Jump to content

Moto Zajednica

Sve još miriše na nju...

Recommended Posts

  • Drug član, 3976 postova
  • Lokacija: CH-HR-BiH
  • Motocikl: 2002 K1200RS-1989 XTZ 750 Chesterfield- 1989 XTZ 750 FarawayBlue

Jako zanimljivo pišeš, moram priznati.

A tvoje opisivanje Bosne i ljudi koji tamo žive i njihove bosanske duše je više nego vjerodostojno.

Bosna i bosanska duša jedino tako može bit i ostat ono što je nakad bila, misto di se tri vjere i tri kulture bezrezervno dodiruju, miješaju i uzajamno poštuju.

Ko ne poštuje tuđe ne može voliti ni svoje.

Sve drugo nije Bosna.

Hvala ti na ovom prekrasnom doživljaju koji sa nama dijeliš.

  • Podržavam 5

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

  • Drug član, 1869 postova
  • Lokacija: Mostar-Nevesinje-Novi Sad - Minhen

Jako zanimljivo pišeš, moram priznati.

A tvoje opisivanje Bosne i ljudi koji tamo žive i njihove bosanske duše je više nego vjerodostojno.

Bosna i bosanska duša jedino tako može bit i ostat ono što je nakad bila, misto di se tri vjere i tri kulture bezrezervno dodiruju, miješaju i uzajamno poštuju.

Ko ne poštuje tuđe ne može voliti ni svoje.

Sve drugo nije Bosna.

Hvala ti na ovom prekrasnom doživljaju koji sa nama dijeliš.

Bravo !

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

  • Drug član, 2846 postova
  • Lokacija: Beograd, Tresnja
  • Motocikl: CBR 1000F - Bedevija

Sjajno!!!! Najzad je stigla zima za koju si i rekao da ćeš napisati putopis.

 

Aida je carica. Da je nema, trebalo bi je izmisliti. 

 

Aida, poljupci od mene i Ljilje!!!!

  • Podržavam 1

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

  • Drug član, 2883 postova
  • Lokacija: Beograd
  • Motocikl: Kliks

Bjelašnica,  Ponedeljak  04.07.2016.

 

 

 

 

0UtsHV1Y_o.jpg

 

 

 

 

Deblja  linija  na  karti  pokazuje  orijentaciju  moje  početne  i  krajnje  tačke,  BG  -  Zelenkovac. 

Uža  linija  ne  pokazuje.  Ona  priča  o  enduru. 

 

A  šta  je  Enduro?

 

To  je  kao  žedj.  Kada  je  utoliš,  ona  se  pojavi  opet.  Enduro  te  tera  da  istražuješ  predele  na  našoj  planeti,  da  se  popneš  što  više,  da  sidješ  što  niže  i  da  prodješ  kuda  ne  može  svako  u  potrazi  za  najlepšim  vidikom.    Kada  nadješ  neki  pogled  koji  te  ispuni,  ti  se  zadovoljiš  i  nastaviš  dalje.   I  onda  tražiš  sledeći,  pa  sledeći  i  tako  u  beskraj.  Od  traženja  možeš  samo  da  se  malo  umoriš,  ali  ćeš  opet  nastaviti  dalje  čim  umor  prodje.

 

 

 

Verovatno  umorni  od  spremanja  gajbe  prethodne  večeri,  ustajemo  malo  kasnije,  pa  kasnije  i  krećemo  da  istražujemo  Bjelašnicu.  Taj  pojam  “kasnije”  će  nas  pratiti  sve  naredne  dane  verovatno  uslovljen  krilaticom:  Po  jutru  se  dan  poznaje.

 

 

 

i6LIRtJt_o.jpg

 

 

 

 

Fotka  je  načinjena  u  14:07,  par  trenutaka  pred  polazak.  Kasno  skroz.  Za  to  kasno  sam  uvek  bio  jedini  krivac  ja.  Na  odmoru  sam  pa  mi  se  opustila  teralica  kao  kanap.   Čak  i  kada  bih  da  požurim,  mene  odmah  nešto  još  više  uspori  u  fazonu  -  čekaj,  polako,  guštaj,  stići ćeš. 

