Malo po Balkanu i još po kojoj državi, 2019

[draki 2536 Napisano April 10, 2022]

Tamo gdje sam stao u 2018. godini nastavio sam u narednoj godini druženja sa V Stromom. Početak sezone bio je praćen lošim vremenskim prilikama ali to me nije spriječilo da se vozim drumovima Srbije, Republike Srpske (Bosne i Hercegovine) i Hrvatske. Ređala su se kraća putovanja, ali za ono glavno godišnje putovanje još uvek nisam bio spreman.  Do poslednjeg momenta nisam znao kada ću dobiti godišnji odmor te nisam bio u situaciji bilo šta da planiram. Petnaestak dana prije godišnjeg dobio sam zeleno svijetlo za dodatnih 10 dana te sam odmah krenuo da pravim plan kuda bih se vozio.

Bila mi je želja da obiđem nekoliko moto događaja na kojima do sada nisam bio, ali isto tako sam htio da se „spustim“ do Crne Gore da provedem dva tri dana sa roditeljima koji su u tom periodu planirali da budu u Tivtu.

 

Prikaz maršrute vožnje "Malo po Balkanu i još po kojoj državi, 2019"

 

Za razliku od prošlogodišnjeg putovanja ovog puta sam detaljno provjerio motor pred polazak, uradio mali servis i spakovao samo neophodne stvari. U petak, 5. jula u poslepodnevnim časovima, sa benzinske pumpe „Eko“ započeo sam vožnju pod nazivom „Malo po Balkanu i još po kojoj državi, 2019“.

 

Polazak na putovanje, jul 2019. 

 

Tokom prvog dana vožnje bilo je planirano da dođem u Apatin na moto susret kod MK „Panter“. Autoputem do Vrbasa, pa onda vojvođanskom ravnicom do Sombora i moto kampa u Apatinu. Na ulazu u kamp dočekali su me članovi sa širokim osmijehom i domaćom rakijom. Prijateljstvo sa ovim klubom traje još od 2013. godine te se kod njih stvarno osjećam jako prijatno i koristim svaku priliku da ih posjetim. Mladen, moj zemljak i član kluba, mi je ustupio svoju radnu sobu da prenoćim, a ja sam se odužio tako što sam radio za šankom.  Nisam htio da konzumiram alkohol u većim količinama jer me je ujutro čekao put dug 320 kilometara.

 

Autor sa Mladenom iz MK "Panter" Apatin, jul 2019. 

 

Detalj sa moto susreta u Apatinu, jul 2019. 

 

[draki 2536 Napisano April 10, 2022]

Već oko 6 i 30 napustio sam Apatin i krenuo ka Pilišmarotu (mađ. Pillismarót) na druženje sa vozačima Suzuki V Strom motora koji su organizovali članovi mađarskog  „V Strom“ kluba. Odlučio sam da ne izlazim na autoput nego da lokalnim putevima preko gradova Baja, Dunafoldvar (mađ. Dunaföldvár), Dunaujvaroš (mađ. Dunaújváros) i Erd (mađ. Érd) dođem do izletišta na obali Dunava. Iako vožnja ravničarskim putevima zna biti dosadna, pejzaži na koje sam nailazio i koje sam fotografisao činili su ovaj dio puta zanimljivim. Uz samo jednu pauzu za sipanje goriva stigao sam na skup za koji sam saznao preko fejsbuka (eng. Facebook). Vođen prošlogodišnjim iskustvom iz Bugarske očekivao sam nešto slično kao što je bilo u Pamporovu međutim vrlo brzo sam shvatio da je ovo druženje samo za članove njihovog kluba. Iskreno, u momentu sam razmišljao da se okrenem i odem ali poziv na zajedničku vožnju bio je dovoljan razlog da ipak ostanem. Jedini član ovog udruženja koji je mogao da komunicira sa mnom (jedini je govorio engleski jezik) bio je predsednik Zoltan. Pomogao mi je da raspremim kofere i da sa njim na čelu povedem kolonu koju su činili tridesetak Stromova, što malih, što velikih. Vožnja je trajala nekih dva sata, a većim dijelom smo se vozili kroz Slovačku te sam i ovu članicu Evropske unije upisao na listu država kroz koju sam prošao na ovogodišnjem putovanju. Pred sam kraj vožnje bilo je potrebno skelom preći Dunav. Srećom Dunav je bio miran tih dana, te smo bez problema stigli u već pomenuti kamp.

 

Ulazak u Mađarsku, jul 2019.

Polja suncokreta u Mađarskoj, jul 2019.

Susret vozača Suzuku V Strom motocikla u Mađarskoj, jul 2019.

Na skeli preko Dunava, prirodna granica između Slovačke i Mađarske, jul 2019.

 

Zanimljiv detalj na skeli, jul 2019. 

Autor sa domaćinom Zoltanom, jul 2019. 

