Jump to content

Moto Zajednica

OPREZNO, ŽENA ZA KORMANOM

Recommended Posts

  • MotoDJIR.com, 1338 postova
  • Lokacija: Zemun
  • Motocikl: Honda Africa Twin AS 2022; Piaggio Beverly 300ie 2010: Vespa 300GTS 2015

Odlična ruta za prvu dužu turu.

 

Prošao sam istim putem pre dve godine i moram priznati da uopšte nije opterećen i sasvim prihvatljiv za uživanje.

 

2013 god su pojedini delovi još bili u radovima,ali verujem da je to sve već bilo gotovo kada ste vozili.

 

Ono što je odlično jeste od ulaska u Grčku pa skoro do Keramotija nisam video više od 5 automobila,a bio je spic sezone.

 

Pozdrav za Tanju!

Na tebe ne obraćam pažnju. :lol:

  • Podržavam 1

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

  • Ne silazi, 6084 postova
  • Motocikl: GS1250Adv curi ulje na semering

Svaka cast :takoje: Bez bola nema uspeha. Zbog toga volim motociklizam-nije toliko ugodno kao u automobilu ali to je i car svega toga. Kad dodjes do cilja znas da je vredelo :takoje:

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

  • Zainteresovan, 823 postova
  • Lokacija: Sofija, Bulgaria
  • Motocikl: BMW R 1250 GSA, Honda ADV 350

Petak, 12. Septembar

 

Posle doručka, stvari su spakovane na motor i spremni smo za današnju avanturu. Hotel u kome smo prenoćili malo nadvišuje planirani budžet a i nije zgodan za landranje po ostrvu jer se nalazi u samom centru grada. Okušaćemo sreću u Scala Prinos. Tamo postoji relativno jeftin hotel u kome smo boravili već nekoliko puta.

 

Sedamo na motore i napuštamo grad.

 

f31z2L.jpg

 

Šta da kažem... Upravo nam se dešava ono što svaki bajker putnik sanja tokom dugih zimskih noći, ono što je jedna od arhetipskih slika vezanih za zadovoljstvo vožnje motorom - lagano krstarenje uz obalu mora. Predivan septembarski dan. Sunce. Prijatna temperatura. Mi opušteni i zadovoljni.

 

uhLe5b.jpg

 

KjHVdi.jpg

 

mDthIT.jpg

 

Sa našim hotelom nismo imali sreće. Upravo ispraćaju poslednje goste i zatvaraju – kraj sezone. Iza ugla nalazimo drugi hotel koji i dalje radi.

 

mzVENS.jpg

 

Na brzaka ostavljamo stvari i krećemo. Ideja je da nađemo neku plažu i da se ritualnim kupanjem oprostimo od ovog leta. Prvi cilj nam je plaža u selu Scala Potamia na istočnoj obali ostrva.

 

Raspooženje je na nivou... dok je put lak za vožnju.

 

AsQTz7.jpg

 

P50stj.jpg

 

I onda počinju problemi. Put posle grada Tasos je dosta zahtevan za bajkera početnika. Oštre krivine uzbrdo i nizbrdo, dosta automobila... Tanja do sada nije vozila po ovakvom putu i kreće se relativno sporo. Kada je neki automobil stigne i zalepi joj se za zadnji točak, uhvati je panika. Počinje da vozi još sporije da bi je ovaj pretekao ali zbog oštrih krivina to nije moguće. Onda se pojavi sledeći auto... i za par minuta se oformi kolona iza nje. Nervoza raste. Osim što usporava saobraćaj, nervira se što ni ja ne mogu da uživam na ovakvom putu jer vozim sa njom. Ne pomaže joj ni fakt da apsolutno niko nije trubnuo ili na bilo koji način dao do znanja da im smeta. Naprotiv, grčki vozači su pokazali neverovatnu tolerantnost prema ženi, očiglednom početniku, na dva točka.

 

Najinteresantnije u celoj priči je da, kada nema nikoga, vozi potpuno normalno, skoro da obara motor i uživa. U trenutku kada se pojavi auto iza nje, ona uspori i počinje da paniči.

 

To je to. Kao što smo očekivali, suočavamo se sa osnovnim problemom svakog početnika – sigurnost pri ulaženju u krivine. Na žalost ili na sreću, osnovna poteškoća ali i zadovoljstvo vožnje motora je upravo u tome. Svako može da uzjaše mašinu i na ravnom da odvrne gas. Tek kada se savlada veština brzog ulaženja u krivine, motor postaje pesma. Retko ko može da te stigne, pretičeš za delić sekunde i veoma brzo raščistiš put pred sobom. Postaješ gospodar drumova. Ipak, za ovo je potrebno znanje i iskustvo a to se ne stiče preko noći. Džabe što sam terao Tanju da pročita dva puta ovaj i ovaj tekst, džabe što sam u detalje objašnjavao kako se pravi countersteering, što smo gledali filmove Keith Code-a. Nedostaju joj kilometri. Samo vožnja, korak, po korak...

