protector 1915 Napisano Septembar 13, 2015 Drug član, 2374 postova Lokacija: Zagreb Motocikl: T100 / DB6 Prijavi odgovor kao problematičan ... ... Citat Podeli ovaj odgovor sa prijateljima Link to post Share on other sites More sharing options...
protector 1915 Napisano Septembar 13, 2015 Drug član, 2374 postova Lokacija: Zagreb Motocikl: T100 / DB6 Prijavi odgovor kao problematičan ... ... Citat Podeli ovaj odgovor sa prijateljima Link to post Share on other sites More sharing options...
protector 1915 Napisano Septembar 13, 2015 Drug član, 2374 postova Lokacija: Zagreb Motocikl: T100 / DB6 Prijavi odgovor kao problematičan ... :-) 1 Citat Podeli ovaj odgovor sa prijateljima Link to post Share on other sites More sharing options...
protector 1915 Napisano Octobar 9, 2015 Drug član, 2374 postova Lokacija: Zagreb Motocikl: T100 / DB6 Prijavi odgovor kao problematičan Osvobodilna Fronta Pokljuke - heroji u šarenim tajicama Plan je propao dva dana prije nego je njegova realizacija uopće i započela. Kako i zašto? Jednostavnom porukom u kojoj mi kolega javlja da je sutradan prisutan na novoj lokaciji onog kombinata za proizvodnju šavnih cijevi - spominjanog još u prvoj knjizi o pogledu na Slovenju s ceste - i da bi se mogli malo prošetati kroz proizvodne pogone te srknuti jedan dobar ajriš. Jako dobar razlog da moj plan dobije novu formu. Kako je uopće izgledao taj famozni plan? Ovako ... ušuljam se u Sloveniju negdje oko Bregane, zaobiđem Ljubljanu s ove ili s one strane i kada ugledam putokaz na kojem se spominje Škofja Loka skrenem. Cestu 403, iz Škofje Loke na sjeverozapad, već budem nekako pronašao ... ako nikako drugačije onda provjerenom metodom kartu čitaj i seljaka pitaj. Kako je Črnomelj - mjesto u koje idem srknuti ajriš s kolegom te usput pogledati što se skriva u nekoliko velikih zgrada - potpuno izvan moje ranije zamišljene i planirane rute, tako se i kompletan početak ovog izleta drastično promijenio. Čak bih rekao da se promijenio na bolje, budući ovom južnom trasom već duže vremena nisam išao do Ljubljane. Alzo, autobanom do Bosiljeva, lokalno preko Bosanaca do Kupe i eto me u Sloveniji. Da nije bilo šaljivdžije na naplatnim kućicama u Bosiljevu - stavio natpis "Pauza do 10.30" i zatvorio prozorčić a iznutra gleda reakcije onih koji se zaustavljaju da plate cestarinu - rekao bih da je cijeli put bio ugodan ali dosadnjikav. Od meje na Kupi do Črnomlja bilo je isto tako. Pogone u mom omiljenom kombinatu obišli, ajriš srknuli ... oteglo se vrijeme, idem ja dalje. Možda sam malo opreznije gledao gdje da skrenem na novoj obilaznici, no kako sam se dohvatio Kanižarice sve je krenulo kao podmazano. Lokalnom cestom 217 vozim do Livolda, uključujem se na komotniju cestu 106 koja me začas dovede do Kočevja. Prva benzinjara koju sam uočio poslužila je kao privremeno utočište i izvor energenata ... što za velikog bijelog austrijanca, što za mene. Nahranjeni i napojeni, debeli i veseli, krećemo dalje kroz Ribniško polje. ... Citat Podeli ovaj odgovor sa prijateljima Link to post Share on other sites More sharing options...
protector 1915 Napisano Octobar 9, 2015 Drug član, 2374 postova Lokacija: Zagreb Motocikl: T100 / DB6 Prijavi odgovor kao problematičan ... ... Citat Podeli ovaj odgovor sa prijateljima Link to post Share on other sites More sharing options...