Pilišmarot, jul 2019. 

 

Moram priznati Zoltan se prilično potrudio da se ja, kao jedini učesnik koji nije Mađar, osjećam prijatno te je ostalim kolegama prevodio ono što smo nas dvojica na engleskom jeziku pričali. Druženje je prekinula strašna oluja pa smo svi otišli na spavanje. Nažalost, ja se nisam naspavao što zbog neudobnog kreveta što zbog grmljavine koja je pratila oluju kroz cijelu noć. Takođe, jedan od motorista sa kojim sam dijelio sobu je toliko glasno hrkao da je u momentima nadjačavao grmljavinu.

 

 

[draki 2536 Napisano April 11, 2022]

Posle loše prespavane noći i ne baš tako dobrog doručka pozdravio sam se Zoltanom i krenuo ka Bijeljini (Republika Srpska, BiH). Prva stanica bio je, za sve Srbe, dobro poznat grad Sent Andreja (mađ. Szentendre). Još od 16. vijeka ovaj grad je usko vezan za srpski narod. Najveća seoba Srba u ovaj grad na desnoj obali Dunava desila 1690. godine kada se tu doselilo preko 8000 Srba zajedno sa patrijarhom Arsenijem Crnojevićem (Čarnojević). Danas u Sent Andreji živi tek nešto više od 100 Srba, ali o njihovom dugom životu na ovim prostorima svjedoči veliki broj crkvi i spomen obilježja. Moja posjeta znamenitostima počela je od crkve Svetog Arhangela Mihajla poznatije kao Požarevačka crkva (ime je dobila po gradu Požarevcu iz kojeg se veliki broj stanovnika preselio bježeći od Turskog zuluma). Prema predanju ova crkva je napravljena 1759. godine, a osveštana je tek četiri godine kasnije.

 

 

 

Ulazak u Sent Andreju, jul 2019.

 

Detalj iz Sent Andreja, jul 2019. 

Šetnju gradom nastavio sam preko glavnog trga po imenu Fo. U centru trga nalazi se srpski Esnafski krst koje podignut od strane Sentandrejskog društva nakon epidemije kuge, 1763. godine. U blizini trga Fo nalazi se i Blagoveštanska crkva koja iako pripada Srpskoj pravoslavnoj crkvi nema isti polozaj kao ostale crkve, a takođe nema ni portu. Čitajuću tekstove o ovoj crkvi našao sam da je poznata i po imenu „Grčka crkva“ zbog toga što su u nju išli većinom trgovci koje su lokalni stanovici nazivali „Grci“.

 

Autor na Trgu Fo, jul 2019. 

 

Autor u Sent Andreji, jul 2019.

Detalj iz Sent Andreja, jul 2019. 

Autor u Sent Andreji, jul 2019. 

 

U jednom trenutku zastao sam jer sam čuo da iz pravca šetališta dolaze zvuci srpske muzike. Pomislio sam da neko od naših zemljaka u automobilu pušta muziku, ali sam se brzo razuvjerio. Muzika je dolazila iz lokala po imenu Korner (mađ. Corner Szerb Étterem). Nije mi dugo trebalo da shvatim da je to srpska kafana te sam odmah odlučio da ću baš tu ručati. Ljubazni konobar mi je rekao da će kuhinja početi sa radom tek za jedan sat, te mi je predložio da prebacim motor na parking ispred kafane i nastavim sa obilaskom grada, što sam i učinio. Slobodno vrijeme do ručka iskoristio sam da odem u Sabornu crkvu posvećenu velikom pravoslavnom prazniku Uspeniju presvete Bogorodice.  Centralni hram eparhije Budimske izgrađen je oko 1690. godine, međutim zbog požara iz 1895. godine bilo je potrebno potpuno ga obnoviti. Koliko je bio jak požar govore podaci da su se zvona na ovoj crkvi istopila, ali je vjerujući narod uz pomoć lokalnog stanovištva i uprave grada ponovo uspio da obnovi crkvu i postavi nova zvona koja su ponovo zazvonila već nakon par mjeseci. Imao sam i priliku da sa manjim brojem ljudi prisustvujem liturgiji. Važno je napomenuti da se u porti crkve nalazi i Muzej pravoslavnih relikvija u kojem se nalaze eksponati od velikoj značaja za sav pravoslavni narod. Nažalost u trenutku mog boravka u Sent Andreji ovaj muzej nije radio.

 

 

U bašti srpske kafane, jul 2019. 

Autor u porticrkve Uspenja presvete Bogorodice, jul 2019. 

Autor u Sent Andreju, jul 2019. 

