Izvini drug ja tek sada vidim da si me ovo pitao. Uz bocn kofere je dosao dodatni ulozak sa kljucem. Namontirao sam ga na top.

Dan treci: Za ovaj dan smo imali plan A i plan B. Plan A je doci do Kavale i tu prespavati a plan B do Aleksandropolisa. Plan B povecava kilometrazu za 160km. Odlucicemo kad stignemo do Kavale da li ostajemo tu nociti ili idemo dalje. Zelja je da sto vise predjemo taj dan kako bi sutradan ostavili sto manje km za preci i kako bi dosli sto ranije u Istanbul. Budimo se oko 7. Kako je cilj sve blizi i uzbudjenje je vece Doruckujemo na brzinu u apartmanu. Oblacimo se, spremamo stvari na motore i pravac kafic na obali jezera...i mi imamo dusu. Kako da dan zapocnemo bez kafe na ovako lijepom mjestu? Jedva smo odlucili da krenemo dalje. Ipak nema vremena za izlezavanje na suncu. Palimo motore i napustamo Ohrid. Preko Bitole idemo prema granicnom prelazu Medzitlija. Vozimo fenomenalnom dionicom kroz sume i planinske prevoje. Asfalt je solidan, krivina na pretek a saobracaja jako malo. Na obliznjim vrhovima se vidi snijeg koji se jos nije otopio. Definitivno se vrijedi nekada vratiti ovdje i obici citav taj kraj oko Ohrida i Bitole. Dolazimo na granicu. Guzve nema tako da brzo prelazimo carinsku kontrolu i ulazimo u Grcku. Stajemo na prvu pumpu ali...ne radi. Krecemo dalje. Odluka je da ne idemo autoputom nego lokalnim cestama. Ubrzo stajemo na drugu pumpu da sipamo gorivo, popijemo kafu i malo odmorimo. Preko puta pumpe servis za yamahu...koji naravno nije potreban Tokom citave rute najvise smo vidjeli prodajnih salona i servisa za yamahu. “Duhovite” koleg govore kako je to zato sto se Yamaha najvise kvari. Ja tvrdim zato sto se kupuje za razliku od nekih drugih marki. Ubrzo nastavljamo dalje prema Solunu. Tri stvari su veoma interesantne za dionicu kroz Grcku. 1. Putna mreza je odlicno razvijena. Sva mjesta su povezana jako dobro. 2. Pojedini putevi su u jako losem stanju sa velikim brojem rupa i zakrpa. 3. Nevjerovatan broj stacionarnih radara. Jedino je dobro sto su svi uredno obiljezeni tablama upozorenja. Nasuprot tome smo sreli samo jednu patroli policije. Primjetna je i kriza koja je pogodila Grcku. Veliki broj zatvorenih firmi, proizvodnih hala, prodavnica pa i citavih industrijskih zona. Sve stoji prazno i ceka neka bolja vremena. Na nekih 60km do Kavale stajemo i pravimo pauzu za rucak. Bila je to bogata trpeza. Nakon odmora i velike kolicine najfinijih delicija i hektolitara biranih pica krecemo dalje do Kavale. Kavala djeluje kao fino turisticko mjestu. Spustamo se u sam centar i parkiramo motore na rivu. Dok smo skidali kacige i jakne prilazi nam stariji covjek i pozdravlja nas. Kaze da zivi u Portugalu. Trenutno je na duzem proputovanju motorom. Avionom je otisao u Ukrajinu, tamo iznajmio motor i vozi se vec mjesec dana. Pita nas gdje idemo. Kad je cuo samo je rekao da se pazimo ludih vozaca u Istanbulu. Sjedamo na pice i razmisljamo sta dalje. Tek je pola pet poslije podne. Dan je lijep i suncan a mi raspolozeni za voznju. Jednoglasno usvajamo da predjemo jos tih 150km do Aleksandropolisa. Tako cemo ostaviti manje kilometara za sutra i brze stici do Istanbula. Kavala: Od Kavale nastavljamo prema Aleksandropolisu. Dio vozimo i autoputom. Zaustavili smo se samo jednom da naspemo gorivo. Stizemo na odrediste i idemo do lokalnog kampa. Cijena prostora za cetiri satora je 60eur...neka hvala. Ulazimo u centar i sjedamo na veceru. Vec se smrklo a mi gladni i zedni. Svi lokali su puni ljudi. Glavna ulica je puna motora. Nakon vecere brzo nalazimo hotel. Cijena daleko manja nego za kamp a ukljucen je i dorucak. Parkiramo motore i stvari nosimo u sobu. Brzo idemo na spavanje posto je sutra...TAJ DAN!!! Ulazak u Aleksandropolis: Slike ulaska u aleksandropolis su malo...mušičave Predjena ruta:

U toku dana nastavak

Pratim pratim

Vazi. Ovaj put smo eto bili na proputovanju samo. Ja sam 2013 bio dva dana sa zenom i prijatejima. Odusevio sam se Ohridom i okolinom. Bas ima puno stvari da se vidi.

