Kaciga se skida sa glave povređenog kao prva pomoć. Ako je povređeni svestan i može sam ili uz malu pomoć da je skine, radi se o minimalnim traumama ili o nekim sa odloženim komplikacijama (kao povraćanje na primer). Ako nije svestan, ko je prvi na licu mesta, skida mu kacigu. To može, a i mora, da učini svako ko ima kurs ili poznavanje prve pomoći. Dugo razmišljanje, šta i kako, dovode do odlaganja pomoći unesrećenom koje mogu životno da ga ugroze. Ako povređeni ne diše, 8 minuta je kritičan period za prestanak rada mozga i tada dolazi dugotrajnih oštećenja i životnog ugrožavanja. Da li će kola prve pomoći sa specijalcima stići na vreme ili ne, nije na onome, ko se prvi zatekao a može i ume da pomogne, o tome da razmišlja. Svestan i diše? Super. Kaciga dole i razgovor. Diše bez svesti? Kaciga dole i postavljanje povređenog u siguran položaj. Ne diše? Kaciga dole i masiranje srca. Davanje vazduha sistemom "usta na usta" ili "usta na nos" su izbačena kao nepotrebno gubljenje vremen jer je efekat masiranja srca znatno veći i značajniji. Ako prodiše pre nego što stigne ekipa sa plavim svetlima, onda se postavlja u siguran položaj i obezbeđuje siguran prilaz do povređenog. Samo u ekstremnim, zaista krajnjim situacijama, kao što je proboj kacige stranim telom, preporuka je da se sačeka sa skidanjem dok ne dođu kola prve pomoći sa profesionalcima jer se ne zna šta se sve krije od mogućih povreda i kako se dalje sa njima ophoditi. I oni će je skinuti, svakako ali će samo oni znati šta da rade sa eventualnim povredama glave ili vrata. Imam kurs prve pomoći pa pišem ovo. Obnavlj ga svake druge godine jer je to preporuka. Da se ne zaboravi i uvežba šta se može učiniti. Skidanje kacige nije jednostavno ali se mora učiniti. I ne dao bog nikome da ovo ikad isproba!