Jump to content

Moto Zajednica

Once upon a time...

Recommended Posts

  • Svrati ponekad, 130 postova
  • Lokacija: Trogir - Dalmacija

Viva Las Vegas

 

 

Kliknite pa idemo: http://www.youtube.com/watch?v=uPuKoqu6kMk

 

 

Carstvo neona. Disneyland za odrasle. Samo dodji, dodji, mujs, mujs, mujs. Jedes i pijes koliko mozes za 10 dolara, spavas u najboljem hotelu za 40 dolara. Mujs, mujs, mujs. Samo udji, zlato, udji. Kad udjes, nema vani. Osim znaka "EXIT" i dnevne svjetlosti, nema sta nema unutra. To je opis Las Vegasa, najkrace moguce.

 

 

Ne kockam, pa me ne moze ostavit bez para al me zato ostavlja ravnodusnim. Najiskrenije. Hrpa kića usred pustinje Mojave. Dobro za doc, vidit i otic.

 

100_4198.jpg

 

 

PB040412.jpg

 

 

PB040420.jpg

 

 

PB040414.jpg

 

 

PB040419.jpg

 

 

PB050131.jpg

 

 

PB050143.jpg

 

 

PB040413.jpg

 

 

 

 

 

 

 

 

Tek sam ovdje, moram priznat, dobio potvrdu onog sto vec dugo znam. Pregazilo me vrijeme kad je informatizacija u pitanju. Pazite ovo, u Kaliforniji, majci interneta, ne mozete na internet. Ne vjerujete? Stvar je jednostavna. Ne mozete na internet ako nemate alat. Kompjuter ili telefon koji podrzava tu globalnu mrezu. Mi nemamo ni jedno ni drugo. Preostaje nam naci nekakav internet kafe ili nesto slicno. Nema toga ovdje. Wi-fi je svugdje oko vas al vam treba alat. Kad sam u nekom lokalu pitao za internet ovaj odgovori protupitanjem. "Imate li mobitel?", pita. "Imam", kazem, i izvadim mobitel. Ovaj se jedva suzdrzava od smijeha. "Muzejski primjerak, tesko cete s tim na internet, sir."

 

 

Interesantno je bilo u Las Vegasu. Vidim ja u nasem motelu par kompjutera sa strane. Ajde super, eto da se javim doma i pogledam mail. Dodjem na recepciju, primi me lik u kasnim cetrdesetim. Fura se na Elvisa. Tona gela u kosi. Kazem da bi na internet. "Nema problema, dajte mi broj sobe i 2 dolara pa imate free internet dok god ste nas gost." Prva liga, to je Amerika, takve vas volim. Dam ja Elvisu dva dolara, a on meni vadi nekakvu karticu s kodom. "Ne treba mi kartica vec mi ukljucite jedan od ovih kompjutera sa strane." "No, no, soory sir, na ovim kompjuterima se posebno placa internet." Ajde dobro, bolje i to nego nista: "Koliko vam dodje sat?" "5 dolara - 12 minuta, sir". Vjerovatno je covjek mislio 12 sati al upitat cu ponovo. "5 dolara - 12 minuta, sir", ponovi Elvis. Jebala vas Silicijska dolina, da vas jebala.

 

 

Odustao sam od interneta i sad mi Elvis treba vratiti 2 dolara. Trazi putovnicu. Ajde, valjda zna covjek sta radi. Uzme putovnicu, izvadi 2 dolara iz kase te ode do printera. Kopira, skenira, faksira, sve se pusi iz printera. Donese Elvis dva papira na potpis. Potpisem. Eto njega s jednim manjim papiricem. Potpisem i to. "Znate trebalo bi jos ispuniti ova dva formulara pa ste slobodni.", kaze zalizani. "Znas sta prijatelju moj, evo ja tebi ova dva dolara za gel i pomade, a ti mi pozdravi sefove na jednom od vasih sastanaka." Jebala vas korporativna strategija. Da vas jebala.

