Dragi moji, stigoh kuci oko 22:30 /to je sad vec juce ;D/ posle tri nezaboravna dana. Ko nije bio, mnogo je propustio.
Ovako, sve o raspolozenju ljudi, mestana, je vec receno. Dodao bih da sam imao priliku da mi nekoliko starijih osoba na ulici zahvaljuje sto smo dosli. Mi smo nesvesni toga koliko to njima znaci. Drago mi je da sam ucinio ono sto je u mojoj moci /i vasoj/ da se ti ljudi ne osete potpuno odbaceni i zaboravljeni od nas koji imamo sigurnost i kakvu-takvu drzavu.
Jako mi je zao sto je ogroman broj ljudi vec u nedelju rano ujutru krenuo iz Mitrovice. Znam, posao, obaveze, ali je, po meni, trebalo da nekako srede da dobiju jos jedan slobodan dan, da sto potpunije daju podrsku koja je i te kako potrebna. A i organizatora mi je zao posto je i sinoc bio izuzetan koncert, a malo motorista.
Prvi put sam sad otisao juznije od Kopaonika. Kompletan osecaj je potpuno drugaciji od onog sto sam ocekivao. Mitrovica je grad /ne gradic/ koji je prepun mladog, lepog, sveta, pun zivota i zivotne radosti. Ocekivao sam sumornost, apatiju i mitraljeska gnezda na svakom cosku, a zatekao sam se u kovitlacu mladosti i zivota. Sjajno. Nesalomiv duh.
Upoznao sam mnoge mestane, malo bolje shvati njihov nacin razmisljanja, video neke probleme koje imaju a nama ne padaju na pamet. Dragoceno mi je bilo sto sa otisao.
Sad, sto se tice samog puta...
Pausalne ocene tipa "jurnjava" i "trkanje" su vrlo pogresno tumacenje kompletnog nacina voznje. Kao sto i jeste sustina motora i motociklizma, ostavljena je svakome sloboda da vozi onako kako njemu odgovara. Grupe se sastaju na odredjenim mestima, ne moram da vozim ni brze ni sporije nego sto bih i inace. Uvek je iza jos neki motor, neko ko ce stati ako bude potrebno. Znaci, cak i bezbednost je osigurana. Video sam tamo bar pedesetak motora do 250ccm, mahom kineskih "prometala". Znaci, na prvom mestu je dobra volja i uzivanje u putovanju, pa tek onda je bitno /ili je nebitno/ na cemu.
Da, bilo je padova, znam za decka koji se na auto putu "sapleo" na onu stopicu za privremenu signalizaciju. Polomljena ruka. To sam cuo, ali iz izvora koje smatram vrlo pouzdanim.
Bio je jedan ozbiljan pad kod pruznog prelaza iza Raske. Kako je ozbiljno izgledalo, odlicno je proslo. Veca brzina, plus rizla na putu nikad nikome nisu doneli dobrog. Suma sumarum, jedan istegnut ledjni misic, jedna naprsla noga i jedna malo odrana.
Kamenovanje... Simpaticna igra balkanskih naroda. Ja tebe hlebom, ti mene kamenom i obrnuto. Pouzdano znam da je decku iz grocke kamen zavrsio na licu, jednom decku je kamen polomio rucicu kocnice i mislim i neki prst, a ja ne bih bio ja da se i meni nesto ne desi ;D ;D ;D Decko, lokalac, Petar se zove, kog ssam ja vozio je pogodjen kamenom u rame. Nije mu nista, mala oderotina. Uzasnula me je njegova rekcija... "Ma, nije to nista, navikli smo". Cisto sumnjam da bih ja tako reagovao. I da, jedan kamen je udario u neki motor, nista strasno.
Zamalo da zaboravim, jedan Siptar je pokusao da me ili uplasi ili da me obori sa motora svojim kombijem, model terorist van... Malo mu nije uspelo, nek proba dogodine :D
Jasno, policija koja nas je obezbedjivala "nista nije videla, c,c,c,c".
Da, ima jos jedna simpaticna igra gore pomenutih balkanskih naroda... Oni nam pokazuju dva prsta, V(ictory) i znak rukama za orla, a mi njima pokazujemo tri prsta i "pticicu". Svi srecni i zadovoljni, samo nema sumara da sve otera.
Gazimestan je mesto koje bi trebalo da je duboko utkano u bice svih nas, mesto koje svaki Srbin, ai ostali naravno, treba da poseti bar jednom u zivotu. Moguce je da mu je tu neki predak. Zao mi je sto zbog organizacije i vremena nismo mogli da ostanemo na priredbi.
Organizovano smo krenuli danasu pola tri, kosa je paduckala, nista strasno, ali je mene izmedju Topole i Mladenovca uhvatio mLogo gadan pljusak i noc , tako da nisam smeo da vozim vise od 50, a i to mi se u nekim trenutcima, cinilo kao suluda brzina. No, nema veze, stigoh, srecan, zadovoljan i u sustini, suv /hvala opremi/.
Ako sam vas udavio, izvinite, preskocite onda ovaj post ;D ;D ;D