protector 1915 Napisano Octobar 9, 2015 Drug član, 2374 postova Lokacija: Zagreb Motocikl: T100 / DB6 Prijavi odgovor kao problematičan U idućih sat vremena dovukao sam se do južnih predgrađa Ljubljane, uhvatio ritam prometa na obilaznici, skinuo se s iste kod tunela Šentvid i uvalio se u podnevnu gužvicu na cesti za Medvode. U Medvodama se prebacujem na jednu još lokalniju cestu kroz mjesto Sora, prelazim most preko Poljanske Sore - Selška Sora i Poljanska Sora spajaju se u Škofjoj Loki u rijeku Soru - te se ipak malo opuštenije provlačim kroz grad tražeći putokaz na kojem piše Železniki ... OK, morao sam pitati samo jednom. Cesta prema mjestu Železniki nosi broj 403 i čim sam izašao iz Škofje Loke učinila mi se nekako poznatom. Ovdje sam prolazio prošle godine u povratku iz sjeverozapadnih krajeva. Ključne riječi su prolazak i povratak, a to za sobom povlači malčice drugačiju percepciju okoline usljed ponešto drugačijeg setupa mentalnih senzora. Doživljaj iste okoline kojom se prolazi u odlasku i u povratku definitivno nije isti. Znao sam da ću se ovdje vratiti prvom prilikom. Tolika količina zanimljivih detalja, drastično različitih kvaliteta ceste, nekoliko puteva koji nestaju u šumetini, putokazi s imenima koja mi prenose pozitivne vibracije ... ma kako se ne bih vratio. Selška dolina, tako se zove ovaj komadićak ljepote, uska je dolina što se ispod brda Ratitovec proteže u smjeru istok - zapad. Kao i svaka dolina koja drži do sebe, i ova ima svoju rijeku. Rječicu, zapravo. Ime joj je Selška Sora. Ne, nije dolina dobila ime po rijeci, što bi bilo za očekivati. Dolina je svoje ime dobila po mjestu Selca, koje - opet netipično - nije najveće mjesto u dolini, nije regionalni centar i nije administrativno sjedište. Slutim da je nekada bilo i jedino i najveće, no to je bilo uistinu davno. Istočni dio Selške doline, otprilike između Škofje Loke i Železniki, izgleda onako kako se uobičajeno zamišlja pitoma riječna dolina - siva traka dobrog asfalta blago se i potpuno neagresivno provlači između zelenih njiva s obje strane omeđenih nešto tamnjije zelenim mekanim brežuljcima. Rijeka Selška Sora uglavnom se niti ne vidi, osim pri nekoliko prelazaka mostova. Prolazim mjesto Selca - ono po kome je ova dolina dobila ime - i eto me začas u Železniki. Zastao sam nekoliko minuta kod jedne od preživjelih visokih peći, da vidim kako je to nekad izgledalo, i da uhvatim dodatnu koncentraciju za izlazak iz ovog mjesta ... ulica kojom se izlazi dalje na zapad mjestimice je jako uska i nepregledna, kuće su nagurane uz cestu i treba dobro paziti da se nekome motorom ne uleti u predsoblje ili dnevnu sobu. Citat Podeli ovaj odgovor sa prijateljima Link to post Share on other sites More sharing options...