 

 

PB050145.jpg

 

 

PB040410.jpg

 

 

PB050139.jpg

 

 

PB050132.jpg

 

 

PB050140.jpg

 

 

 

Obisli smo grad i promatrali lica na izlasku iz kasina. Razmisljali o odlasku na koncert ili predstavu. To je ujedno i najbolji dio Vegasa. Svaku vecer stotine predstava. Najbolje kostaju. Bas kostaju. To nam je par dana puta. Odustajemo. Sad mi je zao.

 

 

Corona, corona, corona itd....Spavanje. Budjenje. Dorucak. Jaja i slanina. Pravac Hoover Dam.

 

 

Hoover Dam. Ovdje su opaki kad je sigurnost u pitanju.

 

PB050147.jpg

 

 

100_4201.jpg

 

 

PB050146.jpg

 

 

 

 

Usli smo u Arizonu. Negdje amo na putu kroz pustinju Mojave. Jako lijepo i zanimljivo mjesto. Gustali smo ovde vozit.

 

100_4208.jpg

 

 

100_4209.jpg

 

 

100_4206.jpg

 

 

100_4210.jpg

 

 

100_4207.jpg

 

 

100_4204.jpg

 

 

100_4205.jpg

 

 

100_4202.jpg

 

 

PB050428.jpg

 

 

PB050426.jpg

 

 

 

 

 

 

Isli smo za Grand Canyon. Krivi Grand Canyon. Ustvari, pravi Grand Canyon al kriva strana. Mi smo dosli na ovu blizu Las Vegasu ali tu ne pustaju vozila unutra. Moras u bus ili helikopter pa onda na nekakav stakleni fancy "skywalk". Kakav brate "skywalk". Ja ocu motorom na liticu. Celom nazad. Pet sati jahanja do druge strane kanjona.

 

Vidim u gps-u nekakav mali put koji bi nam ustedio bar uru. Makadam. Na samom skretanju stoji ogromna ploca, nekoliko metara velika, na kojoj je detaljno objasnjeno kako je to Navajo rezervat i njihova sveta zemlja te je strogo zabranjeno ulaziti prije nego se ishodi dozvola. Pogledali smo se. "Ako zaustave, pricas Hrvatski", kaze Ivan. Ok. Nije me bilo briga ako nas zaustave al mi je bilo neugodno ako je to stvarno nekakva sveta zemlja s grobljima i slicnim. Kasnije sam saznao da je ta sveta zemlja vise ubiranje prihoda nego istina. Sto i nesto milja vrhunskog sirokog makadama koji se penje i spusta planinama uz kanjon. Vozili smo taj dio otvorenih usta. Daleko jedan od drugog jer se prasilo ko u paklu.

 

Samo za moje endurase. To je onaj makadam koji na vrhu ima sloj pijeska. Ne pijeska, sljunka. Mi u Dalmaciji to zovemo žalo. Moras vozit dosta brzo da bi isplivao al onda je ko na jastucima. Milina. Jedino sto nemos stat. Treba ti kilometar. Nazalost, imam samo jednu sliku kad smo na brzinu promijenili pile. Slika je za nista, pa mi vjerujte na rijec. Milina. Samo smo vozili i vozili. Enduro. Nema bolje.

 

PB050429.jpg

 

 

Izasli smo u mali gradic na ruti 66 u kojem je muzej i centar rezervata. Ivan je pitao jednog iz muzeja smije li se tom cestom. Kaze ovaj, ni slucajno bez dozvole. A vani motori bijeli ko snijeg.

 

PB050150.jpg

 

 

 

Na ruti smo 66. Iako turisticki isfurana cesta, moram priznat da je zanimljiva. Dosta toga je ostalo iz dana Jamesa Deana i drugova.

 

PB050442.jpg

 

PB060158.jpg

 

 

I tako...

