Jump to content

Moto Zajednica

Vozim oba roditelja

Recommended Posts

  • Lord Sidious Tamni, 4841 postova

Bili mi tako nedavno na nekoj voznji i tako stali malo da odmorimo. Jedan kaze prosao sam brzo kroz one krivine, drugi kaze mogao sam brze, treci se zali na bubrege u koje ga je zena udarala i tako...

LM, u jednom trenutku rece jedan kolega (Severian) kljucnu recenicu "Drugaciji je prolaz kad si sam, bez obaveza i bez djece, a drugaciji je kad vozis oba roditelja svoje djece".

Utrefi me u sred moje trenutne frke.

 

Moze to da se upakuje ovako ili onako, ali cinjenica je da je rizik veci na motoru nego na kaucu.

Ja sam probao da sastavim neku formulaciju, ali uglavnom zavrsim na "neodgovornom" i "sebicnom".

Mislim, neki ljudi nece da lete zajedno istim avionom, da bi smanjili rizik za djecu, a mi se vozamo na motoru.

 

Kako vi to sebi objasnjavate i kako se nosite sa ovim mislima / problemom?

  • Sviđa mi se 1
  • Podržavam 14

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

  • Ne silazi, 5900 postova
  • Lokacija: Novi Sad - Cacak, Srbija
  • Motocikl: Suzuki GS 400, Sacsh Madas 125, Piaggio Zip, Tomos Targa, Honda NX 650 Dominator

Pa, nema problema sve dok ne mislis na to . Kad pocnes da razmisljas o tome - onda nastaje problem !

  • Podržavam 2

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

  • Duh Bez Sekire, 1037 postova
  • Lokacija: Beograd - Miljakovac, Ljubovija
  • Motocikl: Yamaha XJ600N, Cagiva Canyon 600, Husqvarna TE 250

Dobra tema... Kad je žena sa mnom na motoru, vozim ko' po jajima. Uglavnom samo pratim saobraćaj, bez ikakvih egzibicija, bez jurcanja, bez "bespotrebnih" preticanja, bez nekog posebnog provlačenja osim kada je baš čisto itd. Mada, tako vozim kad god imam bilo koga za suvozača. U principu ni jedno ni drugo ne razmišljam o tome "šta bi bilo kad bi bilo", jer kad bi počeli na taj način da razmišljamo, onda verovatno ne bi ni izlazili iz kuće, a kamoli sedali na motor...

  • Podržavam 1

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

  • U prolazu, 89 postova
  • Lokacija: Sid
  • Motocikl: CBR 600RR

Ja sam to lako resio,ustvari prvo sam to resio pa kupio motor-RAZVEDEN1nanana.gifhahaha1jee1.gif,i kad me EX pitala hocu li je provozati na motoru, kategoricno sam odg. NE,pa ti si mi bivsa zena,na sta smo oboje prasnuli u smeh,i rekla mi je da sam gej,samo je to rekla na srpskom1aha.gif

  • Podržavam 8

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

  • Lord Sidious Tamni, 4841 postova

Pa, nema problema sve dok ne mislis na to . Kad pocnes da razmisljas o tome - onda nastaje problem !

 

Istina. Samo je pitanje smijes li da ne razmisljas? :)

  • Podržavam 1

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

  • Ne silazi, 7154 postova
  • Lokacija: Smederevo
  • Motocikl: TDM 900

Stoji to sto pises i rekao bih da je to u odnosu sa samosvescu i odgovornosti. Secam se svog prvog kontakta sa motociklom koji i sada vozim, a pre toga sam iz svoje gluposti prelio karbove pa sam bio nestrpljiv i jedva cekao da sednem, bla bla kako to vec ide... Medjutim, kada sam ga izgurao iz garaze i resio da provozam prve metre, sednem, i odjednom sam osetio neku jezu. Ne klasican strah, vec strahopostovanje. Rekoh u sebi, u jebo te, pa ovo je vrlo ozbiljno i moram tako i da se odnosim prema samom motociklu i voznji. Proslo je ''malo vise'' vremena od tih dana i ja i dalje imam na umu sta moze da mi se desi ako pogresno postupim i ako se lose ponasam. Uvek sam se trudio da se edukujem, teorijski i prakticno a nekada i sam sebe osudjujem i krivim par dana ako sam lose reagovao, cak iako nije bila moja greska jer nisam dobro procenio i predvideo. Mislim da neces imati nikakvih problema ako se ponasas normalno i odgovorno, naravno, i stalno usavrsavas sebe kako bi bio bolji bajker i bolji covek. Rizik jeste veci, sto zahteva psihicki/fizicki/duhovno jos veceg coveka. Ako uspes u tome, uradio si mnogo u zivotu :takoje:

