
lomitelj
Članovi-
Broj tema i poruka
1538 -
Pridružio se
-
Posetio poslednji put
Tip Sadržaja
Profili
Forumi
Galerija slika
Kalendar
Articles
Sve što je postavio član: lomitelj
-
Šta je pitanje? I ja se danas nisam mogao odlučiti između pice, lazanje ili hamburgera. Pa? Šta je koga briga zbog toga. Kao što rekoh, šta je tačno tvoje pitanje? I ne budeš li ga obrazložio i konstruktivno učestvovao u daljoj raspravi, bićeš samo još jedan internet trol. Dakle?
-
Ovo postaje besmisleno.
-
Njih dvojica ne mogu jedan bez drugoga.
-
Ali ja voooolim sekine.
-
Markez Vinjales Doviciozo
-
Ili možda sekine? Hmmm...
-
Uh, Savane brate, sad još i točak da skidam!? Znam da govoriš iz najbolje namere ali ja sam i nalepnice slučajno kupio pa ako ih i ne stavim, ne menja mnogo. Kakvo crno skidanje točka, nema šanse.
-
Crno dete, šta ti ovo treba, svega ti?
-
U pravu si ali mi ide na vršnjaka što je sve postalo rijaliti. Sve se lako iznosi u javnost. Šta ću kad sam konzervativan.
-
Uvek se računa rezultat. Uvek! Ali iznošenje nekih svojih misli i zapažanja, koja se interno rešavaju, je besmisleno. Nije uspeo sam da trge Lorenca pa sad hajde cela javnost da mu pomogne. Loš način.
-
Puig? Čemu ovo? Kako ovo pomaže vozaču koji radi za njega? Kako pomaže timu, sveukupno posmatrano? Zašto lepo ne otpuste sve, zadrže samo Markeza i gotovo. Glupost.
-
E jbg sad Savane. Rado ali toliko mi se licka.
-
@BokyBoy [mention=34454]Astral[/mention] Hvala na odgovorima.
-
Vidim nalepnice na felnama pa me podseti, nikako da pitam. Kupio sam ih, behu stvarno jeftine kod čika Luisa, i rado bi ih zalepio ali me interesuje čime je najbolje da očistim felnu pre toga? Imam sprej za odmašćivane kočnica ali da li je on dovoljno dobar ili imate neki drugi predlog?
-
Ja sam pao skoro u mirovanju pa su mi kroz glavu prolazile slične misli. Žena, deca, da prodam motor... Sada, sa distance, nema šanse da više budem bez motora. Samo lagano i sve dolazi svoje.
-
Laka mu zemlja ali šta je "kajt"? Izvinjavam se ako je pitanje neprimereno temi, žao mi je čoveka, samo me zaista interesuje.
-
@Due Nisi ti neko ko normalizuje bezobrazluk, ne brini, rekao si, onako, kao da smo pivu negde, daleko od svega... Razumeli smo se i daj tu maru podeli sa svima.
-
@Mediterraneo Nemci su egoisti, ogromni egoisti ali postupaju po pravilima u svim sferama života. Ma kakvo god to pravilo ili zakon bili glupi ili pak smisleni. Tako je i u saobraćaju. Kada, na primer, skreću u levo, prelaze suprotnu traku, stanu kao u školi vožnje. Nema šanse da ih auto iza obiđe. Niti to taj iza i pokušava. Em nije po propisu, em ovaj ispred ne radi bilo šta što nije kako treba. Onda čekaju, do besvesti i niko ne trubne. Ni na kratko. S druge strane, ne podnose kršenje propisa od strane drugih učesnika u saobraćaju. Kada se motorom provlačim ili idem iz jedne u drugu traku, više mi puta trubnu, mašu rukama, viču da nisam normalan i da se to ne sme, nego što mi se tek po neko skloni i napravi mesta. Čudni su ali poštuju propise. Pešak je bog. Na bicikliste se veoma pazi a i ima ih dosta u saobraćaju, mada oni sebi ponekad daju mnogo za pravo ali, opet, smeju jer propisi važe za sve. I tako u krug. Ja sam naučio sebe, još u Srbiji, da se u vožnji ne nerviram i zabole me. I ne žalim se.
-
@Due Ne toliko agresivno koliko nestrpljivo.
-
@Due Rodio sam se, školovao i odrastao u Beogradu ali sam ga pre desetak godina, ipqk, napustio. I jednostavno ne želim da prihvatim da je sve to "normalno". Jer to jednostavno i nije! Pazi, trubiš povorci sa pokojnikom da se skloni!? Ne, ne i ne, ne prihvatam to kao normalno već kao ekstrem.
