Jump to content

Moto Zajednica

Na more u Oktobru

Recommended Posts

  • Drug član, 1292 postova
  • Lokacija: Lazarevo
  • Motocikl: Suzuki V-Strom 650 XT, Transalp 600 pd10

Bio je to Jun mesec. Otprilike 2 Jun, koliko me sećanje služi. Kepojebina! Nakon odličnog provoda kod našeg domaćina, kapetana Kepa, usledela je višemesečna pauza, zbog nedostatka finansija, samim tim i bez vožnje motora.

 

Iako sam se trudio da na neki način skupim novce za neku turu, sve je otišlo na drugu stranu, tačnije školarinu. Rekli bi ljudi, škola je najvažnija, ne treba žaliti. I ne žalim! Verujem, da će mi jednog dana ta škola doneti mnogo više, nego što sada imam, a imam, hvala Bogu.

 

Kako je mesec Jun prolazio, polako su se spremali ispiti. To se malo produžilo i do polovine Jula, zbog obimnosti predmeta. Nema veze, leto je dugo, biće vožnje. Ispitni rok se završio, ali, nažalost, nisam bio u mogućnosti da odem bilo gde motorom. Šta da se radi...

 

Pored poljoprivrede, kojom se bavim inače, bavim se i uzgajanjem stoke. Nije neka para, ali je dovoljno kao alternativan izvor prihoda. Što bi moj otac rekao: "Nedaj Bože da nam je glavni izvor prihoda poljoprivreda i stočarstvo...", što je malo žalosno. Nekad smo od same poljoprivrede živeli kao carevi. No, sad to nije tema...

 

Prošao je i taj sedmi mesec, iliti Jul, a za njim i osmi mesec Avgust. Ništa dramatično se nije izdešavalo.

 

U mesecu Septembru, imao sam takođe ispitni rok. Nakon završenog ispitnog roka, trebalo je da se upiše naredna godina u oktobru, tako da se već uveliko zaboravilo na bilo kakvu vožnju motora. Ali...

 

Negde nakon završenog ispitnog roka, otprilike oko 25-tog Semptebra, zvoni ćaletu telefon. Zove čovek iz susednog sela, na preporuku od našeg kućnog prijatelja, da mu uradimo jedan voćnjak, tačnije, da mu sa mašinom za bušenje rupa, izbušimo nekih 250 -300 rupa za sadnice i ujedno za ogradu, kojom će ograditi taj voćnjak.

Kaže ćale da će ga nazvati predveče tog dana, samo da se dogovori sa mnom. Sedimo ćale i ja u hladu našega doma, dogovarajući se kako ćemo to izvesti. Nismo nikad radli nikom drugom, osim samim nama. Ubrzo sam pristao, jer skoro celog leta nisam imao "živih" para, pa se nisam razmišljao puno.

 

I tako i bi. Prihvatio sam se veoma napornog posla, i kroz pet dana sam imao nešto para, zarađenih ne baš lakim radom. Valjda ću ih iskoristiti na najbolji mogući način.

U samom tom ternutku nisam znao šta bi sa njima. Prošao je taj dan.

Sutradan, pade mi na pamet da odem negde motorom. Gde otići?

 

Prvi navrat mi je bio otići na Staru planinu. Nisam uspeo otići kad je bilo Enduro druženje, možda da odem tamo. Sve je bilo isplanirano. Idem na Staru planinu! Gledanje karte, planiranje rute, gde sipati benzin, spremanje potrebnih stvari, šta obići, i tako to.

 

Uđosmo u mesec Oktobar. Upisah uspešno završnu godinu na fakultetu, te, maltene do Nove godine nema ništa posebno. Kako sam sortirao knjige, naiđoh na kutiju sa starim slikama. Gledajući tako slike, naiđem na sliku sa mora. Na slici smo bili brat, sestra i ja. Slika je nastala u nekom meni (kao detetu) lepom vremenu, pre nekih 20 godina. Gledajući sliku, na neki način, sam uspeo da se setim svega iz tog perioda. Mirisa, prirode, hrane, svega! U meni se nešto probudilo. To je to. Idem na more!

 

I tako je sve krenulo...