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

  • Drug član, 2329 postova
  • Lokacija: Wien/Požarevac
  • Motocikl: MZ ETZ 250, Suzuki GS 450L

Незгодно је то стварно! Сви смо свесни да је мотор изузетно опасно превозно средство! Међутим, ко вози мотор са страхопоштовањем има кудикамо веће шансе да преживи вожњу, било соло или у друштву! Тренутно има две теме у "Црној хроници" у којима изјављујемо саучешће онима који су се "мало" заборавили па ето сад...

 

Може се овај проблем гледати и са друге стране:

 

Или ћеш лепе тренутке поделити са женом или са швалерком (ко је има :hej:) !!!

 

Присталица сам умерености у свему па и у вожњи (стилу и начину вожње) и то је мој животни мото! :zvizduk:

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

  • Ne silazi, 6474 postova
  • Lokacija: Vrmdža, Sokobanja
  • Motocikl: konzerviran

Video sam temu i krenuo malo da razmisljam...

...i kao sto je i sam postavljac, ne umorni moto pregalac, suprug i roditelj, cika produhovljeni Mile rekao, nekako se...neodgovorno i sebicno uvek namece kao krajnje resenje :lol:

 

Neodgovorno, jer se na motor gleda kao na nesto jako lose. Nesto bez cega se moze, nesto sto je opasno, nesto sto se automatski vezuje za problem.

 

Sebicno, jer obicno uziva samo onaj koji vozi :)

 

I sta sad uciniti? Prestati? Ili nagovoriti zenu da i ona kupi motor :)

 

Salu na stranu, voznja motorom je zaista opasna zanimacija i nekada i pored svog znanja, umeca i svega +++, ne moze se protiv malera ili jos bolje protiv greske (da ne kazem gluposti ili jos gore bahatosti) nekog drugog.

Defanzivni pristup, uvek i svugde, sam ili sa "prtljagom"...je sve sto mozemo i moramo da ucinimo.

Ostalo je u rukama svevisnjega.

Sa zeljom i molitvom da budemo i zauvek ostanemo u Njegovoj milosti, napred u nove pohode :moto3:

 

p.s. ko se cuva i Bog ga cuva

  • Podržavam 3

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

  • Nemanja Stojanović, 1335 postova
  • Lokacija: Beograd
  • Motocikl: CF RedBull 450 MT

Kada sam bio mali, često sam se igrao po napuštenom hangaru gde ima puhova.

Jednom sam našao mladunče puha, mislim ne više od dan staro.

Život u nečemu tako malom me je fascinirao. Ne znam zašto, dečija radoznalost valjda, posle jedno pola sata kada je došla mačka, stavio sam ga ispred nje i gledao kako ga mačka prvo njuška, pipka i onda hvata zubima i jede.

I kad je prvi put zagrizla, mladunče se i dalje onako mrdalo, minimalno koliko može, i onda sam video krv i mladunče je prestalo da se pomera.

Smrt me još više fascinirala, posle tako "bliskog" susreta.

Da ne pomislite da sam neki psihopata, nisam, to je jedna od stvari koju je najteže razumeti.

Ne samo kao primiti informaciju, okej, upucaju te i umreš, već osetiti suštinu da sve šta ste ikada spoznali, osetili, pomislili nestaje i to bez ikakve drame koju ljudi vole da dodaju. Tek tako. Život je veoma krhk. I ne treba neki poseban razlog da nestane.

To je ono šta je ljudima nedokučivo.