Jedino  oko  čega  sam  se  baš  uvek  trudio  da  budem  brži  je  pakovanje  stvari  na  Kliksa.  Medjutim,  prvi  put  mi  je  da  imam  nosače  bočnih  torbi/kofera.  Ranije  sam  torbe  samo  prebacivao  preko  sedista  i  one  su  se  oslanjale  na  bočne  plastike.  Sada  je  trebalo  da  ih  dobro  pritegnem  da  ne  beže,  kao  i  ostale  stvari  za  koje  nismo  imali  gde  da  upakujemo.  Odmah  na  prvom  pakovanju  sam  shvatio  da  elastični  zatezači  (pak tregeri)  nisu  dobro  rešenje  za  vožnju  van  asfalta.  Koliko  god  da  ih  zategneš,  oni  se  tokom  truckanja  malo  otpuste  i  cela  situacija  se  pokrivi,  i  sve  to  deluje  nesigurno  i  kao  neka  ciganska  čerga.  Najbolje  rešenje  su  trake  za  zatezanje.  Imala  je  Aida  dve,  ali  su  one  bile  dovoljne  za  jednu  torbu.  Dodelio  sam  svakoj  po  jednu  za  horizontalno  pritezanje  da  bar  imaju  podjednako  učvrščenje.  Ostalo  pritezanje  torbi  i  stvari  je  bilo  mučenje  sa  pak  tregerima. 

 

Umesto  da  u  Sarajevu  krene  nevreme,  upravo  su  počeli  da  se  probijaju  sunčevi  zraci.  Dobar  znak,  pa  da  krenemo  niz  tih  dvadesetak  stepenika  koji  počinju  odmah  ispred  Kliksovog  prednjeg  točka.  Jedini  način  da  se udje  i  izadje  iz  Aidinog  dvorišta.  Do  ski  centra  na  Bjelašnici  vodi  asfaltni  put  u  dužini  od  35  kilometara.  Iako  smo  napravili  čak  četiri  pauze,  ništa  nismo  fotkali  jer  je  to  asfalt – fuj,  a  i  oblaci  su  se  ponovo  navukli.  Posle  ski  centra  Gligin  trak  log  pokazuje  pravac  u  šumu  makadamskom  uzbrdicom.  Jupiiiiiii!   Za  manje  od  pet  minuta  uzbrdičarenja  izlazimo  iz  šume.  Prizor  koji  tada  vidimo  je  neverovatan.  Sa  leve  strane  je  jos  uvek  šuma  koja  se  udaljava  od  puta  i  ustupa  prostor  kosoj  livadi,  a  sa  desne  ogromno  brdo  koje  se  prostire  oko  500  metara  u   dužinu  a  prekriveno  je  prijatno  zelenom  bojom  trave.  Gledam  ga  i  osećam  prema  njemu  strahopoštovanje. Izdrao  bih  se  da  čujem  odjek.  Istovremeno  me  obliva  milina  i  strah  od  veličine.  Put  je  još  u  usponu  i  vodi  prema  prevoju.  Stajem.  Peta  pauza  u  38  kilometara,  ali  ovakvu  želim.  Nisam  ufotkao  to  brdo  kada  sam  ga  ugledao,  a  nisam  ni  kada  smo  stali.  Sigurno  fotografija  neće  reći  to  što  doživiš  na  licu  mesta.   I  bolje  je  da  nemam  tu  fotku.  Ali  imam  ovu  ispred  prevoja,  a  to  brdo  je  nad  nama  sa  desne  strane.

 

 

 

 

 F1j1iZuE_o.jpg

 

 

 

 

Poznavaoci  Bjelašnice  i  skijaši  tačno  znaju  gde  smo  mi  ovo  stali  i  znaju  da  upravo  tu  postoji  jedan  putić  koji  vodi  desno  kroz  šumu  oko  tog  brda,  i  znaju  da  na  vrh  tog  brda  izlazi  ski  lift.  Dok  sam  ja  slušao  tišinu,  Aida  je  dojavila  drugaricama  gde  smo  i  kako  smo,  pa  odlučismo  da  istražimo  gde  vodi  taj  putić. 

