisa, kada se vratim u Hamburg, bapisat cu otprilike koliko je sve izaslo u kilometrima, danima i evropskim apoenima.


Sent from my iPhone using Tapatalk

[Kola 861 Napisano Ponedeljak u 05:57]

Budim se rano jutros. Vec u 6:30 sam budan, i idem da vidim jesam li napunio sve sta treba da se napuni, kamera, mikrofon, sat, mobitel. Sve osim kamere.

Sinoc sam vidio da je kamera puna, 512gb sam napunio i poceo da kopiram fajlove na laptop. Kaze laptop, 18h da se sve iskopira. Kakvih crnih 18 sati, ja za 8-9 sati vec moram biti naspavan i na cesti. Nista, ostavljem preko noci da se kopira pa dokle stigne, to ce biti jutarnji problem.

Jutros vidim da je gotovo kopiranje, jos jedno provjera fajlova na hdd i kameri -> fale 3 klipa. Nista, sve fajlove ponovo kopiraj, skip ona koji bec postoje i onda je preostalo 28 minuta da se ostatak iskopira.

To vrijeme korostim i silqzim na kafu i dorucak u restoran u zgradi gdje mi je smjestaj, taman ce biti.

Kafa je odlicna, dorucak po mojoj mjeri (obozavm omlet sa sunkom i sirom), motor sam jos sinoc spakovao.





Plan je da vozim za Mostar, tamo pijem kafu sa drugom, pa onda pravac Orebić na trajekt za Korčulu.

Od uzbudjenja da cu voziti jadransku magistralu mi okrece stomak i samo se smjeskam, vjerovatno vrlo cudno izgledam ostalim ljudima:

Zamisli ovo: sjedim sam, jedem jaja i sve se smjeskam. Povremeno nesta tipk na mobitelu (pisem putopis). Mada, nije to ni bitno kako izgledam, covjece idem na jug i na more, idem na jadran i idem gs-om!!!

Jedva cekam!

Nastavak slijedi…


Sent from my iPhone using Tapatalk

[Vroc-Kapo 2356 Napisano Ponedeljak u 06:01]

Vrlo lijepo i osobno napisano, bez laznog srama i hvalisanja, predivno za citat. Zelim ti zdravlja, drugo znas i sam. Pozz

[z ivan 261 Napisano Ponedeljak u 06:44]

Lepo, lepo.... 

[doktor 4990 Napisano Ponedeljak u 09:29]

Dosta emotivno napisano! 

[Bencivenga 114 Napisano Ponedeljak u 10:10]

Srećno i oprezno na Jadranu! 
lijepo li je kad se snovi ispune.

 

[zeljko.petkovic 204 Napisano Ponedeljak u 11:24]

Druze, pomerio si me ovim uvodom nacisto...

Svaka cast. Samo napred i zelim ti da izvuces maksimum sto se zdravlja tice.

[ducans 118 Napisano Ponedeljak u 13:00]

Bravo,samo jako!

Poslato sa CRT-NX1 pomoću Tapatoka

[Kola 861 Napisano Ponedeljak u 15:30]

Vrlo lijepo i osobno napisano, bez laznog srama i hvalisanja, predivno za citat. Zelim ti zdravlja, drugo znas i sam. Pozz

Hvala puno!


Sent from my iPhone using Tapatalk

[Kola 861 Napisano Ponedeljak u 15:32]

Srećno i oprezno na Jadranu! 
lijepo li je kad se snovi ispune.
 

Hvala puno!


Sent from my iPhone using Tapatalk

[Kola 861 Napisano Ponedeljak u 15:33]

Druze, pomerio si me ovim uvodom nacisto...
Svaka cast. Samo napred i zelim ti da izvuces maksimum sto se zdravlja tice.

Hvala puno kolega!


Sent from my iPhone using Tapatalk

[RankoBg87 4123 Napisano Ponedeljak u 16:43]

Ne znam sto al isplakah se citajuci. 

Sretno. 

[Kola 861 Napisano Ponedeljak u 19:32]

Nakon kafe i dorucka, motor vadim iz garaze, vracam kljuceve od stana i garaze vlasnicima i gas.

Vrijeme odlicno, sunce sina, 15 stepeni, a tek je 09:00. Przo izlazim iz Sarajeva, autoput do bradine i onda lokanom cestom, nekad jako dobro znanom, toliko da sam sve rupe znao na pamet gdje su. Bilo je to u vrijeme studiranja jer sam jedan period studirao u Mostaru (distance learning) na FIT-u (informatika).

Cesta je dobra, moze brzo da se vozi, preticanje ide glatko, ali cesta je nesto uza nego sto je pamtim. Dosta je oredjela gdje sam nekada autom preticao bez problema, sada se ne usudih da preticem tu sa motorom. Ili sam se odvikao ili sam ostario, mada vjerovatno kombinacija oboje

Sunca nije bilo do iza Jablanice ali je bilo suho bez kise. Razvedrilo se kako sam prisao blize hercegovini.