U povratku prema srpskoj kafani svratio sam u suvenirnicu u kojoj mi je lokalni prodavac objasnio i koristeći kombinaciju srpskog, engleskog i mađarskog jezika, da se nalazim na Trgu cara Lazara te da je taj trg centralno mjesto svih dešavanja i manifestacija koje organizuje srpsko stanovništvo. Kasnije sam saznao da se u blizini trga nalazi i spomenik caru Lazaru na čijem vrhu je krst koji je označavao grob srpskog velikana (predanje kaže da se tu nalazio i drveni manastir koji je prekrivao grob, ali je nažalost  manastir izogorio neposredno nakon prebacivanja posmrtnih ostataka u Srbiju).

 

Vrijeme je odmicalo, a mene je čekao dug put ka porodičnom domu te sam odmah nakon ručka nastavio putovanje.

[draki 2536 Napisano April 11, 2022]

Nakon dvadesetak kilometara ušao sam u Budimpeštu. Na svu sreću nije bilo gužve te sam brzo prošao kroz mađarsku prestonicu, a bez pauze stigao sam i na mađarsko-hrvatsku granicu. Samo što sam kročio na teritoriju opštine Beli Manastir na nebu su se pojavili tamni oblaci praćeni grmljavinom. Istog trenutka sam se zaustavio kako bih obukao kišno odijelo i taman dok sam navlačio rukavice kiša je počela da pada. Sve do Osijeka pratila me je podnošljiva kiša i bio sam ubijeđen da ću izbjeći oluju koju mi je Google nagovještavao na mobilnom telefonu.  Iz samo meni poznatih ili nepoznatih razloga umjesto iz Osijeka da nastavim ka Vinkovcima skrenuo sam na put koji vodi ka Đakovu. Nikakvih problema ne bi bilo da oluja nije pojačavala svoj intenzitet. Iz Đakova sam otišao u Vinkovce i uključio se na put koji vodi ka Županji i dalje ka graničnom prelazu Orašje (Bosna i Hercegovina). Baš na tom putu suočio sam se sa najvećim talasom oluje. Vjetar je toliko duvao da me je doslovno gurao sa puta. Bitka sa olujom okončana je mojom kapitulacijom. Spas od enormne količine kišnih kapi potražio sam ispod krošnje jednog velikog drveta. Narednih nekoliko minuta proveo sam u razmišljanju šta ako grom udari baš u to drvo. Na svu sreću to se nije dogodilo. U trenutku kada sam odlučio da ponovo uzjašem čeličnog konja, bez obzira što je kiša i dalje padala, iz obližnjeg dvorišta izašao je stariji čovjek i ponudio mi da uđem kod njega i sačekam povoljnjiji trenutak za nastavak puta. Međutim, poziv sam ipak odbio i sa velikom dozom optimizma krenuo dalje ka već pomenutom graničnom prelazu. Nažalost, posle par kilometara ponovo sam bio prinuđen da potražim sklonište. Ovog puta benzinska pumpa INA bila je moja „sigurna kuća“. U društvu radnika sa pumpe i uz dobro ohlađeno Ožujsko pivo čekao sam da se poboljšaju uslovi za vožnju. Tek nakon 45 minuta čekanja ponovo sam se našao na drumu. Moram da priznam da su me službenici GP i carinske službe Hrvatske i Bosne i Hercegovine sa čuđenjem posmatrali dok sam prolazio pasošku kontrolu. Nije im bilo jasno kako neko može da vozi bilo koje prevozno sredstvo po onakvom nevermenu.

Ulazak u Budimpeštu, jul 2019. 

Olujno nevrijeme, jul2019.

O jačini olujnog nevremena najbolje svjedoče srušena krovna konstrukcija na graničnom prelazu, savijeni bilbordi i velika količina slomljenog drveća kraj puta. Na izlasku iz Brčkog kiša je konačno prestala, a ja sam zahvaljujući dobroj opremi kući stigao suv.

 

Posljedice nevrijemena, Orašje, jul 2019. 

 

 

[draki 2536 Napisano April 11, 2022]

Prvobitni plan je bio da u danima koji su određeni za odmor u Bijeljini, napravim makar jednu vožnju po drumovima Bosne i Hercegovine ali to nije bilo moguće ostvariti. Iako je bio mjesec jul temperatura nije prelazila 15 stepeni po Celzijusu, a da stvar bude još gora kiša je sva četiri dana padala od jutra do mraka, uz povremene pauze. I tako, umjesto da se vozam ja sam slobodno vrijeme provodio uz roštilj i šank. Složićemo se, nije ni to tako loše. Mada, priznajem odmor od svega mi je više nego dobro došao. Konačno sam se naspavao, odmorio od posla i sjedenja za računarom. Posao mi je takav da svaki dan osam sati, a nekada i više, provedem uz računar. Takođe, slobodno vrijeme sam iskoristio da napravim plan za nastavak ture.

