HSMF slike koje je postavio su sa ‚‚pitomije'' strane planine, slikane sa severo-istočne stane od Bele Palanke. Tu i postoji kakav-takav makadamski put kojim se izlazi na Rakoš i Tri lokve najistočnije vrhove planine, odakle hodom treba oko 5h do Trema.
.
Dražini kompanjoni su išli preko Studene i Bojaninih voda, spavali u planinarskom domu i koristili najpitomiju (pešačku) stazu za osvajanje vrha. Problem na koji su naišli je vrlo čest na toj stazi, a ogleda se u mnoštvu palog drveća. Planinari svake godine gaze uspon sa Bojaninih voda zadnje nedelje u februaru pa deo staze i očiste od palih stabala, ali je problem sa onim stablima koji ostanu ispod snega pa na proleće prave problem kada se sneg povuče.
.
Uspon motorima sa južne strane preko Gadzinog Hana i Dušnika nemoguć skroz do vrha-postoji deo na polovini puta od 100m gde bukvalno motori moraju da se nose na ledja.
.
Trenutno u izradi je put iz sela Mali Krčimir isto u pitanju južna stana, trasira se buldožerima širine je 5-6metara i ide se na varijantu da se običnim kolima može pristupiti planini, ostalo je još 200m deonice koja mora da se minira da bi moglo kolima da se ide, ali je i sada peške moguće (vrlo verovatno i motorom), izlazi se na gorepomenuti Rakoš odakle bi vencem u pravcu istok-zapad moglo da se dodje do vrha.
Inače sama planina i osvajanje vrha Trem spada u teške planinarske staze po gradaciji planinarskih odrganizacja a celu transverzalu preko Suve planine koriste planinari kada se spremaju za Fruškogorski maraton. Bitno je napomenuti da iako postoje desetak vrela u podnožju planine ne postoje izvori vode na samoj planini osim: nešto posle Bojaninih voda postoji jedna česma (Jalov Pažar) i izvor postoji na Rakošu te se mora razmišljati i o vodi ukoliko se neko odlući za ovaj podvig