protector 1915 Napisano Octobar 9, 2015 Drug član, 2374 postova Lokacija: Zagreb Motocikl: T100 / DB6 Prijavi odgovor kao problematičan Od Železniki na zapad dolina prilično brzo i prilično drastično promijeni svoj izgled. Zapravo, ne samo izgled nego i kompletan ugođaj i nešto kasnije i klimatske uvjete. Asfalt također promijeni nekoliko različitih "stanja", no sve to doprinosi štimungu ove doline. Nema više širokih njiva, jedva ponegdje uska livada kojom se brdo naslanja na cestu. Rječica je češće vidljiva, brža je i kamenitog korita. Cesta polako počinje biti agresivnija, zavoji nisu blagi i dugački već se pomalo zaoštravaju. Kao da se vozim u drugom filmu. U neko doba, prilično raskupusanim asfaltom, stižem do nakupine putokaza ... Tolmin lijevo, Bohinjska Bistrica i Soriška planina desno. I još dva na kojima piše Obvoz i pokazuju u lijevu stranu. Da, ja jesam naumio preko Soriške planine doći do Bohinjske Bistrice; ali ne, ja neću ovdje nastaviti desno. Nekoliko krasnih strmih serpentina kojima započinje ova desna etapa (cesta 910) trenutno je pretvoreno u gradilište prekriveno rahlim makadamom ... budem navratio kad se to završi i pretvori u dopadljiv i ugodan komad ceste. Do tada, skrećem lijevo i ulazim u treći, zapadni dio Selške doline, dosta drugačiji od prethodna dva. Nema više ni njive ni livade, rječica je uska i skrivena negdje u grmlju s lijeve strane ceste, plava traka neba jako se suzila, asfalt je dobar a krivine postaju prilično agresivne. Brdo-cesta-brdo, tako to izgleda. Tri je sata popodne, Akrap pjeva između 4K i 6K RPM i baš mi je lijepo. Ovo je najbolji dio Selške doline. Nepunih desetak km koliko je trajala ova ljepota završava se s tri-četiri prigodne serpentine, tek da se zašećeri ulazak u selo Petrovo Brdo. Kratka pauza na istom mjestu gdje sam stao i prošle godine ... ovdje je zapadni kraj Selške doline, no cesta 403 kojom sam se vozio cijelo vrijeme od Škofje Loke ovdje ne prestaje. Nastavlja se dalje na zapad skroz do mjesta Bača pri Modreju, neposredno prije Mosta na Soči. Ovo usko područje stisnuto oko rijeke Bače, od Petrovog Brda sve do Bače pri Modreju, naziva se Baška grapa. Prošao sam tim područjem prošle godine prilikom nekog od povrataka iz Soške doline, što znači da sada nastavljam cestom 909, preko Zgornje Sorice i Bohinjskog sedla sve do Bohinjske Bistrice. Uostalom, takva je i bila prvobitna ideja. ... Citat Podeli ovaj odgovor sa prijateljima Link to post Share on other sites More sharing options...
protector 1915 Napisano Octobar 9, 2015 Drug član, 2374 postova Lokacija: Zagreb Motocikl: T100 / DB6 Prijavi odgovor kao problematičan ... ... Citat Podeli ovaj odgovor sa prijateljima Link to post Share on other sites More sharing options...
protector 1915 Napisano Octobar 9, 2015 Drug član, 2374 postova Lokacija: Zagreb Motocikl: T100 / DB6 Prijavi odgovor kao problematičan ... ... Citat Podeli ovaj odgovor sa prijateljima Link to post Share on other sites More sharing options...
Tedybear 926 Napisano Octobar 10, 2015 Svrati ponekad, 274 postova Lokacija: Bled, SLO Motocikl: Stelvio. Prijavi odgovor kao problematičan Lep putopis. Slika iste ulice u Železnikih iz 18.9.2007. 1 Citat Podeli ovaj odgovor sa prijateljima Link to post Share on other sites More sharing options...
protector 1915 Napisano Octobar 10, 2015 Drug član, 2374 postova Lokacija: Zagreb Motocikl: T100 / DB6 Prijavi odgovor kao problematičan Lep putopis. Slika iste ulice u Železnikih iz 18.9.2007. Hvala. Kako lijepo mjesto u trenutku pretvoriti u teren za rafting ... Citat Podeli ovaj odgovor sa prijateljima Link to post Share on other sites More sharing options...