 

PB060153.jpg

 

PB050431.jpg

 

PB060155.jpg

 

PB050432.jpg

 

PB050433.jpg

 

 

 

...dosli smo do malog mjesta Wiliams. Mislim da se tako zove. Meni najdrazi dio putovanja koji nije vezan uz voznju. Smjestili se u motelu. Simpatican gradic. Setajuci praznim ulicama culi smo country u nekom lokalu. Saloon. Onako malo van ruke. Odmah se vidi da nije mjesto za turiste. Lokalni djir. Na tabli pise: Every Friday - Karaoke Bob. Petak je. Ispred 5-6 pick up vozila. Radnih, vidi se. Sa slamom i zemljom po podu prtljaznika. To je nase mjesto. Udjemo unutra, sve na trenutak stane. Mozda mi se samo ucinilo kad su nas odmjerili. Na jednom kraju par kauboja, na drugom nekoliko tetoviranih zena igra biljar. Sank pun ljudi. I Karaoke Bob. Crna kosulja, crne hlace, crni sesir, velika kopca na remenu. Bijela kosa i brada. Sedamdeset mu je godina. Minimun. Al barata onim karaoke aparatima ko dj morales gramofonom.

 

Sve ko na filmu. Osim napetosti. Ovdje su je razbili za sekund. Odakle ste? Di cete? Sta ima? Kako ste? Popijte nesto. Jako mi je drago da smo ovdje dosli. Cijelu vecer smo slusali price ljudi koji jos uvijek zive kaubojski zivot. Dobar dio njih tako i izgleda. Ovi sto su pjevali, izuzev jednog mrsavog, rasturali su. Nismo mogli vjerovat kako ljudi pjevaju. Mogu se ubit ovi po talent emisijama. Dvojica do mene pricaju o konjima i rodeu. Pola uhvatim, pola ne. Tesko ih je razumjet dok pricaju brzo, zvacuci duvan. Onaj izrazito jaki americki naglasak. Proveli smo cijelu vecer tu. Bas sam gusta slusat i gledat okolo. Nema ovog po gradovima.

 

Jedino sto mi je kvarilo ugodjaj onaj je veliki znak nad vratima. "Zabranjem ulaz obojenima." Jebiga. I to je Amerika.

 

 

slijedi nastavak...Veliki Kanjon...

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

  • Svrati ponekad, 371 postova
  • Lokacija: Beograd
  • Motocikl: BMW GS, Versys 1000, GSA, ZX-6R, Aprilija Caponord,Africa Twin, Super Tenera XTZ 750

Vegas, bio video i mogo bi opet.

Svi poroci sveta na jednom mestu spojeni sa glamurom.

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

  • Svrati ponekad, 130 postova
  • Lokacija: Trogir - Dalmacija

Grand Canyon

 

 

Dorucak na ulici. Ono sto mi je bitno nisu muzeji ni gradjevine. Vec ulica. Da, ulica. Zapravo, sve ono na ulicama. Ulicama kojima morate stalno i iznova setati, a za to vam treba vremena. Kojeg opet nemate. Zajebano, a? Kako upoznati zemlju prolazeci je u trku. Nikako. Zato probajmo polako, koliko se moze. Jednu po jednu. Uvijek imam istu zelju dok gledam ulicu kako pulsira sjedeci u lokalnoj birtiji nepoznate zemlje. Znate koju? Biti nevidljiv. Mogao bi tada sjediti satima, upijajuci zivot cudnovate sredine. Uciti razlicitost ne privlaceci paznju. Ponavljati je svakim putovanjem. Pokusati poloziti razlicitost, najvecu svjetsku nauku. Kolokvij zivota.

 

 

Jutro je. Pravac Veliki Kanjon.

 

PB060166.jpg

 

100_4211.jpg

 

 

 

 

Napokon smo usli u kanjon kako treba. Motorima. Posto se ni ovdje ne smije voziti van oznacenih cesta morali smo se snalaziti na nas "balkan way".

 

PB060174.jpg

 

 

 

 

I onda izbijete ovdje...

