Mal' me ne ubi danas budala za upravljačem šlepera/kipera. Izađe sa sporednog puta, i to je u redu, ali prikolica nije pokrivena i na vetrini leti pesak kao u komori za peskiranje. Čujem samo kako pucketa po motoru i viziru i sve to u oblaku prašine.
Čim se ukazala prilika pokušam da ga preteknem, ali čim sam krenuo on počne da ide na mene i gura me na bankinu. Opet prašinčina, ulazi kroz luftere i ispod brade u kacigu i oči.
Probam opet preticanje, ista situacija, daje gaščinu i gura me na bankinu.
Vidim da je budala spremna da ubije i sačekam naseljeno mesto i ležeći policajac, kad je usporio stanem pored kabine, svirnem i raspitam mu se za mamu, sestru, ženu, ćerku, strinu, šurnjaju, snaju i normalno - svastiku. On nešto gestikulira rukama, ja uzvratim srednjim prstom u više pravaca prema njemu za pozdrav i raspalim po gasu. Rešen da nađem prvu patrolu i da im objasnim da je opasna luda na drumu i da se ogrebu bar za ručak o njega.
Do skoro sam imao šmirglu u očima a vizir je bio presvučen finom prašinom.
Možda nije on kriv, već onaj ko mu je potpisao lekarsko uverenje da upravlja teškim kamionima?