Jump to content

Moto Zajednica

Due north

Recommended Posts

  • Svrati ponekad, 486 postova
  • Lokacija: Beograd
  • Motocikl: Kawasaki GPZ 500s - Ferdinand

Nedelja, 08.07.2012.

 

04:00h

 

Budilnik zvoni, ali ne dopire do mozga. Nekoliko puta ga gasim na „snooze“. To radim svako jutro da uhvatim još pola sata sna pre posla, istrenirani refleks. Mozak još ne radi, i funkcionišem po automatizmu. Posle nekoliko puta melodija se menja. Više to nije budilnik. Telefon mi zvoni. Ko me traži u ovo doba?! Vlada#4?! Ufff...mozak počinje da kapira. Planirano buđenje je bilo u 4...trebalo je već oko pola 5 da krenem. A gde ću?! Krećem put Finske! :moto3:

 

 

 

Ok. To je moja muka. Ali očigledno ima i luđih od mene! :D Vlada#4 je ustao pre zore samo da bi mene probudio. Javljam se na telefon. Ne, on se nije samo probudio...on je ispred zgrade. Došao je da me isprati. Totalni ludak!!! Hoće i kafu, bezobraznik!!! :jee:

 

post-6531-0-19197600-1344080708_thumb.jpg

 

 

 

 

Ustajem i presabiram misli. Inače sam mnogo agilniji kada treba da idem na put. Šta je drugačije?! Jaaaoo, pa ja sam legao u 03:20! :staa: Ufff...hoće to kad odeš na to jedno piće sa drugarima :D Ok, ići ćemo na izdržaj. ;)

 

 

 

Tu je i majka. Ustala je da isprati sina. Kafica i pakovanje. Spreman sam da krenem oko 6. Današnji cilj je Varšava, Poljska. Drugarica iz Poljske mi je rezervisala hostel, i čeka me da se družimo. Valja krenuti! :moto3:

 

post-6531-0-96912100-1344080716_thumb.jpg

 

 

  • Podržavam 9

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

  • Svrati ponekad, 486 postova
  • Lokacija: Beograd
  • Motocikl: Kawasaki GPZ 500s - Ferdinand

Da objasnim ideju.

 

 

 

Drugarica koja živi u Finskoj me je nekoliko puta zvala da je posetim, ali obzirom da nisam ljubitelj hladnoće, nije mi padalo na pamet da idem tamo preko zime. Preko leta su uvek u opticaju neke toplije destinacije. Ove godine, negde u januaru, u meni je krenula da se rađa ideja da letnji odmor iskoristim za odlazak na sever kontinenta. Možda i tamo ima gde da se kupa. Globalno zagrevanje mi svakako ide na ruku. :D

 

 

 

Via michelin kaže oko 2200 km u jednom pravcu. Razlažem to na tri dana vožnje. Izvodljivo! :aha: Putujem sam, jer idem u goste. Ne putujem sam, tu je Ferdinand da me pazi. Imali smo poprilično poseta majstoru u toku proleća, ali dobra volja je tu da pokušamo. Off we go!!! :moto3:

  • Podržavam 8

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

  • Svrati ponekad, 486 postova
  • Lokacija: Beograd
  • Motocikl: Kawasaki GPZ 500s - Ferdinand

Krećemo od Južnog bulevara, i Vlada#4 me prati autoputem do Novog Beograda. Na rastanku ne znam kome je više žao što ne idemo zajedno. Drugi put! :zdravo: Kod Batajnice izlazim na stari put ka Novom Sadu, i posle nekih sat vremena sam tamo. Stajanje da doručkujem u pekari u Jevrejskoj ulici. Stalno klopam tamo kada sam u NS-u prepodne. Prvo sipanje goriva, mogu da počnem da merim potrošnju.

 

 

 

Putem 22-1 idem do Subotice, put je ravan. Ne forsiram previše, idem sam i poslednje što mi treba je da me zaustavi radar. Do Subotice srećem tri patrole. Doduše sve tri na ulazima u naselje.