 

 

[draki 2536 Napisano April 11, 2022]

U junu mjesecu bio sam gost na rođendanskom moto susretu u organizaciji MC Lowlanders iz Sombora i tamo sam upoznao veliki broj članova moto kluba „Last Great Riders“ iz Slovenije, tačnije mjesta po imenu Domžale. Posle par piva uslijedio je poziv da dođem kod njih na moto susret koji sam objeručke prihvatio i ne razmišljajući o tom kog datuma se održava isti. Na moje veliko zadovoljstvo godišnji odmor se podudarao sa moto susretom te sam Domžale i Ljubljanu označio kao prioritetne destinacije na mom putu.

Posle četiri dana stagniranja došlo je vrijeme za nastavak vožnje. U jutarnjim satima napustio sam Bijeljinu i dobro poznatim Koridorom života stigao u Banja Luku. Kratak predah napravio sam u kafiću koji je u vlasništvu moto kluba „Istok“. Tu ispred kafića desio mi se jedan mali peh. Naime, dok sam se polukružno okretao motor mi je iskliznuo i bio sam primoran da ga prizemljim na desnu stranu. Loše sam procijenio nizbrdicu na kojoj sam se okretao, a kako sam „kratak ko Februar“ izgubio sam oslonac na stajnoj nozi. Na svu sreću V Strom i ja smo prošli bez povreda i ogrebotina.

 

 

Ispred klubskog kafića MK "Istok" Banja Luka, jul 2019.

Ulazak u Sloveniju, jul 2019. 

 

Autoputem Banja Luka – Gradiška pa dalje preko Zagreba stigao sam u Sloveniju. Kada sam kupovao vinjetu primjetio sam da svi motoristi koji dolaze iz suprotnog pravca nose kišne kombinezone te mi je odmah bilo jasno da ću ponovo imati druženje sa kišom. Tek kada sam stigao pred Brunaricu kiša je prestala.  Za one koji ne znaju, Brunarica je naziv za klupsku kuću moto kluba „Vaški boysi“ Domžale. Tu me je dočekao dugogodišnji prijatelj Primož koji je inače i predsednik ovog kluba. Primož i ja smo se upoznali 2009. godine u Etno selu „Stanišići“ u Bijeljini. Ja sam bio sa porodicom u šetnji kroz etno selo i primjetio sam nekoliko motora sa slovenačkim registracionim tablicama. Malo zatim ugledao sam grupu motorista sa meni do tada nepoznatim bojama među kojima je bio i Primož. Prišao sam im, poželio dobrodošlicu u Bijeljinu i razmijenio sa njima brojeve telefona. Od tada svaki put kada bi Primož boravio ili prolazio kroz Bijeljinu mi bismo se vidjeli i družili. Čak je i naredne godine sa još jednim kolegom došao na moto susret moto kluba „Duhovi“ Ljeljenča čiji sam bio član. U Brunarici mi je bio obezbjeđen smještaj, ali sa Primožem nisam mogao dugo da se družim jer su ga čekale obaveze oko odlaska na more (sutradan ujutro sa porodicom kretao je na odmor). Međutim, u dvorištu su se okupili članovi kluba te je stalno neko od motorista svraćao na piće i druženje. Jedan od tih motorista bio je i Mokl. Dok sam sa njim pričao o nekadašnjim moto susretima u Bijeljini, pojavio se motorista koji je odmah prišao meni i pitao me da li sam ja iz Bijeljine. Malo zbunjen i zatečen potvrdno sam odgovorio. Iskren osmjeh i jak stisak ruke bili su znaci da se rodilo novo prijateljstvo. Taj motorista je ustvari Robert, predsednik moto kluba „Mustang“. On je početkom devedesetih služio vojsku u kasarni u Bijeljini i očigledno moj rodni grad mu je ostao u veoma lijepom sjećanju. Nije imao puno vremena te smo dogovorili da ujutro zajedno odemo u turistički obilazak Ljubljane.

 

Mokl i autor, jul 2019. 

[draki 2536 Napisano April 16, 2022]

Čim sam se probudio javio sam se Robertu, a on se već nakon dvadesetak minuta stvorio ispred Brunarice. Sjeli smo u auto i uputili se ka centru. U međuvremenu, Robert je pozvao nekoliko svojih drugara kako bi nam obezbjedili nesmetan ulazak u tvrđavu, Ljubljanski grad. Ovaj zamak predstavlja veoma važnu znamenitost grada. Toliko im je važan da se nalazi u zvaničnom grbu Ljubljane. Prema pisanim dokazima ovaj zamak je izgrađen u 11. vijeku po nalogu plemića po imenu Rudolfa iz Tarcenota. U 15. vijeku izvršena je temeljna rekonstrukcija, a veliki broj objekata koji se nalaze unutar zamka datiraju iz 16. i 17. vijeka

 