-
Bahatog ili u najmanju ruku čudnog ponašanja, je uvek bilo. Međutim, sada je to dobilo neku novu energiju, otišlo je na naredni nivo. Poprimilo je, kod određenog sloja ljudi, opasne crte ekstremnog egoizma. To je neki stav tipa: "Ja sada idem ovuda i ja ću tuda proći! Tako sam odlučio. Nije me briga ni za sebe ni za druge. Nek' se sklanja kome to smeta i nek' se jebu svi koji mi se nađu na putu! Sve ću da vas obiđem! Ako mi date pištolj, pobio bih vas. Sve!" Ovu silu, nasilje i izlive negativne energije sve češće viđamo, a što je najgore i doživljavamo. Motor, auto, autobus, kamion, potpuno je svejedno koje je prevozno sredstvo u pitanju, niti ko je vozač, pol, godište istog, sve je nebitno. Pojava je tu. Skoro sam bio u Beogradu, vrlo kratko, tri dana. Morao sam. Iznajmio sam auto, odmah platio puni kasko jer znam šta me sve može iznenaditi. Isti dan, po dolasku, sam uradio šta je moralo biti odrađeno, a sutradan sam planirao dan za opuštanje. Ujutro, prvo da posetim očev grob. Krećem iz novobeogradskog bloka 70a, prvi pešački, nailazi otac sa kolicima i bebom. Puštam ga da prođe a iza mene vozač Juga sa zrenjaninskim tablicama, kao da je legao na sirenu. Čak je hteo i da me obiđe ali sam se malo pomerio u stranu pa je stao jer bi udario pešaka. Krenemo, on me odmah brže-bolje obilazi uz gestikulaciju rukama. Na sledećem semaforu čeka kao i ja. On desno a ja levo, iza Opela Astre. Neka devojka vozi, namešta kosu, meni przor prija ali onda se uključuje zeleno, ona kreće ali usput uzima i mobilni, diže ruku, gura je krot prozor i pravi "selfie" video sebe i svoje vožnje kroz raskrsnicu. Sa sve iskrivljenom glavom i pačijim usnama. Penjem se uz Bežanijsku kosu kad semafori u raskrsnici kod Cigan-male ne rade. Nema ni automobila osim jednog Grande Punta ispred mene. Kulturno stoji gde se inače stoji na semaforu. Stajem, gledam ga, o čemu se radi. Raspravlja se vozač sa starijim putnikom na zadnjoj klupi. Svirnem mu, da ide, da se pomeri a on mi mahne, kao da se znamo. U tom se već napravila kolona i kreću sirene kao na svadbi. Krenu Punto i skrenu odmah tu, u prvu sporednu ulicu levo. Ispred groblja je parking, stajem tu jer su sahrane u toku i idem dalje peške. Vraćam se i pri tom mene i još par vozila, koja su se lagano kretala, obilazi Mazda CX-nešto, gradsko terensko vozilo. Vozi seda glava. Uleće u krivinu ka izlazu i naglo koči. Svi automobili stoje, izlaze, stajem i ja sa strane da odam poslednju poštu nesrećniku čija povorka nam dolazi u susret, a onaj sa Mazdom trubi i gestikulira vozaču električnog vozila sa sandukom da se skloni, da prođe, žuri mu se. Onaj mučenik u čudu, ne zna kuda će i samo lagano ispravi povorku i obiđoše belu Mazdu. On odmah opet dade gas k'o sumanut i kočenje kod kapije. Stižem i gledam ga. Zaboravio cveće da kupi a verovatno nekoga sahranjuju, pa kasni. Odatle idem do Ade Ciganlije, na kraj sa makiške strane do kafića gde je sajla za skijanje na vodi, da se nađem sa kumovima. Idem oko 50 do 60 kilometara na čas i, ko god da se našao iza mene, je trubio i davao sve od sebe da me obiđe. Izlišno je reći da sam sve stizao na sledećim raskrsnicama sa semaforima. Ipak, preko mosta pa do puta uz Adu ka Makišu i opet idem lagano. Neko ispred traži mesto za parking ali jedan sa Škodom Oktavijom nema strpljenja. Ili vremena za gubljenje. Kad je najgore bilo, auto ispred mene, dva dolaze u susret, par se uparkirava, on kreće da obilazi uz pun gas. Svi kočimo, nemamo kud, u nadi da će nas promašiti. Napravio je makazice, na kraju se i zaneo ali nekako ispravio i odjurio dalje. Da je naišao pešak... Posle lepog vremena i priče sa društvom, vratih se nazad i uveče sam bio u gradu gde je mogu još jedan esej da napišem. Jedan dan. Sve se događalo u jednom jebenom danu. Moj predlog je da se legalizuje marihuana i da svi prvo po jednu maru pripale ujutro, da se iskuliraju, izgube osećaj za vreme pa polako u nove radne pobede. Napetost je prevelika.
-
Dokle? Zar admini nemaju rešenje za ovo?
-
@BanditVA Sada je kasno. Naime, prilikom kupovine moraš da naglasiš da želiš da ti popune "Tax Free" obrazac. Sa tim na izlazu iz EU ili na aerodromu pre ulaska u avion, je obavezno prijaviti robu, koju oni pregledaju i overe obrazac. Ili ne overe ako se radi o otpakovanoj i upotrebljivanoj robi. Originalno pakovanje, ili etiketa ako se radi o odeći, su obavezni kako ne bi bilo problema. Nakon overe, takav dokument se šalje u evropsku centralu, jedno vreme beše u Češkoj, sad ne znam, sa podacima o računu na koji da uplate povraćaj novca. To nije uvek u visini PDV-a već zavisi o kojoj vrsti robe se radi. Koliko se sećam, za odeću je oko 8%. Pravo na ovaj povraćaj robe imju svi koji kupuju u državi u kojoj nemaju prebivalište, osim ako pridavnica nema ugovor za ovo pa i ne nudi ovu opciju. Jbg, kasno si se setio.
-
E sad si ga@dvlns skroz zapetljao.
-
Rins, Rins, i opet RINS! Šta me briga ko je pogrešio i šta nije podesio ali on jeste! Sve je uradio kako treba. I hvala mu na tome.