Dan drugi: Budimo se oko 7 sati. Motori su na mjestu Motori na mjestu Preko noci je padala slabija kisa. Sunca ima ali se i dalje valjaju neki crni oblaci u blizini. Ustajemo i idemo na dorucak i kafu. U medjuvremenu je palo par kapi kise ali se ubrzo razvedrilo. Dok smo se pakovali proslo je bar 20 kros motora kraj nas. Vlasnik apartmana nam rece da tu, u blizini, ima odlicna staza za kros te da je veoma posjecena. Sjedamo na motore i krecemo prema danasnjem cilju - Ohridu. Plan je da preko Bara idemo dalje prema Albaniji i Makedoniji. Prolazimo tunel Sozina i polako se primicemo Baru. Cesta je odlicna, dobar asfalt i jos bolje krivine. Ukazuje nam se i more. Sve je odmah lakse mada nema zaustavljanja i kupanja Nikada ranije nisam bio u Baru i djeluje mi kao lijepo mjesto. Prolazimo kroz Bar i idemo dalje prema granicnom prelazu Muriqan - Sukobin i Albaniji. Vozimo nekim sporednim putem. Asfalt je ok ali je put jako uzak. Stizemo na granicni prelaz. Tu nailazimo na skupinu od jedno 5-6 krosera, par bugia i dva dzipa u pratnji. Ako se dobro sjecam austrijanci su u pitanju. I njih i nas crnogoraki carinici pustaju na prolaz za pjesake. Cak nas je jedan policajac i pozvao tu da dodjemo sa kraja kolone. Interesantno je da su crnogorci pregledali dokumenta a albanac samo odmahnuo rukom da prodjemo Nista pasos, saobracajna i tricarije poput pecata na ulasku Odmah po prelasku granice stajemo na kratku pauzu. Skratili smo je na par minuta posto su nas salijetali zene i djeca koji su tu prosili. Dali smo par eura klincima i nastavili dalje prema Skadru. Ulaz u grad je jako i lijep. Preko interesantnog mosta se dolazi na kruznu raskrsnicu. Lijevo se ulazi u grad a desno nastavlja prema Tirani. Skrecemo u grad i vozimo glavnom saobracajnicom. Nevjerovatan je kontrast koji vidimo u par metara. Glavna saobracajnica kroz sam grad je odlicna. Sve cisto, uredjeno, trava pokosena...i to je to. Sve ostalo je katastrofa. Na tu glavnu saobracajnicu se ukljucuju sporedne ulice od kojih neke i makadamske. Isto za sve je da su prljave i zapustene. Pravimo krug i vracamo se do ulaska u grad gdje smo spazili jedan fin lokal uz jezero. Do lokala vodi makadam...naravno Parkiramo motore i sjedamo na kafu. Obala na ovom mjestu je lijepo uredjena. Kafic se nalazi na samom setalistu uz jezero. Kao da ovaj dio nije u istom gradu sa onim neurednim i prljavim ulicama. Porucujemo kafu, slikamo se i caskamo. Postaje vruce pa se polako pakujemo i idemo dalje. Na obliznjoj pumpi sipamo gorivo. Ne radi im terminal za kartice ali se moze eurima platiti. U Albaniji se moze platiti u eurima sve ali kusur vracaju u leama. Od Skadra vozimo dalje prema Tirani. Taj dio je bio jedna od dosadnijih i napornijih dionica putovanja. Skoro stalno se ide ravno, smjenjuju se putevi sa dve i cetiri trake. Cak ima i nesto naliko na autoput Problem je sto