  • Podržavam 25

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

  • Drug član, 1292 postova
  • Lokacija: Lazarevo
  • Motocikl: Suzuki V-Strom 650 XT, Transalp 600 pd10

0. dan

Jutro je osvanulo. Bio je lep dan, Čim sam doručkovao, sišao sam do garaže da isteram motor, koji se nije vozio jedno četiri meseca (leti, možete li zamisliti). Pali iz druge. Ajde da ga malo proteram, da se skine prašina. Nakon toga, sledi detaljan pregled, pranje, podmazivanje lanca,...

 

Jednostavno uživam, dok sam oko motora. Za mene je to nešto posebno. Na pitanje oca, prilikom pranja motora, gde idem, pametno sam prećutao. U tom trenutku nisam znao šta da odgovorim, tako da sam ipak prećutao.

 

Nakon što sam završio sa pranjem motora, odgovorio sam ocu da idem malo po Srbiji da se vozam, ali ne znam gde, usput ću odlučiti (gde da kažem da idem na more, još u Oktobru :D). Krenuo sam da se pakujem. Za nedelju dana mi je dovoljna repna torba od 50 litara, kofer i torba na rezervoaru. Spakovao sam šator, nešto hrane, nešto alata, garderobe,... Sve je to stalo u gore navedene torbe, kofere.

 

1380008_313634462112970_1244659912_n.jpg

 

 

Motor je spreman i zategnut ko puška!

DSCN32941280x768800x600_zpsfec76eaa.jpg

  • Podržavam 10

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

  • Drug član, 1292 postova
  • Lokacija: Lazarevo
  • Motocikl: Suzuki V-Strom 650 XT, Transalp 600 pd10

1. dan

Trebalo je da se probudim u pola pet izjutra. Nisam oka skopio! Verovatno predputna trema, hebem li ga. Do sada nisam nikad sam išao na dalji put, ali za sve postoji prvi put. Celu noć sam razmišljao šta, kako, gde, ma samo bespotrebno razmišljanje. Idem, pa ću razmišljati usput, ipak je sve ovo avantura.

 

Ustajem iz kreveta u 4 izjutra. Gledam kroz prozor, mrak, magla. Dok sam gledao, kroz prozor, rekoh sebi pa u pet je već dan. Silazim da nešto doručkujem, tj da pokušam nešto da doručkujem. Stavljam zalogaj u usta, ali mi se ne da nešto jesti. Smejem se, rekoh sebi u bradu, al´ sam k˙o neka klinka pred prvi seks. :D Popih čaj i odoh do sobe da navučem opremu, jer se približava polazak.

Oblačim pantalone, jaknu i isterujem motor iz garaže. Iako je pet sati, još uvek je mrkli mlak, magla se malo razišla, ali je ˙ladnu u PM. Termometar pokazuje nekih -3 stepena, a ja nemam adekvatne zimske rukavice. Tražim od keve gumene hirurške rukavice, da stavim ispod nazovi zimskih rukavica, koje imam. Navlačim ih, pozdravljam se sa kevom, koja me je ispratila sa velikom dozom straha (keva je to).

 

I polako mogu da krenem.

 

1374282_313634432112973_310339843_n.jpg

 

 

Polako izlazim iz svoje ulice, zatim iz svog sela. Neposredno i obilaznicom obilazim Zrenjanin, gde polako, ali sigurno, hrlim ka našem glavnom gradu, Beogradu.

Kao što sam već rekao, bilo je -3 stepena u mestu, u pokretu je bilo mnogo hladnije. Pre nego što sam krenuo, uključio sam muziku, čisto da mi put do BG-a brže prođe. Slušajući muziku, razmišljam u sebi, tamo negde treba da stignem, a uz to sunce izlazi i svojim zracima razbija ostatke magle i meni popravlja raspoloženje. Divota! Pesme se smenjuju, i ja polako stižem u Beograd, naš glavni grad.

Ulaskom u sami grad, osetio sam na sebi kako ljudi žure, jure. Da ušao sam u Beograd, ali mi ne odgovara jutarnja gužva, Stajem na semafor, na kom se tek upalilo crveno. Muzikom pokušavam da sebi odvratim misli od gužve, kad krajičkom oka vidim da mi lik, koji je stao pored mene, nešto maše. Okrećem se, skidam slušalice, pitam ga je l˙ mu treba nešto, on meni, ma ne, ne treba mi ništa, nego, je l˙ ti ladno? Pa reko, onako, nije... A gde si krenuo? Ja se našao onako poluizgubljen, ali ne toliko, kao on, kad sam mu rekao gde idem... :D Samo mi je poželeo srećan put i u tom momentu se pali zeleno svetlo. Nakon nekog vremena, izašao sam iz beogradske gužve i uputio sam se ka Ibarskoj magistrali. Nakon što sam izašao iz BG-a, opet je magla. Ide se ne bržže od 60 km/h.

