Da probam da pisnem svoj prvi putopis u odvojenoj temi.
Naslov ću objasniti naknadno...
U startu napomena: kilometara nije bilo mnogo, teren je i više nego poznat svima, ali je zato uživanje bilo odvrnutno na MAX.
Žena navata neku vikend akciju preko neta za hotel u NS koji ima ove vodene djakonije: djakuzi, bazen, sauna, tursko kupatilo, pa da se promrdamo. Doručak i spavanjac uključeni u cenu.
Jučerašnje jutro uopšte nije obećavalo, mrva je falila da krenemo kolima, pa do celog ovog pisanija i uživanja ne bi ni došlo. Nebo crno, samo što ne ljuljne. Prognoza kaže kiša jok. Ko bi joj verovao!?
Prodje sat i kusur, razvedrava se i pada brzopotezno pakovanje. Ipak motorom. Fak jea.
Na Autoputu tankamo pun, merićemo potrošnju znatiželje radi
Silazak sa auoputa, Pazova, Indjija, kratki predah za koji srk vode i protezanje na poznatom mestu.
Laganica, 80-100kmh kruzing, sa sitnim ekskurzijama do 120-140kmh na preticanjima.
Kofer u pretovaru 3kg, tank torba razvučena. Kao da idemo na najmanje 5 dana.
Od 14h je prijava u H. Stižemo koji min posle dvojke. Iskoristićemo vreme u fullu.
Ženče kaže da je vožnja bila....
Opa, 5 zvezdi, nisam ni znao gde idem.
Nije u fazonu motociklizma, ali uzmi što ti život pruža
Čvarenje u sauni 20min, temperatura 80'C, vlažnost vazduha 70'%. Pundravci u dupetu, aj djakuzi, njaaa, bazen unutra, bazen s'polja, plivaj tamo vamo, tamo vamo. Tursko kupatilo, nigde turaka. Reklo bi se da žena više uživa. Presporo je sve ovo za moj horoskopski znak.
Jedna Kawasaki slika
Ljubimac je odmah tu, ludak je s ove strane stakla, nema još papir da to i potvrdi, ali po slici sumnja već postoji.
Trk do grada. Kud svi Turci, tu i mali Mujo...
Malo šetnje, finalno izgladnjivanje.
Klopaaaaa. Odlična!
Kad je bal nek je....
Vraćanje u hotel, spavanjac, ustajanje, doručak.
Opet bazen i djakonije, plivaj tamo, vamo, tamo, vamo...
Tuš, moto oprema, opet jašemo, jeij.
Kratka vožnjica do FG. Bacamo fotku.
Hvatamo štek, nečiji auto je tu, nikog na vidiku, sedaj, dva zalogaja u usta, Guarana. Draga će da odgleda epizodu serije...
Ja ću da "obrnem jedan krug" uz njenu rečenicu kako možeš svugde da zaspiš...mogu i stojeći, ako je potrebno. Poslednja slika koju vidim....
A evo i iz drugog ugla, za pojas zadeni...da ne vise pored klupe.
40ak min dremke, oblačenje, dva gasa, prva, druga, opa, životinjke, valja pomaziti koju njušku, i ždrebe je tu...
Skoro sto je takvih zgurano pod rezervoar FZ-a. Japanci, Japanci....
Zeleniš prija očima.
Pola sata kasnije, eto nas pred zgradom. Reklo bi se dobro utrošeno vreme, baterije napunjene, trebaće, sutra se mora na posao.
Tura ko tura, ništa spec, već vidjeno, ali...meni je značila, nakon saobraćajke i kvara na menjaču koji sam vukao 10 dana, ovo je dobro došlo za vraćanje i samopouzdanja, a i poverenja u mašinu, naravno uz gomilu zadovoljstva.
Mrva manje od 200km, 4,9l prosek.
Prva sledeća prilika će biti više km, i ozbiljnije putešestvije. Proširujemo.
Do tada...