Tako sam i ja platio Isplati se uzeti dedinitivno. Odlicno je na losoj podlozi. Copava na tracer u je bas copava

Ruzno

Ovako motor izgleda iz daljeg...perfektno: Ovako je izbliza mada u zivo se ne vidi toliko kao na slici. Ima tih sitnih ogrebotina i par mrlja nastalih trenjem Ove tackice su ta perla u boji. Nisam ni znao da mat crna moze imati u sebi perle.

Prebrisem ali te sitne ogrebotine ostanu. Ma nije to toliko strasno i mislim da samo ja primjecujem ali me ipak nervira

Naravno...5 min nakon sto sam preuzeo motor sreo sam engleza na crvenom traceru 700

Ja sam se dvoumio izmedju crvene i ove mat crne. Crvenu nisam imao priliku uzivo da vidim pa sam uzeo crnu. *EBO ME DAN KAD SAM TO URADIO Boja je fenomenalna ali mat je tako teska za odrzavati da je to nevjerovatno. Svako zrno prasine se vidi. Prave se sitne ogrebotine od prasine i bilo cega sto dogakne motor. Poliranja klasicnog naravno nema. Nema brisanja mokrom krpom (mada ja to radim). Cim ima prasine a ti povuces preko povrsine bilo cim ostanu sitne mikro ogrebotine koje se pod suncem vide. Cak mi pada na pamet da nalijepim foliju na njega. Mada boja u zovo izgleda fenomenalno a i ja sam njega kupio a ne on mene

Pozdravljamo se sa kustosom i krecemo dalje. Ostali smo dosta duze nego sto smo planirali i jasno nam je da cemo se kuci vratiti po mraku Prate nas tamni oblaci i par puta pocinje slabija kisa ali ne traje dugo. Nema potrebe za kisnim odijelima. Na granicama i autoputu nema guzve i brzo stizemo do Gradiske. Ulazimo u BiH i idemo redom...jagnjetina i piva Nakon obavljenog zadatka stizemo u Laktase. Docek je tu, pivo je tu a i dobro raspolozenje. Umora nigdje Neki su obecali poljubac voljenom bicu cim se vratimo. Mi smo mislili da je to obecao zeni...pogrijesili smo Jedno sjajno putovanje i druzenje je zavrseno. Bilo je to 8 dana koji ce se pamtiti. Na kraju je svako otisao svojoj kuci. Oni u laktase a ja jos 20km do Banjaluke.

Plan nam je da autoputem dodjemo do Kuzmina i da tu idemo preko Race za Bijeljinu i koridorom dalje prema Banjaluci. Nismo htjeli da putovanje zavrsimo autoputem. Na zalost kako smo se priblizavali Kuzminu vrijeme je bilo sve losije. Sa one strane Save su bili tako tmurni i teski oblaci da smo odlucili da ipak idemo autoputem. Nakon naplatnih kucica Vlado predlaze da navratimo u spomen kompleks Sremski front. Prihvatamo i nismo se pokajali. Tamo nas je docekao kustos muzeja i proveo kroz citav muzej. Momak se svojski potrudio i svaka mu cast. Svaki eksponat, skulpturu i sliku je do detalja objasnio. Lijepo je vidjeti mlade ljude koji se trude, znaju i vole ono sto rade. Zajvaljujuci Kustosu koji nas je vodio vrijeme je proslo jako brzo.. Jos jednom SVAKA CAST!