„Danas se dvorac sastoji od sijledećih zgrada: desno od ulaza je Toranj strelaca, a pored njega je prodavnica baruta, dalje su tamnica i Erazmov toranj nazvani po zloglasnom vitezu-razbojniku Erazmu Lojgeru i gospodaru dvorca Predjama, nekadašnjeg zatvora za plemiće, i na kraju je informativni centar. Dvorište okružuju Hala i Palatijum, dve zgrade sa prostorijama namenjenim koncertima i svečanim prijemima. Pored nje su toranj Frideriks, kazamat, kapela Svetog Đorđa i panoramski toranj u kome se nalazi virtuelni muzej. U staroj prodavnici baruta je stalna izložba Slovenačka istorija, otvorena 2010. godine. Pored nje nalaze se Hribareva dvorana koja se u prošlosti koristila kao prodavnica oružja i petougaoni toranj. Lijevo od ulaza je jedina savremena zgrada, sagrađena 80-ih godina prošlog vijeka, u kojoj se nalaze dvije prostorije za svadbe, kafeterija i suvenirnica. Posjetioci dvorca mogu se spustiti u galeriju 'S', nekoliko soba i cisterne koje se nalaze ispod dvorišta. Ispod nivoa popločanog dijela nalazi se i gornja stanica uspinjače. Uspinjača je sagrađena 2006. godine, ali ideja o vezi između grada i dvorca seže unazad do kraja 19. vijeka, kada je Ivan Hribar bio gradonačelnik Ljubljane. Uspinjača se penje uz brdo duž zida koji je srednjovekovni grad povezivao sa dvorcem. Dužina staza između donje stanice u Krekovu i gornje stanice u Ljubljanskom dvorcu iznosi 117,69 metara. Razlika u visini je 69,70 metara. Kapacitet uspinjače je 500 ljudi na sat u jednom smeru. Dvorcu se može vozilima pristupiti putem, pješke stazama kroz šumu koja ga okružuje ili žičarom. Dvorac je atraktivno turističko mjesto i domaćin je velikog broja kulturnih događaja, vjenčanja, koncerata, pozorišnih predstava, izložbi, kongresa i protokolarnih prijema.“ (tekst preuzet sa sajta Wikipedia)

 

 

 

Autor ispred Tvrđave, jul 2019.

 

Autor na tornju, jul 2019.

Koristeći „Uspinjaču“ spustili smo se do centra Ljubljane i odmah uputili ka restoranima na obali Ljubljanice kako bi ručali domaće specijalitete. Malo je reći da su tog dana vremenski uslovi bili idealni te je bilo jako teško naći slobodno mjesto u baštama restorana. Uz tradiconalna slovenačka jela Robert i ja smo razmjenjivali mišljenja o raznim temama a najviše o motorima i putovanjima. Kada su se Somborci javili da su stigli pred Brunaricu uputili smo se ka njima kako bi svi zajedno otišli na moto susret kod MK LGR. Domaćini su se potrudili da organizacija susreta motorista bude na visokom nivou. Dobro raspoloženje pratili su i ritmovi Somborskog benda Trilogy. Kada se sve to sabere nije ni čudo što je krajnji ishod ovog druženja bio doček ranih jutarnih sati.

 

 

Autor na Trgu tri mosta u Ljubljani, jul 2019. 

Robert i autor, jul 2019.

Autor u Ljubljani, jul 2019.

Autor sa članovima MC Lowlanders Sombor i MK LGR Domžale, jul 2019.

Atmosfera sa moto skupa, jul 2019. 

 

[draki 2536 Napisano April 16, 2022]

Iako sam svega nekoliko sati spavao, probudio sam odmoran i spreman za nastavak putovanja. U društvu Darka, Peđe i Stipana obavio sam doručak i nakon toga krenuo ka Hrvatskom primorju tj. mjestu po imenu Kaštel Gomilica.

 

Doručak ispred Brunarice, Darko, Stipan i autor, jul 2019.

 

Domžale, jul 2019.

Prvobitno sam planirao da idem lokalnim drumovima do granice sa Hrvatskom ali sam u poslednjem trenutku dobio informaciju da su ogromne gužve na tim putevima. Odluka je pala da se ide do Karlovca, a zatim da se uključim na dionicu puta koji vodi preko Like do Šibenika. Moram da priznam da me je oduševio auto put kroz Liku ali vjetar koji je konstantno duvao nije mi dozvolio da u potpunosti uživam u predijelima kroz koje sam prolazio.

 

 

 

Odmor na auto putu, jul 2019.

 

Ko Šibenika sam se isključio sa autoputa i Jadranskom magistralom nastavio ka Kaštelu gdje me je čekao ranije dogovoren smještaj kod Tončija (o Tončiju sam ranije pisao u putopisu „U motor naspi čorbe pa u Trst po farmerke“).

