Nakon 11.000 predjenih vrijeme je da se ocisti i ovo Majko moja sta se sve tu nadje

Ovu i odlicna je.

Evo da ti pomognem...prodaj Tracera

Moze Tracer i po makadamu

Turska je jako interesantna zemlja. Istanbul me iznenadio koliko je cist i uredan grad. Turci su se pokazali kao jako gostoljubivi i susretljivi. Osim one male rasprave u hotelu nismo imali drugih neprijatnosti.

Dan sesti - prelazak : Ustajemo oko 7. Uzbudjenje je veliko...danas prelazimo u Aziju Nakon dorucka se pakujemo i iznosimo stvari. Tu smo imali malu raspravu i neugodnost sa osobljem hotela. Iznijeli smo sve stvari osim mog top kofera i jedne majice. Dok sam pakovao bocne kofere na motor vidim da su sobarice vec u nasoj sobi. Odem do recepcije i vidim da je ostatak stvari snesen dole i stoji kod recepceije. Pitam zasto to rade kad imamo jako puna vremena za check out. Tu krene neka prica koja mi se nije svidjela. Prekidam sve to i penjem se gore u sobu po majicu koje...nema. Trazim da mi je vrate i to traje 5min. U medjuvremenu mi vracaju i kofer gore. Ja to sve uzimam i silazim na recepciju gdje mi recepcionerka kaze da ima neplacen racun za konzumaciju pica. Pogledam i vidim vise komada piva vrijednosti cca 30eur. Umjesto potpisa neka zvrljotina. Kazem da nije nase a ona nas uvjerava da je neko od kolega pio i potpisao. Odlazim po kolege Definitivno nas pokusavaju prevariti. Ulazimo svi u hotel. Tamo vec imaju dva konobara i upravnik. Kad su nas vidjeli pod punom opremom upravnik je odmah rekao da je greska i da je sve ok Sjedamo na motore i pravac most Fatih Sultan Mehmet. Ranije sam pogledao na netu i vidio da je na tom mostu jedino moguce platiti putarinu na licu mjesta (pogresna informacija) a da je za sve ostale potrebno kupiti karte/vinjete na pumpi ili na prodajnim mjestima. Nedelja je ujutro. Saobracaja ima ali nije prevelika guzva. Istanbul je prelijep grad i ogroman. Stizemo do mosta li nigdje nema rampe, naplatnog mjesta ili sl. Odvajamo se sa strane i gledamo sta nam je raditi. Pored puta je policijska stanica. Odlazimo da pitamo sta da radimo. Docekuje nas policajac sa puskom na gotovs Objasnjavamo sta je problem i on nas upucuje nekih 100-200 metara dalje do ispostave firme koja vrsi naplatu. Odlazimo tamo i zaticemo zgradu praznu. Nema nigdje nikoga Lutamo po kancelarijama i jedva pronalazimo starijeg, debljeg i veoma opustenog radnika...koji naravno ne zna engleski. Pokusavam da mu objasnim sta je problem i on pokazuje da ce sa nama do motora. Dolazimo do motora i on kaze(na tarzanskom engleskom) samo idite. Ja ga pitam za policiju i kamere kojih je most pun. On se nasmija i opet kaze...samo idite ja sam policija Odbija bilo kakvu sumu koju mu nudimo za "kafu" i kaze sretno. Sjedamo na motore i...idemoooooo VIDEO Prelazimo u azijski dio Istanbula i pravimo krug ispod mosta i uz obalu. Parkiramo motore i sjedamo na kafu uz samu obalu mora. Odlicno mjesto za sabrati utiske Nakon kafe krecemo dalje. Ipak je pred nama nekih 600km do Sofije. Sad malo prelaska u evropu: Put do Sofije je, po meni, najdosadnija dionica putovanja. Ravni i dosadni dio kroz Tursku pa autoput kroz Bugarsku. Na izlazu iz Turske smo prosli kolonu kamiona u duzini od 22km. Toliku kolonu u zivotu vidio nisam. Svi uredno cekaju carinu. U Svilengradu stajemo da rucamo i palimo daje. Malo mjesto sa velikim brojem kockarnica i kazinom. Turci izgleda vole da dodju u Bugarsku Pred Sofijom nas pere jak pljusak ali sreca da traje samo par minuta. Prije dolaska u hotel stajemo na pumpu i pijemo pivo. Nakon toga hotel. Definitivno najnaporniji dan i dosadan dio puta. Ipak se sve zaboravi kada se sjetimo prelaska u Aziju Lijezemo puni utisaka. Ipak smo napravili fin podvig

A slike djevojaka???????????????