 

 

 

 

XCXJSG4Q_o.jpg

 

 

 

 

ypUIkMcP_o.jpg

 

 

 

 

Ujni6qdM_o.jpg

 

 

 

 

QwvypseV_o.jpg

 

 

 

 

 

Posle  oko  jednog  kilometra  nas  je  put  doveo  do  ovog  proplanka  odakle  je,  gledajući  sliku,  na  desnoj  strani  bilo  nešto  slično  putu  i  veoma  strmo,  što  bi  se  reklo  -  uz  nos,  u  dužini  od  oko  300  metara  ka  vrhu;  gde  i  završava  ski  lift.  Meni  je  to  više  ličilo  na  vododerinu  široku  jedan  metar  koja  cepa  brdo  i  koja  je  natrpana  krupnijim  tucanikom.   Malo  sam  se  kolebao  i  bilo  mi  je  krivo  što  se  kolebam,  ali  je  racio   jednostavno  rekao  -  NE.  Mitas  c02  na  zadnjem  točku  gazi  devetu  hiljadu  i  bukvalno  je  pri  kraju  po  sredini.  Brzo  sam  se okrenuo  i  dao  gas  da  se  ipak  ne  predomislim.  Imam  čedo  iza  mene  a  juče  sam  na  Trebeviću  dobio  znak.  Vraćamo  se  na  glavnu  džadu.

 

 

 

 

9mAmNd9p_o.jpg

 

 

 

 

qJ0TJ2eP_o.jpg

 

 

 

 

BMws1DmY_o.jpg

 

 

 

 

RPKOab6T_o.jpg

 

 

 

 

3cFlAPVc_o.jpg

 

 

 

 

 

 

Tokom  vožnje,  moje  oči  se  nezavisno  pokrecu  kao  da  sam  Kameleon.  Slike  se  memorišu  i  ostaše  da  me  cimaju   za  rukav.

 

 

  

7SpApLU4_o.jpg

 

 

 

 

 

 

Pogodite  koliko  je  prošlo  od  prethodne  pauze!

 

 

 

lnnCyVeA_o.jpg

 

 

 

...

  • Sviđa mi se 1
  • Podržavam 10

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

  • Drug član, 2883 postova
  • Lokacija: Beograd
  • Motocikl: Kliks

Hajd'  izdrži  da  se  ne  zaustaviš. 

 

 

 

 

B7PCSyPG_o.jpg

 

 

 

 

Zum 10x.  Na  licu  mesta  je  daleko  i  tek  kada  se  dobro  zagledaš  shvatiš  da  nije  kamenje  u  pitanju.

 

 

wtwZqOnF_o.jpg

 

 

 

 

U  oblacima  je  Treskavica.

 

 

U9q2M1wd_o.jpg

 

 

 

 

Nisu  oblaci  daleko  ni  od  nas,  ali  uopšte  ne  prete.

 

 

rLjD1oqu_o.jpg

 

 

 

 

 

Makadam  je  nezahtevan  i  može  pristojno  da  se  otvori  leptir  karburatora.  Jedino  treba  obratitii  pažnju  ako  uočite  da  je  nedavno  nasipan.  Tokom  proleća  kiše  naprave  dosta  vododerina  pa  vredni  putari  nasipaju  put  novim  tucanikom.  Gde  god  su  bile  vododerine,  ili  ulegnuća,  to  je  sada  ravno,  ali  rastresito.  Vi  vozite  opušteno,  ali  na  takvim  mestima  prednji  točak  malo  beži  (meni  pogotovo  jer  je  rasterecen  zbog  tereta  na  zadnjem  delu)  i  štreca  vas  da  se  ipak  ne  opuštate.  Realno,  kada  se  bas  opauči  po  gasu  i  kada  ste  sami,  to  se  i  ne  primećuje.  Ja  sam  uživao  u  lepoti  Bjelašnice  i  nisam  prešao  brzinu  od  40km/h,  a  i  pile  je  iza  mene. 

 

 

 

 

 

ut91MQS0_o.jpg

 

 

 

 

qaj5mPwo_o.jpg

 

 

 

 

5IvFmm4Z_o.jpg

 

 

 

 

j4DxK2R7_o.jpg

 

 

 

 

Na  gornjoj  slici  je  putokaz  i  on  nam  govori  da  se  mi  zapravo  nalazimo  na  putu  za  Umoljane.  Ali  jednom  endurašu  će  ta  informacija  biti  skoro  nebitna  u  odnosu  na  one  linije  iza  i  iznad  znaka.  Aj'  priznajte  da  su  lepe  i  samo  pomislite  koliko  je  to  stotina  M.N.V.  više!  Nije  u  sliku  sve  moglo  da  stane.  Ostajem  dužan  tim  linijama.