 

Kada sam stigao u Kaštel pozvao sam Tončija kako bi mi dao adresu ali se on nije javljao. Malo me je panika hvatala te sam odmah krenuo da tražim alternativu. Preko prijatelja Salera iz Šapca dobio sam broj od čuvenog motoriste i putopisca Željana Rakele i odmah stupio u kontakt sa njim. On mi je ponudio smještaj u klubskoj kući ali kako on nije bio u Splitu morao sam da sačekam da neko iz BMW Dalmacija kluba dođe i otvori prostorije. U momentu dogovaranja sa Rakelom, javio mi se Tonči i rekao da me soba čeka i izvinio se što se nije javljao na telefon jer je otišao na put u Sremsku Mitrovicu. Posle tuširanja otišao sam na obližnju plažu da uz Ožujsko pivo posmatram zalazak Sunca.

 

 

 

 

Jadransko more, Šibenička regija, jul 2019.

Kaštel Gomilica, jul 2019. 

Kaštel Gomilica, jul 2019. 

[draki 2536 Napisano April 16, 2022]

Novih 300 kilometara bilo je potrebno napraviti kako bih stigao do Tivta. Krenuo sam prilično rano te na taj način izbjegao gužvu na magistrali. Jedine pauze koje sam pravio bile su na graničnim prelazima. Pored graničnog prelaza između Hrvatske i Crne Gore bilo je potrebno proći granične prelaze sa Bosnom i Hercegovinom. Na svu sreću bez zadržavanja sam prošao na sva tri prelaza i već oko podne bio u Tivtu gdje su me dočekali roditelji, sestra, strina i rođak. Sa njima sam proveo naredna tri dana kako je i bilo planirano.

 

 

Porodica Karišik, jul 2019. 

 

[draki 2536 Napisano April 16, 2022]

Ja sam osoba koju ne drži mjesto. Duže od dva dana na jednom mjestu teško da mogu da izdržim. Pogotovo ako sam na putovanju gdje mi je motor osnovno prevozno sredstvo. Trećeg dana boravka u Crnoj Gori odlučio sam da se provozam do Albanije i planinskog prevoja SH20 o kome sam dosta čitao. Kolege sa BJB foruma pomogle su mi da dobro napravim plan puta, a neki su se ponudli i da me ugoste.

 

Prvu pauzu napravio sam već u Baru kako bih posjetio Hram Svetog Jovana Vladimira. Za Srpsku Pravoslavnu Crkvu i Mitropoliju Crnogorsko primorsku ovaj hram je od izuzetnog značaja. Njegova gradanja trajala je od 2006. godine pa sve do 2016. kada je konačno završen i osveštan. U ovom hramu nalaze se 11 zvona koji su postavljena u dva priga (jedan je posvećen Svetom caru Konstantinu i carici Jeleni, a drugi Svetim Ćirilu i Metodiju). U porti se nalazi i replika Njegoševe kapele koja je srušena za vrijeme vladavine komunista.

 

 

 

Na graničnom prelazu između Crne Gore i Albanije dočekala me je kilometarska gužva. Ipak, zbog velikog broja dvotočkaša na ovom prelazu postoji poseban „šalter“ na kome dokumenta mogu predati isključivo biciklisti i motoristi. Kamo sreće da na svim graničnim prelazima postoji takva praksa. Kratka posjeta Skadru i laganim tempom do mjesta Rapše (alb. Rapshë) posle kojeg kreću, do tada samo na fotografijama viđeni, serpentini SH20. Savršene krvine, čist vazduh, netaknuta priroda čine ovaj kraj atraktivnim za sve avanturiste. Na samom vrhu ovog prevoja zastao sam da napravim fotografije ali i da odmorim u tišini kakva se rijetko gdje sreće.

 

 

 

 

 

 

 

Povratak u Tivat išao je preko graničnog prelaza Vermoš (alb. Vermosh - Guci) pa kroz Plav, Andrijevicu, kanjon Morače, Podgoricu i Budvu. Srećan i zadovoljan što sam ostvario još jedan cilj vratio sam se u apartman, a posle sam zajedno sa porodicom otišao u restoran kako bi proslavili moj rođendan.

 

 

 

[draki 2536 Napisano April 16, 2022]

Istim putem od Tivta do Skadra krenuo sam i narednog jutra. Tirana je bila moja naredna destinacija, a tamo me je čekao još jedan dugogodišnji prijatelj Nadir koga sam upoznao prije desetak godina na jednom od moto susreta u Srbiji. Nadir je rodom iz Ulcinja i član je moto kluba „Pirates“. Kada sam pravio plan puta javio mi se i dogovorili smo se da ću svratiti na piće. Nisam ni slutio da je Nadir spremio turističku turu po glavnom gradu Albanije.

 

Tura je počela od pijace gdje smo u jednom od lokala ručali ćevape koji ponajviše podsjećaju na one koje jedemo u Novom Pazaru.