protector 1915 Napisano Octobar 10, 2015 Drug član, 2374 postova Lokacija: Zagreb Motocikl: T100 / DB6 Prijavi odgovor kao problematičan Četiri km uske asfaltne ceste, strmih krivina i prekrasnih zelenih pejzaža do križanja iznad Zgornje Sorice prošlo je začas. Nisam jedini koji je prolazio ovim uskim i strmim cesticama ... jedan od "kompatibilnih" prolaznika bio je i momak iz Crne Gore na Bijelom Austrijancu. Zastali, popričali, gas dalje. Na putokazu na kom se spominje Boh. Bistrica stoji i brojka 18, pokazuje na lijevu stranu ... odoh i ja tamo. Pet minuta kasnije izlazim na Bohinjsko sedlo, prijevoj na visini od 1277 mnm. Pravo budi rečeno, na prijevoju zapravo i nema nešto što bi prolazniku oduzelo dah neviđenom ljepotom, natjeralo ga da se zaustavi i pobliže promotri rijeđe viđene pejzaže, ili barem da još malo uspori kako bi okom uhvatio osobite skrivene detalje. Za usporavanje, zaustavljanje i oduzimanje daha bilo je neophodno voziti još tri minute.Da, svega tri minute. Pejzaži vrijedni usporavanja i zaustavljanja na prvom prikladnom proširenju ceste prikrili su se pet-šest krivina dalje nizbrdo. Mekane padine i zaobljeni vrhovi oko Bohinjskog sedla naglo su izbačeni iz kadra. Sivi lanac stijena oštrih rubova čiju agresivnost tek za nijansu ublažava bijela glazura snijega uzurpirao je cjelokupno vidno polje ... nije tu bilo ni stidljivog provirivanja niti dvosmislenih najava. Planina je tu, a ja neka vidim hoću li preko nje ili oko nje. Lijepo, no ipak nisam propustio uočiti da nizbrdo vijuga dobra cesta. Družio sam se s njom idućih dvadesetak minuta, skroz do Bohinjske Bistrice.Kajacima i kanuima nakićeni kamperi i kombiji glavna su smetala na cesti od Bohinjske Bistrice - koju sam netom prošao bez ikakvog zaustavljanja - do Bohinjskog jezera. Bohinjsko jezero mi je ovaj put samo usputna stanica ... pauza u sjeni Zlatoroga, osvježenje mlakom vodom koju sam pronašao u tank torbi i već se ogledavam za nekom lokalnom cestom koja bi me odvela na moje sljedeće planirano odredište - šumovitu visoravan koju nastanjuju naoružane osobe mrkog pogleda, odjevene u šarene tajice i crvene kapice.Spominjana šumovita visoravan dio je NP Triglav i zove se Pokljuka. Kako sam stigao do nje još je obavijeno velom tajne, no ... od Bohinjskog jezera preko sela Stara Fužina do putokaza prije sela Jereka, tamo lijevo i samo pratim glavnu cestu sve do nekog većeg križanja gdje skrećem opet lijevo zato što je na toj cesti bio bolji asfalt. Nisam se se niti jednom zagubio što znači da i nije bilo naročito komplicirano.Spomenute naoružane osobe s crvenim kapicama, militantna su frakcija Štrumfova koja se bori za samostalnost i otcjepljenje Pokljuke od Triglava. Zaključio sam to po tome što sam - očito greškom u inače savršenoj navigaciji - zalutao na poligon za borbenu obuku. Kasarne, strelište, sve pokriveno zavidnom količinom čahura ... nisam izazivao sudbinu već sam se što prije i što neprimjetnije strateški povukao. Ovaj neugodni događaj ostavio je na meni traume kojih se još uvijek nisam oslobodio.... Citat Podeli ovaj odgovor sa prijateljima Link to post Share on other sites More sharing options...
protector 1915 Napisano Octobar 10, 2015 Drug član, 2374 postova Lokacija: Zagreb Motocikl: T100 / DB6 Prijavi odgovor kao problematičan ...... Citat Podeli ovaj odgovor sa prijateljima Link to post Share on other sites More sharing options...
protector 1915 Napisano Octobar 10, 2015 Drug član, 2374 postova Lokacija: Zagreb Motocikl: T100 / DB6 Prijavi odgovor kao problematičan ... Citat Podeli ovaj odgovor sa prijateljima Link to post Share on other sites More sharing options...
K_A_W_A 947 Napisano Octobar 10, 2015 Drug član, 1187 postova Lokacija: Novi Sad Motocikl: Yamaha FAZER 8 - Race Blue 2014 Prijavi odgovor kao problematičan Gorane, kao i uvek, SVAKA CAST! Slovenija je kao mala Svajcarska. Cesto idem u SLO, sigurno jedom u dva meseca. Napunim malo baterije i uzivam. A, posto si ti 25km daleko od SLO, bas ti zavidim Citat Podeli ovaj odgovor sa prijateljima Link to post Share on other sites More sharing options...
