Dugo nisam pisao nista o putovanjima i voznjama, jer su mi sve bile neke kilave voznje. Ni ova nije bila preterano duga, ali je bila po mnogo lepom danu i po mnogo lepoj planini, Goliji. Uhvatih jedan period kada nije imalo kise, temperatura nekih 22-23. Svi bi u kafanu, jedino ja da se vozim. Na kraju je tako ispalo i najbolje. Da je bilo ko isao sa mnom ne bih mogao toliko da stajem i da skljocam, da se zezam po potocima i stenama, da uzivam.
Nisam nosio veliki aparat zato sto mi je oterecenje da ga svaki cas vadim iz torbe i ponovo vracam... Kamerica podesena da fotografise i mali Ixus. Ukljucio sam navigaciju da bih snimio Track log za one koji bi voleli da prodju ovom deonicom, a ne znaju sami da se snadju. Posto je Mobile XT u pityanju moracu da probam nekako da konvertujem u .gpx taj fajl. Nisam bas razumeo instrukcije iz ove teme. Probao sam da okacim taj iz telefona, ali forum ne podrzava format
Birao sam deonicu na kojoj ima najmanje asfalta. Sve ukupno, u oba smera, od Ivanjice do Odvracenice mislim da nije imalo 15ak kilometara. Prvi deo puta od nekih 15ak km nema zabelezen na track log-u zato sto sam se kasno setio da ukljucim. Pocinje od sela Medjurecje pa nastavlja dalje kroz Gledjicu, Djinovice, Golijsku reku.... Na putu od Gledjice prema Golijskoj reci prolazi se uglavnom kroz sumu. Put je seoski, blatav i kamenit. Moze komotno sa velikim enduro motorima. Od Djinovica ima nekoliko varijanti da se dodje do Golijske reke. Ja sam izabrao ovaj put onu koja je najjednostavnija.
Moravica sabijena izmedju stena. Odmah me podsetila na pivo, tako se peni
Na jednom mestu primetim grupnjak. Jedno 10ak stabala na gomili. Ne zna se ko koga
Posle duze voznje sumom, mora opet malo da se izadje na asfalt. Pisam mu se na isti
Sreca pa ne traje dugo, mozda samo 1km. U nekoliko krivina moze se videti i sneg iako je 20. Maj
I ne cudi sto ga jos ima kad je zimus na toj relaciji bilo snega i preko 3-4 metra, a padao je i novi pre nekih 10ak dana.
Staza u Golijskoj reci je konacno okopnila, nije bas cela, ali jesu ovi delovi koji su u suncu. Ovo je po nekim pricama jedna od najboljih staza u Srbiji. Nalazi se na mestu sa najvise sneznih dana u godini. Duga je negde oko 2.8km. Da je kojim slucajem zavrsena i utabana, tabacem koji koji stoji parkiran ispred Sumske uprave,
mislim da bi, bez preterivanja, bilo skijanja i u maju-junu.
Dalje putem iz Golijske reke se ulazi u jedan deo rezervata, prva zona zastite. Tu je kuca nekih medveda
Odatle pocinje penjanje na Jankov kamen. I tu postoji nekoliko opcija za dolazenje na vrh. Ja sam izabrao jednu koja mi je bila zanimljivija zbog uspona, blata, losijeg puta
Zakasnelo prolece, a vec je leto pred vratima. Temperatura 20ak stepeni, sneg na putu, kacuni, suma, motor... ima li vece miline
Ispostavilo se na kraju da sam izabrao bas losu deonicu, posto od barikada na putu nije moglo da se prodje
Inace ovo je vrlo cesta scena na Goliji. Na ovom delu puta nije mogao da se napravi obilazak, jedino nekim kros motorom. A evo i behind the scene, kako je nastala predhodna fotografija
Na povratku naidjem na neke tragove, kao da je samo dan pre toga neko prosao tuda. Da sam Horatio iz CSI-a rekao bih da su ovo tragovi od plavog Kawasakiija KLE
Pogodim onda da idem jednom mnogo zajebanom uzbrdicom. Vukli trupce, pa ostale duboke brazde. Po brazdi ne moze da ide, a izmedju jedva. Ako se malo omasi eto vas na boku
Pogled sa mesta gde se skrece uz tu livadu je velicanstven
Iii konacno vrh.
1833 metra nadmorske visine mada navigacija kaze i nesto vise. Tu su i koordinate
Tu sam malo odmorio pa nastavio dalje put prema Odvracenici. Preko brdo, mesto na kojem se najbolje vidi da je zemlja stvarno okrugla
Ovaj blatavi put ustvari predstavlja pocetak radova puta Odvracenica - Golijaska reka. Resili su izgleda da to bas ozbiljno odrade.
Ono sto sve moje putopise cini karakteristicnim to su krave ili konji. Mislim da ni jedan nije prosao bez njih, pa nece ni ovaj
Kada stignete na Odvracenicu, nemojte da jurite neke fensi kafane (i nema ih) nego trazite kafanu kod Milojice.
Bicete lepo docekani i usluzeni. Jedna prijateljska i totalno opustena atmosfera.
Ono sto je obicaj prvo da se obredi
a posle moze i nesto da se nabode na viljusku. Dimljena i kobasica kakve nema. Sir takodje vrhunski (nema ga na slici)
Ovde postoje i obicaji ispijanja dobrodoslice i trece (rakija u velikoj casi koja se pije na ex). Ko ostaje da noci moze da se upustu u igranku. Prosle godine se desila jedna opasna. Jedan deo smo i zabelezili
Posle prijatnog rucka i casice razgovora vreme je da se krene nazad. Malo poziranja na Prekom brdu, raskrscu nekoliko puteva
Pogled na ostatak Srbije
i jos jedan osvrt na Preko brdo pre polaska
Ono sto covek nikako ne treba da radi dok sedi za volanom bilo kog prevoznog sredstva je da pije. Malo vam popusti koncentracija, malo vam se opusti ruka ili noga na gasu, naletite na rizlu i eto sta se desi
I umesto da mi to bude nauk za dalje, ja opet. Ne kazu dzabe da rakija ne moze mirna ni u buretu, a kamo li u coveku
Posto je srecom po mene proslo sve bez tezih posledica, par ogrebotina i par izlomljenih branika pored puta, polako nastavih dalje. Resih da malo sednem na jednu cesmu na Belim Vodama, ispratim zalazak sunca i krenem polako nazad kuci