 

PB060451.jpg

 

100_4217.jpg

 

 

 

Mislim da za ovo tekst ne treba....

 

 

 

PB060171.jpg

 

PB060170.jpg

 

PB060169.jpg

 

PB060167.jpg

 

PB060168.jpg

 

100_4227.jpg

 

100_4228.jpg

 

100_4226.jpg

 

100_4224.jpg

 

100_4225.jpg

 

100_4222.jpg

 

100_4223.jpg

 

100_4218.jpg

 

100_4220.jpg

 

 

 

Grand Canyon je jaci od mog zubara. Jedino mi on moze drzati usta duze otvorena. Ovo mjesto je stvarno nesto. Sama velicina, dubina kanjona, boje. Cudo prirode.

 

http://hr.wikipedia.org/wiki/Nacionalni_park_Grand_Canyon

 

 

 

 

 

PB060173.jpg

 

PB060172.jpg

 

PB060452.jpg

 

PB060453.jpg

 

PB060454.jpg

 

PB060455.jpg

 

 

 

 

 

Nasli mi na rubu kanjona jedno lijepo mjesto za marendu. Pogledajte.

 

100_4240.jpg

 

100_4230.jpg

 

100_4238.jpg

 

100_4237.jpg

 

100_4241.jpg

 

PB060461.jpg

 

PB060459.jpg

 

 

 

 

 

Jos smo malo bauljali rubom kanjona van nacionalnog parka. Ovaj dio pripada Indijancima. Navajo.

 

 

PB060175.jpg

 

PB060178.jpg

 

PB060462.jpg

 

PB060177.jpg

 

 

 

Ispred nekakve suvenirnice na otvorenom sjedio je stari Indijanac. Navajo. Malo smo cavrljali. Na kraju mi kaze:

"Nemam vise snage. Zivim samo za djecu i unuke. Da nije njih, otisao bi. U vjecna lovista. Tamo negdje u mir."

 

To me jako podsjetilo na pjesmu koja mi svaki put napravi grop u grlu. Veliki grop. Nerijetko i suzu. Pjesmom koju je napisao covjek koji sebe naziva "pjesnikom opce prakse". Arsen Dedić.

Najbolju verziju, onu "Klapa Maslina feat Arsen", ne mogu nac na internetu. Nasao sam samo ovu losu snimku i "losiju" verziju bez Arsena. Sve ono sta valja i tako nije na internetu.

 

http://www.youtube.com/watch?v=nKCHkYz0g3g

 

 

 

Nakon kanjona nastavili smo rutom 66 prema granici Kalifornije.

 

PB070179.jpg

 

PB070182.jpg

 

PB070183.jpg

 

 

 

Rucak i pauza u mjestu Oatman. Rudarski gradic.

 

PB070193.jpg

 

PB070197.jpg

 

PB070205.jpg

 

PB070195.jpg

 

PB070192.jpg

 

PB070206.jpg

 

 

 

Glumili smo kauboje. Pucali u Wayatta Earpa.

 

PB070203.jpg

 

PB070198.jpg

 

PB070201.jpg

 

PB070204.jpg

 

 

 

 

Rucali ovdje...zanimljiv lokal...pogledajte. Bas me zanima situacija kod prodaje objekta. Jel ide s inventarom ili bez?

 

PB070207.jpg

 

PB070208.jpg

 

PB070209.jpg

 

PB070210.jpg

 

PB070211.jpg

 

PB070212.jpg

 

PB070213.jpg

 

PB070214.jpg

 

 

 

 

Inace, ovako dise Arizona...

 

PB070217.jpg

 

PB070218.jpg

 

PB070219.jpg

 

 

 

 

Jos malo Oatmana...

 

PB070481.jpg

 

PB070484.jpg

 

PB070482.jpg

 

 

 

 

 

Tovari...

 

PB070488.jpg

 

PB070486.jpg

 

 

 

 

Prekrasna cesta na putu dalje...

 

 

PB070188.jpg

 

PB070187.jpg

 

 

 

 

Malo smo se zazeljeli terena. Enduro. Nema bolje.

 

100_4248.jpg

 

100_4245.jpg

 

100_4246.jpg

 

100_4247.jpg

 

 

 

 

 

Spavali smo u nekom mjestu na granici Arizone i Kalifornije. Ne znam kako se zove. Zaboravih.

 

PB070184.jpg

 

 

slijedi nastavak...Arizona, off road paradise...

  • Podržavam 12

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

  • Svrati ponekad, 130 postova
  • Lokacija: Trogir - Dalmacija

Arizona, off road paradise...

 

Volim rijec "polako". Ka i svaki Dalmatinac. Nekad, ne tako davno u mojoj mladosti, "polako" bi znacilo mjesec ili pak godinu. Sada je "polako" desetak minuta, pola sta najvise. Ovdje, u Americi, "easy" se mjeri u sekundama. Nazalost.

 

Tako je danas i u turizmu. U par sati se preleti destinacija. Jos koji minut za kupnju suvenira. I stavljanje slika na fejs. Proklet bio. Ne turist. Fejs. Nemam nista protiv napretka, cak naprotiv, al u nekim stvarima ide naopako. Opako naopako. No, to je za neku drugu pricu. Skrenuo sam. Mislim s teme. Jednostavno ne zelim da mi djete mladost provede pred ekranom. Neizbjezno? Nema veze, idem u laganu borbu s vjetrenjacama. Svjesno, za razliku od onog spanjolskog junaka.

 

PB080235.jpg

 

 

Probudili smo se, ne znajuci tocno kamo dalje. Odlucili smo pratiti Kolorado i biti jos neko vrijeme u Arizoni. Nije nam mrska. Onako lagano divlja. Vozili smo neko vrijeme cestom dok Ivan nije vidio interesantan put. Na karti ga nema. Na gps-u prazno. Idemo pogledat. Ovo je opet za moje endurase. Vozili smo dugo isusenim rijecnim koritima. Pa malo puta. Pa opet korito. Kamenja, pijesak, uzbrdice, nizbrdice. Sve. Bas kako treba. Idealno za pretovarene motore bez osiguranja.

 

 

Evo kako to izgleda...

 

 

 

Ili ovako...

 

 

 

PB070226.jpg

 

 

PB070222.jpg

 

 

PB070498.jpg

 

 

PB070224.jpg

 

 

PB070499.jpg

 

 

PB070470.jpg

 

 

 

Nakon duge i prilicno naporne voznje naletjeli smo na nesto cudno.

 

 

Evo pogledajte:

 

 

 

 

PB070220.jpg

 

 

PB070223.jpg

 

 

PB070492.jpg

 

 

PB070495.jpg

 

 

 

Nije nam bilo svejedno. Jednostavno nema nekakvog legalnog razloga zbog kojeg bi ova ekipa bila tu. Ovdje nitko nije prosao godinama. Put je unisten. Pogotovo onaj tip iz razbijenog vozila koji je prekriven tetovazama zatvorskog tipa. Ili zenska koja nonsarlantno pusi u autu. Nisu bas zracili povjerenjem. Pitali smo jel sve ok i trebaju li pomoc. "Hvala, ne treba." Jos ovaj u bijelom kaze kako nas put ne vodi nikuda. Nismo se puno mislili. Celom nazad, hvatamo onaj put kojeg smo vidjeli desetak minuta prije.

 

 

Bilo je malo plivanja. Srecom bez posljedica.

 

PB070490.jpg

 

 

Prilicno naporno...

