A + B = C
Najveći problem sa umiranjem od gladi je to što je trajanje agonije neizvesno. Tako je i sa ovom krizom. Neki su crkli odmah a neki smo još živi. Ko će i dokle da traje ( C ) je pitanje izdržljivosti (B) i sreće (A).
Imam poznanike, Irca i Nemicu, koji su vlasnici velike firme za kliničko istraživanje. Ozbiljni ljudi i ozbiljna lova. Kad je počela kriza pali su u paniku misleći da će firma da im izgubi vrednost a taman su hteli da prodaju da bi mogli da se na miru razvedu i nastave svak svojim putem (ona bi da se bavi jogom a on javnim kućama). Kasnije su primetili da posao ne opada i da se vrednost firme stabilizovala. Od tada, zbog propasti mnogih grana privrede i vitalnog značaja kliničkog istraživanja za opstanak farmaceutske industrije ulaze u belle epoque. Obim posla iz godine u godinu raste kao i prihodi i vrednost same firme. Analize i zaključci pršte na sve strane, samopouzdanje na vrhuncu... leta 2012 nalaze OZBILJNOG kupca za firmu... na osnovu spomenutih analiza i zaključaka se donosi odluka da se firma ne prodaje jer se kraj krizi ne vidi ni teleskopom što znači da će ova grana "industrije koja ne sme da stane" da nastavi da donosi enormne zarade i da raste na tržištu.
Nekoliko meseci kasnije počinje vrtoglav pad u porudžbinama. Jedna po jedna farmaceutska kuća bivaju prinuđene da seku i tamo gde su mislili da nikad neće. Firma doslovno ostaje bez posla, počinju otpuštanja, rezanje troškova (...smanjivanje plata...) a zatim stižu i nove analize i zaključci... Za sada su firmu spasili putem spomenutog samosmanjivanja i iskopavanjem nekih farmaceutskih kompanija koje još uvek nisu propale, po Minesotama, Luksemburzima, ...
Situacija je takva da nije sigurno da će za koju godinu biti San Marina a kamoli trke u Mizanu.