 

Pravim prvu pauzu kod Lipovačke šume.

 

1378209_313634468779636_375346590_n.jpg

 

 

Odkako znam za sebe, kad god sam krenuo na put, bilo to sa dekom i bakom ili sa mojim roditeljima, pravili smo prvu pauzu kod Lipovačke šume. Ko sam ja da i ovog puta menjam mesto prve pauze. :) Napravio sam pola sata pauzu, čisto da nešto pojedem, jer nisam uspeo da to uradim. Sunce se polako promalja iz magle, i taman dok sam se ponovo navukao, razmaglilo se. Vreme je poći dalje. Brzinom svetlosti prolazim razna mesta i negde (mislim kod Ljiga), put se radi, te su se vozila propuštala semoforskim znakom. Put je bio dovoljno širok da se komotno mogu obići dva automobila, ali meni je odgovaralo da stojim u koloni, jer sam grejao ruke na cilindrima. :) A i gde mi se žuri?! Naravno nigde...

 

Nakon zastoja kod Ljiga, krenuo sam dalje. Primećujem da mi svetlo nekako, tj nikako gori. Kad uđem u tunel, na istrument tabli mi pokazuje da radi. Ajde reko, akomodacija, ovo, ono, nije strašno. Pravim sledeću pauzu za tankovanje u Gornjem Milanovcu. Nude mi neki espresso za 65 din, reko može. Skidam opremu, sedam i razmišljam, a što sam naručio kafu, kad je ne pijem?! Nema veze, iovako će mi dobro doći, pošto nisam dobro spavao prethodnu noć. Sedeo sam nekih sat vremena, i vreme je bilo poći. Dolazim do motora, navlačim potkapu kacigu, rukavice, palim motor i u tom trenutku se setih da proverim pritisak u gumam, jer mi je malo žvakala zadnja.

 

1383818_313634488779634_1106406108_n.jpg

 

 

Nakon što sam proverio pritisak u gumama, krećem da navlačim opremu. U međuvremenu se setih da sam imao problem sa osvetljavanjem. Upalim svetla, odem ispred motora, svetla ne rade.1ups.gif Šta je sad?! Pipam kontakte sijaličnog grla, čas svetli, čas ne svetli. E rek´o hebo ga far! Skidam opremu, uzimam sendvič (od muke) i sedim pored motora. Pojedoh pola sendviča i krenuh u rasklapanje plastika, maske, da bi došao do sjalice. Dok sam rasklapao motor, kompresorskoj stanici prilazi jedna kola. Staje čovek, invalid. Izlazi iz kola šepajući, pokušava da napumpa gume. Iza njega red se stvorio, svi čekaju da napumpaju gume. Vidim da čovek ima poteškoća sa korišćenjem kompresora. Prilazim mu i pomažem mu da naduva gume. Nakon što sam mu pomogao, čovek mi se zahvaljuje do neba. Otpozdravljam ga i odlazim do motora da nastavim sa uzrokovanjem kvara.

Kvar je konstatovan nakon 15-tak minuta. Crkla je sijalica. Odoh do pumpe, kupujem ,drugu i još jednu rezervnu. Stavljam je u far - radi! Brzinom svetlosti sklapam motor. jer je već prošlo više od dva sata, koje nisam planirao da provedem na pumpi. Navlaćim opremu i gas!

  • Podržavam 25

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

  • Drug član, 1292 postova
  • Lokacija: Lazarevo
  • Motocikl: Suzuki V-Strom 650 XT, Transalp 600 pd10

Nakon Gornjeg Milanovca, uputio sam se prema Čačku, tačnije prema Preljinama, jer sam skretao dalje prema Kraljevu. Uglavnom sam sa mojima na more išao standardnom rutom preko Čačka, Užica, Nove Varoši, itd. Red je da odem nekim, malo dužim putem, na more.