Malo nakon mosta brace begica i begovica stajem na prosirenje da uslikam Neretvu:








Nastavljam dalje i dobro napredujem prema Mostaru. U susret mi ide neki kedi, momak se tapse po glavi unutra, jedva skontah da to radi, cak poslih da mi se ucinilo. Madjutim nakon par minuta policija ceka ispod drveta, a ja vec usporio za svaki slucaj Hvala momku iz kedija

Ulazim u Mostar, temperatura 25, sunce sija a ja ne mogu da prepoznam vise grad. Nekada gdje je bio ulaz prema mom faxu, sada ima normalnu cestu, prije se islo kroz rusevine i makadmski puteljak. U saobracaju, kruzni tokovi, mostovi za pjesake sa stepenicama, fontane.. Predivno, zaista ogroman napredak i poboljsanje. Ubrzo se nalazim sa drugom, pijemo kafu i nakon toga se pozdravljamo i ja idem dalje.

Preko granice prolazim bez problema, niko nista ne pita niti gledaju dokumente, samo vozi. Prolazak kroz Metkovic i dalje prema moru je nesto o cemu sam mastao tako dugo. Kao i vecina Sarajlija, ljetovao sam u Dalmaciji, ali nisam bio dole zadnjih sigurno 15-18 godina.

Prvi pogled na Jadran - svoju srecu i radost, uzbudjenje ne mogu da kontrolisem, kao malo dijete vristim u kacigi “eno ga moooooreee”,”e ba eno ga moooooreee”..
Zaustavljam se pred novim mostom Peljesac, divim se mostu i slikam.






Prelazim most brzo, odlicno uradjen. Vozim krivudavom cestom, asfalt je dosta grub, grip je fantastican, svuk boksera, snaga motora i lezanje, vidim more pored sebe… ovo je raj.

Voznja ide brzo, vozim dinamicno, i vrlo brzo stizem do Orebića. Par auta u koloni, trajekt je vec tu, iskrcavanje u toku a ja moram jos po karte. Ne mogu da se provucem naprijed, nemammjesta izmedju kolone i auta koja se iskrcavaju..

Uspijevam da predjem kolonu, i pitam radnika gdje se karte prodaju, odmah lijevo gdje i skrecem. Karte kupujem expresno, i stizem da se umrcam na taj trajekt. I da sam propustio ovaj, nije problem jer trajekt ide svako sat.

Kratka voznja trajektom i nakon pristajanja, izlazim bro i tu me ceka drug iz Sarajeva, koji zivo u Hamburgu a na Korculi je na odmoru. Spavat cu kod njih u njihovom smjestaju tako da vozim iza druga. Dva balkanca, dvojica sarajlija, Hamburg tablice i deranje kroz prozor i kacigu kao zadnja dva idiota







Brzo tusiranje, kafa i idemo na rucak/veceru.

Klopa odlicna, drustvo jos bolje umor ne osjecam uopste.











Setnja Korculom gradom, sladoled i nazad u smjestaj.

Sutra odmaram pa u srijedu idem dalje.


Sent from my iPhone using Tapatalk

[Vroc-Kapo 2356 Napisano Utorak u 05:50]

Eto, covjek bio na mom otoku. Neka si se proveo fino

[Kola 861 Napisano Utorak u 07:51]

Eto, covjek bio na mom otoku. Neka si se proveo fino

Jos sam tu, poslije rucka idem dalje za Split

Predivan otok, rado sam se vratio ovdje!!


Sent from my iPhone using Tapatalk

[Kola 861 Napisano Utorak u 21:33]

Pricam tako sa drugom, gdje cu dalje i kada, i pocnem da racunam koliko jos vremena imam, otvaram google maps i planiram kada gdje da idem dalje mi bude taman vremenom… odlucujem da mijenjam plan i da umjesto u srijedu ujutro, ja ipak krenem u utorak poslije rucka. Imam dogovor za jednu kafu u Splitu, i plan pravim da vozim do Splita iza rucka i spavam u Splitu, a onda lagano u srijedu poranim pa obalom skroz do Nove Gorice (Split -> Zadar -> Rijeka pa pored Trsta u Goricu).

Jutro standardno, kafa - dorucak, dosta price i zezanja pa onda na plazu na kupanje do rucka. Drug kod kojeg sam na Korculi danas radi (remote) tako da on ce sastančit a ia cu da se kupam na plazi.

Dolazim na plazu i prvo naravno slikam motor pored vode :-D Parkiram motor i prvac plaza. Voda je polrilicno hladna, idem popiti kafu u kaficu iznad plaze dok se jos malo ne ugrijie voda.














Nakon nekog vremena, idem i odvazno ulazim u more, kupanje mora pasti, mora se markirat voda, blize nego wc.

Plicak ide poprilocno dugo i taj dio vode je podnosljiv mozda cak i mlak, ali cim sam dosegao vodu do iznad kukova, voda je dosta hladna. Ulazim komplet u more, plivam prema pucini i brzo se vracam prema plazi, vec osjetim da mi koza bridi na rukama i nogama, ipak ne voda samo 18 stepeni.