 

 

post-6531-0-29613100-1344086568_thumb.jpg post-6531-0-53120700-1344086575_thumb.jpg

 

 

Prošle godine mi je najsevernija tačka u letnjem obilasku bila Subotica. Ove godine, to je samo početak. Prelazim granicu na Kelebiji. Na granici sam oko 09:15h, tek 180 pređenih kilometara, nismo previše brzi. Prelazak bez zadržavanja. Red sam čekao oko 15ak minuta. Ali mene ništa nisu pitali.

 

 

 

Kupujem vinjetu. I kapiram da sam napravio prvu taktičku grešku...ja nemam pojma kuda treba da idem! :stabre: GPS me vodi negde desno, ali njemu odavno ništa ne verujem. Stajem na pumpi da natočim nešto goriva, popijem kafu i sok i najvažnije, kupim kartu i odredim pravac! :takoje:

 

Pronalazim gde sam, i po meni najbližu rutu ka Varšavi. Oko 10:30h nastavljam dalje. Već sam izgubio dosta vremena, a ima još mnogo, mnogo da se vozi.

 

 

 

Kroz Mađarsku me zatiču isti putevi kao i u Vojvodini. Raaaaavno. Ali su putevi mnogo bolji, i sređeniji. I dalje ne smem mnogo da forsiram, sad već više nisam ni u svojoj zemlji. Ne znam kako bih se ovde ubedio da me puste bez kazne, kao prošle godine u Crnoj Gori sa prekoračenjem od 40km/h. :moto3: A onda susrećem fenomen koji me je pratio kroz celu EU. Svi kao po komandi voze do stotke. Kako ja naiđem ostali automobili po komandi se pomeraju u krajnje desno u svojoj traci, meni ostaje samo da odmahnem i zahvalim se. Prvo sam mislio da me iza prve krivine čeka radar, i da me puštaju kao mamac. Ništa od toga. Ljudi su samo svesni da sam brži, i dovoljno kulturni da me propuste. Ok, 1:0 za EU! Negde usput me sustiže i obilazi par Mađara na motoru. Momak vozi znatno brže, koristim njega kao reper i brzina se bez problema penje između 120 i 140 km/h. Ipak posle 50ak kilometar opet ostajem sam, i ne usuđujem se da rizikujem neko zaustavljanje od strane momaka u zelenom. :moto3:

 

 

post-6531-0-20727500-1344086581_thumb.jpg post-6531-0-95837600-1344086587_thumb.jpg

 

Hvatam pravac Sever-Istok. Od Kelebije, Keskunhalas, Soltvadkert, Kecskemet, Cegled, Ngykata, Jaszbereny, Fuzesabony, Miskolc, Szikszo, Encs i prelazak u Slovačku u Tornyoszemeti

 

U Mađarskoj su mi za oko zapali sređeni putevi, a posebno okoliš. Gde god da se okreneš, odmor za oči. Sa Mađarima nisam imao previše komunikacije. Tu i tamo na pumpama, i u restoranu u kom sam seo da ručam. Kompletan ručak, sa kaficom i sokićem je bio oko 12€. Prijatno sam se iznenadio, obzirom da sam računao na neki drastični skok cena onog trenutka kada pređem granicu. Ogromna vrućina me več prilično iscrpljuje, a ni nedostatak sna mi ne ide na ruku. Onog trenutka kada stanem, sa mene lipti znoj. Tečnost nadoknađujem raznim izotoničnim sokićima koje kupujem na pumpama.