 

Put od Preljina prema Kraljevu je onako, prosto te mami da daš gas. Setih se da, otkako sam krenuo, nije bilo ni jedne patrole. Pa nije je ni bilo, jer je većinom puta bila magla... A i bilo je rano jutro. :) Samo nakon što mi se misao završila, eto ti njih (patrola), na moju sreću, zaustaviše ispred mene nekog crnog pasata. Nakon toga, smanjujem malo brzinu, u dozvoljenom opsegu.

 

Polako se približavam Kraljevu, gde, obilaznicom obilazim grad, i upućujem se dalje prema Raškoj. i tu kreće UBEDLJIVO NAJBOLJI PUT ZA MOTORE U SRBIJI!!! Put je prosto fenomelan, asfalt drži kao lud, krivine ubile se za obaranje. Ja, koji vozi kao po jajima, sam se toliko uživeo, da sam Transalpa terao koliko god je mogao. To je trajalo nekih pola sata, jer je pre Ušća bio odron na putu i na putu su bageri, koji sklanjaju krš. Kolona kilometarska, ja gospodski obilazim i stajem na čelo kolone. Prijaće pauza od 15-min.

 

1zvizduk.gif

 

529199_313634532112963_1619330796_n.jpg

 

 

1385576_313634515446298_364929044_n.jpg

 

Nakon što je signalizator (čovek-semafor) dao znak da možemo krenuti, pokušavam da startujem mašinu, neće. Verglaj, verglaj, šta je sad koji moj?! Sviraju mi ovi nazad, okrećem glavu unazad, govoreći sebi (tj njima, ali sam jedini sebe čuo) (ma psovao sam :D) i pritom motor pali uz propratnu eksploziju iz auspuha. 1lol.gif Prva, gas i polazak!1moto3.gif

 

Idemo dalje. Da li sam negde spomenuo da je ovaj put NAJBOLJI ZA MOTORE?! :)

 

1391717_313634555446294_115350216_n.jpg

 

 

1385600_313634598779623_1863189240_n.jpg

 

 

Dobar deo ovog predivnog puta me je pretila i reka Ibar...

 

1377248_313634622112954_1253167984_n.jpg

 

 

I polako ulazimo u Rašku!

 

1044488_313634665446283_1027297025_n.jpg

 

 

1392099_313634698779613_1351598295_n.jpg

 

 

Polako prilazimo Novom Pazaru. Stomak počinje da krči, kaže daj mi ćevapa. :D Kako kažu, od prebirača, nema hebača. Tako sam i ja prebirao, prebirao i dok sam se osvestio, već sam izašao iz Novog Pazara,0zbunjen.gif Ništa, valjda ću usput naići na neku drumsku kafanu, taman da odmorim, pre no što uđem u Crnu Goru.

 

Nailazim na restoran "Kamnik", zadnji restoran, pre nego što uđem u Crnu Goru. Stajem, ulazim u restoran, prijatna atmosfera, pored mene, kobnobar i još jedna mušterija. Sedam za prvi sto do vrata, da imam pogleda ka motoru (tamo mi svi dokumenti, fotoaparat, stvari,...). Naručujem ćevape, i sok , a pre svega opet kafu? Ma nema veze...

 

1374862_313634738779609_483237597_n.jpg

 

 

Taman dok sam čekao da se ćevapi ispeku, uzeo sam kartu sa motora, da vidim koliko sam prešao i koliko još imam. Gledajući kartu, ustanovio sam da sam tek na pola puta od planirane rute, koju sam trebao da ispoštujem!0staa2.gif Pokušao sam da se preračunam koliko će mi okvirno još trebati do mora, ali ne znam u kakvom su stanju putevi, kojim treba da idem. Nema veze, znam rutu, pa gde stignem ,tu spavam.

 

Gledam mobilni, nije me niko zvao. Čudo. Ajde da se javim kući. Zovem, javlja se keva, sve standardno kući. Pita me ona gde si, joj odgovaram da sam kod Novog Pazara. Pa to nije prema Staroj planini kako si mi reako, reče keva. Šta ću kevo, usput sam tako isplanirao. E da idem na more! :D Muk. Dobro, kad ćeš doći? 0zbunjen.gif A onda je bio muk od strane mene. Kažem kevo, idem na more! Kaže ona, ajde imam posla, kad ćeš doći, da znam da izvadim pile da se peče.1jee1.gif Kažem, kad mi nestane para. Ajme mene, ludnica...1lol.gif Tu se zavšava razgovor, kaže mi da se javim kad stignem tamo, gde sam isplanirao. Dogovoreno.