Tedybear 926 Napisano Octobar 11, 2015 Svrati ponekad, 274 postova Lokacija: Bled, SLO Motocikl: Stelvio. Prijavi odgovor kao problematičan Uvijek su mi tvoji putopisi vrh, jer su sa aspekta "stranca", koji se vozi in promatra moju "deželu". Nije mi jasno, koji put si koristio iz Bohinja na Pokljuku. Ako si prošao kroz selo Jereka, išao si "glavnim". Ali ima i sporedni put, mnogo lepši, iako uzak, pored nekih domačija i sa vidicima, kojih na glavnom putu nema. Na put skreneš ispred Jereke (za Podjelje) i na glavni put se priključiš kod Šport hotela. Citat Podeli ovaj odgovor sa prijateljima Link to post Share on other sites More sharing options...
protector 1915 Napisano Octobar 11, 2015 Drug član, 2374 postova Lokacija: Zagreb Motocikl: T100 / DB6 Prijavi odgovor kao problematičan Uvijek su mi tvoji putopisi vrh, jer su sa aspekta "stranca", koji se vozi in promatra moju "deželu". Nije mi jasno, koji put si koristio iz Bohinja na Pokljuku. Ako si prošao kroz selo Jereka, išao si "glavnim". Ali ima i sporedni put, mnogo lepši, iako uzak, pored nekih domačija i sa vidicima, kojih na glavnom putu nema. Na put skreneš ispred Jereke (za Podjelje) i na glavni put se priključiš kod Šport hotela. Hvala, hvala ... Prije crkve u Jereki skrenuo sam lijevo, a sjećam se da sam prošao i pored nekog hotela (bio mi je s lijeve strane). Put je mjestimično bio jako uzak i zapravo uopće nisam znao gdje sam. Bilo je super 1 Citat Podeli ovaj odgovor sa prijateljima Link to post Share on other sites More sharing options...
Tedybear 926 Napisano Octobar 11, 2015 Svrati ponekad, 274 postova Lokacija: Bled, SLO Motocikl: Stelvio. Prijavi odgovor kao problematičan Dakle koristio si sporedni put. penzion Jelka i Šport hotel.... oba s lijeve strane- Citat Podeli ovaj odgovor sa prijateljima Link to post Share on other sites More sharing options...
protector 1915 Napisano Octobar 11, 2015 Drug član, 2374 postova Lokacija: Zagreb Motocikl: T100 / DB6 Prijavi odgovor kao problematičan Vraćajući se s Pokljuke dolazim do mjesta Spodnje Gorje gdje uočavam putokaz za Jesenice i odlučujem ga pratiti. Da sam skrenuo desno, dva-tri km kasnije bio bih na Bledu, ovako sam za pet-šest km bio na južnom ulazu u Jesenice. U Austriju nisam planirao svraćati tako da sam putokaz za tunel Karavanke uredno ignorirao i produžio prema Kranjskoj Gori. Šest je sati popodne, vrijeme je izuzetno ugodno na ovim nadmorskim visinama a ja se nikamo ne žurim. Koristim priliku te se preko Save Dolinke skrećem u Mojstranu, vraćam se na glavnu cestu i eto me u selu kroz koje sam također protutnjao lagano prošao više puta a nisam se skretao na obronke okolnih brda ... što je šteta jer se i na lijevu i na desnu stranu od ove kratke ali slatke ceste (201, od Jesenica do Korenskog sedla) odvaja nekoliko puteva koji garantiraju dobar pogled. Jedna od njih, skrivena cesta s dobrim pogledom, počinje u mjestu Gozd Martuljek. Sve što treba učiniti jest obratiti malo pažnje da se ne propusti putokazić na kojem piše Srednji Vrh te iza mostića skrenuti desno. Idući korak je cestica - možda to ipak treba zvati asfaltirana staza - na kojoj treba obratiti puno pažnje ... konstantan 12-postotni uspon, odronjeno kamenje i kamenčine, nepregledne krivine, tunel i veliki slap ispred njega, potok koji nestaje pod cestom i pojavljuje se duboko na drugoj strani. Potoku je ime Jerman i krasi ga nekoliko slapova. Ovaj slap uz cestu naziva se Donji i visok je osam metara. Cestuljak izađe na manju zaravan s koje ima još nekoliko ogranaka, no čini mi se isključivo za daljnje napredovanje u gojzericama i s ruksakom na leđima. Povratak nazad zgodna je prilika da se ova cesta, zajedno s tunelom i slapom, razgleda još jednom. ... Citat Podeli ovaj odgovor sa prijateljima Link to post Share on other sites More sharing options...
