Bio sam otisao na spavanje ali nisam mogao da zaspim,svo vreme mi se vrte po mislima slike od tvoje nesrece,pa krecu secanja na moju nesrecu,krece preznojavanje(poznat ti je taj osecaj siguran sam) i na kraju ustajem i otvaram forum....Ziv si nego sta,nego si ziv,covek je zver,na sve se navikne,ja se vec sada cudim mojim prijateljima,koji sloze tuznu facu kao da sam umro kad mi vide stopalo,moram ja njih da tesim umesto oni mene ..Jos kad cuju da planiram ponovo na motor,tek tada krece neverica......Poceo sam da verujem u sudbinu,od nje se ne moze pobeci,ako nesta treba da se desi,desice se makar se krili citav zivot u podrumu..Samo napred prijatelju,cekam nastavak price..Veliki pozdrav iz Belgije...