Brzo se susim vani, sunce grije i ugodnih je 22 stepena. Vjetar je presta puhati tacno kad sam usao u vodu i poceo puhati kad sam se osusio Voda slana, guzzca smocena u jadranu, piš sam bacio, kafu na moru popio, sve sam obavio sto se radi na moru, sada mogu kuci :-)

Pakujem se na motor i vracam se kod prijatelja, kafa jos pred polazak i to je to, vidimo se iduce sedmice u Hamburgu svakako.

Brzo dolazim do trajekta, ali kako se otvara pogled na trajektnu luku, tako gledam kako trajekt odlazi.. zakasnio sam. Samo 5 minuta da sam prije, stigao bih trajekt. Nema veze, opsusteno, ne zurim nigdje, Split je na 4-5 sati udaljen, taman sam na veceru tamo.

Iduci trajekt cekam sat i 15-20 minuta, to vrijeme koristim da kupim kartu za trajekt (online), pijem jos jednu kafu (a sta bi drugo) i bukiram smjetaj u Splitu, 58€ nocenje u sobi sa kupatilom i privatnim parkingom.













Ukrcavam se prvi i nakon parkiranja motora. izlazim gore na palubu da uzivam u suncu i voznji na trajektu. Voznja traje mozda 15-tak minuta, ajde opet dole, jakna, kaciga, rukavice, nastimaj opet navigaciju (waze), skini rukavice (jer sve fulam u rukavicama), nastimaj gps (waze), vrati mobitel u tank torbu, navuci rukavice i taman moj red da idem sa trajekta.

Sav uzbudjen, napustam Orebić i vozim prema navigaciji, krivina za krivinom, gas, most Pelješac, gas, jos koja krivina i vise ne prepoznajem nista oko sebe…

Vidim da mi Ploče ostaju lijevo u daljini, ali vozim i dalje i ne razmisljam previse, ovom cestom sam prosao mozda 2 puta autom u zivotu (ne od mosta Peljesac ali oko Ploca iz pravca Dubrovnika kada sam vozio).

Razmisljam kako se sve fino izgradilo, put je jako dobar, brzo se vozi… kad od jednom naplatne kucice. Otkud naplatne kucice, nastimao sam navigaciju na Korculi kad sam bio, poslije rucka, objasnjavao drugu kako hocu da vozim obalom a ne autoput. I tapnem na rutu obalom i sve ok. Ali ja evo na autoputu?!

Vozim dalje, razmisljam ajde mozda je samo dio, brzo cu valjda sici sa autoputa, ali nikako da sidjem. Vidim da imam goriva za jos 50tak kimometara i odlucujem da nastavim dalje do prve pumpe pa cu stat da vidim gdje sam i gdje idem.

Usuo gorivo, cekiram navigaciju, ja bas duboko u kopnu, obala totalno lijevo od mene. Otvaram opcije, vidim ja ukljucio izbjegavanje naplate, ali ne i izbjegavanje highway (tada nije bilo opcije, zato sam kliknuo na avoid tolls). Totalni popizditis, ne znam sta bih radije razbio, sebe ili navigaciju… iskljucujem i highways, navigacija se rekalkulise, vraca me nazad ali silazi sa autoputa. Jupi! Idemo, muzika svira, przim dobro prema izlazu, silazim sa autoputa i gas.

Krivine idu, ali nigdje mora. Znam da sam svakako negdje u nedodjiji, ali sam ja shvatio da bih trebao vidjet more ubrzo, ali mora nigdje.

Stajem, gledam mapu, gps vodi u Split ali preko nekakvih brda…. Ne nudi da se vratim na obalu ali nikako. Glad me vec hvata, odlucujem da nastavim bez mora jer vidim da je dosta krivudav put kojim cu voziti. Ako bih isao nazad i navigrao na Ploče ili slicno, kasno bih dosao u Split. Nista, vozi dalje i to nek mi bude lelcija.

Neka je cesta iz doba jugoslavije, penjao sam se negdje, silazio negdje, par sela prosao a cesta apsolutno fantasticna, puno krivina, nema saobracaja, asfalt poprilicno dobar, priroda fantasticna. Sume, krs, maslenici, vinogradi.. sve sam prosao.

Donekle razocaran jer nisam vozio uz more, ali ipak sretan jer sam prosao cestom koja je raj za motoriste, a sasvim slucajno i neocekivano. Plus sutra imam cijeli dan da vozim uz more!

U Split dolazim oko 18:00, nalazim smjestaj bez problema iako je poprilicno zavucen, skidam kofere i direktno vozim na veceru, gladan sam kao vuk.

Veceru provodim sa drugom, nismo se vidjeli od 2019.

Setnja po rivi, jos jedno piće i vracam se u svoj smjestaj, umoran i sretan. Lijepo je sresti drage ljude i ispricat se uz dobru klopu.









Pozdravljam se sa drugom i picim nazad u smjestaj, kao prebijena sam macka.

Nastavak puta slijedi. Nadam se sutra dobrom vremenu, dobroj cesti i voznji uz more!


Sent from my iPhone using Tapatalk

[Djomla_ 183 Napisano Utorak u 22:28]

Odlican,svaka cast! PS skoro smo pricali u vezi kamere,pozz!