je taj autoput jos u izgradnji. Na njega je moguce uci iz svakog dvorista Putem saobracaju auta, kamioni, konjske zaprege i neki improvizovani motori i bicikli sa prikolicama kojim se prevozi otpad. Ulazimo u Tiranu i tu nas docekuje guzva. Ono sto me je iznenadilo je kako postuju i pustaju motocikliste. Bukvalno ti se sklanjaju da prodjes, pustaju u kruznom toku isl. Iznenadilo me to. Taj kulturan odnos prema motociklistima vazi za citav put kroz Albaniju a ne samo za Tiranu. Pjesaci su, na drugu stranu, katastrofa. Pjesacki prelaz, semafor i sl su totalno nepotrebni u Tirani. Prelaze cestu kad im se svidi i gdje im se svidi. Malo malo neko iskace pred motor Dio Tirane, kroz koji smo prosli, ne djeluje bas evropski Vise lici na neku malo uredjeniju i vecu kasabu. Ima tu i velikih zgrada i skupih automobila ali vidi se da to nije to. Fali tu i rep i glava Guzva je ogromna i mi zurimo da se izvucemo iz toga. Nismo stajali niti isli u centar. Od citave Tirane su ostale ove tri fotografije Dalje nastavljamo prema Elbasanu. Odmah nakon Tirane jedan dio vozimo nekim lokalnim putem koji je u jako losem stanju usljed vode koja se sliva niz okolna brda direktno na asfalt. Sve je blatnjavo i mokro. Vozimo tako nekih 20km i izlazimo na autoput koji ide skroz do Elbasana. Autoput je jako dobar tako da brzo stizemo u Elbasan. Od Elbasana dalje nastavljamo prema granicnom prelazu Kjafasan. Odlicnim magistralnim putem vozimo kroz kanjon rijeke Shkumbin. Ovo je stvarno bila dionica za uzivanje. Odlicna cesta, prelijepi pejzazi, odlicne krivine i malo saobracaja...pravi recept za uzivanje Nakon nekog vremena stizemo raskrsnice. Lijevo se skrece za granicni prelaz Kjafasan a desno put vodi do jezera Skadar na albanskoj strani. Odlucujemo da nastavimo do jezera. Nismo pogrijesili...naprotiv. Odlican put, sa puno finih krivina i novog asfalta vodi do jezera. Stajemo usput i slikamo se. Jezero je fenomenalno. Nakon krace pauze vracamo se nazad na granicni prelaz i ulazimo u Makedoniju. Prva dionica puta od granice do Ohrida je katastrofa. Toliko “talasa” na asfaltu nisam u zivotu vidio Sreca da je ta dionica dugacka samo 5-6km. Od granice do Ohrida je nekih 30km pa u brzo stizemo u grad. Ljubisa vodi kolonu a ja sam iza njega. U jednom momentu neki covjek skuterom silazi sa trotoara i ubacuje se izmedju nas. Stize do Ljubise i nesto prica sa njim. Nakon toga prelazi na celo kolone i vodi nas do apartmana. Smjestaj za veceras rijesen u voznji Dobijamo dva velika apartmana za male pare. Motore parkiramo u dvoriste. Raspakujemo zalihe da malo prezalogajimo Nakon unosenja stvari, tusiranja, manjeg odmora i slicnih zavrzlama izlazimo do grada. Ohrid je interesantan turisticki gradic. Stvarno ima sta da se vidi Poslije setnje odlazimo na par piva i na spavanje. Kao sto rekoh...ima sta da se vidi Ruta koju smo presli taj dan:

Zurim i juuuuriiiiiim

Ove ili sledece godine planiram jednu turu po Srbiji. Stvarno se ima sta vidjeti i obici.

Rekao sam da je to bio plan ali ne i da je tako bilo. Polakoooo

Evo evo Jedna mala napomena a ujedno i veeeelika kritika sebi samome. Slike su slikane telefonima pa je i kvalitet takav Sve bi to bilo ok da ja nemam profesionalni aparat...za koji sam bio lijen da ponesem Na sledece putovanje ga nosim pa makar bez gaca i carapa putovao. Idemo dalje.... Dan prvi: Budim se u 6:00. Oblacim, pozdravljam sa zenom i djetetom i pravac garaza po motor. Sve je na motoru spakovano. Krecem iz Banjaluke a ostatak ekipe me ceka u Laktasima. Pijemo kafu i vec pocinju prva zezanja i prozivanja E sad, ja ne znam kako je to išlo po redu, samo na kraju JA sam bio najpametniji i sve ih nadmudrio... he-he-he-he Moja malenkost Vlado (PS: vodimo ga samo zato sto ima navigaciju ): Glavni glumci: Onaj raskupusani Varadero iz prvog posta Vodja ekipe: Stize i cika Kleps (stariji covjek pa uvijek kasni) Spremni smo: Vlado nije...i tako cemo ga cekati stalno Paliiiii: I odosmo mi put Stambola... Dogovor je da sipamo gorivo svakih cca 200 - 250km. Sipamo svi zajedno da smanjimo br. zaustavljanja zbog goriva. Plan je da prvi dan dodjemo do Podgorice i tamo spavamo. Vrijeme je suncano i odlicno za voznju. Raspolozenje odlicno. Prvi dio puta je vise nego dobro poznat svima nama. Idemo od Laktasa prema Prnjavoru. Od Prnjavora do Doboja autoput. Autoput Banjaluka - Doboj (dionica od Prnjavora do Doboja). Ostala je jos da se zavrsi dionica od Laktasa do Prnjavora i ovaj AP ce biti gotov u cjelini. a Izlaz sa AP i placanje putarine...mora se Pred Zenicom stajemo i sipamo gorivo. Pijemo po sok, malo mezimo i palimo dalje. Od Zenice do Sarajeva opet auto put. Cilj je sto prije proci ovaj dobro poznati i dosadni dio putatako da ne gubimo vrijeme na slikanje. Ulazimo u Sarajevo a tamo nas docekuju tmurni oblaci a nada da ce prvi dan proci bez kise jenjava. Na stupskoj petlji se odvajamo prema Foci. Oblaci se sve vise navlace i postaje hladnije. *ebeni oblaci Nakon par km kisica pocinje da pada. Na ulazu u Trnovo skrecemo pred policijaku stanicu i parkiramo pod neku nadstresnicu. Sa prozora stanice nas policajci pitaju kuda smo naumili. Kad cuju...zabezeknu se Sta slikas!!!??? Vidis Da jedem! Nakon 10min kisa prestaje. Super...nema potrebe za kisnim odijelima. Sjedamo na motore i nastavljamo dalje prema Foci. U Foci sipamo gorivo u motore a sladoled u sebe :). Nastavljamo prema Niksicu famoznim putem kroz kanjon Pive. Dio puta kroz Republiku Srpsku je katastrofa. Nekih 50km je smjena razrovanog asfalta, rupa i makadama. "PUT": Put vodi uz Taru i kraj poznatih kampova za splavarenje. Priroda je predivna ali je tesko obratiti paznju kad je maksimalna koncentracija zbog katastrofalnog stanja puta. Pravimo malu pauzu za slikanje. Dolazimo na granicu BiH-CG. Na BiH strani zavrsavamo brzo ali na ulazu CG cekamo malo duze zbog problema sa sistemom/vezom/racunarima pitaj boga cime. Granicni prelaz BiH - CG Cim smo usli u CG kisa ponovo pocinje da pada. U pocetku lagano ali se u kanjonu Pive pretvara u pravi potop. Vozimo tako 10min ali smo primoranin da stanemo u jedan od tunela i obucemo kisna odijela. Kanjon Pive je prelijep. Cak i kisa i tmurno vrijeme imaju svoju car i kanjon djeluje jos impozantniji. Iako je kisa padala bilo je uzivanje voziti. Kanjon Pive: Hidroelektrana: Kisa nas je pratila skoro do Niksica. Jedan dio puta smo vozili sa nekim ceskim motoristima koje smo sreli. Pred Niksicem su oni stali u neku kafanu a mi smo nastavili dalje. Napravili smo malu pauzu pred Danilovgradom i nastavili za Podgoricu. U Podgorici stajemo na pumpu da natocimo gorivo, popijemo kafu i na netu potrazimo smjestaj. Plan je bio da spavamo u Podgorici ali odlucujemo da nastavimo do Virpazara i spavamo na Skadarskom jezeru. Dana jos ima a Virpazar nije daleko. Vozimo jako lijepom cestom prema Virpazaru. Stajemo da se slikamo na pocetku Skadarskog jezera. Jezero je prelijepo kao i neka njemica koja je tu bila ali nju nismo slikali Skadarsko jezero: Na samom ulazu u Virpazar nas zaustavlja covjek i nudi smjestaj. Malo pregovaramo i fino spustamo cijenu. Motore parkiramo preko puta smjestaja. Vlasnik apartmana kaze da su potpuno bezbijedni a tako i djeluje. Zasluzen odmor: Smijestamo se u sobe, tusiramo, presvlacimo i izlazimo obici mjesto. Virpazar je malo mjestasce na obali jezera a djeluje kao da smo na moru. Sve je cisto i fino uredjeno. Virpazar: Odlazimo na odlicnu veceru i na nepar piva Nepar piva i vecera: Odvlacimo se do soba na spavanje. Prvi dan je gotov Ruta kojom smo prosli prvi dan: Sunce, kisa, dobre ceste, lose ceste, dosadne dionice i zanimljive dionice. Sve je to stalo u prvi dan. Izdrzali smo bez problema i uzivali smo