Zato sam ja odlučio da svoj čuvam koliko je to moguće, i uživam u svakom delu.

 

 

Što se tiče dece, o tome ne mogu ništa da kažem, pošto sam relativno još uvek jedno.

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

  • Svrati ponekad, 140 postova
  • Lokacija: Beograd
  • Motocikl: Suzuki GSF 650S Bandit (ex Kawa ER5)

Ono sto mi mozemo je da minimiziramo rizik svojim nacinom voznje i ponasanjem u saobracaju. Strah je generalno losa stvar i treba je eliminisati, ali treba biti svestan opasnosti voznje motocikla, ne da bi vozili u strahu nego da bi ocekivali neocekivano i bili budni u takvim situacijama. U svakom slucaju svako od nas sedanjem na motocikl pristaje na taj rizik, ali ne znaci da treba da ga jos dodatno povecava svojom voznom. Za takve egzibicije postoje sportske staze, put i ulica nisu mesta za iste.

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

  • Zainteresovan, 823 postova
  • Lokacija: Beograd
  • Motocikl: CBF1000FA

Kako vi to sebi objasnjavate i kako se nosite sa ovim mislima / problemom?

 

Kada sam posle 20 i kusur godina resio da se ponovo "aktiviram" i moju sadasnju suprugu pokusavao da pridobijem ka suvozaca, dobio sam brutalan, vec ovde pominjan odgovor: Zar hoces da deca ostanu bez oba roditelja? Od tada je problem resen: Ja ne insistiram, ona nema nameru da se vozi, motoru je prisla, ne na manje od metra razdaljine, bukvalno 2 puta!!! I to je to.

Kaznjen sam brutalnom racionalnoscu i osudjen da se vozim sam 1zvizduk.gif. Moram priznati da i nije tako lose 1lol.gif. A i deca ne mogu - pu pu, da ne ureknem - da ostanu sirocici.

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

  • Svrati ponekad, 323 postova
  • Lokacija: bgd
  • Motocikl: ktm duke 690

Iz ove perspektive nikad ne bih vozio motor ako bih imao decu koja zavise od mene, eventualno vikendom na stazi. Al to sam samo ja, svako ima svoj izbor.

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

  • Drug član, 2849 postova
  • Lokacija: Novi Sad
  • Motocikl: strom 650

Pre 30 godina kad sam počinjao svoj život na dva točka granice su bile asfalt.To se dešavalo na daleko lošijim i manjim motorima nego što vozim zadnje vreme.Sada kada su obaveze vođenja nekog do početka njegovog samostalnog života za vratom ,granice su tamo negde daleko i o njima ne razmišljam.

Kada vozim sa ženom imam taj problem da nam deca ne ostanu siročići ali.

U mojim zdravorazumskim razmišljanjima nije problem da ja odem i deca ostanu siročići.Mnogo mi je veći problem da ja nekim slučajem koji je daleko izvesniji ostanem invalid o kome ta deca treba da vode računa do kraja života.

Da zbog mog zadovoljstva upropastim život svojoj deci ta pomisao me užasava.

Možda sam malo neadekvatno sročio sve ovo ali oni koji imaju decu mislim da će me razumeti,a oni koji ih nemaju razumeće me za + godina.

  • Podržavam 6

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

  • Drug član, 1665 postova
  • Lokacija: Cacak
  • Motocikl: XF650 Zrakoprc :)

uh, ovo je jedna od onih tema koja te dobro osamari i natera da se zapitas da li je to sto radis pametno

 

i zaista je neodgovorno i sebicno, prvo prema sebi koji si na dar dobio svoj zivot i svoje zdravlje, a zatim i prema svima ostalima kojima je jako stalo do tebe i trebas i kao sam ti i kao funkcionalni oslonac u zivotu

 

motor je pasija kojoj nije lako odoleti

u stvari, nije joj lako odoleti, moze, ali svi kazemo zasto bi kad je vec toliko lepo, moze dosta da se doprinese ne povecanju bezbednosti, vec smanjenju rizika, ali motor je vozilo koje te zaista vuce u glupost i treba biti jak karakter i reci sebi gde je granica u zadatoj situaciji

 

vozim u sustini agresivno, ali generalno ne brzo i sumanuto i cesto sebi granicu postavljam jako nisko

i vrlo rado kazem "dojka sam, ne smem"

nisam vise nepromisljeni klinar koji je bez kacige, svetala i jedne kocnice peglao po gradu pun gas, vec imam 32 godine, iza sebe zavrsen fakultet, fin posao, dobre roditelje koji su zadovoljni u kakve su ljude izveli mene i brata, ispred sebe mozda brak i porodicu sa devojkom koja me voli kao boga.....

