Ne znam koliko Vama kao posmatračima znače ovakvi prizori, kada u prirodi naiđete na njih.
Ja prosto žalim što, od šoka, prvih par sekundi nisam na pravi način svestan okruženja, pogotovo kada su srazmere kao na Durmitoru.
Ovo malo mozga, skenira veliku, ogromnu sliku, pa onda fragmente slaže u mojoj glavi u ogroman wallpaper i premešta ga u arhivu.
A onda duboko uzdahnem...
Uhh, opet sam počeo da mrsim...