 

 

Nisam  više  uspeo  da  pratim  koja  je  pauza  po  redu.

 

 

8D9p8QSn_o.jpg

 

 

 

 

haX14SyO_o.jpg

 

 

 

 

SfbMgCJj_o.jpg

 

 

 

 

4uyq5RAj_o.jpg

 

 

 

 

3xZC7flb_o.jpg

 

 

 

 

cLKirZUd_o.jpg

 

 

...

  • Podržavam 7

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

  • Drug član, 2883 postova
  • Lokacija: Beograd
  • Motocikl: Kliks

Stvarno su dobro rekli stari kinezi, jebes zemlju koja bosne nema.

Ja priznajem bez razmisljanja da su linije lijepe... izmedju ostalog. :ooo:

 

 

Upravo  je  Aida  u  trecem  danu  zajedničkog  putovanja  citirala  stare  Kineze,  sa  čime  sam  i  ja  saglasan.  Ali  o  tom - potom.  :D

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

  • Drug član, 2883 postova
  • Lokacija: Beograd
  • Motocikl: Kliks

Malo  pre  ograde  na  donjoj  slici  je  jedan  trouglasti  skver  i  tu  se  put  račva.  Kada  se  ide  iz  pravca  Sarajeva,  levo  je  za  Umoljane,  a  desno  prema  Lukomiru  i  to  je  lepo  obeleženo  putokazom.  Mi  ćemo  desno  za  Lukomir. 

 

 

 

 

3nYzfAFx_o.jpg

 

 

 

 

TI9K3iom_o.jpg

 

 

 

 

iTY2KHxZ_o.jpg

 

 

 

 

0QWn3Gj6_o.jpg

 

 

 

 

Reci  kakva  džada?!

 

 

ANDuxssA_o.jpg

 

 

 

 

JBW4EjUp_o.jpg

 

 

 

 

7SHtBZfv_o.jpg

 

 

 

 

0qoShKCD_o.jpg

 

 

 

 

Taman  smo  se  zalaufali  petominutnom vožnjom  bez  pauze,  kad  se  pojavi  sa  desne  strane  puta  natpis  na  drvenoj  tabli  -  PRODAJEM  SIR  I  KAJMAK.  Ebga,  'ustavljaj!

 

 

 

 

 sXdjgWQa_o.jpg

 

 

 

 

 

Ulazimo  na  imanje  gde  nas  dočekuju  Emira  i  Zahid. 

 

 

m0v8Ig99_o.jpg

 

 

 

 

Njih  dvoje  i  njihov  šesnaestogodišnji  sin  žive  ovde  tokom  leta,  a  pred  školsku  godinu  se  vraćaju  u  okolinu  Sarajeva.  Ovde  imaju  blago – nesto  ovaca  i  krava,  i  proizvode  sir,  kajmak  i  maslac.  Poneli  smo  brdo  sendviča  da  imamo  za  negde  u  nedodjiji,  ali  nije  bilo  na  odmet  uzeti  malo  domaćeg  sira  i  kajmaka  da  se  nadje.  Na  kraju  smo  te  sendviče  (skoro  sve)  podelili  sa  njima,  najeli  se  perfektnog  sira  i  još  boljeg  kajmaka  i  ni  trunku  nismo  poneli.  Bez  kafe  nam  nisu  dozvolili  da  krenemo.  I  to  kakve  kafe...

 

 

 

Ručno  mlevena  na  dobar  stari  način.

 

 

GoAghq2T_o.jpg

 

 

 

 

 

 

Tu  se  ja  isprsim  da  se  Emira  ne  muči!

 

tSIuW3qJ_o.jpg

 

 

 

 

 

Kaže  Aida: 

 

 - “Hajde  Ba,  brže  to  malo,  šta  se  kilaviš!?“

 

 

 -  Ma  jel',  'si  mlela  nekad?!  Samo  opušteno  i  bez  žurbe! 

 

 

(Kada  se  mnogo  zalaufaš  sa  mlinom,  samo  se  nepotrebno  umaraš  i  produžavaš  posao  sa  malo  učinka  jer  zrnca  kafe  “beže”  od  prihvatnih  oštrica  mlina)

 

 

 

 

soOpLtdP_o.jpg

 

 

 

 

 

Rasteferidžili  smo  se  uz  Kahfu.  Zahid  je  čovek  bez  predrasuda  i  pričao  nam  je  o  načinu  življenja  u  planini,  o  Lukomiru  i  o  vukovima  kojih  na  Bjelašnici  svakako  ima.  Bio  je  u  vojsci  u  Beogradu,  pa  nam  prepričava  i  par  dogodovština  iz  tog  perioda.  Sat  vremena  prodje  očas.  Zamalo  da  kupimo  i  čarape,  ali  sam  odlučno  rekao  NE.  Nema  suvenira  kada  se  putuje  motorom  i  sa  pretrpanim  torbama. 

 

 

 

 

qbETtriY_o.jpg

 

 

 

 

 

A  ovo  su  vidici  iz  njihovog  dvorišta  sa  kojima  oni  žive.  Ijaoooooj,  kad  se  samo  setim  onog  Biber crepa  na  tri  metra  ispred  mog  prozora. UH!

 

 

 

 

7QDo6zqR_o.jpg

 

 

 

 

saI1P3Y5_o.jpg

 

 

 

...

  • Sviđa mi se 1
  • Podržavam 11

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

  • Drug član, 2883 postova
  • Lokacija: Beograd
  • Motocikl: Kliks

Jako zanimljivo pišeš, moram priznati.

A tvoje opisivanje Bosne i ljudi koji tamo žive i njihove bosanske duše je više nego vjerodostojno.

Bosna i bosanska duša jedino tako može bit i ostat ono što je nakad bila, misto di se tri vjere i tri kulture bezrezervno dodiruju, miješaju i uzajamno poštuju.

Ko ne poštuje tuđe ne može voliti ni svoje.

Sve drugo nije Bosna.

Hvala ti na ovom prekrasnom doživljaju koji sa nama dijeliš.

 

 

Hvala,  zadovoljstvo  je  moje  da  podelim  nešto  u  čemu  sam  istinski  uživao,  tako  da  nema  na  čemu.  

 

 

Podebljano  si  divno  iskazao!   :takoje:

  • Podržavam 2

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

  • Drug član, 752 postova
  • Lokacija: sokobajna
  • Motocikl: nekad

 Odlično ! :takoje: Predivni predeli, pravi praznik za oči ! :care:

 

A i zelenko je vidim bio na visini zadatka. Ja sam se gotovo uvek vozio solo na svome dok je bio kod mene. Samo par puta sam provozao drugara koji krug po komšiluku, i nije mi baš bilo prijatno iskustvo. Do duše tada se  ni sam nisam osećao sigurno na njemu jer sam zapravo tek učio da vozim. Ali kontam da nije isto kad iza sebe imaš konjinu od 100 i kusur kila sa sve pivskim stomakom, i nežno žensko čeljade, poput Aide ...  :)

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

  • Drug član, 2013 postova
  • Lokacija: Pula
  • Motocikl: KTM 1290 SD GT

ja sam vec nekoliko puta rekao onu staru " jebes zemlju ... Bosne nema " a ovim putopisom si mi samo potvrdio da sam svaki puta bio u pravu. putopis ti je predobar i pici dalje. Aida, šta reci nego pozdravi je.

  • Podržavam 2

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

  • Drug član, 2883 postova
  • Lokacija: Beograd
  • Motocikl: Kliks

Odlično ! :takoje: Predivni predeli, pravi praznik za oči ! :care:

 

A i zelenko je vidim bio na visini zadatka. Ja sam se gotovo uvek vozio solo na svome, dok je bio kod mene ... Samo par puta sam provozao drugara koji krug po komšiluku, i nije mi baš bilo prijatno iskustvo ... Do duše tada se nisam ni sam osećao sigurno na njemu jer sam praktično tek učio da vozim. Ali kontam da nije isto kad iza sebe imaš konjinu od 100 i kusur kila sa sve pivskim stomakom, i nežno žensko čeljade, poput Aide ...  ;)

 

 

1.  Nadam  se  da  se  iskreno  kaješ  što  si  prodao  Zelenka!

 

2.  Želim  ti  puno  lepih  vožnji  sa  Kivijem!

 

3.  Neuporedivo  je  lepše  i  sigurnije  voziti  Aidu  nego  nekog,  da  te  citiram - konja  sa  pivskim  stomakom,  kojem  taj  stomak  njiše  po  krivinama čas  levo,  čas  desno!  ;)

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

  • Drug član, 752 postova
  • Lokacija: sokobajna
  • Motocikl: nekad

Najiskrenije. Ali bar sam imao valjan razlog, sve za mir u kući. Nisam verovao da će se to ikada desiti, ali zaista sam se bio navikao na njega ... teši me ipak što je otišao u prave ruke ...

 

Hvala za lepe želje u vezi kivija, recimo da je puno primereniji mojim vozačkim (ne)sposobnostima ...  :jee:

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

  • Drug član, 2883 postova
  • Lokacija: Beograd
  • Motocikl: Kliks

Lukomir,  Bjelašnica  (prepisao  sam  od  Wiki  da  se  ne  mučite  sa  kliktanjem)

 

 

 

Lukomir je naseljeno mjesto u općini KonjicBosna i Hercegovina. Naselje Lukomir je planinsko selo koje se nalazi na južnim obroncima Bjelašnice na 1495 metara nadmorske visine, što ga čini najvišim naseljenim mjestom Bosne i Hercegovine i jedinim preko 1300 m. Na osnovu stećaka koji se nalaze u selu i koji potiču iz 14. i 15. vijeka, vjeruje se da je selo bilo naseljeno i prije više stotina godina. Današnji stanovnici sela potomci su ovčara iz hercegovačkih sela Kamen i Žulj iz okoline Stoca, koji su zbog izuzetno bogatih pašnjaka ovdje ljeti čuvali velika stada ovaca. Gradeći prvo sezonska naselja (stanove), koja su poslije prerasla u današnje selo, najvećim dijelom su se ovdje naseljavali ljudi iz plemena Čomora i Masleša, koji su i danas najbrojnije porodice u Gornjem Lukomiru.

 

 

 

Posle  neplanirane kafe  sa  divnim  ljudima,  ostao  nam  je  još  1.5  kilometar  do  Lukomira. 

 

 

 

 

V9s4e4rg_o.jpg

 

 

 

 

5kFEknWV_o.jpg

 

 

 

 

Ulazni  put  u  selo  je  bio  bogato  nasut  tucanikom,  a  malo  se  zaletesmo  pa  je  Kliks  u  jednom  momentu  krenuo   poprečke.  Ostali  smo  srecom  na  točkovima.  Ne-ma   žur-be!  Stići ćemo! 

 

 

 

 

gYRaqSXL_o.jpg

 

 

 

 

GUEIt1oU_o.jpg

 

 

 

 

 

Nastavljamo   peške  stazicom.

 

 

 

MRXSLyDM_o.jpg

 

 

 

 

cUrfdL3E_o.jpg

 

 

 

 

 

Zum  10x

 

 

KOWzkgVh_o.jpg

 

 

 

 

Z0RLDjZx_o.jpg

 

 

 

 

m4B5ehuh_o.jpg

 

 

 

 

yQowlB7f_o.jpg

 

 

 

 

 

Upravo  stojim  ispred  kanjona  reke  Rakitnice.  Ne  vidiš  dole  reku  jer  je  400 metara  niže.  Inače,  najviši  vrh  Bjelašnice  je  Zvjezdara  na  2067mnv.  Oko  planine  teku  reke  Rakitnica  i  gornji  tok  Neretve.

 

 

hkTKqhuR_o.jpg

 

 

 

 

 

Pa  se  onda  malo  okrenem  prema  selu

 

 

 

hh8eReRX_o.jpg

 

 

 

 

 

Od   Aide  do  onog  vrha  preko  puta ima  3 kilometra.  Tako  kaže  G Earth,  a  deluje  kao  da  je  tu.  Inače  je  to  planina  Visočica.

 

 

 

VOTDSAWY_o.jpg

 

 

 

...

  • Podržavam 10

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

  • Drug član, 2883 postova
  • Lokacija: Beograd
  • Motocikl: Kliks

Ovo  je  pogled  prema  zapadu,  odnosno  prema  Konjicu,  Zelenkovcu,  pa  preko  Miletove  Pule  i  Milana  do  Karakasa.  Tim  istim  pogledom  možemo  videti  Gabora  kako  se  bori  po  bespućima  Paragvaja,  a  ako  pogledamo  još  malo  dalje  preko  Pacifika,  videćemo  S.Predraga  kako  pegla  džade  izmedju  Krajstčerča   i  Akaroe.  A  eno  iza  njega  i  Kawazokija  po  Kambodži.  

 

 

 

ukVEvvYj_o.jpg

 

 

 

 

Na  vrh  brda  Aida  ne  mrda.  Naslonila  bi  se  ona  na  oblak  nego  je  400  metara  strmopizd  iza  nje.

 

 

aUrW5Eco_o.jpg

 

 

 

 

Pa  još  jedan  pogled  prema  jugoistoku.

 

 

p9J0BL26_o.jpg

 

 

 

 

Pa  10x  zum  i  vidiš  selo  Bobovicu

 

 

kzQCDifh_o.jpg

 

 

 

 

Pa  jos  jednom  Lukomir

 

 

ZrkFYjey_o.jpg

 

 

 

 

Pa  paljba.

 

 

2vIy0SXS_o.jpg

 

 

 

 

 

E  al'  neće  moći  to  tek  tako.  Prvo  da  prodžu  Gospodže,  pa  ondaK  mi.  Bilo  ih  je  poprilično  te  pomislih  da  nekoj  možda  ne  delujem  previše  drečavo.  Ajd’  ja  iz  poštovanja  da  se  zaklonim  iza  Kliksa. 

 

 

fn8lpZT3_o.jpg

 

 

 

 

 

Ma  jok!   Mlate  repom  lagano  i  kopitu  pred  kopitu.  Ič  ne  bendaju.

 

 

RldZJZoR_o.jpg

 

 

 

 

 

E sad  stvarno  odosmo,  prošlo  je  18:30!

 

 

dDYcwnle_o.jpg

 

 

 

 

 

 

Ma  ne  žurimo  mi  nigde.  Do  Kalinovika  imamo  oko  70  kilometara,  od  čega  je  10  kilometara  asfalt  odmah  nakon  Umoljana,  te  ćemo  tu  da  opalimo  u  5-6000  obrtaja,  da  usporimo  vreme.  Ahhaaaaa!  Jeste  kad  se  ne  bismo  zaustavljali  svakih  15  minuta.  Te  žedni  smo,  te  ajd'    po  pljugu,  te  ovčice  na  putu,  te  ajde  da  pitamo  nekoga  za  svaki  slučaj  (a  oni  uzgred  pojma  nemaju  kuda  mi  hocemo  pa  nas  šalju  asfaltom  u  krug  od  200km).   Jaaaaaooo  vidi  sto  je  ovde  lepo,  aj  opet  po  pljugu… 

 

 

ahMdcnWT_o.jpg

 

 

 

 

 

...  te  račva  se  put  a  dobili  smo  informaciju  da  idemo  krakom  koji  se  češće  koristi.  Buhahahahahaha!!

 

QAJvgZHV_o.jpg

 

 

 

 

 

Meni  ovo  izgleda  dibidus  isto.  Nakon  20  minuta  skapiramo  da  se  ta dva  puta  spajaju  posle  300  metara.  Me.e.e.e.e.e.e.ee!!  E,  a  da  zapalimo  mi  još  po  jednu, a?!

 

 

5JOhFTKr_o.jpg

 

 

 

 

 

Trte- mrte,  mrte-trte  i  pade  mraaaaaak.

 

 

P48T49ku_o.jpg

 

 

 

 

 

 