 

ne stavlja mi se to na kocku tek tako

istina, i dalje sam agresivan i brz vozac, osetno brzi od ostatka saobracaja, sto samo po sebi nije dobro (teorija gorepomenutog kauca), ali mnogo truda ulazem da sto vise varijabli ubacim u procenu situacije gde kako i koliko smem da stisnem/zavrnem gas i zato ne secem nepregledne krivine, ne preticem na slepo, ne peglam pun gas kroz raskrsnice, vise gledam trotoare i bocne prilaze nego sam put i trudim se da na svaki moguci nacin predupredim i bezazlena isklizavanja motorom ili lakse havarije na autu, jer mi ne treba ni trosak popravke toga, kamoli nepromisljenog stavljanje glave u torbu zarad trenutka ultimativnog uzitka voznje na samoj ivici fizickih mogucnosti vozila

  • Podržavam 6

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

  • Svrati ponekad, 214 postova
  • Lokacija: Beograd
  • Motocikl: Honda XL1000VA

Vidim da mnogo ljudi ima iste strahove kao i ja, mene takođe najviše plaši da ne ostanem invalid i nekome na grbači. Još više sam počeo da razmišljam o tome kada sam saznao da ću postati otac. Od tada svaka vest o nekoj nesreći u kojoj je učestvovao neki motociklista me smrzne i neko vreme mi je mrsko da sednem na motor. Konkretno vezano za temu moja žena se provozala samnom dok sam vozio skuter, posle vožnje je rekla da neće nikad više da sedne na motor, u međuvremenu sam promenio motor a ona zatrudnela. Od trenutka kad je sela na Trandžu tako (jedan krug oko zgrade) počela je borba i ubeđivanje da nije pametno da se vozi samnom. Naravno morao sam da joj ispunim želju i provozam je nekoliko puta bar po kraju. Sve u svemu promenilo mi se gledanje na sve ovo, volim da vozim motor i to je jedina stvar koja me izdvaja i rehabilituje od svakodnevnice, posla, stresa ali sa druge strane uvek mi je u glavi briga i strah šta ako...? Imam dilemu da li sam sebičan prema drugima ako na neki način rizikujem i bavim se onim što nije baš najbezbedniji hobi. Nema tu nekog rešenja ili prelomiš i kažeš vozim, bolje da moja porodica i žena ima srećnog oca i muža ili okačiš dva točka o klin i posvetiš se nečem drugom.......i za dvadeset godina kažeš jbt. kako sam mogao da putujem na motoru i gledam svet iz neke druge perspektive, eh da mogu da se vratim u dvadesete i tridesete!

  • Podržavam 4

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

  • ODUSTO OD DIJETE, 2583 postova
  • Lokacija: ZEMUN
  • Motocikl: GSX650F & NMAX155

kao omladinac sam se izduvao i navozao i izludirao pa me to sad u ovim godinama prošlo.Doduše dođe mi da odvrnem gas ali brzo spustim loptu i primirim se.Sa suprugom vozim opušteno ali ne penzionerski i bez preteranih glupiranja .Kad sam sam dam sebi malo oduška ali tamo gde mi uslovi to dozvoljavaju.Prestao sam sa rizičnim i vratolomnim provlačenjima iz mladosti.

