Dok jedni ulazu napore da se slika o motociklistima promeni na bolje kroz organizaciju humanih akcija, drugi se trude da se na to sve poseru i bace ljagu na sve nas koji to organizujemo i koji na akcije dolazimo cistog srca.
Svakog dana u saobracaju vidimo ljude koji ne podnose motocikliste zbog negativnih predrasuda protiv svih nas motociklista. Oni nas zbog toga guraju sa puta, ne daju nam da bezbedno prodjemo, ne obracaju paznju na nas prilikom skretanja i kada se udes desi, uglavnom svi odmah pomisle da je motociklista kriv, a on je kriv tek u 30% slucajeva. Negativno javno mnjenje se lako postize, a jako tesko menja na bolje. Dok se mi trudimo da pokazemo nasem narodu da su motociklisti ljudi velikog srca, postoje i oni 'motociklisti' koji zbog svojih kompleksa, neostvarenih bolesnih ambicija i plitke pameti, sve sto motociklisti urade pozitivno oni to poniste svojim besramnim postupcima.
Koliko cujem, neke nase kolege 'motociklisti' su se udruzili da nas napljuju u jednom od retko pozitivnih tekstova o motociklistima u Srbiji.
http://www.blic.rs/Vesti/Beograd/221221/Humanost-bajkera-u-2010/komentari#ostali
Mene je danas sramota sto sam motociklista.