 

 

 

Punih stomaka krenuli smo ka centralnom trgu koji nosi naziv po srednjevijekovnom albanskom plemiću Đurađu Kastriot Skenderbegu (alb. Gjergj Kastrioti Skenderbeu). Centralna figura trga je spomenik Skenderbegu, a u pozadini se mogu vidjeti Ethembegova džamija, kula sa satom (alb. Kulla e Sahatit) kao i katolička crkva posvećena Svetom apostolu Pavlu. Sa druge strane trga nalaze se Nacionalni istorijski muzej (alb. Muzeu Historik Kombëtar) i Narodno pozorište, opera i balet Albanije (alb. Teatri Kombëtar i Operas dhe Baletit - TKOB).

 

 

 

 

Šetnja po gradu nastavljena je ka Nacionalnom stadionu, zgradi predsedništva, Politehničkog fakulteta i zgradi Vlade Albanije.

 

 

 

 

 

 

U povratku paznju mi je privukla ruinirana građevina u obliku piramide. Nadir mi je objasnio da je to zgrada nekadašnjeg muzeja posvećenom preminulom albanskom diktatoru Enver Hodži. Ovu građevinu pogrdno nazivanju mumija, a nakon pada režima postojala je ideja da se „mumija“ sruši i na tom mjestu izgradi zgrada Parlamenta. Iako veliki broj stanovnika Tirane smatra da je ova zgrada simbol mračne prošlosti Albanije objekat je ostao ali izložen je uništavanju i propadanju. Danas, ova zgrada služi kao Međunarodni kulturni centar.

 

 

 

Svoju prvu posjetu Tirani završio sam posjetom Sabornog hrama Vaskrsenja Hristovog. Davne 1967. godine porušen je tadašnji Saborni hram i sve do 2004. godine pravoslavci u Albaniji su čekali da se izgradi ovaj Hram. Visina zvonika je 46 metara dok je kupola u pola manja. Tu je i sjedište Svetog Sinoda Albanske Pravoslavne crkve.

 

 

[draki 2536 Napisano April 16, 2022]

Prepun utisaka napustio sam Tiranu i krenuo ka Orhidu. Vozeći se drumovina Albanije primjetio sam da je saobraćajna policija veoma rigorozna kada su u pitanju prekršaji koji naprave vozači automobila. U nekoliko navrata imao sam priliku da vidim kako prestupnike „nasilno“ zaustavljaju dok su blagonakloni prema motoristima. U jednom momentu saobraćajac mi je rukom signalizirao da smanjim brzinu ali nije tražio da se zaustavim. Od Elbasana pa do graničnog prelaza sa Sjevernom Makedonijom intenzitet saobraćaja se smanjio na minimum te na samom prelazu nije bilo zadržavanja. U momentu kada je sunce zalazilo stigao sam pred restoran “Gostilnica Neim”. Ovaj restoran je u vlasništvu nadaleko poznatog motoriste Kerimoski Neima, a veliki broj nalijepnica na staklu svjedoči da je veliki broj motorista, sa svih meridijana, bio ovdje. Kod Neima takođe postoji mogućnost iznajmljivanja soba. Umor me je polako stizao te sam posle večere odmah otišao u sobu. San mi je bio baš potreban.

 

 

 

Ujutro, za vrijeme doručka imao sam priliku da razgovaram sa Neimom i da mu prenesem pozdrave svih motorista koji su vidjeli moju objavu na drustvenoj mreži Fejsbuk. 

Veoma malo, ili bolje rečeno skoro ništa, od znamenitosti ovog grada sam obišao. Jednostavno previše je toga za vidjeti, a tako malo vremena. U razgovoru sa Neimom shvatio sam da je ipak bolje da dođem na produženi vikend i sve vrijeme koje budem imao na raspolaganju posvetim Ohridu. Sve što sam vidio bilo je šetalište sa autentičnim kućama, Ali Pašinu džamiju iz 15. vijeka, spomenike Svetom Naumu, Svetom Klimentu, Svetim Ćirilu i Metodiju te spomenik plivaču za Časni Krst. Malo ali dovoljno za prvi put.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Pred sam polazak iz Ohrida ka Prilepu, Neim me je zamolio da se upišem u knjigu gostiju, što sam sa zadovoljstvom i uradio.

 

 

 

 

[draki 2536 Napisano April 16, 2022]

Sledeći grad u Sjevernoj Makedoniji u kome sam pozvan da budem gost bio je Prilep. U ovom gradu živi i radi motorista po imenu Pece Dejanoski koga sam ja upoznao na moto susretu u Ćupriji, samo mjesec dana prije nego što sam krenuo na ovaj put. Na ulazu u grad Marka Kraljevića, Pece i Mende (takođe motorista koga sam upoznao u Ćupriji) su me sačekali i odmah „sproveli“ do restorana sa nacionalnom kuhinjom. Taman kada sam htio da ih zamolim da mi pokažu put do Markove tvrđave, obavijestili su me da je cijeli grad pretvoren u festivalsku postavku jer je u toku manifestacija pod imenom „Pivo fest“ i da ćemo naveče idemo svi zajedno na koncert.