E sad ovo drugo, ja i ne razmišljam o tome da može da mi se desi nešto,ne volim da prizivam zlo a i mislim kad bi mi to bilo u glavi vozio bih u grču i strahu i tek tada bih imao veće šanse da napravim nešto i izlomim se.Nikad nisam o tome i razmišljao jer da jesam ne bih seo više nikad na motor takav sam i šta da radim.I na kraju ljudi padnu niz stepenice i polome vrat a da nisu nikad seli i na bicikl a kamoli na motor.Ako mi je sudbina takva šta da radim a i oni što mi kažu izazivaš sudbinu vozeći motor pa izazivam i prelazeći ulicu van pešačkog i sa još 100 drugih stvari.Ja razmišljam ako treba nešto da se desi nek se desi.Decu sam obezbedio pa sam sa te strane miran.

 

 

A žena ,ma za nju se ne sekiram lako će se ona snaći i bez mene :lol:

  • Podržavam 3

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

  • Hit the Road, 1415 postova
  • Lokacija: vinca, beograd
  • Motocikl: BMW R1200GSA

Ajoj...zahebana tema skroz...

 

Ja imam problem druge prirode. Na motoru vecinu vremena nisam sam. Ali, sva ova ovakva razmisljanja nekako padaju u vodu onog momenta kada sednem na motor. Nekako, sve zaboravim. Uzdam se dosta u svoje iskustvo, znanje, borim se da mi margina bezbednosti bude dovoljno velika. Ta ista margina je bar jos 10-15 % veca ukoliko imam suvozaca (uvek je to clan moje porodice).

Imam srecu da, s obzirom na moj temperament, uspevam da se iskontrolisem. Obozavam da vozim motor, to jako dugo radim, a trudicu se da sve stvari koje volim, radim sto duze u zivotu. Imam neke svoje principe koje postujem. Dosta ucim i dan danas, slusam druge i nekako memorisem stvari koje mislim da su pametne.

Vec punih 20 godina mi u usima zvoni recenica koju mi je otac rekao kada sam kuci dovezao svoj prvi motor. Nije mi branio niti me sputavao od voznje motora, i on sam je ljubitelj i poznavalac takvog hobija. Govorio je : "Potrudi se da sto pre shvatis da sedas na djavola i drzis ga za rogove!!!"

  • Podržavam 4

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

  • Hit the Road, 1415 postova
  • Lokacija: vinca, beograd
  • Motocikl: BMW R1200GSA

 

Jos malo da se nadovezem...

 

Mislim da je u celoj prici najbitnija zrelost, odgovornost. Ima ona narodna "Ko sebe cuva, i Bog ga cuva!" Iz mog iskustva, shvatio sam da se najvece greske prave ukoliko nismo zreli da priznamo sebi da je neko bolji vozac, ukoliko nismo spremni da vozimo svoju voznju, vec uporno pokusavamo da nekoga "ispratimo". Treba znati izbeci onoga ko je zeljan dokazivanja i samodokazivanja.

U sirokom luku izbegavam "vozace za publiku", one koji mi voze u tocku i pokusavaju da se trkaju, obavezno ih propustim tako sto jos vise usporim, i ucinim ih srecnim i zadovoljnim jer su uspeli "da me pokidaju i da stignu prvi!"Uostalom, vozim oba roditelja svoje dece, ili pak svoju decu, i ponosan sam sto sam nekada pi..a!!!

  • Podržavam 9

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

  • Svrati ponekad, 214 postova
  • Lokacija: Beograd
  • Motocikl: Honda XL1000VA

Uh Mimi sad si mi podigao moral skroz!!! U trenutku dok sam čitao rečenicu u kojoj si citirao svog oca sam slušao Morriconea "For A Few Dollars More" :vlajko: Šalu na stranu daleko od toga da nešo divljam, vozim razumno koliko je to moguće u zemlji Srbiji s obzirom na količinu bolesnika sa kojima smo okruženi. Isuviše volim da vozim motor da bih to tek tako prestao, znam da je opasno ali ja moram da "jašem đavola" to je jače od mene!:BJB-Transalp:

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

  • Zainteresovan, 709 postova
  • Lokacija: Banovo Brdo - Beograd
  • Motocikl: BMW 1200RT

U jednoj emisiji Gospodin Nenad Canak je, dok je opisivao svoj udes rekao: " Motor je djavola stvar. Motor ne prasta greske, Ali, onaj ko nije seo na motor, taj ne zna da zivi"....