Ista situacija i kod nas. U subotu sam odvezao nekis 170km: Banjaluka - Kozarska Dunica - Prijedor - Banjaluka. Odlican dan za voznju bio. 21c temperatura bez vjetra i kise. Slucajno u Knezici vidim da je motorijada MK Copor. Navratim na pivo. Bilo je rano pa jos nije bilo puno ljudi. U nedelju se provozem Do Krupe na Vrbasu i vratim preko Stricica i Manjace. Kuca Petra Kocica:

Poslije toga smo otisli u obilazak “cisterna bazilike” ili kako je jos zovu “potopljene palace”. Radi se o najvecoj podzemnoj cisterni u Istanbulu. Izgradjena je u 6. vijeku kako bi se osigurala voda za stanovnike grada. Visterna je ogromna: 136x64.6m. Povrsina joj je 9.800m2 i moze da prihvati 80.000m3 vode. Svod ove cisterne lezi na 336 stubova! Sve to impozantno izgleda i ako je jedan dio zatvoren zbog restauracije. Potopljena palata: Vracamo se u nadzemni svijet i realnost. Izlazimo na trg ispred Aja Sofije. Kako je taj mjesec Ramazan trg je pun ljudi. Lezerno sjede ili leze po travi. Citave porodice. Na trgu je postavljeno jako puno stolova za njih. Kad dodje iftar da zajedno rucaju. Mi se odlucujemo pozvati taxi i vratiti u hotel. Pijemo kafu u blizini hotela. Kratko je padala kisa ali se ubrzo razvedrilo. Drago nam je posto sutra slijedi povratak....ali prije toga odlazak na azijsku stranu Istanbula. To je kruna ovog putovanja i nestrpljivo ocekujemo jutro.

Ljudi ima li neko ziv na ovoj temi

Na bazaru smo napravili pauzu i pojeli odlican kebab. Limunada je isto tako bila fenomenalna.

Mislio sam koje doba godine

Idemo dalje i obilazimo Topkapi palatu i kompleks u kome se nalazi. Palata je 400 godina bila sjediste sultana. Pojedine dijelove kompleksa cuva vojska i nije moguce sve obici. Citav kompleks izgleda fenomenalno. Jako dobro je odrzavan. U kompleksu se nalazi i crkva svete Irene. To je jedina hriscanski hram u Turskoj koji nije pretvoren u dzamiju. Jedno vrijeme je bio i sjediste Vaseljenske patrijarsije. U kompleksu postoji i kafic u koji sjedamo na kafu. Jel’ ti to mene slikas???? Naravo da neeee Nastavljamo dalje. Neki koriste trenutak da svoj vrat povjere nepoznatom berberu Nastavljamo dalje a cilj je Kapali carsija ili ti Veliki Bazar. Bazar je ogroman. Mjesavina boja, mirisa i zvukova je prosto nevjerovatna. Mislim da je potrebo par dana da se obidje citav bazar. Mi smo obisli jedan dio, pokupovali suvenire i nastavili dalje.

Dobro izgleda.

Mozda pomogne i ako nije isti motor ali je isti proizvodjac Na Traceru 700 isti takav sundjer je ispod sjedista. Kad skines sjediste nalazi se bocno i sluzi da plastika ne trlja o ram ispod sjedista. Inace je to zalijepljeno ali i meni je otpalo sa novog motora...i nikako da zalijepim.

Imam jedan problem Nemam vise prostora za slike. Moze li modertor to da ispravi?

Dan peti: Dosao je i dan “odmora” Ustajemo odmorni i naspavani. Oblacimo se i odlazimo na dorucak. Razmisljamo kako nam je najlakse i najjeftinije do centra tj do Aja Sofije i ostalih znamenitosti. Pitamo na recepciji koliko bi nas izasao taxi. Djevojka koja radi kaze da imamo dvije opcije: 1. Zvanicni gradski taxi 2. Taxi koji i nije bas zvanican Kaze nam da je druga opcija daleko jeftinija i da je potpuno sigurna. Kako nam je objasnila ta “agencija” radi samo sa hotelima. Zove ih i pita koliko bi bila voznja od hotela do Aja Sofije. Dobija odgovor - 6 eur. Hotel je kod aerodroma i do Aja Sofije je ravno 22km . Ovu ponudu nismo mogli odbiti ni slucajno. Nakon par min dolazi auto bez oznaka taxi sluzbe. Sjedamo i krecemo. Posmatram ”taxistu”. Citavo vrijeme je preko watsapp-a na vezi sa dispecerom. Salje mu poruku (naravno sve to dok vozi) gdje je i kako da dodje najlakse do cilja i ovaj mu porukama odgovara. Cak salje i link za google maps navigaciju. Vozimo se uz obalu... na Bosforu smo. Nevjerovatan je broj brodova koji prolaze kroz ovaj moreuz. Vjerujem da nema puno mjesta na svijetu gdje se moze vidjeti ovoliki br brodova. Sve izgleda nevjerovatno. Bosfor: Brzo dolazimo na odrediste. Ocekujemo da ce sada da kaze neku drugu cijenu ali ne....6 eura. Pored tog je vozac jako ljubazan tako da ga castimo. Pitamo za br telefona da ga zovemo u povratku ali on potvrdjuje pricu djevojke sa recepcije....moramo zvati hotel a oni ce ih poslati. Izlazimo i krecemo u obilazak. Gdje god nadjes zgodno mjesto ti...parkiraj Arhitektura je fascinantna. Lijepo je uzivo vidjeti gradjevine o kojima sam ucio na fakultetu ili ih gledao na tv-u. Marmara univerzitet: Obelisk: Plava dzamija (Dzamija Sultan Mehmeta): Plava Dzamija je po mnogo cemu jedinstvena u pogledu arhitekture. Da sada ne kkopiram tekst ili postavljam linkove...koga interesuje naci ce na guglu Park Sultan Mehmeta: E tebe sam imao na ispitu :).... Aja Sofija:

Danas citav dan samo gledam ovaj putopis Kad je najbolje ici na Mangart?

Samo idi u Istanbul. Neces se pokajati Putopis pisem polako...koliko zena i dijete dozvole P.S. Hvala

Mi smo dosli u petak a otisli u nedelju. Subotu i nedelju je bilo sasvim normalno. Potrefilo nas je taj dan i sad mi je drago. Ne dozivi se to bas tako cesto 

Inace ovo je fotografija sa neta. Snimljena je taj dan kada smo mi usli u Istanbul. Cisto da bolje docaram kroz sta smo prosli