 

post-6531-0-51220900-1344086593_thumb.jpg post-6531-0-62351100-1344086600_thumb.jpg post-6531-0-20335200-1344086606_thumb.jpg

 

 

 

 

Negde u toku popodneva prelazim „granicu“ sa Slovačkom. Granica je tu, jedino nema nikoga ko bi kontrolisao protok ljudi i robe. Samo napuštene zgrade podsećaju na sistem koji odavno ne važi. Nekad i oronule građevine mogu označavati napredak! :takoje:

 

post-6531-0-52540600-1344086615_thumb.jpg post-6531-0-72036800-1344086623_thumb.jpg

  • Podržavam 8

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

  • Svrati ponekad, 486 postova
  • Lokacija: Beograd
  • Motocikl: Kawasaki GPZ 500s - Ferdinand

U Slovačkoj također hvatam prvu pumpu radi malo osveženje, dolivanja goriva i kupovine karte. Na razglasu neka radio stanica na srpskom. Neeee, nije na srpskom, već na slovačkom. Ali sve razumem. :D Reklamne bilborde također. :D Sjajno!!! :lol:

 

 

 

Dalji pravac je sever, severoistok. Nemamo mnogo Slovačke da „prejašemo“. Izbegavam autoputeve, i idem magistralom. Ovde već ima dosta patrola, te se i dalje se ne usuđujem da previše požurim.

 

 

 

U Košicama srećem tramvaj koji je očigledna zaostavština iz komunističkih vremena. :D

 

post-6531-0-89569100-1344088241_thumb.jpg

 

 

 

 

Dalje prema Prešovu magistralnim putem, i taman kada zalazimo u predele koji nagoveštavaju i poneku krivinu, nailazim na radove na putu koji me usporavaju i ubijaju uživanje u vožnji. <_<

 

post-6531-0-38074200-1344088247_thumb.jpg post-6531-0-67587800-1344088252_thumb.jpg post-6531-0-93136300-1344088257_thumb.jpg post-6531-0-13143400-1344088264_thumb.jpg

 

Od Prešova ka Svidniku, i u Poljsku ulazim kod Vyšny Komarnika. Na vrhu prevoja spomenici „Pamatnik Československej armady“. Uz put se nalaze avioni, tenkovi i još poneke borbene mašine, parkirane zauvek. :takoje:

 

 

 

 

post-6531-0-70476200-1344088268_thumb.jpg post-6531-0-66143300-1344088273_thumb.jpg

 

  • Podržavam 5

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

  • Svrati ponekad, 486 postova
  • Lokacija: Beograd
  • Motocikl: Kawasaki GPZ 500s - Ferdinand

U 18h smo se dokopali Poljske! :takoje:

 

post-6531-0-73595500-1344092708_thumb.jpg

 

Stajem na prvoj pumpi kod granice, koja izgleda kriminalno! Prilaz nije betoniran, nemaju toalet, unutrašnjost pumpe ima 10 kvadrata. Totalno socijalno! Kupujem kartu, određujem pravac, javljam Patrycji (drugarici iz Varšave) da sam na granici, i da se vidimo kroz par sati. I gasss! :moto3:

 

 

post-6531-0-43470400-1344092715_thumb.jpg

 

 

 

Treba prevaliti još dobrih 400 km. Treba ubrzati. Ali Poljska je država radara. Na svakom kilometru stoji po jedan fotoradar. Neki snimaju spreda, neki odzada :D Nisam siguran ni kako funkcionišu, odnosno da li bi me zaustavljali odmah, ili skupljaju fotke pa ih naknadno procesuiraju. Sve u svemu, ne rizikujem, već se trudim da budem maksimalno 10-15 km/h preko ograničenja. U naseljima je to mnogo teško, jer je ograničenje od 40 do 50.

 

post-6531-0-38236700-1344092912_thumb.jpg

 

 

 

 

Polako napredujem. Jaaaako polako! >:( Pored radara, tu su opet i radovi na putu. Na 10 km sam naleteo na jedno desetak semafora. I na jednom uočavam konzervu karakteristične zelene boje. Jedino đubre na putu koje sam video je baš morala biti konzerva guarane >:( Osim toga, predeli su prelepi. Put je i dalje relativno ravan. Nema nekih ubedljivih krivina. Ima uspona, ali put prilično drži pravac. Put ima dosta opreme, i nema sporednih puteva koji se iznenada pojavljuju, svaka ukrštanje puteva je vidno obeleženo. Naselja kroz koja prolazim su lepo uređena, sa dosta katoličkih crkava karakteristične arhitekture.