protector 1915 Napisano Octobar 11, 2015 Drug član, 2374 postova Lokacija: Zagreb Motocikl: T100 / DB6 Prijavi odgovor kao problematičan ... 1 Citat Podeli ovaj odgovor sa prijateljima Link to post Share on other sites More sharing options...
protector 1915 Napisano Octobar 11, 2015 Drug član, 2374 postova Lokacija: Zagreb Motocikl: T100 / DB6 Prijavi odgovor kao problematičan Kranjska Gora, većini poznata kao regionalni zimski turistički centar i popularno okupljalište ovisnika o skijama i pancericama, meni je poznatija kao početak Vršičke ceste ... doista prekrasne ceste koja sa svojih 50 numeriranih serpentina putniku na motociklu daruje i nevjerovatne pejzaže, barem u onim trenucima kad se pogled može odvojiti od asfalta a svijest od kalkulacije idealne linije prolaska sljedećom serpentinom. Planinski prijevoj Vršič, tako negdje na sredini ovog serpentinskog blaženstva, jagodica je na šlag među svim tim silnim vidicima. Krajem svibnja, iza osam sati navečer, uz temperaturu od čitavih sedam celzijevaca i svjetlo koje ubrzano bježi s okolnih vrhova, bilježim još nekoliko izuzetnih pogleda s ceste. Jedno pola sata prije ovih izuzetnih pogleda s Vršiča, uživao sam u pogledima na okolna gorja s jedne lokacije odmah pri početku Vršičke ceste, blizu druge krivine iza mosta preko Pišnice. Jezero Jasna, umjetno jezero kojeg vodom pune planinski potoci Velika i Mala Pišnica, odmah je uz cestu a još nikako nisam uz njega zastao ... bit će da ova cesta ima čudesnu moć koncentracije pažnje samo na sebe. I uz ovo jezero, kao i uz danas već posjećeno Bohinjsko jezero, skulptura je rogate živine karakteristične za planine u koje gleda sa svojeg kamenog postolja. Najvidljivija je razlika da ovo čudo ima drastično veće rogove. 1 Citat Podeli ovaj odgovor sa prijateljima Link to post Share on other sites More sharing options...
poka 43 Napisano Octobar 11, 2015 Svrati ponekad, 132 postova Lokacija: Podgorica, Crna Gora Motocikl: KTM ADV 990 Prijavi odgovor kao problematičan sjajno! još jednom veliki pozdrav Citat Podeli ovaj odgovor sa prijateljima Link to post Share on other sites More sharing options...
