Dan osmi...idem kuci kume Dodje tako i poslednji dan ovog putovanja. Ustajemo i spremamo se lagano i bez zurbe. Dobro...u velikoj smo zurbi da se sto prije vratimo voljenim zenama (ipak i one ovo citaju) Doruckujemo, pijemo kafu i pakujemo stvari na motor. Odlazimo do jezera i pravimo par fotografija. Jezero izgleda odlicno kao i samo mjesto. Vjerujem da je ovdje ljeti jako lijepo i zivo. Krecemo prema Smederevu. Zelja nam je da vidimo tvrdjavu. Citavim putem nas tuce jak bocni vjetar. Ubrzo stizemo u Smederevo. Lutamo po gradu i trazimo tvrdjavu. Negativno me iznenadilo da u gradu nismo vidjeli ni jedan jedini znak koji bi pokazao gdje je tvrdjava. Nakon lutanja i raspitivanja kod prolaznika dolazimo do tvrdjave. I tu sam ostao malo razocaran. Vanjski zidovi su u jako losem stanju. Park u tvrdjavi je neiskoristen. Unutrasnji zidovi i objekti su renovirani ali i oni polako pocinju da propadaju. Parking je u katastrofalnom stanju. Ulazak u unutrasnju tvrdjavu se placa. Tamo opet nista nema. Nema vodica, nema sadrzaja, nema suvenira...nema nicega. Nema toaleta ili kafica gdje turisti mogu popiti kafu i osvjeziti se. Gledam strane turiste koji dolaze i lutaju sami bez ikakvog objasnjenja. Nemaju gdje pare da potrose. Zar je tesko postaviti par standova gdje bi bile djevojke/momci u srednjovjekovnoj garderobi i koji bi prodavali suvenire. Obuci nekoga u srpskog viteza da stoji tu i slika se sa turistima isl. Mislim da tvrdjava ima daleko veci potencijal. Ali dobro, to je moj utisak. Mozda grijesim. Nastavljamo dalje prema Beogradu. Bocni vjetar je i dalje jak i dobro smeta pri voznji. Stizemo do naplatnih kucica pred BG. Cekamo se nakon placanja putarine i gledamo Avalski toranj...nikuda ne zurimo (osim zenama) idemo do tornja. Stizemo gore brzo. Extra je put. Nisam nikada bio na Avali i svidja mi se. Penjemo se na toranj i pijemo kafu. Stvarno prelijep pogled.

Na netu se moze naci dijagram. Oznaceno koji lem treba da se prekine i da ostane samo u modu gdje avijetli konstantno.

Koliko te akrap izasao?

Nije to djevojka...to ke moja zena kaze da joj ne smeta ni najmanje. E sad vjerovatno ima do oblika kacige i naocara.

U subotu sa zenom napravio krug BL-Jajce-Mrkonjic-BL. Provezao sam se bezbroj puta kroz kanjon Vrbasa ali je svaki put odlicno. Slapovi Plive: U povratko odemo do hidroelektrane Bocac.

Interesantno je da manji brat to nema. Probavao sam sve i nema. Jedino kad imam top kofer pojavi se na oko 55 i sam se smiri ispod 50. I to samo ako pustim obe ruke.

Da...na 170 kao sto sam vidio na dosta mjesta po netu. Nek kazu da su to rijesili i skoro avi na drugi nacin.

Pa koliko je izrazen i na kojim brzinama?

Da li je u nekim godistima ispravljen taj wobbling?

Kasko.

Meni su u BiH prosle godine za nov Tracer 700 rekli 1100eur za godinu dana kasko.

