Da se vratimo u 2012. i pocetak ovog mini avanturistickog romana.
Prvi dio, a sto se da zakljuciti i kroz ostale djelove je kritika jednog davnog sistema u kojem je glavni lik zivio, drugi dio je poput najboljeg Felinijevog filma, uzivanje u jedi, moli, voli, nevjerovatno opisani karakteri. Gdje li je sad bambina i kakve su sudbine zadesile te ljude...Treci dio je malo za mene morbidniji i uveliko nas spusta kao neki Wim Wenders u najboljem dobu, dok dolazimo do suoceljavanja sa kucnim pragom punih emocija.
Odavno ovako nesto nisam procitao, hvala na ovakvom putopisu, stavise na slikama, daju nevjerovatan vizuelni kontakt sa pricom, ovako stare i maglovite.
Zao mi je sto Stampara nema, svako ima svoje razloge, mislim da kritika predjasnjeg sistema nije razlog za ljutnju bilo koje vrste. Zivimo ovo vrijeme koje nam je dato, i kad nam je dato. Ja bih zaista volio da sam sa svojih 23 godine uradio ovo sto je stampar uradio. Siguran sam da bi mi zivotni put isao drugacije u neku ruku.
Inace, sad je 3.30h, radni je dan sjutra, vec sam prijateljima na email adrese proslijedio pdf format.
Uz kafu i rakiju dabome, pa kud odlutaju, kao ja veceras...