  • Podržavam 21

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

  • Zainteresovan, 823 postova
  • Lokacija: Sofija, Bulgaria
  • Motocikl: BMW R 1250 GSA, Honda ADV 350

U Scala Potamia se ne zadržavamo dugo. Osmotrili smo plažu i složili se da je previše komercijalno. Želimo nešto egzotičnije za kraj sezone.

 

Oboje smo imali na umu Mermernu plažu. Na fotkama izgleda fenomenalno i nalazi se tu negde u blizini. Ja se sećam da sam na Google Maps-u video neki put koji vodi od Scala Potamia do Marble beach ali ga gps ne pronalazi. Sigurno je nekakav off-road a to ne dolazi u obzir. Dovoljno stresa je Tanja doživela na ovom krivudavom putu da bih je sada terao da vozi po kamenju. Gps kaže da treba da se istim putem vratimo skoro do Thassosa a da tamo ima odvajanje ka plaži. Krećemo. Opet ove krivine, opet kolone...

 

Laknulo nam je kada smo izašli sa glavnog puta... i to olakšanje je trajalo manje od pet minuta. Odjednom prestaje asfalt i počinje makadam. Pitam Tanju da li želi da idemo dalje a ona kaže: “Vozi.” OK. Gledam na gps-u, do plaže ima još 4,5km. Vozimo cik-cak između rupa i iza svake krivine očekujem da se pojavi asfalt. Nemoguće da je svo vreme ovako.

 

KNdU0H.jpg

 

I zaista, put nije sve vreme ovakav... postaje sve gori i gori. Ceo ovaj deo ostrva je poznat po nalazištima mermera pa je i sam drum uklesan u istom. To znači da svuda na okolo štrče oštri kameni vrhovi u kombinaciji sa nepravilnim udubljenjima. Na ravnijim delovima su razbacani mermerni kamenčići raznih veličina. Sve to je pokriveno debelim slojem bele mermerne prašine... Ma milina...

 

UlBpxc.jpg

 

“Nešo, koliko još ima do plaže,” pita Tanja preko intercoma. “Izdrži, ima manje od dva kilometra,” lažem ko stoka. GPS pokazuje 3,5km.

 

4MPRft.jpg

 

Bojim se da joj kažem da odvrne gas (njen motor može bez problema da preleti ovakve prepreke) i zato vozim tražeći najbolju moguću trasu. Tanja je iza mene i trudi se da prati putanju kojom se ja krećem.

 

 

“Ogromna rupa... Šta da radim?” Kada baš nema načina da je zaobiđe, kažem joj: “Ignor! Samo daj gas” i naravno, to funkcioniše. Osvajamo metar po metar. Predstoji nam samo jedno oštrije spuštanje na dole i stigli smo do plaže. Gps pokazuje još samo 200 metara do cilja.

 

Ta poslednja nizbrdica mi se učini previše zahtevnom za Tanju. Vidim da su svi automobili parkirani na okolo, verovatno u želji da im oštro kamenje ne odvali motor. Najbolje i mi ovde da stanemo, mislim. ... i tu počinje šou.

 

Kažem Tanji preko intercom-a da potraži parking a ja ubodem mog GS-a na prazno mesto iza jednog automobila. Pravim početničku grešku. Zaustavljam se na ivici puta na nagnutom terenu. Desnu nogu ne mogu komotno da spustim na zemlju a samim tim ne postoji način ni da otvorim ćopavu. Čak i da je otvorim, motor će biti nagnut na desnu stranu i pašće na kola. Dok se preznojavam i pokušavam da zadržim ravnotežu, iz slušalica čujem Tanjin glas: “Ne, ne, neeeee...” Kratka pauza. “Ha, ha, haaaaa... Pala sam...” Žmarci mi prođu kroz leđa. Ne mogu da se okranem da vidim šta se dešava i uspaničeno urlam u mikrofon: “Jel te nije prignječio motor?””Ma jok“, smeje se ona i dalje.

 

29U4mp.jpg

 

Jedva nekako uspem levom nogom da se odguram u nazad, parkiram motor i imam šta da vidim. Njen ljubimac se prosuo po putu a ona fotka.

 

sFFeb6.jpg

 

Objašnjava mi da je krenula zamnom ali da je ukapirala da nema gde da stane. Zaustavila se na trenutak ali na dosta nesretnom mestu. Oba točka su bila na uzvišicama a na mestu gde su joj bile noge je udubljenje. Nije imala na šta da se osloni i motor je pao na desnu stranu. Ona je samo zakoračila i ostala stojeći.

 

Ups...

 

Fiu31J.jpg

 

Skvi...

 

XN8rdv.jpg

 

Dobro je. Ne želim ni da razmišljam šta bi bilo da joj je noga bez čizme ostala ispod motora...

 

Pokušavam da zadržim pozitivan ton. “Super. Eto prilike da te naučim kako sama da podigneš motor.” I dok to izgovaram, iz obližnih kola izađu četiri Rumuna. Dotrče do Tanje, dignu motor iz jednog poteza, pitaju je da li joj treba još nekakva pomoć i kada ima je rekla da je sve OK odu. Hmmm... Lako je to kad si žena bajker. Možda i ne možeš da podigneš motor koji je tri puta teži od tebe ali zato se uvek nađe neko da ti pomogne. Da sam ja pao, verovatno bi ona četvorica umirla od smeha gledajući me kako se grčim. To je nepravda... stvarno...

  • Sviđa mi se 1
  • Podržavam 39

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

  • Zainteresovan, 823 postova
  • Lokacija: Sofija, Bulgaria
  • Motocikl: BMW R 1250 GSA, Honda ADV 350

I tako... Danas smo na repertoaru imali vožnju po zahtevnom planinskom putu, ničim izazvano prošli smo pet kilometara off road-a i doživeli smo jedan pad. Nekako imam utisak da je voda lagano počela da preliva čašu... i u pravu sam. Definitivno, stvari su krenule naopako u trenutku kada smo ukapirali da je na motoru ručica gasa zaglavljena. Praktično, nije bilo nikakvih oštećenja na malom GS-u osim što se zaštitnik za desnu ruku malo iskrivio i pritisnuo ručicu gasa. U muškom bajekrskom svetu, reklo bi se “to se lako da popraviti, važno je da se tebi ništa nije dogodilo”, ali u ženskom nije tako. “Jadni moj mališa... Kakva te je nesrećna sudbina zadesila da pripadneš meni koja ne znam da vozim...” Nikakvi racionalni argumenti ne pomažu. “Pa svakom se desi da padne...”; ”Herojski si izgurala off road...”; “Ovo ti je dobro iskustvo da vidiš da nije strašno kada padneš...” Ništa ne pomaže. Crni oblačići iznad Tanjine glave. Šale, pošalice, crni humor, beli humor... Ništa.

 

Da bi je motivisao i oraspoložio, predložim joj da se mojim motorom spustimo zajedno do plaže (kao, kada naučiš moći ćeš i ti ovako da voziš, super je zabavno). Jedva je pristala.

 

xDEixi.jpg

 

Kao za inat, tamo dole stoji parkiran jedan GS650. “Eto... isti kao moj motor ali čovek zna da vozi... a ne kao ja” nastavlja se tirada.

 

Na lepoj beloj mermernoj plaži smo se zadržali pet minuta. Posle ovoliko “nedaća”, želja za brčkanjem u moru je isparila. Tanji je samo u glavi to kako će istim putem da se vrati do hotela. U njenim preplašenim očima izbočine na putu postaju planine a udubljenja kanjoni.

 

“Ma nema nikakvog problema, vidiš da si uspela da prođeš ceo put bez greške. Nisi čak ni pala nego si ispustila motor i to ne na makadamu, nego u mestu...”

 

Ne pomaže ništa.

 

“Čim sam pala, znači da ne znam da vozim!”

 

“Pa ti i ne znaš da voziš, ovde smo došli da se učiš.”

 

“Eto, i ti kažeš da ne znam da vozim. I šta... treba da se polomim ili poginem da bi se naučila? Šta ćemo da radimo u ovoj vukojebini ako se nešto loše dogodi?”

 

Itd... itd... (oženjeni deo auditorijuma zna kako ovakve rasprave teku)

 

Krećemo uzbrdo do njenog mezimca – ona pešaka a ja motorom.

 

HIRdsR.jpg

 

Za početak treba “popraviti” ručicu gasa.

 

XgAMwy.jpg

 

Vadim alat i neverovatnim majstorskim umećem olabavim jedan šraf na volanu i... F700GS je osposobljen za vožnju. Šta ti je muška ruka!

 

OnjbCW.jpg

 

Motor je OK ali šta se dešava sa njegovim vozačem?