Nastavljamo prema Negotinu gdje je u planu pauza za rucak. Kleps se cuo sa svojim poznanikom Milanom koji nas docekuje. Mi ostali se upoznajemo sa Milanom i njegovim bratom. Na prvu je jasno da su to dva dobra momka i drugara. Vrijeme brzo prolazi uz rucak i kafu. Milan nam predlaze da predjemo u Rumuniju na Djerdapu 2 i vozimo rumunskom stranom do Djerdapa 1. Predlozeno - usvojeno . Slikamo se svi zajedno, pozdravljamo i obecavamo novo druzenje. Krecemo prema granicnom prelazu. Opet smo jedini i brzo zavrsavamo formalnosti na srpskoj strani. Na rumunskoj to traje nesto duze. Uglavnom zbog toga sto nas je rumunski carinik ispitivao malo o motorima i trazio da turiramo kako bi cuo zvuk Dionica uz Dunav je odlicna za voznju. Saobracaj je slabog intenziteta i uzivanje je voziti. Od polaska iz Sofije citavo vrijeme su za nama ostajali tmurni oblaci. Medjutim sad su bili sve blizi i postalo nam je jasno kako je “kupanje” neizbjezno. Dolazimo do Djerdapa 1 i stajemo da obucemo kisna odijela. Kisa je vec pocela da pada i to veoma jako. Prelazimo na srpsku stranu i vozimo dalje. Dolazi do pravog proloma oblaka. Pada obilna kisa. Voda se sliva niz stijene i tece cestom. Ne stajemo vec vozimo dalje. U nekim momentima preko ceste prelaze potoci vode pa vozimo jako oprezno. Tek pred Golupcem kisa prestaje da pada. Stajemo na jednom odmoristu da skinemo kisna odijela posto se nebo razvedrilo. Nakon par kilometara stizemo do Golupca. Na zalost proslo je radno vrijeme i ne mozemo da obidjemo tvrdjavu Pravimo par fotografija i produzujemo prema Srebrnom jezeru. Mrak je vec pao i mi stizemo oko 22:00 ali brzo pronalazimo smjestaj. El Barco su apartmani za svaku preporuku. Smjestaj odlican a domacini ljubazni i na usluzi. Presvlacimo se, silazimo na veceru i...opet pivo I pored umorna ne zurimo na spavanje. Sutra je poslednji dan avanture...

Sad vidim da sam napravio gresku Tirana, Elbasan pa smo Ohridako jezero gledali sa albanske strane Greskom sam napisao Skadar opet.

Doduse ostao sam duzan i zadnja dva dana putopisa:) Pa kaze... Dan sedmi - kuda dalje Ustajemo u 8:00. Polako spremamo i pakujemo stvari na motore. Oblacno je i sluti na kisu. Dogovaramo se da stanemo na prvu pumpu radi dorucka i kafe. Nakon 10 min uzivamo u kafi i kroasanima. Nebo se polako razvedrava kao i nase raspolozenje. Imamo dvije opcije “na stolu”...autoputem preko Nisa i Beograda krenuti kuci ili produziti ovo putovanje jos malo. Gledamo se i shvatamo da su svi za jos voznje Odluka pada da krenemo prema Negotinu i kroz Djerdapsku klisuru dodjemo do Srebrnog jezera. Izlazimo iz Sofije i krecemo prema Montani i Vidinu. Asfalt je dobar i ima dosta krivina. Medjutim...nakon nekog vremena nailazimo na duzu dionicu koja je katastrofalna. Rupe, zakrpljen asfalt, rizla i kao slag na tortu...radovi na putu. Puno je teskih masina i radnika (isto tako teskih) na putu. Zastoji su veoma cesti i saobracaj se odvija naizmjenicno. Mislim da je tako bilo jedno 30km. Citava ta dionica puta se renovira i svuda su table da se radi o projektu finansiranom sredstvima EU. Predio je odlican za voznju: uspon sa puno krivina i sve to kroz sumu. Ovaj dio vrijedi ponovo posjetiti sledece godine kada radovi budi gotovi. Nakon nekog vremena dolazimo na vrh prevoja. Stajemo da odmorimo kraj jezera. Temperatura je daleko niza nego prije par km. Termometar pokazuje 13c sto je citavih 10c manje nego prije pola sata. Oko jezera je magla i citav predio izgleda fascinantno. Nastavljamo dalje prema toplijim krajevima Prolazimo jako lijepim dijelom i vozimo kroz odlicne krivine. Na par dionica je asfalt opet bio katastrofalan ali su nama paznju odvlacili prelijepi pejzazi. Ubrzo stajemo na pumpu i tocimo po navici...pune rezervoare i po jedno pivo Nakon pauze krecemo dalje i ubrzo ulazimo u Srbiju Granicni prelaz Mokranje - Bregovo. na granici mi, granicari i dva psa Nigdje nikoga vise. Brzo zavrsavamo pasoske kontrole i idemo prema Negotinu.

Ostao sam duzan rutu Istanbul - Sofija

Logicno je da se radi ali meni je na pocetku sezone motor na satu imao 5.000km.

Nakon 11.000 predjenih vrijeme je da se ocisti i ovo Majko moja sta se sve tu nadje

Ovu i odlicna je.

Evo da ti pomognem...prodaj Tracera

Moze Tracer i po makadamu

Turska je jako interesantna zemlja. Istanbul me iznenadio koliko je cist i uredan grad. Turci su se pokazali kao jako gostoljubivi i susretljivi. Osim one male rasprave u hotelu nismo imali drugih neprijatnosti.