 

Ubrzo su bili gotovi i ćevapi. Ćevape sam smazao sa slašću, popih sok, ostavljam smešnu cifru za obilan obrok, nešto bakšiša i polazim dalje prema granici.

 

Nedugo zatim sam bio na granici. Na granici, nema žive duše, osim naših carinika, koji se dosađuju. Predajem dokumenta, proveravaju, vraćaju mi ih nazad uz srećan put. Idem dalje do crnogorskih carinika, koji se takođe dosađuju. Zanimljivo je to da mi niko nije tražio da skinem kacigu sa potkapom i sunčanim naočarima. Nakon što mi je crnogorski carinik pregledao dokumente, nešto mi je rekao. Nakon tri puta izgovorene jedne te iste rečenice, uspeo sam da ga razumem šta je rekao. Reče mi da "mu ga malo dam po gasu, kada budem krenuo". :) Ajde da im učinim, ali samo prvom, drugom, posle sam nastavio svojim tempom.

 

I konačno sam ušao u Crnu Goru!1moto3.gif

  • Podržavam 22

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

  • Drug član, 1292 postova
  • Lokacija: Lazarevo
  • Motocikl: Suzuki V-Strom 650 XT, Transalp 600 pd10

Hvala svima na pohvalama! :) Ovo mi je prvi putopis (za sada jedini), ali ove godine će ih, ako Bog da, biti mnogo više. Drago mi je da uživate. Sutra ću u turbo da ubacim, pa ću se potruditi sve da završim.0takoje.gif

  • Podržavam 2

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

  • Svrati ponekad, 213 postova
  • Lokacija: Beograd
  • Motocikl: Honda XL650V Transalp

Lepo...bas lepo...:jee:sa uzivanjem pratim...

Inace i meni je crnogorski carinik trazio da mu ga malo dam kad budem krenuo...:moto3:

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

  • Svrati ponekad, 340 postova
  • Lokacija: NoviBeograd
  • Motocikl: BMW R45 Yamaha FZS 1000

Najbolje se putuje kad putujes sam :moto3: .

 

Samo rokaj, ceka te jos lepog puta od Sjenice ka Zlataru.

Nego da se nisi zajebao kao ja, pa skrenuo ka Tutinu?

 

I kolika ti je ta burgija, trebace i meni neke rupe za voce?

  • Podržavam 1

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

  • Svrati ponekad, 240 postova
  • Lokacija: Beograd
  • Motocikl: Crveni...opet!!!

Lepo,lepo... Pratim dalje.1Mina.gif

 

 

Pored poljoprivrede, kojom se bavim inače, bavim se i uzgajanjem stoke. Nije neka para, ali je dovoljno kao alternativan izvor prihoda. Što bi moj otac rekao: "Nedaj Bože da nam je glavni izvor prihoda poljoprivreda i stočarstvo...", što je malo žalosno. Nekad smo od same poljoprivrede živeli kao carevi. No, sad to nije tema...

 

 

Pričam je to odavno...1neznam.gif

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

  • Drug član, 1292 postova
  • Lokacija: Lazarevo
  • Motocikl: Suzuki V-Strom 650 XT, Transalp 600 pd10

Kao sto rece...ibarska je raj za motore!

 

Nego, ti poce da pijes kafu ili mi se cini... :zvizduk:

 

Nisam je pio 7 godina i odjednom je poče, zašto, nemam pojma...1neznam.gif

 

Najbolje se putuje kad putujes sam :moto3: .

 

Samo rokaj, ceka te jos lepog puta od Sjenice ka Zlataru.

Nego da se nisi zajebao kao ja, pa skrenuo ka Tutinu?

 

I kolika ti je ta burgija, trebace i meni neke rupe za voce?

 

Nisam se zeznuo kod Tutina, već negde drugde, biće malo kasnije opis i gde.

Imam dve burgije od 150mm i 200mm, kupljene da imamo kući (domaćinska kuća, volimo da imamo sve što nam je potrebno, makar i jednom koristili, samo da ne uzimam od drugog). Možemo se dogovoriti uvek ako zatreba da se buši...0takoje.gif

 

Lepo kolega , pratim dalje

 

 

 

A mozes i da zoves sledeci put ako ti treba drustvo :takoje:

 

I ovo sam odlučio u dan ranije gde ću šta ću. Većina ljudi u mom okruženju je konzervirala motor, tako da sam sam otišao. BIće naravno prilike i da se upoznamo i odradimo turu, dug je život.0takoje.gif

 

@ostali

Hvala vam na pozitivnim komentarima! :)

 

A sad polako pišem nastavak, samo da skuvam kafu...1zvizduk.gif

 

 

 

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

  • Svrati ponekad, 226 postova
  • Lokacija: Sremska Mitrovica, Lacarak
  • Motocikl: Honda Rebel CA125, u potrazi za VF750C Magna :)

Pratim! 1Mina.gif Da nije ovog foruma i putopisa stvarno ne znam sta bih radio po ceo dan na poslu 1zvizduk.gif

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

  • Drug član, 1292 postova
  • Lokacija: Lazarevo
  • Motocikl: Suzuki V-Strom 650 XT, Transalp 600 pd10

Pa da nastavimo. :)

 

Nakon što sam zašao iza krivine, gde je do pre neki momenat bila granica, prizor postaje da bude sve lepši i lepši. Okolina postaje sve divljija i divljija. Prirodne lepote se samo smenjuju. Ukratko, prava lepota. Tu uviđam po stoti put, da je vožnja motora sasvim drugi doživljaj od bilo kog prevoznog sredstva (osim bicikla, biciklom je to još lepše). Prestao sam više da bilo kome objašnjavam zašto vozim, tj zašto volim da vozim motor. Nek´ sam lud u očima drugih, ali sam barem srećan dok vozim motor. Osećaj slobode koji se stvara prilikom vožnje motora je sasvim nešto drugo... Čoveku nekad nije potrebno puno da bi bio zadovoljan. Što više čovek traži, biće nezadovoljniji, što sam na svojoj koži osetio.

 

Već sam uveliko zašao na teritoriju Crne Gore. Prolazi se Rožaje i ide se dalje prema Beranu. Gledam pređenu kilometražu i ustanovljavam da je najbolje da u Beranu sipam gorivo, jer posle Berana verovatno nema pumpe do Podgorice, na putevima kojim ću ići.

 

Nedugo zatim, stižem i na teritoriju Berana. Stajem na izlasku iz Berana na pumpu da natočim gorivo. Gorivo je koji cent jeftinije nego kod nas. Nakon što sam sipao gorivo, odgurujem motor sa strane i sedam za sto ispred pumpe, da se konsultujem sa kartom. Vadim papire, popunjujem dnevnik putovanja, slažem i prebrojavam novce.

Već je uveliko podne, nekih 1h poslepodne. Putujem već 8 sati. A tek sam prešao nešto oko 2/3 puta. Već sam tad uvideo da će me uhvatiti sigurno mrak. Nema veze, donekle ću doći. Dok sam sedeo i gledao kartu, prilazi mi stariji gospodin na GS-u 1200, strane table, pita me za pravac za Peć. Pokazujem mu na karti gde da skrene, čovek se zahvaljuje i odlazi.

Ne dugo zatim sam i sam već bio u sedlu.

 

Putovanje me dalje nanosi ka Andrijevici. Kad spomenuh Andrijevicu, moram vam ispričati jednu kratku priču. Pre dve godine, dok sam bio u Americi na nekoj studentskoj razmeni, u Njujorku sam sa mojim drugarima sreo jednog Crnogorca iz Andrijevice, sasvim nevezano. Dok smo pričali, čovek je valjda čuo srpski jezik i prišao da se upozna. Ma šta ti je, svet je jako mali, ima nas svugde! :) Iz nevezanog, čovek, tačnije mladić, nam priča kako je on tu već odavno. Pošto smo naši, čovek nam je hteo da da besplatno ulaznice za striptiz bar. :D Prihvatili bi mi, ali jedan od drugara nije imao 21 godinu. Gleda ga Crnogorac i kaže: "Čime u te hranili tvoji, kad si tol´ki!?" (visok 2m i ima jedno 120 kila) ;D. Uglavnom, zbog drugara nismo mogli da prihvatim ovu velikodušnu ponudu. Ne mogu tačno da se setim koje teme smo se dohvatili, uglavnom je bilo nešto oko Srba. Kaže nam čoček, "MI iz Andrijevice smo veči Srbi, no vi iz Srbije!" :D E hebiga sad, možda ima istine, možda ne. Uglavnom, čovek je morao da ide dalje da radi, pozdravljamo se i svako svojim putem.

 

Stigoh konačno i u Andrijevicu. Po karti sam trebao da skrenem desno prema Kolašinu. Ne znam zašto i kako sam se zeznuo, te sam skrenuo prema Plavu. Nigde nema putokaza. Iako sam imao GPS, nisam hteo da ga palim (malo avanture i traženja nije na odmet). Iako nisam bio svestan u tom trenutku da sam pogrešio put, nastavio sam dalje prema Plavu.

 

 

Put je u super stanju. Magistrala je široka, po dve trake s obe strane. Priroda i dalje fenomenalna. Kad pravim rutu kojom ću ići, obično zapamtim imena naselja kojim treba ta prođem. U ovom slučaju sve mi je bilo nepoznato i pojavio se crv sumnje. Vozeći dalje, nailazim na patrolna kola (druga po redu na ovom putešestviju). Zaustavili su pre mene nekog, tako da sam ih zaobišao. Stižem polako u jedno selo i u njemu na raskrsnicu sa tri smera. Stajem na sred raskrsnice, kao kauboj, gledam levo desno, ništa mi nije jasno. Table uporno pokazuju da idem prema Plavu i Peći. Kakav Plav, kakva Peć sada, pa ne idem u dobrom smeru. Pritom mi prilaze lokalni boemi, da mi pomognu.

Kad sam im rekao odakle sam, pozivaju me na piće, da se ispričamo, da vide kako je kod nas. Kažem im ja da bih rado prihvatio, ali sam karatak sa vremenom. Kažem im da sam se uputio prema Kolašinu, tačnije prema Mateševu, pa ću preseći put i ići dalje prema Podgorici. Kažu oni meni, momak, gadno si omašio put! 0staa2.gif Trebao si da skreneš kod neke prodavnice desno (vraćam film i setih se prodavnice, ali nije bilo putokaza, jbg). Zahvaljujem im se na pomoći uz obećanje da ću sledeći put sigurno svratiti na piće. Inače to selo se zove Murino.

 

Okrećem motor i gas prema Andrijevici. U glavi mi samo ta raskrsnica kod koje treba da produžim pravo. Vozeći prema Andrijevici, desilo mi se nešto, što ne bi trebalo da se desi dok putuješ. Sećate se patrolnih kola, koja su bila na tom putu od Andrijevice prema Plavu? E pa ja ih se nisam setio u tom trenutku. 1zvizduk.gif Kao što sam u prethodnim rečenicama rekao, u pitanju je magistrala sa dve trake, sa modernim asfaltom, znači neću voziti k´o baba, mora malo da se "vozi". Usledela je malo oštrija dugačka krivina. Malo sam zalegao po gasu. Pošto mi je vidik bio zaklonjen od okolnih stena, nisam na vreme spazio čika policajca. Pruži on Stop znak, zaustavljam se ja pred njega. E reko jbg, nahebaću sada. :/

 

Dobar dan, reče mi gosn policajac. Odgvoram mu sa Dobar dan. Vozačke isprave i siđite sa motora. Skidam kacigu, potkapu, rukavice silazim sa motora, davajući mu isprave iz tank torbe. U glavi već haos. Odlazi čovek do auta, gledam piše prijavu. Momenat ćutanja je usledio. Čekam da mi izrekne kaznu. Posle nekih dva minuta, izlazi čika policajac iz kola. dolazi do mene i kaže mi da treba da platim 40€ za prekoračenje brzine. 0staa2.gif Vozio sam 89 km/h, dozvoljeno 60 km/h. A magistrala perfektna. Nisam se bunio, te ga pitam da mi da kaznu da platim. Kaže mi moraš do Andrijevice da odeš, u banku, uplatiš, doneseš priznanicu i ja ti vraćam dokumenta. Uzimam ja priznanicu, a u glavi razmišljam: manje 40€, to znači da se molim Bogu da imam da se vratim istim putem, jer nikako ne mogu na more sa ostatkom novca da idem. :/