 

post-6531-0-06189700-1344093110_thumb.jpg

 

 

post-6531-0-63037600-1344092721_thumb.jpg post-6531-0-01407100-1344092896_thumb.jpg post-6531-0-85352500-1344092902_thumb.jpg post-6531-0-34700200-1344092907_thumb.jpg

 

Prolazim Krosno i Rzeszow. I negde na putu do Ostrowiec Swietokrzyski me polako hvata mrak. U daljini vidim da mi sa desne strane besni oluja, dok je sa leve strane nebo čisto. :stabre: Prijalo bi mi tuširanje, ali tek kad stignem u Varšavu, nikako usput! :D

 

post-6531-0-01919600-1344093126_thumb.jpg

 

Međutim kako vozim, vidim da me put sve više navodi ka oblacima, a i vetar oblake navodi meni na putanju. Vetar i put su se dogovorili da se oblaci i ja malo družimo. :D

 

 

 

Narednih nekoliko sati nastaje agonija! :staa2: Put postaje vlažan s vremena na vreme. Da bi potom konstatno bio mokar, ali kiša još ne pada. Stajem i oblačim kabanicu. Sklanjam fotoaparat i laptop u kofer, da se ne bi nakvasili. Kroz par minuta kreće da pada. Zatim oluja. Sevaju munje, pucaju gromovi. Brzinu spuštam na 50 do 60 km/h jer je na asfaltu dosta vode, a vidljivost smanjena na 30 do 50 metara. U nekom trenutku čak uspevam da primetim da je odlomljena grana na sred puta i uspevam da je izbegnem, ali mi to unosi nervozu, jer vidim sve manje i manje. Jedina sreća je da vizir ne magli, jer pinlock odrađuje svoje. Ali vizir ne dihtuje do kraja, i pri tolikoj kiši nešto vode završava i u unutrašnjosti kacige. I to mi sad već smeta. Rukavice su mokre, čizme su pustile, a čak mi i par kapi kiše prskaju po licu.

 

 

 

Par puta stajem na pumpama usput, da bih bukvalno uhvatio vazduh. Umor me je već odavno stigao. Samo sat vremena sna pred polazak dolaze po svoje. Hvataju me grčevi u nogama. Leva podlaktica boli prilikom svakog novog pritiska kvačila, a desna boli konstatno od prekida cirkulacije zbog konstatnog držanja gasa. Od odsjaja mi se konstatno pričinjava da sa strane nailaze automobili sa sporednih puteva. :staa: Oko 00:00h stižem u Radom. Ostalo je još malo do Varšave. Javljam Patrycji da me ipak ne čeka, i da ćemo se videti sutradan. Radom je njen rodni grad, i kaže da misli da će mi trebati više od sat vremena do Varšave, koliko sam ja računao. Od Radoma hvatam autoput i punim gasom pokušavam da pregazim poslednjih stotinak kilometara. A onda potop! Na sred autoputa me je uhvatila takva provala oblaka da sam par puta pomislio da sam izgubio kontakt sa podlogom zbog nanosa vode i vetra. Nema nikakvog ispusta gde bih mogao da stanem. Pronalazim pumpu posle par kilometara i stajem apsolutno i totalno mokar. Mozak je na rezervi, a telo skoro da odbija saradnju, jedino još mašina radi bez greške. Zadržavam se par minuta dok ne prođe pljusak. Hoću da fotkam kišu, ali je fotoaparat u koferu. A ključa nema! :staa2: Izgleda da je spao sa priveska! <_< Da ga nisam ostavio u bravi?! Nije ni tamo! <_< Tražim oko motora da nije spao, i upleo se u kablove. Nema ga nigde... Premotavam film, poslednje sam ga video kada sam vadio kabanicu. Poslednja šansa je da je u tank torbi... Otvaram je, već svestan da je u pitanju razmišljanje očajnika. Već vidim sebe kako moram da obijam bravu, a sutra po Varšavi da tražim nekog bravara da mi to kako tako zakrpi >:( Ne! Ipak je u tank torbi! :jee:

 

post-6531-0-72035400-1344093139_thumb.jpg

 

Kapiram da sam preumoran i da već ne funkcionišem. Opuštam mozak i pripremam se da pređem poslednju deonicu. Bez nervoze, ignorišući umor i bol. Gasss! Kiša pada, ali više ne lije toliko. Oko 01:45h stižem u Varšavu, GPS me kroz 15ak minuta dovodi do ispred hostela. Ulazim unutra kao utvara sa kabanicom u pola noći. Prijavljivanje završavam kroz par minuta. Kabanicu, kacigu, rukavice ostaviće mi u posebnoj prostoriji da se osuše. U krevet sam se bukvalno srušio, mišići mi podrhtavaju. O raspakivanju ću razmišljati ujutru. Kompozicija sastavljena od izmučenog tela, blistavog uma i perfektne mašine dovukla se do cilja posle 1050 km i 20h vožnje. Laku noć!

  • Podržavam 24

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

  • Svrati ponekad, 486 postova
  • Lokacija: Beograd
  • Motocikl: Kawasaki GPZ 500s - Ferdinand

Ponedeljak, 09.07.2012.

 

11:00h

 

Budim se u nepoznatom krevetu, sa troje nepoznatih ljudi u sobi... Ok, sad je ovo već definitivno avantura :moto3::takoje: Prvobitni plan je bio da u tri dana stignem do Finske. Ali obzirom na prethodni dan...odnosno veče, rešio sam da jedan dan potrošim u Varšavi, da se malo odmorim, družim sa Patrycjom i osušim stvari koliko toliko.

 

post-6531-0-31032500-1344169134_thumb.jpg post-6531-0-69374900-1344169139_thumb.jpg post-6531-0-99747900-1344169146_thumb.jpg post-6531-0-45616300-1344169159_thumb.jpg post-6531-0-99766400-1344169117_thumb.jpg

 

 

 

 

Patrycju sam upoznao par meseci pre polaska na put. Bila je u poseti mojoj drugarici u Beogradu, i dosta smo se družili tih par dana, te mi je palo na pamet da u putu do Finske svratim do Varšave i da tu napravim pit stop. Hostel u kome sam smešten izgleda prilično pristojno. Čist je, prostran i šaren.

 

post-6531-0-35409100-1344169377_thumb.jpg post-6531-0-45785300-1344169152_thumb.jpg

 

U hostelu sam upoznao Izraelca, Omera, koji me je iznenadio time što je na pomen Srbije izvadio gitaru i počeo da svira Vlatka Stefanovskog, a zatim ničim izazvano i „Hej Sloveni“ :lol: :lol: :lol: Wtf?! :lud::jee: Omera sam pozvao da se pridruži Patrycji i meni, i ispostavilo se to kao najpametnija stvar koju sam taj dan uradio. Omer je Izraelac, oko 26-27 godina i radi kao vozač hitne pomoći. Nekoliko godina proveo je na liniji fronta sa Palestinom. U Poljsku je došao da obiđe postojbinu svojih predaka. Kao što pretpostavljate, njegovi su postradali tokom II Svetskog rata u nacističkim logorima. Ali je sve u svemu totalno urnebesan lik.

 

post-6531-0-07009300-1344169126_thumb.jpg

 

Za jedan dan smo stigli da upoznamo grupu Holanđana na studijskom putovanju, Turčina Alexa koji uči da bude vojni pilot, Amerikanca Luka i grupu Poljakinja, nekog Jordanca i Francuskinje koje su bile sa njim...oprostićete što ne mogu svima da se setim imena, ali bio je to luuuuud dan u Varšavi! :jee: Dan smo završili na nekoj žurci na plaži, i rastali se kao najrođeniji... Legao sam opet posle trojke, ali sutradan nisam morao da ustajem previše rano.

 

post-6531-0-43373200-1344169167_thumb.jpg post-6531-0-69362600-1344169174_thumb.jpg post-6531-0-22182200-1344169180_thumb.jpg post-6531-0-77462500-1344169622_thumb.jpg

  • Podržavam 6

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

  • Svrati ponekad, 486 postova
  • Lokacija: Beograd
  • Motocikl: Kawasaki GPZ 500s - Ferdinand

Utorak, 10.07.2012.

 

09:00h

 

 

 

Prethodno veče sam se dogovorio sa Holanđanima da me probude da ujutru zajedno doručkujemo i popijemo kafu. Oni idu u razgledanje grada, a mene put vodi dalje. U hostelu je organizovan i besplatan doručak za goste. Lagano doručkujem, družimo se još malo i pakovanje. Polazak je oko 10:30h :moto3:

 

 

 

 

Puštam GPS da me izvede iz Varšave, da bih se dalje snalazio po karti. Tako mi je lakše, ne moram svaki čas da spuštam pogled. Naravno GPS ima svoj plan i program, pa me navodi malo drugačije od onoga što sam ja planirao. Ipak, na izlazu iz Varšave, hvatam korigovani pravac i gassss! :moto3:

 

post-6531-0-31381600-1344173500_thumb.jpg post-6531-0-05534000-1344173505_thumb.jpg post-6531-0-99997800-1344173511_thumb.jpg

 

 

post-6531-0-99736000-1344173518_thumb.jpg post-6531-0-03703400-1344173524_thumb.jpg

 

Pravac Legionowo, Pultusk, Ostroleka, Lomza, Grajewo, Augustow, Suwalki i prelaz ka Litvaniji, Budzisko.

 

 

 

Brzo stajem na pumpi jer treba doliti goriva, i koristim priliku da konkretnije doručkujem. Ipak ubrzo se kajem zbog toga, jer u Pultusku nailazim na ovo... :D

 

post-6531-0-11391400-1344173531_thumb.jpg

 

 

 

 

Putevi su i dalje prilično ravni, a predeli predivni, sa dosta klasične arhitekture. Danas mogu više i da uživam, nemam toliku kilometražu da pređem, ali ne znam šta me čeka usput. Paperjasti oblačići nagoveštavaju prilično lepo vreme, bar za sada. Iako imam informacija da je na severu kontinenta kišovito.

 

post-6531-0-41583600-1344173538_thumb.jpg post-6531-0-35203100-1344173544_thumb.jpg post-6531-0-64542800-1344173550_thumb.jpg post-6531-0-12351100-1344173560_thumb.jpg post-6531-0-83647300-1344173596_thumb.jpg

 

 

 

 

Ipak do Litvanije me prati lepo vreme. U zemlji Sabonisa ima mnogo više četinara. Tu i tamo neka krivina, a zatim opet pravci. Jedina razlika su upravo četinari koji su sa obe strane puta, koji služe kao branik od vetra. Čim se naiđe na deonicu puta koja je na čistini duva jak bočni vetar, u naletima, koji prilično smeta. Srećom, drugi učesnici u saobraćaju i dalje se po komandi sklanjaju udesno, čim naiđem, pa nemam mnogo problema u zaobilaženju. A put je dosta opterećen šleperima, pretpostavljam da je ovo jedan od glavnih tranzitnih pravaca ka severu. Šleperi se također velikodušno sklanjaju u stranu, tako da gužvu praktično i ne osećam.