Dan sesti - prelazak : Ustajemo oko 7. Uzbudjenje je veliko...danas prelazimo u Aziju Nakon dorucka se pakujemo i iznosimo stvari. Tu smo imali malu raspravu i neugodnost sa osobljem hotela. Iznijeli smo sve stvari osim mog top kofera i jedne majice. Dok sam pakovao bocne kofere na motor vidim da su sobarice vec u nasoj sobi. Odem do recepcije i vidim da je ostatak stvari snesen dole i stoji kod recepceije. Pitam zasto to rade kad imamo jako puna vremena za check out. Tu krene neka prica koja mi se nije svidjela. Prekidam sve to i penjem se gore u sobu po majicu koje...nema. Trazim da mi je vrate i to traje 5min. U medjuvremenu mi vracaju i kofer gore. Ja to sve uzimam i silazim na recepciju gdje mi recepcionerka kaze da ima neplacen racun za konzumaciju pica. Pogledam i vidim vise komada piva vrijednosti cca 30eur. Umjesto potpisa neka zvrljotina. Kazem da nije nase a ona nas uvjerava da je neko od kolega pio i potpisao. Odlazim po kolege Definitivno nas pokusavaju prevariti. Ulazimo svi u hotel. Tamo vec imaju dva konobara i upravnik. Kad su nas vidjeli pod punom opremom upravnik je odmah rekao da je greska i da je sve ok Sjedamo na motore i pravac most Fatih Sultan Mehmet. Ranije sam pogledao na netu i vidio da je na tom mostu jedino moguce platiti putarinu na licu mjesta (pogresna informacija) a da je za sve ostale potrebno kupiti karte/vinjete na pumpi ili na prodajnim mjestima. Nedelja je ujutro. Saobracaja ima ali nije prevelika guzva. Istanbul je prelijep grad i ogroman. Stizemo do mosta li nigdje nema rampe, naplatnog mjesta ili sl. Odvajamo se sa strane i gledamo sta nam je raditi. Pored puta je policijska stanica. Odlazimo da pitamo sta da radimo. Docekuje nas policajac sa puskom na gotovs Objasnjavamo sta je problem i on nas upucuje nekih 100-200 metara dalje do ispostave firme koja vrsi naplatu. Odlazimo tamo i zaticemo zgradu praznu. Nema nigdje nikoga Lutamo po kancelarijama i jedva pronalazimo starijeg, debljeg i veoma opustenog radnika...koji naravno ne zna engleski. Pokusavam da mu objasnim sta je problem i on pokazuje da ce sa nama do motora. Dolazimo do motora i on kaze(na tarzanskom engleskom) samo idite. Ja ga pitam za policiju i kamere kojih je most pun. On se nasmija i opet kaze...samo idite ja sam policija Odbija bilo kakvu sumu koju mu nudimo za "kafu" i kaze sretno. Sjedamo na motore i...idemoooooo VIDEO Prelazimo u azijski dio Istanbula i pravimo krug ispod mosta i uz obalu. Parkiramo motore i sjedamo na kafu uz samu obalu mora. Odlicno mjesto za sabrati utiske Nakon kafe krecemo dalje. Ipak je pred nama nekih 600km do Sofije. Sad malo prelaska u evropu: Put do Sofije je, po meni, najdosadnija dionica putovanja. Ravni i dosadni dio kroz Tursku pa autoput kroz Bugarsku. Na izlazu iz Turske smo prosli kolonu kamiona u duzini od 22km. Toliku kolonu u zivotu vidio nisam. Svi uredno cekaju carinu. U Svilengradu stajemo da rucamo i palimo daje. Malo mjesto sa velikim brojem kockarnica i kazinom. Turci izgleda vole da dodju u Bugarsku Pred Sofijom nas pere jak pljusak ali sreca da traje samo par minuta. Prije dolaska u hotel stajemo na pumpu i pijemo pivo. Nakon toga hotel. Definitivno najnaporniji dan i dosadan dio puta. Ipak se sve zaboravi kada se sjetimo prelaska u Aziju Lijezemo puni utisaka. Ipak smo napravili fin podvig

A slike djevojaka???????????????

Ista situacija i kod nas. U subotu sam odvezao nekis 170km: Banjaluka - Kozarska Dunica - Prijedor - Banjaluka. Odlican dan za voznju bio. 21c temperatura bez vjetra i kise. Slucajno u Knezici vidim da je motorijada MK Copor. Navratim na pivo. Bilo je rano pa jos nije bilo puno ljudi. U nedelju se provozem Do Krupe na Vrbasu i vratim preko Stricica i Manjace. Kuca Petra Kocica: