...većina Novosađana koji smo u ovom svetu na dva točka smo ga poznavali.
Još pamtim naš razgovor dana kad je poginuo Deda pre već koliko godina beše, tu dole od Mišeluka ka Vencu kod šljunkare.. Bili smo svi u šoku..
Čovek nikad ne uspe da se navikne na činjenicu da je s nekim do juče stojao i pričao o raznim temama a da ga danas nema..
Na žalost ova naša strast je takva, svirepa a skupa, cena je najveća moguća, svi verujemo da to ne može nama da se desi, a malo malo otme nekog od nas...
I da, i dalje ćemo nastaviti da odbijamo realnost, da prkosimo životu i smrti.
Kao Remarkovo "Danas ti, sutra ja".
Hvala na razgovorima, na anegdotama, hvala na pomoći za delove koje te nije mrzelo da tražiš, što si nas klince gledao kao sebi ravne kad smo se pojavili zeleni i balavi...
Želim ti krivudave puteve nebeske.