U tom trenutku sam se smorio strašno. Dok sam se navlačio, pita me čika policajac čime se bavim i šta ima u ZR-u? Kažem mu da sam student i da sam skoro završio sa ispitnim rokom, pa sam sebi malo dao oduška da odem do mora. U ZR-u ništa, propalo sve od fabrika, zaposlenje u kanalu i tako. Kaže mi ni ovde nije ništa bolje. Mafija kolo vodi, a običan čovek, kao i kod vas, nastrada. Pitam ga gde mu je kolega, što sam dežura, on mi odgovara ma sistematizacija radnog mesta, hebem li ih u usta. :D Malo sam se nasmejao, krećem ja palim motor, kad meni policajac hoće da pokaže na radaru koliko sam išao. Prilazim ja, stvarno 89 na sat. Kaže ne mogu ti nikako pomoći, ovo je sve otišlo u kompjuter. Kažem mu ja da nema šta da se nervira, moja je greška, a moju grešku je on zadužen da sankcioniše. Vraćam se do motora, i on za mnom. Pruža mi dokumenta i kaže srećan put. Ja onako izgubljen mu kažem da ću se odmah vratiti čim nađem banku. On meni: "Kakva banka?! Ajd´ ti samo polako, imaš tu i tu patrolu, smanji malo brzinu!" Ja u čudu!0staa2.gif Vadim novčanik, častim sa 5€, kađem mu da toliko mogu dati, on ma ajde, piči samo. Insistirao sam da uzme i uzeo je u z zahvalnost. Pozdravljamo se i krenuh prema Andrijevici...

 

 

Usput razmišljam. Moglo je desiti se to da sam ostao kratak za 40€ i da bi se ovo putovanje završilo mnogo ranije, nego što sam planirao. Ipak nije i sve to neko gleda odozgo.

 

 

Dolazim i do te raskrsnice u Andrijevici, na kojoj sam omašio put. Ovog puta sam produžio pravo i konačno sam na pravom putu, uz sat i po vremena kašnjenja.

 

 

Po mapi, treba da idem prema Kolašinu do mesta Mateševo, gde bih trebao da se isključim sa magistralnog puta i da se uputim planinskim putevima dalje prema Podgorici.

Put je idiličan i prijatan za vožnju.

 

1380004_313634762112940_1459148144_n.jpg

 

 

564055_313634775446272_1811891654_n.jpg

 

Krivudavim putevima, stižem i do gore pomunutog Mateševa. Da se ponovo ne bih gubio, rešio sam da pitam lokalce za put. Objasnili su mi gde da skrenem. Da ih nisam pitao za skretanje, ne bih ga nikad našao, pa čak i da sam koristio GPS. Kada sam bio na pravom putu, malo mi je laknulo, jer narednih 100-tinak km idem samo pravo.

 

Put je veoma uzak, planinski. Raj za Enduro motore. U početku sam vozio normalno, ali ne zadugo, jer su krivine bile sve učestalije i učestalije, a iza krivine ne vidiš ko ti nailazi, kao i mene što niko ne očekuje. Imao sam par zeznutih situacija, koje sam, ni sam ne znam kako, izbegao. U suprotnom smeru su mi u par navrata džipovi presecali put, tako da sam dosta dugo vozio 30-40 na sat, jer je u tim trenucim nije bilo bezbedno ići brže, zbog rendžera, koji su presecali put.

 

1380765_313634852112931_1347706261_n.jpg

 

  • Podržavam 12

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

Pridruži nam se!

Možeš sada da napišeš svoj odgovor, a kasnije da se registruješ. Ako imaš nalog, uloguj se i napiši svoj odgovor.

Gost
Odgovori na ovu temu...

×   Pasted as rich text.   Paste as plain text instead

  Only 75 emoji are allowed.

×   Your link has been automatically embedded.   Display as a link instead

×   Your previous content has been restored.   Clear editor

×   You cannot paste images directly. Upload or insert images from URL.



  • Aktivni korisnici   0 članova

    • Nema ulogovanih članova koji gledaju ovu stranu.


×
×
  • Create New...

Važno obaveštenje

Nastavkom korišćenja ovog sajta prihvatate Pravila korišćenja