04.00h
...Al' kao da je 08.00h. Mislim, kao da je, al' samo u mojoj glavi.
Budan, da budniji ne mogu biti. Noć spora, a meni se putuje...
Da ne budim Najdražu, sklonim se sa videla, započnem jutarnji ritual, i posle petnaestak minuta čujem korake iz spavaće sobe.
Najdraža: ’’Jesmo krenuli..?’’
Izgledalo je kao niski start, verujem da bi i kafu prebolela...(kad bi morala)
Odosmo do Durmitora, a pošto sam se sa drugarima prekombinovao, odosmo sami...
I neka smo, sami...
U neki minut pre 06.00h smo ispred garaže. Kle odrađuje svoje umivanje na 2500 rpm, dok pakujemo top case i oblažemo rep torbama. Toplo svitanje, vreme za odjavu, i pokret prema brdima iznad grada...
Aha...
Dva semafora i 500m kasnije, Kle se ugasio...
Zaverglam, upalim, i to je to... Gasa nigde, ponovo se ugasi... Nekako upalim, objasnim sebi da je sve to kombinacija trash goriva i hladne mašine, nekako se izvučem iz grada... Huhhh! Hoću da vozim, neee ssaaaaad!
Ne,ne,ne... Odavno imam dogovor sa sobom, da kada odem na vožnju ne postoji situacija za nerviranje. U bilo kom drugom slučaju, sledi povratak kući, jer to onda nije moj dan za vožnju...
Vožnju ne odrađujem, hoću uživanje... Ili ništa! Sedi kući i ćuti.
Prilazim kanjonu Gradca, stvari se ne menjaju, imam konstantan preliv karburatora...
Ja:''Alo,Miki, brate... Dobro jutro!
Milan(Free): ''Ej, Deki, jel sve uredu...'' (Javio se kao da je držao tel. u ruci)...
Pokušasmo da analiziramo situaciju, i odlučih, vođen prethodno napisanim, da se vratim u Valjevo, kod Milančeta u garažu i da rešavamo problem.
Sledi mučan povratak sa polugasom i borba da se motor ne ugasi...
Da skratim, rasklopismo Kle-a, poskidasmo karburatore, kompresor i izduvavanje, kafa (Hvala Anči), sklapanje...
Proba, i sve je kako treba.
Osmeh oko glave, ipak vozimo...!
Hvala dragi ljudi!