Negde  smo  ispod  Treskavice  čiji  je  najviši  vrh  na  2088mnv,  a  mi  smo  na  oko  1550mnv  u  totalnom  mraku.  Kaže  Dji-Pi-eS  da  imamo  još  30  kilometara  do  Kalinovika  i  da  je  projektovano  vreme  45  minuta.  A  put  ide  kroz  šumu  i  obrastao  je  travom  i  sa  strana  i  po  sredini.  Verujem  da  je  predivno  danju,  ali...   Kliks  skroz  zadovoljava  sa  farom.  Imam  neku  jaču  sijalicu,  bem  li  ga  kako  se zove,  ali  jedva  od  trave  nazirem  liniju  kolotraga.  Vozim  20km/h  i  to  mi  se  čini  prebrzo  jer  ne  stižem  da  razaznam  kolotrag.  Uzgred  se  pojavljuju  neki  svetlucavi  leteći  objekti  koji  mi  idu  u  susret  i  udaraju  u  far.  U  afektu  vozim  30  na  sat  i  to  sada  traje  već  20  minuta,  a  Dji-Pi-eS  onih 45  minuta  do  cilja  zakucao  kao  da  još  nismo  krenuli.  Stabla  sa  obe  strane  puta  postaju  sve  gušća  i  sve  više  se  nadvijaju  nad  nama.  Kao  u  tunelu.  U  krivinama  potoci  kvase  a  ja  samo  očekujem  medu  sa  stop  palicom  da  mi  uzme  meru  za  nasilničku  vožnju.  E  nećeš  vala!  Pojačavam  afekt  na  40km/h!!  Aida  je  i  do sada  ćutala,  al'  sad  ćuti  još  jače.  Nit'  joj  se  koče  duge  noge,  nit'  je  ledja  bole,  nit'  bi  da  zapali.  Samo  jako  ćuti.  Krivina  je  sve  više  i  stalno  smo  u  usponu.  Nikako  da  negde  izadjemo.  Kliks  se  dere  dubokim  glasom  i  osećam  da  para  planinu.  U  navigaciju  više  ne gledam.  Kasno  kočim  pred  krivinom  jer  istu  kasno  uočavam  i  jedino  što  mi  ide  u  prilog  je  Aida  i  težina  prtaljaga  iza  mene.  Mitas  dobro  prijanja  i  nema  proklizavanja.  Mogu  da  točim  onoliko  koliko  mogu da  vidim.  Čini  mi  se  kao  da  letimo  140.  I taman  kada  sam  pomislio  da  bi  bilo  pametno  da  se  malo  družimo  sa  bosanskim  zverima,  puče  mesečina  ispred  nas.  Levo  neka  kosa  livada,  a  desno  dolina.  Ispred  nas  zaravan  i  Mesec  obasjava  liniju  puta  i  tamo  dokle  Kliks  ne  dobacuje.  Vise  nema  trave  po  putu  i  počinjemo  da  se  spuštamo.  HUhhhhhh.  Olakšanje.  Navigacija  smanjila  vreme  na  20  minuta.  Vozim  losim  i  truckavim  makadamom  sa  mnogo  rupa.  Rupe  mi  prave  senke.  Odjednom  stigosmo  neki  automobil.  Nije  automobil  nego  Range  Rover,  onaj  stari  kockasti  sa  kockastim  zadnjim  svetlima.  Pojačava  tempo.  Pojačavam  i  ja  jer  vidim  put  obasjan  njegovim  farovima  pa  ukupno  imam  bolju  sliku.  Pojačava  on  još  i  diže  mi  veliku  prašinu.  Aida  odskače  od  sedišta,  al'  ćuti.  Malo  popuštam  i  nestade Rendž.  Ubrzo  nestade  i  makadam.   Video  sam  u  dolini  svetla  Kalinovika  još  pre  deset  minuta  i  bilo  mi  je  jasno  da  smo  blizu.  U  narednih  tri  minuta  uz  prigušeno  ulično  osvetlenje  stižemo  pred  hotel  u  centru  varoši.

 

 

Ostvarili  smo  110  kilometara  od  čega  je  45  bio  asfatl.   Predeli  su  bili  očaravajući.  Vožnja  umerena  bez  nekog  napora,  osim  onih  30  kilometara  kroz  šumu  po  mrklom  mraku.  Mada,  ja  bih  jopet.   I  tu  ima  neke  čari.

  • Sviđa mi se 3
  • Podržavam 20

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

  • Šumadinac, 1581 postova
  • Lokacija: Kragujevac
  • Motocikl: Yamaha xj 900S Diversion

"a  ja  samo  očekujem  medu  sa  stop  palicom  da  mi  uzme  meru  za  nasilničku  vožnju" :lol3: :lol3: :lol3:

 

 

dobrodosli-u-bosnu.jpg?1304510144

  • Podržavam 10

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

Pridruži nam se!

Možeš sada da napišeš svoj odgovor, a kasnije da se registruješ. Ako imaš nalog, uloguj se i napiši svoj odgovor.

Gost
Odgovori na ovu temu...

×   Pasted as rich text.   Paste as plain text instead

  Only 75 emoji are allowed.

×   Your link has been automatically embedded.   Display as a link instead

×   Your previous content has been restored.   Clear editor

×   You cannot paste images directly. Upload or insert images from URL.



  • Aktivni korisnici   0 članova

    • Nema ulogovanih članova koji gledaju ovu stranu.


×
×
  • Create New...

Važno obaveštenje

Nastavkom korišćenja ovog sajta prihvatate Pravila korišćenja