 

post-6531-0-65439300-1344173609_thumb.jpg post-6531-0-29590600-1344173616_thumb.jpg post-6531-0-74256300-1344173603_thumb.jpg

 

Pravac Marijampole, Kaunas, Panevežys, Pasvalys i ulazak u Letoniju u Grenctale

 

post-6531-0-33446200-1344173622_thumb.jpg post-6531-0-33042500-1344173628_thumb.jpg post-6531-0-49342600-1344173633_thumb.jpg post-6531-0-62959700-1344173638_thumb.jpg post-6531-0-39157400-1344173643_thumb.jpg

 

 

 

 

 

Kako se približavam Letoniji i vreme se pogoršava. Nekoliko puta navlačim kabanicu, ali je skidam svaki put kako kiša stane, jer su mi svari opet mokre, pa bih koliko toliko da se prosušim na vetru. Pravac Bauska, Jecava i brzo sam u Rigi. U Rigu stižem nekim putem koji je pod radovima, za sada nije impresivno... Hostel pronalazim relativno lako, jedan od prolaznika nacrtao mi je mapu uz koju nisam imao nikakvih problema. Čekiram se, iz nekog razloga moja rezervacija nije u sistemu, iako sam dobio potvrdan odgovor na mail. Dobijam poslednji slobodan krevet. J Hostel u Rigi je lošiji nego u Varšavi, skučen je i mračan. Posle tuširanja i raspakivanja koristim priliku da se javim ljudima preko maila. I šetnja do grada da pronađem neki lokal sa lokalnom hranom i pivom... E sad, ne znam da li sam ja negde pogrešio. Lokal koji sam našao spolja je izgledao pristojno, ne previše „fensi“, niti nešto što bi zainteresovalo mnogo turista. Nešto kao beogradski „Optimist“. Ali hrana koju sam ja dobio je imala ukuse koje ja do sada nisam imao prilike da okusim. :bljak: A pivo...pivo je imalo ukus na šerbet pomešan sa pivom. Pojeo sam ražnjić, ali pivo nikako nisam mogao da završim...verujte mi da mi je to najteže palo! 0plac.gif Gosti koji su promicali nikako nisu ostavljali utisak nekog sa kim bih želeo da započnem razgovor. Svi su izgledali kao da su izašli iz neke socijalne/krimi priče devedesetih godina u Srbiji. <_<

 

post-6531-0-51620000-1344173649_thumb.jpg

 

post-6531-0-71165500-1344173655_thumb.jpg

 

Odvukao sam se nazad do hostela i stropoštao se u krevet. Sutra treba stići na odredište. :moto3::takoje:

  • Podržavam 7

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

  • Svrati ponekad, 224 postova
  • Lokacija: Modrica

Vec sam zahvaljujuci mnogim putopisima putovao u Finsku, cak i do krajnjeg sjevera. Ali ovaj putopis mi je bas skroz blizak. Mozda zbog stalnog presvlacenja u i iz kosnog odijela, mozda zbog potrage za kljucevima (to mi se stalno desava), a mozda je i dan takav. Bas mi u ponedeljak uz kafu prija. Iako znam da je put vec zavrsen, druze srecan put i nastavi sa pricom!!!

  • Podržavam 1

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

Pridruži nam se!

Možeš sada da napišeš svoj odgovor, a kasnije da se registruješ. Ako imaš nalog, uloguj se i napiši svoj odgovor.

Gost
Odgovori na ovu temu...

×   Pasted as rich text.   Paste as plain text instead

  Only 75 emoji are allowed.

×   Your link has been automatically embedded.   Display as a link instead

×   Your previous content has been restored.   Clear editor

×   You cannot paste images directly. Upload or insert images from URL.



  • Aktivni korisnici   0 članova

    • Nema ulogovanih članova koji gledaju ovu stranu.


×
×
  • Create New...

Važno obaveštenje

Nastavkom korišćenja ovog sajta prihvatate Pravila korišćenja