 

Umesto osmeha na licu koji smo gledali prethodnih dana, uplašen pogled ispod kacige. Emocije su totalno prevladale. Tanja je bila potpuno ubeđena da će ponovo pasti. Pošto je strah najveći neprijatelj bajkera, pravim sledeću strategiju. Ona vozi iza mene i kada proceni da je neko parče puta suviše opasno, staje i ja tuda prevezem njen motor. Ipak, posle treće zamene (četvrte ili pete, nisam siguran), ona nastavlja sama. Kasnije mi je priznala da nije imala srca da me gleda kako se znojim i pešačim napred nazad. Prvo ja prođem neki loš deo puta, parkiram mog Adventure-a, vratim se pešaka, uzjašem malog GS-a, njime prođem ponovo taj deo, čekam je da dopešači i idemo dalje... do sledeće prepreke. Srećom, makadam je postajao sve bolji i lakše smo vozili.

 

Neverovatno je šta negativna autosugestija može da napravi. Kada smo izašli na asfalt, Tanja je nastavila da vozi u grču, kao da je prvi put sela na motor. Za danas joj je očigledno bilo dosta. Da je malo oraspoložim, odlazimo na kafu u nekakav fancy kafić pored mora.

 

uwJko2.jpg

 

Slaba vajda, vraćamo se u hotel da ćutimo do uveče.

 

U tradicionalnoj patrijarhalnoj formaciji (ja vozim ona iza mene na mestu suvozača), mojim GS-om odlazimo na večeru u obližnje planinsko selo. Ukusna jagnjetina i vino su nam odvezali jezike i pravimo retrospektivu današnjeg dana. Loš skor. Osim što nismo uspeli da uđemo u more, ni vožnja nije ocenjena visokom ocenom. Umesto laganog krstarenja pokraj mora, stvari su se malo iskomplikovale. Našli smo se na putevima na kojima bi samo iskusni bajkeri uživali ali ne i jedan početnik.

 

Pravimo plan za sutra. Treba da organizujemo popravni ispit za posrnulog bajkera. Celu današnju frustraciju treba da nadoknadimo nečim lepim. Najlakše bi nam bilo da sutra odemo sto metara do plaže i da tamo provedemo dan ali ne može to tako. Nema odmora dok traje obuka, dakle, sutra se ponovo penjemo na motore. Napravićemo ceo krug oko ostrva.

  • Podržavam 20

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

  • Honda pa sve onda.... , 630 postova
  • Lokacija: Pirot
  • Motocikl: Africa Twin rd07, Suzuki dr 650

Sjaaaaajno! 0takoje.gif

 

Kada vidim Pandin putopis osecam se kao klinac u 7.15 kada krece crtani!

 

Braaaaavo! Kao i uvek!!! 0takoje.gif

  • Podržavam 2

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

  • Svrati ponekad, 432 postova
  • Lokacija: Smederevo / Cacak
  • Motocikl: Yamaha FZR 600,Keeway Speed 125

Auuh procitao ovo do sad u dahu, da nadjem takvu devojku bajkerku i odmah je zenim... :D

 

Svaka cast stvarno za tu avanturu i ovako lep putopis, jedva cekam nastavak :)

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

  • Svrati ponekad, 121 postova
  • Lokacija: Borča
  • Motocikl: hooooonnddaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaa

Neka, neka bolje žena za kormanom nego ni na sedištu suvozača... mnogo veća frustracija...svuda bih sa njom a ona nigde sa mnom na motoru...Trebalo bi kod nas otvoriti školu za navikavanje žena na vožnju motorom! Znam, rekli bi mnogi menjaj devojku ali...

Inače sve pohvale za stil i narativne sposobnosti...nadam se boljem ishodu ove godine, što se vremenskih prilika tiče a samim tim i više šansi za navikavanje...

P.S. ako do kraja putopisa ne prodaju motor ne do Bog :boze:

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

  • Drug član, 2071 postova
  • Lokacija: Borca - Greda
  • Motocikl: V-Strom 1050 XT

Tanji svaka cast, hrabra je ona.:sampion::care: A i tebi na strplivosti. Dok sam sina ucio da vozi vise sam gledao u retrovizor i mahao rukama sinalizirajuci situacije. Gledao ga kako se kliza i leti preko motora. Tako da te razumem. Vazna je podrska a treba biti i psiholog. vladati situacijom. Samo napred nema nazad.

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

Pridruži nam se!

Možeš sada da napišeš svoj odgovor, a kasnije da se registruješ. Ako imaš nalog, uloguj se i napiši svoj odgovor.

Gost
Odgovori na ovu temu...

×   Pasted as rich text.   Paste as plain text instead

  Only 75 emoji are allowed.

×   Your link has been automatically embedded.   Display as a link instead

×   Your previous content has been restored.   Clear editor

×   You cannot paste images directly. Upload or insert images from URL.



  • Aktivni korisnici   0 članova

    • Nema ulogovanih članova koji gledaju ovu stranu.


×
×
  • Create New...

Važno obaveštenje

Nastavkom korišćenja ovog sajta prihvatate Pravila korišćenja