Planiranje i pripreme Privodeci moto sezonu 2017. kraju sjedimo Ljubisa, Vladoj i ja na pivu i pricamo uopsteno o motorima. Ja tek usao u svijet motora i sve mi je interesantno i novo. Pricamo o nekim uopstenim stvarima, voznjama i dogadjajima sa istih. Neko predlozi da 2018. napravimo jednu duzu turu. Kako svi volimo WWII na prvu pomisao nam pada Normandija. Malo gledamo karte, planiramo troskove isl. Bila bi to ruta od nekih 4500 km. Sledecih par dana ipak shvatamo da je to van budzeta i vremena koje imamo. Sta bi mogli majku mu... Vlado predlaze Istanbul? Cutimo...gledamo se...MOZE. Normandija neki drugi put To je bilo negdje u septembru 2017. Ja koristim suncanu jesen da sto vise vozim. Plan mi je da u svojoj prvoj moto sezoni steknem sto vise iskustva pa tako istu zavrsavam polovinom novembra. Tada smo u grupi bili: Vlado - Honda VaraderoLjubisa - Ducati Multistrada 1000Ja - Yamaha Tracer 700 Ljubisa je najiskusniji sa nekih 15 godina staza u moto vodama. Vlado je dugo vozio skuter a Varadera ima 2-3 sezone. Ja sam smetalo Prvi motor u zivotu i vozim tek od jula 2017. Zima prolazi u pripremama i opustenom planiranju rute.. Vlado i ljubisa servisiraju motore i utezu pred put. Ja kupujem top case, bocne kofere, tank torbu...kad bolje razmislim sve osim motora posto nista nisam ni imao. Samo odijelo, kacigu i rukavice Vlado se malo zanio Koferi montirani: Negdje u martu nam se pridruzuju jos dvojica kolega. Kako vrijeme odmice meni djeluje da nema nista od planiranog putovanja. Nekako sve sporo napreduje pa nekada djeluje da tapkamo u mjestu. Jedan kolega otpada zbog obaveza. Dolazi april i mi pravimo prvi ozbiljan sastanak i planiramo rutu. Plan je da put traje 8 do 10 dana. Okvirno bi krenuli 10-15 maja. Spavali bi prvi dan u Podgorici, drugi na Ohridu, treci u Kavali i cetvrti bi dosli u Istanbul. Povratak je planiran brz i sto kracom rutom. Istanbul - Sofija - Nis - BG i Banjaluka. Sve auto put. Nocenje u Sofiji i sutradan pravac kuca. Dogovor je okviran i podlozan promjenama kako nam bude po volji. Smjestaj cemo rezervisati u hodu. Krajem aprila kolega Kleps potvrdjuje da ide. Definitivno biramo 15.05. kao start. Finalizujemo pripreme, dijelimo zadatke i borimo se sa nestrpljenjem. Ja bez iskustva, nikada sa bocnim koferimavozio nisam ali sta je tu je...idemooooo Dan pred put zavrsavam pakovanje. Garderoba u bocne kofere, punjac, baterije, prva pomoc, potkape i termo ulozak u tank torbu. Sator, dusek, sprej za krpanje gume, sprej za lanac i patike u vrecu. U gornji kofer kisno i neke sitnice.Na spavanje malo ranije...oko 23

Ja imam cabeg duke II vec skoro godinu. To mi je orva kaciga. Ventilacija katastrofa...tj nema je. Kaciga nekada skripi kada okreces glavu lijevo desno. Pocela je da duva ispod vizira ali najvise mi smeta buka koja je ogromna.

Neki dan sam prosao kroz Albaniju i Tiranu prema Ohridu. Imam potpuno drugacije iskustvo u saobracaju. Svi su nam se sklanjali i pustali da prodjemo. Nas je bilo cetvorica na cetiri motora pa smo mozda bili bolje uocljivi. To me bas iznenadilo.

Da. Nisu normalni.

Doveze mene tracer u tursku

Stigli. Eto bas smo izabrali da dodjemo na jedan od najvecih turskih nacionalnih praznika. Tolika je guzva da mi je bilo dosloda se okrenem i vratim Ali kad skontas da sto si vise bezobrazan bolje ide opustis se i extra.

Nismo se ni kupali. Samo prenocili. Cilj je Istanbul. Ako bog da danas.

Suncanje u ohridu

Ako bog da sutra smo drustvo i ja u Istanbulu. Krenuli smo iz Banjaluke. Daj jos koju informaciju

Drugari, da nije neko od vas danas sa XADV-om bio u Solunu?

Moze li link za maglenke?

Gamad? Lopovi? Pa onda ne dajte da vas kradu...ne vozite autoputem i rijesen problem....

Nema druge Mozda i od sledece sezone.

Negdje sam citao da ce biti dostupan pocetkom jeseni.

Ima li ikoga ovdje