Dan osmi...idem kuci kume Dodje tako i poslednji dan ovog putovanja. Ustajemo i spremamo se lagano i bez zurbe. Dobro...u velikoj smo zurbi da se sto prije vratimo voljenim zenama (ipak i one ovo citaju) Doruckujemo, pijemo kafu i pakujemo stvari na motor. Odlazimo do jezera i pravimo par fotografija. Jezero izgleda odlicno kao i samo mjesto. Vjerujem da je ovdje ljeti jako lijepo i zivo. Krecemo prema Smederevu. Zelja nam je da vidimo tvrdjavu. Citavim putem nas tuce jak bocni vjetar. Ubrzo stizemo u Smederevo. Lutamo po gradu i trazimo tvrdjavu. Negativno me iznenadilo da u gradu nismo vidjeli ni jedan jedini znak koji bi pokazao gdje je tvrdjava. Nakon lutanja i raspitivanja kod prolaznika dolazimo do tvrdjave. I tu sam ostao malo razocaran. Vanjski zidovi su u jako losem stanju. Park u tvrdjavi je neiskoristen. Unutrasnji zidovi i objekti su renovirani ali i oni polako pocinju da propadaju. Parking je u katastrofalnom stanju. Ulazak u unutrasnju tvrdjavu se placa. Tamo opet nista nema. Nema vodica, nema sadrzaja, nema suvenira...nema nicega. Nema toaleta ili kafica gdje turisti mogu popiti kafu i osvjeziti se. Gledam strane turiste koji dolaze i lutaju sami bez ikakvog objasnjenja. Nemaju gdje pare da potrose. Zar je tesko postaviti par standova gdje bi bile djevojke/momci u srednjovjekovnoj garderobi i koji bi prodavali suvenire. Obuci nekoga u srpskog viteza da stoji tu i slika se sa turistima isl. Mislim da tvrdjava ima daleko veci potencijal. Ali dobro, to je moj utisak. Mozda grijesim. Nastavljamo dalje prema Beogradu. Bocni vjetar je i dalje jak i dobro smeta pri voznji. Stizemo do naplatnih kucica pred BG. Cekamo se nakon placanja putarine i gledamo Avalski toranj...nikuda ne zurimo (osim zenama) idemo do tornja. Stizemo gore brzo. Extra je put. Nisam nikada bio na Avali i svidja mi se. Penjemo se na toranj i pijemo kafu. Stvarno prelijep pogled.

Na netu se moze naci dijagram. Oznaceno koji lem treba da se prekine i da ostane samo u modu gdje avijetli konstantno.

Koliko te akrap izasao?

Nije to djevojka...to ke moja zena kaze da joj ne smeta ni najmanje. E sad vjerovatno ima do oblika kacige i naocara.

U subotu sa zenom napravio krug BL-Jajce-Mrkonjic-BL. Provezao sam se bezbroj puta kroz kanjon Vrbasa ali je svaki put odlicno. Slapovi Plive: U povratko odemo do hidroelektrane Bocac.

Interesantno je da manji brat to nema. Probavao sam sve i nema. Jedino kad imam top kofer pojavi se na oko 55 i sam se smiri ispod 50. I to samo ako pustim obe ruke.

Da...na 170 kao sto sam vidio na dosta mjesta po netu. Nek kazu da su to rijesili i skoro avi na drugi nacin.

Pa koliko je izrazen i na kojim brzinama?

Da li je u nekim godistima ispravljen taj wobbling?

Kasko.

Meni su u BiH prosle godine za nov Tracer 700 rekli 1100eur za godinu dana kasko.

Nastavljamo prema Negotinu gdje je u planu pauza za rucak. Kleps se cuo sa svojim poznanikom Milanom koji nas docekuje. Mi ostali se upoznajemo sa Milanom i njegovim bratom. Na prvu je jasno da su to dva dobra momka i drugara. Vrijeme brzo prolazi uz rucak i kafu. Milan nam predlaze da predjemo u Rumuniju na Djerdapu 2 i vozimo rumunskom stranom do Djerdapa 1. Predlozeno - usvojeno . Slikamo se svi zajedno, pozdravljamo i obecavamo novo druzenje. Krecemo prema granicnom prelazu. Opet smo jedini i brzo zavrsavamo formalnosti na srpskoj strani. Na rumunskoj to traje nesto duze. Uglavnom zbog toga sto nas je rumunski carinik ispitivao malo o motorima i trazio da turiramo kako bi cuo zvuk Dionica uz Dunav je odlicna za voznju. Saobracaj je slabog intenziteta i uzivanje je voziti. Od polaska iz Sofije citavo vrijeme su za nama ostajali tmurni oblaci. Medjutim sad su bili sve blizi i postalo nam je jasno kako je “kupanje” neizbjezno. Dolazimo do Djerdapa 1 i stajemo da obucemo kisna odijela. Kisa je vec pocela da pada i to veoma jako. Prelazimo na srpsku stranu i vozimo dalje. Dolazi do pravog proloma oblaka. Pada obilna kisa. Voda se sliva niz stijene i tece cestom. Ne stajemo vec vozimo dalje. U nekim momentima preko ceste prelaze potoci vode pa vozimo jako oprezno. Tek pred Golupcem kisa prestaje da pada. Stajemo na jednom odmoristu da skinemo kisna odijela posto se nebo razvedrilo. Nakon par kilometara stizemo do Golupca. Na zalost proslo je radno vrijeme i ne mozemo da obidjemo tvrdjavu Pravimo par fotografija i produzujemo prema Srebrnom jezeru. Mrak je vec pao i mi stizemo oko 22:00 ali brzo pronalazimo smjestaj. El Barco su apartmani za svaku preporuku. Smjestaj odlican a domacini ljubazni i na usluzi. Presvlacimo se, silazimo na veceru i...opet pivo I pored umorna ne zurimo na spavanje. Sutra je poslednji dan avanture...

Sad vidim da sam napravio gresku Tirana, Elbasan pa smo Ohridako jezero gledali sa albanske strane Greskom sam napisao Skadar opet.

Doduse ostao sam duzan i zadnja dva dana putopisa:) Pa kaze... Dan sedmi - kuda dalje Ustajemo u 8:00. Polako spremamo i pakujemo stvari na motore. Oblacno je i sluti na kisu. Dogovaramo se da stanemo na prvu pumpu radi dorucka i kafe. Nakon 10 min uzivamo u kafi i kroasanima. Nebo se polako razvedrava kao i nase raspolozenje. Imamo dvije opcije “na stolu”...autoputem preko Nisa i Beograda krenuti kuci ili produziti ovo putovanje jos malo. Gledamo se i shvatamo da su svi za jos voznje Odluka pada da krenemo prema Negotinu i kroz Djerdapsku klisuru dodjemo do Srebrnog jezera. Izlazimo iz Sofije i krecemo prema Montani i Vidinu. Asfalt je dobar i ima dosta krivina. Medjutim...nakon nekog vremena nailazimo na duzu dionicu koja je katastrofalna. Rupe, zakrpljen asfalt, rizla i kao slag na tortu...radovi na putu. Puno je teskih masina i radnika (isto tako teskih) na putu. Zastoji su veoma cesti i saobracaj se odvija naizmjenicno. Mislim da je tako bilo jedno 30km. Citava ta dionica puta se renovira i svuda su table da se radi o projektu finansiranom sredstvima EU. Predio je odlican za voznju: uspon sa puno krivina i sve to kroz sumu. Ovaj dio vrijedi ponovo posjetiti sledece godine kada radovi budi gotovi. Nakon nekog vremena dolazimo na vrh prevoja. Stajemo da odmorimo kraj jezera. Temperatura je daleko niza nego prije par km. Termometar pokazuje 13c sto je citavih 10c manje nego prije pola sata. Oko jezera je magla i citav predio izgleda fascinantno. Nastavljamo dalje prema toplijim krajevima Prolazimo jako lijepim dijelom i vozimo kroz odlicne krivine. Na par dionica je asfalt opet bio katastrofalan ali su nama paznju odvlacili prelijepi pejzazi. Ubrzo stajemo na pumpu i tocimo po navici...pune rezervoare i po jedno pivo Nakon pauze krecemo dalje i ubrzo ulazimo u Srbiju Granicni prelaz Mokranje - Bregovo. na granici mi, granicari i dva psa Nigdje nikoga vise. Brzo zavrsavamo pasoske kontrole i idemo prema Negotinu.

Ostao sam duzan rutu Istanbul - Sofija

Logicno je da se radi ali meni je na pocetku sezone motor na satu imao 5.000km.