protector 1915 Napisano Octobar 18, 2015 Drug član, 2374 postova Lokacija: Zagreb Motocikl: T100 / DB6 Prijavi odgovor kao problematičan Nafiksani vrtni patuljci, talijanski zombiji i virenje pod suknju Prešana šunka, sušena vratina, dvije vrste sira - jedan s rupama i jedan bez njih - i dvije vrste kruha, mali maslaci za mazanje, med te nekoliko različitih pekmezića, sve me to dočekalo za stolom lijepo posloženo na dva pladnja i s urednom košaricom za kruh. Sok od jabuke stigao je naknadno. Kako sam znao da bi današnji dan mogao biti naporniji nego inače - budući sam imao u planu obići nekoliko možda trunčicu zahtjevnijih dionica - na pitanje o eventualnim dopunama za doručak odgovorio sam potvrdno i naručio dva jajca na kajganu. Nek´ ja ipak pojedem i nešto toplo a ne preteško. Dao sam se nagovoriti da nakon doručka popijem i kavicu - s hladnim mlijekom - najviše zato da malo predahnem i razmislim jesam li u tank torbu potrpao sve što sam mislio da bi mi moglo trebati. Unutarnju torbu Touratechovog kuferčića ostavio sam u sobi a njega mi se ipak nije dalo skidati s nosača ... neće smetati, a može eventualno biti koristan. Petak je, kraj je svibnja, rezervar je još od sinoć pun goriva i upravo polazim u obilazak nekoliko skrivenih ljepota Furlanije. Najveći problem dijela ceste od ulaska u Italiju - odmah iza Rateča - i mjesta Fusine in Valromana, jest njezin novi lijepi crni asfalt i nekako sportski nastrojena konfiguracija. Rezultat ovih neugodnosti moje je uporno prolaženje kroz Fusine i gasiranje dalje prema Tarvisiu ništa bitno drugačijom cestom ... pa nikako da u tom Fusine in Valromana na jednom mjestu usporim, dam lijevi žmigavac te se uputim blagom uzbrdicom kroz šumarak do dva simpatična ledenjačka jezera. Što ću kod njih? Ništa specijalno, tek da koji trenutak uživam u pogledu s ceste. Ova sam jezera prvi put ugledao s Mangarta, tri godine ranije, pa mi je palo na pamet da bih sada s njihovih obala mogao baciti oko nazad gore na Mangart. Slovenci ova jezera nazivaju Belopeška jezera a Talijani Laghi di Fusine ... što će reći da će i na putokazu prema jezerima također pisati Laghi di Fusine. 1 Citat Podeli ovaj odgovor sa prijateljima Link to post Share on other sites More sharing options...
protector 1915 Napisano Octobar 18, 2015 Drug član, 2374 postova Lokacija: Zagreb Motocikl: T100 / DB6 Prijavi odgovor kao problematičan Pohod po krajnjem sjeveroistoku Italije nastavljam prolaskom kroz Tarvisio. Iako se Tarvisio dade zaobići na nekoliko različitih načina, nikada ne propuštam priliku prošuljati se kroz centar ovog simpatičnog gradića. Petkom u devet sati ujutro uske uličice još su prohodne što mi je omogućilo da se prilično brzo dokopam kružnog toka koji me s Via Vittorio Veneto ispaljuje direktno na skoro potpuno praznu SS13. Nesputana uživancija krstarenja po SS13 trajala je 20-tak km, sve do odvojka kojim se ulazi u sam centar Pontebbe. Potpuno isto kao kad sam kretao na Passo Pramollo, odnosno Nassfeldpass. Čak i skrenem na SP110 i po njemu vozim čitavi kilometar, skroz dok ne ugledam križanje u čijem centru gotovo svi putokazi upućuju na Austriju i Nassfeldpass. Gotovo svi ... osim onog najdonjeg koji pokazuje u drugom smjeru i na kome se spominje selo Studena Bassa. Cason di Lanza, slabije poznati ali vrlo atraktivan i zahtjevan planinski prijevoj, spominje se tek kasnije ... a ja krenuo upravo tamo. Skrenuti lijevo - kako sugerira putokaz - potpuno je u redu, no nastaviti dalje "kako cesta vodi" bilo bi potpuno pogrešno. Neizbježno je ubrzo još jedno skretanje lijevo, pod zanimljivim kutem od cijelih 180 stupnjava, pa još i malo nizbrdo. Srećom, tu je već i putokaz da pripomogne. Tko se još uvijek osjeća nesigurno po pitanju skretanja, pa čak pomalo sumnja i u krajnje odredište ove ceste, za pomoć se može obratiti paru vrtnih patuljaka na tratini prije kamenog podvožnjaka. Vrlo je važno pitati patuljka ... patuljica jako voli crvene gljive što je svako toliko odvede u neka čudna stanja. Treba samo pogledati sjaj u njenim očima. ... Citat Podeli ovaj odgovor sa prijateljima Link to post Share on other sites More sharing options...