 

Zvijezda večeri bila je folk pjevačica Svetlana Ražnatović. To nas nije spriječilo da popijemo enormnu količinu Dab, Skopskog i Krali Marko piva.

 

 

 

 

Obično posle dobre pijanke, mamurluk pokvari jutarnje sate. Na svu sreću i za to postoji lijek u vidu teleće čorbe. Pomalo umoran od svega i željan svog kreveta odlučujem da od Prilepa krenem direktno za Beograd. Ispostavilo se kao dobra odluka jer mi je ostao još jedan dan da se odmorim i spremim za povratak u kancelariju. Do kraja ovog putovanja prošao sam tek otvorenom dionicom auto puta kroz Grdeličku klisuru.

 

 

U smiraj dana stižem pred garažu sa pređenih 4107 kilometara napravljenih u 9 država.

 

 

[draki 2536 Napisano April 16, 2022]

Čovijek se uči dok je živ, tako i ja. Svjestan sam da je ovo putovanje moglo biti bolje organizovano ali kada bolje pogledam, možda je nekad dobro putovati i ovako. U svim gradovima ostavio sam dosta toga što nisam posjetio kako bi imao razlog više da im se vratim ponovo. Iskoristio bih priliku da se još jednom zahvalim svima koji su mi pravili društvo i bili domaćini na ovom putovanju. Iskreno se nadam da će proći sve nedaće koje su zahvatile svijet i da ćemo ponovo moći bez problema i ograničenja da putujemo i da se posjećujemo.

 

Živi bili i dugo se vozili.

 

Draki

Beograd, april 2022.  

[Blaza 9614 Napisano April 20, 2022]

Šta reći posle čitanja ovog putopisa...jedno veliko Bravo !!! 

Pored utisaka sa puta, stigao si i da daš neke vredne, istorijske informacije, za buduća putovanja kolega.

Veliki pozdrav !

[draki 2536 Napisano April 20, 2022]

pre 4 minuta, Blaza je napisao:

Šta reći posle čitanja ovog putopisa...jedno veliko Bravo !!! 

Pored utisaka sa puta, stigao si i da daš neke vredne, istorijske informacije, za buduća putovanja kolega.

Veliki pozdrav !

Hvala gosn. Blažo

 

U svojim putopisima trudim se da zainteresujem čitaoca da i sam krene na takvo putovanje

[Gastrorider 260 Napisano April 20, 2022]

Bravo, lijepo i interesantno, nastavi da putujes i pises 

[ficha007 300 Napisano April 21, 2022]

Svaka čast Draki. Samo tako nastavi.

[max80 2844 Napisano April 24, 2022]

Vala lepo si prosarao. Vrlo lepo i sadrzajno, a vala i junacki odvezeno . Poseban smek mi je dalo to balkansko gostoprimstvo, jer toga ima samo ovde u toj meri.

 

P.S. Ozbiljan greh si napravio sto si Ohrid prespavao. Pod hitno to da ispravis

 

[draki 2536 Napisano April 26, 2022]

On 24.4.2022. at 20:41, max80 je napisao:

Vala lepo si prosarao. Vrlo lepo i sadrzajno, a vala i junacki odvezeno . Poseban smek mi je dalo to balkansko gostoprimstvo, jer toga ima samo ovde u toj meri.

 

P.S. Ozbiljan greh si napravio sto si Ohrid prespavao. Pod hitno to da ispravis

 

Hvala na lijepim riječima

 

U pregovorima sam sa suprugom da zajedno odemo na produženi vikend sad u junu

[z ivan 193 Napisano April 27, 2022]

Odlicna tura, za svoju dusu...

Vidim da ti jr organizacija bila takva da se druzis sa ljudima koje si upoznao, a ne da obilazis sve znamenitosti, tako da ne treba da imas zal za boljom organizacijom... a i taman si video sta ima da znas gde zelis da se vratis.

[estel 649 Napisano Jun 9, 2022]

Ono sto mi je zapalo za oko je sto si posle velikog broja godina ostao u sjajnim odnosima sa domacinima koji su te lepo ugostili i svaka cast na tome! Takodje, bravo za turu, izvanredna kako ruta, tako i stivo!

 

Svaka cast jos jednom i nastavi tako! 

[draki 2536 Napisano Jun 10, 2022]

Kažu da je čovjek bogat onoliko koliko ima prijatelja. Ja se time vodim i stalno uvećavam to bogastvo. 

 

Sa mnogima se ne vidim ni po 5-6 godina ali ta jedna poruka za rođendan, Božic ili neki drugi praznik može da održi prijateljstvo bez ikakvih problema.

 

P.S. svoje bogastvo rado dijelim, s toga ukoliko vas put nanese u gradove mojih prijatelja slobodno se javite a ja ću drage volje da vas spojim sa njima