Malopre NS autoput, cepam ka BG krajnjom levom, i u jednom trenutku sustižem auto, stranac neki, nastavljam njegovim tempom, mislim pomeriće se, ja bih malo brže. Ništa. Ja malo udesno, aha, ima dva auta ispred sebe, Punto na čelu, ispred njega na puškomet nikog. Pričekam, ništa. Srednja traka prazna, ja iz 5. u 4. poravnam se sa Puntom, batica čuka u mob. Dva kratka bip bip, podigao glavu, pogledao me, i ništa.
Nastavim.
Još tri auta su ga obišla desnom stranom, videh u retrovizoru, nije se pomerio.
E to je bahatost, izvorni oblik.