protector 1915 Napisano Octobar 18, 2015 Drug član, 2374 postova Lokacija: Zagreb Motocikl: T100 / DB6 Prijavi odgovor kao problematičan Početak uspona - ako prolazak kamenog podvožnjaka prihvatim kao nultu točku - više je nekako austrijski nego talijanski ... cesta lijevo, potok desno. I cesta lijevo i potok desno i ograda između njih sve skockano i ulickano ... ne bi me iznenadilo da su i onih nekoliko okolnih kuća naseljeni austrijskim starosjediocina. Možda je zgodna prilika da spomenem da je većina ovog teritorija Furlanije prije prvog svjetskog rata pripadala Austriji. Talijanske zastave ovdje su istaknute samo na državnim institucijama ... sve ostalo su plave sa žutim orlom (Furlanske) i one crveno-bijelo-crvene (Austrijske). Nerazmjer u istaknutim zastavama nemoguće je ne uočiti. Alzo, i lijepa cesta i lijepi potok, skupa s krasnom metalnom ogradom nevjerovatnom brzinom prometnu se u nešto što je najpreciznije opisati kao asfaltiranu planinsku stazu. Krivuda između rijetkih kuća i manje rijetkih vrtova, kroz livade i kroz šumarke. Još je to sve relativno pitoma i mekanija zelena okolina gdje bijeli kamen bljesne najčešće kod nailaska na kanale kojima se spušta vodurina u sezoni topljenja snijega. Ova vodurina za sobom nanese i velike količine sitnijeg i krupnijeg pjeska, tako da ima dionica gdje se zahtjeva radikalniji oprez u vožnji ... da ne kažem baš "vožnja k´o po jajcima". Moguće je da to u neko doba godine malo i pometu, no krajem petog mjeseca toga se posla još nitko nije latio. Mekani zeleni dio s porastom nadmorske visine polako se povlači i prepušta mjesto crnogoričnoj šumetini iznad čijeg se gornjeg ruba jasno ocrtava kameniti hrbat planine i postaje sve jasnije kamo cijela ova priča vodi. Zadnjih 5-6 km prije samog prijevoja su najstrmiji ... strmine na mjestima prelaze 15%. Najprije kao ukosnica uske i šiljaste serpentine provlače se kroz šumu te na svaki desni zaokret dopuste pogled na kameni zid planine prema kojoj napredujem, potom dijagonala preko strmih obronaka i eto me gore. Čistina okružena crnogoricom, planinarski dom, kamena gromada koja vreba s jugozapada i traka sivog asfalta koja se gubi u šumi na drugoj strani. Silazak starta pitomo a ubrzo dolazim i do mjesta gdje se makadamska cesta odvaja na desno ... do Austrije samo su 2 km. Makadam izgleda prohodno no terenska obuća na motociklu apsolutni je zahtjev. Bilježim se za neku sljedeću priliku lakšim motorićem i s terenskim šlapicama. Nastavak silaska prolazi i dalje relativno lagano i opušteno uz povremeno otvaranje pogleda između sivobijele kamene planine s lijeve i zagasitozelene šumetine s desne strane. U cijeloj laganosti i opuštenosti treba biti svjestan da se na dosta mjesta preko ceste nalaze one metalne rešetke koje prekrivaju kanale za odvod suvišne vode. Neki od njih nisu u savršenom stanju niti im je grip na razini okolnog asfalta ... dodatnog opreza nikad dosta. Zaštitna ograda je također nepoznat pojam tako da bi otklizavanje s ceste imalo doista duboke posljedice. Spominjana laganost i opuštenost - iako traju dobrih 7-8 km - prilično naglo prestaju onog trenutka kad stijena bude s lijeve strane ceste a provalija s desne. Neodoljiva kombinacija sitnih nepreglednih krivina, raskupusanog asfalta, razbacanog kamenja različite veličine, otpalog granja i vode koja curi iz nepoznatih izvora čini ostatak spusta - sve do mjesta Paularo, koje je zapravo i kraj ove dionice - doista nezaboravnim doživljajem. Doći od sela Cogliat - neke vrste predgrađa Paulara - do samoga centra gdje bih trebao uhvatiti cestu za nastavak male Furlanske ekskurzije, također je zanimljiv zadatak ... usko, strmo, kroz dvorišta i skoro preko kućnih pragova. ... Citat Podeli ovaj odgovor sa prijateljima Link to post Share on other sites More sharing options...
.thumb.jpg.0d0060f3b8af91ccc2d023f95385597b.jpg)