Dan cetvrti: To ce biti taaaaj dan....to ce biti taaaaj daaan...tralalala lala la Budimo se oko 7 sati. Nigdje ne zurimo ali nam se ne spava. Cilj je blizu.Pred nama je nesto malo manje od 300 kilometara do Istanbula.Polako pakujemo stvari na motor i idemo na dorucak. Trazimo smjestaj na booking-u. Javljaju se manje/jedine nesuglasice i trzavice u toku citavog putovanja. Koji hotel i na kojoj lokaciji izabrati. Nekome je bitno da je hotel u centru, nekome da ima dobar parking a nekome je svejedno. Tu dolazi do izrazaja autoritet kolege Klepsa (starijem covjeku se ne protivrjeci ) pa nakon nekih pola sata rezervisemo hotel. Dok smo podmazivali lance primijetili smo dva motora, NC750 i MT 25, turskih registracija. U zivotu deblji i veci lanac nisam vidio od onog kojim su ta dva motora bili vezani. Dolaze i dva starija gospodina koji putuju iz Izmira do Soluna. Malo pricamo sa njima te nam i oni skrecu paznju da se dobro pazimo saobracaja u Istanbulu. Odlazimo iz hotela i pijemo kafu u centru. Opet je ulica puna motora kao i sinoc. Nakon cca 40km stizemo do granicnog prelaza Kipi - Ipsala. Na grckoj strani brzo zavrsavamo i krecemo na tursku stranu. Izmedju dvije granice je most. Na grckoj strani mosta dva naoruzana vojnika...na turskoj isto. Osjeti se neka cudna napetost i neprijatnost. Ja stajem na most da fotografisem i automatski jedan turski vojnik krece prema meni. Kada je vidio da sam stao samo zbog fotografisanja vratio se.Dolazimo do pasoske kontrole i carine. Mogu reci da nigdje u evropi nisam vidio ovako ozbiljnu kontrolu. Kontrolisu na 3 mjesta. Na prvom dajete pasos i saobracajnu. Jedan carinik otvara sve kofere i pregleda. Nakon toga u drugu kucicu dajete pasos i saobracajnu opet. Poslije toga vozite 100m i u trecoj kontroli dajete pasos, saobracajnu i vozacku. Sve to traje cca 30min. Dogovor je da kad neko zavrsi na granici ide do prve kafane i ceka ostale. VIDEO: Ulazak u Tursku Sjedamo i narucujemo kafu (tursku naravno) u nekoj seoskoj kafani kraj ceste. Usli smo u Tursku, do cilja je jos malo. Uzbudjenje raste.narucili smo kafu i kada ju je konobar donio trazili smo da nam donese secer. Nije to bas najbolje prihvatio i cak se malo naljutio. Poslije smo skontali da oni tako prave kafu te da je traziti secer neka vrsta uvrede. Smatraju da oni naprave kafu tacno onako kako treba. e to je zivot... Nastavljamo dalje prema Istanbulu. Od granice do Istanbula idemo necim sto je kombinacija autoputa i standardne ceste. U svakom pravcu su dvije trake + zaustavna. Odvojene su kanalom izmedju. Ono sto je i teresantno da se na niih najnormalnije ukljucuju bocne ceste. Svakih par km se nailazi na kruzni tok u kome je moguce vratiti se u suprotnom smijeru. Jako dosadan dio puta. Vozimo uz blagu uzbrdicu kilometar. Onda se krenemo spustati blago jedan kilometar. Dodjemo do kruznog toka i opet se blago penjemo uz brdo. I tako kilometrima: penjanje uz brdo - spustanje niz brdo - kruzn tok - penjanje uz brdo i sve ponovo. Na svakom usponu ocekujete da cete, kad dodjete do vrha, vidjeti nesto druga aliiii neeeee...opet sve isto. Svakih nekoliko prodjete kroz grad ili industrijsku zonu. Isto tako svakih nekoliko km naidjete na krivinu Kako se priblizavamo Istanbulu saobracaj postaje sve gusci. Vec smo u predgradju Istanbula. Jako cudan grad koji pocinje pa...odjednom. Odmah nailazite na velike gradjevine i guzvu. Saobracaj se odvija na po tri trake u oba smijera. Mogu vam reci da voze jako brzo U pocetku se jako tesko privici i djeluje pa...zastrasujuce. Ali nakon par minuta se priviknete. Voze brzo ali nisu bezobrazni..bar vecina to nije. Pokusace se ubaciti ispred vas ali ako vide da ih necete pustiti odustanu odmah i idu dalje. Bez neke nervoze i sl. isto tako ce vas najcesce pustiti da se ubacite ispred njih i nece praviti problem. Motori prolaze sa svih strana. Preticu i sa lijeve i sa desne strane. Kamione, autobuse, druge motore...ne biraju Samo kad preticu kratko svirnu dva puta. Navikavamo se na taj tempo nakon nekoliko minuta i sve ide odlico a onda....kolaps. Sve trake su potpuno zakrcene. Tu vec svi postaju nervozni i jako se tesko natovaren probijati izmedju vozila. U tom momentu nailazi par motorista i pokazuju nam da ih pratimo. Krecemo ali nakon par metara Vlado i Kleps prolaze a meni i Ljubisi kamion zatvara prolaz. Vise ih i ne vidimo. Nekako se probijamo dalje. Cas vidim Ljubisu a cas ne. Jako je tesko voziti pogotvo sto je temperatura oko 35c a guzva ogromna. Probijamo se ali guzva nikako ne prestaje. U jednom momentu nailazimo na auto koje stoji u jednoj traci pokvareno. Obilazimo ga i stajemo ispred. Vadim tel da upalim navigaciju i vidim poruku od Vladde. Oni su stigli a mi promasili skretanje. Sreca je da nismo daleko a da je sledece iskljucenje ispred nas. Krecemo i nakon par metara izlazimo na sporedni put i stajemo pred prvu kafanu da popijemo nesto i dodjemo sebi VIDEO: Guzva u Istanbulu :) Odmaramo pola sata i nakon tog pravimo krug do hotela. Parkiramo i sjedamo u hlad pred hotel...MAJKO MOJA STA SMO PROSLI Poslije smo vidjeli da je taj dan bio najveci turski nacionalni praznik. Erdogan je drzao govor u Istanbulu i navodno je bilo prisutno par stotina hiljada ljudi. Smijestamo se u hotel i malo odmaramo. Odlazimo na bazen da dodjemo sebi. Kasnije smo otisli na veceru i malo prosetali. Mrtvi umorni smo se vratili u hotel i...popili u parku nepar piva Ruta:

Takav sam gledao za tracera. Kako ti se cini kvalitet? Kvrcka li

Koliko ke taj blatobran para?

Samo se javi Hvala na cestitkama. A ko zna....nekada kad budes prodavao mozda nesto i dogovorimo