 

PB070500.jpg

 

 

PB070494.jpg

 

 

Izasli smo na cestu dobrih nekoliko sati nakon sto smo nasli put. Nastavili smo cestom dalje na jug. Jednostavno nismo mogli vjerovat, miljama s jedne i druge strane ceste mali brijegovi koji sezu u nedogled. Malo kamena, vise pijeska. Tvrdog. Mekanog. Svi sa tragovima motora. Pa zavoji medju brijegovima. Uzbrdice, nizbrdice. I tako stotinama milja. Ovo je raj za off road. Raj. Ivan je ponovio stotinu puta: "I cant look this any more." Izasli smo provozat ove tenkove na jednoj od tisucu takvih pozicija.

 

 

Evo...

 

 

 

Jos malo...

 

 

 

 

PB070228.jpg

 

 

Pazi ovo na 0:45, iz ovog vas samo iskustvo moze ostavit na motoru.

 

 

 

Malo smo se zaigrali pa usli u jos dublji pijesak. Nije bilo lako ove motore izvuc van.

 

 

PB070501.jpg

 

 

PB070503.jpg

 

 

PB070504.jpg

 

 

PB070505.jpg

 

 

Kazu decki s kojima smo pricali kako je ovako stotinama milja uokolo. Ogromno je podrucje pa nema guzve. Al je izrazito opasno jer se ljudi osjecaju sigurno, blizu ceste. I onda zalutaju ili se prevare pa krenu s malo vode. Ovde treba napravit tocno ono sto vecina njih i radi. Kamper, motori unutra i ovamo na godisnji. Raj, ljudi, raj.

 

Umorni smo usli u Kaliforniju, stali u motel izvan Palm Deserta i zaspali. Ujutro smo samo kratko bauljali mjestom. Palm Desert je "fancy place". Usred pustinje, s vilama, lijepim kucama i skupim automobilima. Nista posebno al je netko poznat vjerovatno probio led. Slika nemamo al imamo par filmica:

 

 

 

 

 

Jucerasnji teren sredio je Ivanovu cizmu. Treba nam ljepilo. Wall Mart. Najveci lanac ducana na svijetu. Njih ima svugdje, a svi veliki. Kako sam se samo zazelio malog ducana. Onog kvartovskog. Jedna mortadela, parizer, dvije vrste jogurta, duvan, banane, piva i novine. I zdenka sir. Ja ove njihove ducane ne mogu smislit. Onaj najmanji je ko nasa robna kuca. Gledam one police s vitaminima, ljekovima i antidepresivima. To se mjeri u desecima metara. Pa toliko nemaju sve nase apoteke zajedno. Nije ni cudo.

 

Onda odes kupit jogurt. Ne vidis kraj polici s jogurtima. Al ti oces onaj najobicniji. Bez iceg. Nema. Jednostavno nema. Imas od onog sa svjezim krokodilovim suzama do onog s mljevenim zupcanikom pete brzine. Al obicnog, onog najobicnijeg, nema. Al su im zato jabuke zakon. Socne, slatke. Nevidjeno. Kupili smo ljepilo. Dvokomponentno, nije Ivanova cizma zajebancija. Kao sto vidite:

 

PB070229.jpg

 

 

PB070230.jpg

 

 

 

Nastavilo smo dalje lijepom cestom dublje u Kaliforniju.

 

PB080233.jpg

 

 

PB080231.jpg

 

 

 

Danasnji dan je odmor. Ukljucit cemo nasu zensku stranu. Zasto zensku? Evo zasto:

 

PB080241.jpg

 

 

Chaparral - najveci ducan motora i opreme na svijetu. Da, na svijetu. Tako bar oni kazu otkako se zatvorio jedan veci Japanu. Zanimljivo mjesto, a?