 

Opet, u jednoj sceni iz filma " Kad porastem bicu kengur ", jedan kaze....." jebote, pun grad ludaka".......Svaki vozac automobila je potencijalni ubica. Vozi gvozdjuriju tesku 800, 900 kg. Ako se ne zaustavi na vreme, gotovi smo. Morate shvatiti da su ljudi danas optereceni svakakvim problemima, neki su ostali bez posla, neki su bolesni, neke zena vara {ili obrnuto}, neki imaju problema sa decom, neke zene se sminkaju dok voze, telefoniraju....i jednostavno nas ne vide.

 

Kada vozite auto, ulazite u raskrsnicu na zeleno koliko toliko bezbedni, sa motorom ne....kada vozite auto razmisljate sta ce ovaj ispred vas da uradi, ali sa motorom morate razmisljati sta ce onaj peti ludak ispred vas u koloni da uradi....I zato, cuvajte se gde god bili....

 

I jos nesto....izvinite sto vas davim....ali, kada sam sam na motoru ja mogu da se mangupiram, vozim 200,....ali kada je neko iza mene, na to nemam pravo, nemam pravo da se igram sa tudjim zivotom....

  • Podržavam 2

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

  • Drug član, 1015 postova
  • Lokacija: Novi Beograd-blok 63, Herceg Novi-Baosici
  • Motocikl: Honda CBR 900 RR

Nisam vozio motor od rodjenja moje cerke pa do njene 16e i ponekad u brzini se zapitam da li bi bilo pametno jos pauzirati?

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

  • Cool tip, 2146 postova
  • Lokacija: Beograd
  • Motocikl: MT 09 Tracer

Jos veca dilema...da li dati deci da polazu A kategoriju...da li staviti dete na motocikl,mislim moja imaju 15 i 17...Moja supruga obozava motocikle,i neeema sanse da negde idem bez nje.Deca tek.Pa sta sad normalan covek da radi.Vozim stalozeno,oprezno,stvarno vodim racuna o svemu.Ali opet,ova klincadija nedozrela,zrela za svoje godine,ali nezrela za zivot,sednu pa jurcaju,pa eto ubiju ovog,ubiju onog,sto kolima sto motorima,pa onda idu mobilni,pa alkohol,pa neznanje,pa bahatost,pa nervoza,pa depresija,pa ludilo,pa nepaznja,pa kretenizam.pa zurba...I sad covek stane malo pa razmisli...nisam pametan,nikako.A svi krenemo na voznju sa mislju-ma ne moze to meni da se desi...Treba razmisljati o ovim stvarima.Evo meni kolege sa foruma vec prebacuju da sam pi..a,sto u tekstu pominjem da cu da prodam motor...o tome pricam,oni misle da su neki heroji sto voze motocikle...a bio sam da identifikujem brata,znaju ga mnogi bajkeri-Djole ubica iz Zeleznika,koji je stradao na Smederevskom putu...Pa svasta covek prozivi.Mislim da ne treba deliti savete,vec svako da razmislja kako o sebi,tako i o drugima,pa sedi brale pa vozi ako hoces.Ja jos uvek hocu,ali znam da svojom voznjom ne dovodim druge u opasnost.A dokle cu videcu.Ovom prilikom pozdravljam svu moju bracu i sestre bajkere,i zelim pre svega da svi budu zivi i zdravi.

  • Podržavam 6

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

Pridruži nam se!

Možeš sada da napišeš svoj odgovor, a kasnije da se registruješ. Ako imaš nalog, uloguj se i napiši svoj odgovor.

Gost
Odgovori na ovu temu...

×   Pasted as rich text.   Paste as plain text instead

  Only 75 emoji are allowed.

×   Your link has been automatically embedded.   Display as a link instead

×   Your previous content has been restored.   Clear editor

×   You cannot paste images directly. Upload or insert images from URL.



  • Aktivni korisnici   0 članova

    • Nema ulogovanih članova koji gledaju ovu stranu.


×
×
  • Create New...

Važno obaveštenje

Nastavkom korišćenja ovog sajta prihvatate Pravila korišćenja