 

 

PB080259.jpg

 

 

PB080247.jpg

 

 

PB080254.jpg

 

 

PB080249.jpg

 

 

PB080244.jpg

 

 

PB080243.jpg

 

 

PB080255.jpg

 

 

PB080240.jpg

 

 

PB080239.jpg

 

 

Slike nisu najsjajnije al cete dobit dojam o cemu se ovdje radi. Zanimljivo je kako ovo funkcionira. Unutra ima bar pedeset zaposlenih, a niti dvadeset musterija u vrijeme dok smo bili tamo. Sto je cudno iako ih je jako pogodila kriza. Mislim, cijelu Ameriku. Evo kako oni funkcioniraju. Naime, dva brata vlasnici ducana prije dosta godina poceli su s malim ducanom moto opreme. Kako su dobro procjenili trziste prvi su u ono doba poceli internet prodaju moto opreme i djelova. Kako je to buknulo, skladiste je raslo do te mjere da im je najednostavnije bilo napraviti veliki objekat pa umjesto jos jednog skladista imati i showroom. Tako je uz sve vecu prodaju nastao i najveci ducan na svijetu.

Cijene motora necu postat. Sram me je.

 

PB080258.jpg

 

 

PB080253.jpg

 

 

PB080252.jpg

 

 

PB080250.jpg

 

 

 

Poslije Chaparrala otisli smo kod Malcolm Smitha. Ogroman ducan kakvog nema u nasim krajevima. Poslije Chaparrala izgleda ko ducancic. Malcolm Smith je enduro legenda. Danas vjerovatno ima 70 godina i jos ponesto odvozi.

 

http://en.wikipedia.org/wiki/Malcolm_Smith_(motorcyclist)

 

Tu sam se malo ponovio. Dobio sam nemoralnu ponudu za kacigu.

 

 

Sve Malcolmove pile...

 

 

PB080260.jpg

 

 

PB080261.jpg

 

 

PB080262.jpg

 

 

PB080263.jpg

 

 

PB080266.jpg

 

 

Nije bilo lako vozit u ovom. Kamen je isto tvrd, onda i sad.

PB080264.jpg

 

 

 

Ko iz ducana...

 

PB080268.jpg

 

 

Malcolm i Ivan su kolege s iste utrke. Samo drugo vrijeme.

 

PB080269.jpg

 

 

Plan je obici Los Angeles u sto sirem luku jer nas grad ne zanima. To je lakse zamisliti nego ostvariti. Ceste oko LA su ogromne i sezu stotinu milja uokoklo. Ide sve to prilicno tecno al svejedno vozite satima na 5-6 traka s milionima auta oko sebe. Umorni smo dosli na obalu u San Pedro. Kod nekog Indijca u motel. Zanimljivo mjesto s mirisom curyja u zraku.

 

 

slijedi nastavak...Pacific Highway 1, more than just a road...

  • Podržavam 5

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

  • Svrati ponekad, 169 postova
  • Lokacija: UE
  • Motocikl: BMW f650 furuna, R1200gs LC

Bratac, nemam dovoljno jake reči kojima bih pohvalio ovaj putopis, doživljaj i prezentaciju , samo ,svaka čast i željno isčekujem nastavak, ak imaa,pozz

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

  • prisutan, 983 postova
  • Lokacija: Banja Luka
  • Motocikl: keeway cruiser 250,KLE 500,BMW K75, ZEPHYR 750,CBF 1000 BENELLI TRK 702

Evo ih!! Jos jedan Marokanac,ili ti par! Naiđeš na putopis i ne možeš ustati od ekrana dva sata!! E svaka vam dala... Slike kao za razglednicu,komentari odlični!!! :care:

  • Podržavam 1

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

Pridruži nam se!

Možeš sada da napišeš svoj odgovor, a kasnije da se registruješ. Ako imaš nalog, uloguj se i napiši svoj odgovor.

Gost
Odgovori na ovu temu...

×   Pasted as rich text.   Paste as plain text instead

  Only 75 emoji are allowed.

×   Your link has been automatically embedded.   Display as a link instead

×   Your previous content has been restored.   Clear editor

×   You cannot paste images directly. Upload or insert images from URL.



  • Aktivni korisnici   0 članova

    • Nema ulogovanih članova koji gledaju ovu stranu.


×
×
  • Create New...

Važno obaveštenje

Nastavkom korišćenja ovog sajta prihvatate Pravila korišćenja