Jump to content

Moto Zajednica

Saša Jack

Članovi
  • Broj tema i poruka

    1448
  • Pridružio se

  • Posetio poslednji put

Sve što je postavio član: Saša Jack

  1. Pa mogao bih jednom i to da napravim Djir Grocka 2025 3-4 dana putovanja Rizicne situacije kod Arene Svadjanje sa “bracom” u crnim Škodama u bulevaru Pa ritual sipanja goriva Zeznute krivine oko Bubanj potoka Nocenje u Kaludjerici Barikade u Boleču Pasoska kontrolana ulazu u Grocku i obavezno se nosi protivpozarni aparat, cujem da kod Vas ima nekih piromana Laki obrok na onom brdu iznad Grocke(ne znam kako se zove) …
  2. Danas nema mnogo fotografija. A ni opisa. A nema ni situacija. Sunčan dan, Bratislava u rano subotnje jutro. I ceo dan voznje ka Beogradu. Mimoliazenie ili preticanje gastarbajtera naše ili turske pripadnosti. “Tranzitni dan” i jos iedna mini voznja zavrsena bez problema. Iskreno, hteo sam da posatavim još nekoliko fotografija, ali sajt kaže da sam prekoračio limit, tako da, ne mogu. Pokušaću neki drugi dan. Srećno svima i puno bezbednih kilometara! Krajem januara 2025 idem na jednu malo veću turu i malo dalje, pišem ovde i otvaram temu.
  3. Stvarno niam znao za ovo! Odlično! i veoma kulturno ponašanje. Hvala!
  4. Ceo centar Praga, a i okolne ulice u nekim čudnim pločama, kamenjem, koje nije baš lepo uklopljeni i poravnato. Estetski mnogo lepo izgleda, ali kada padne mala kišica, a motor natovaren, nije baš naivno. 2-3 puta sam osetio kako zadnji točak trzne i upali se trakcija. Izlazak iz grada, a pre toga obilazak zida u pragu sa muralom John Lenona. Posvećen njemu u čast. Zid je nastao 1980-te kada je ubijen i predstavlja neku vrstu bunta u tadašnjoj Čekoslovačkoj. Na nemu osim lika, ima dosta pesama ispisanih, što iz njegovog dela, što od nepoznatih autora. Lep simbol bunta, slobode koji je i u drugim gradovima pokrenuop da se napravi isto. Opraštam se sa Pragom i autoputem idem ka Bratislavi. Na obaveštenjima iznad auto puta se pojavljuju razne informacione poruke, vreme, vetar, ali danas je pokazivalo i zastoje. Takođe i meni na navigaciji pošto je povezana telefonom. Isto. Npr. Za 20km, kolona. Usporenje 20min. Stižem do te lokacije i imam šta da vidim. Svašta sam prošao, sve puteve po raznim zemljama i kontinentima, ali ovo nikada! Svi šleperi su u desnoj, zaustavnoj traci, a ostala vozila u levoj najbržoj. Srednja traka potpuno prazna. I svi se kreću, 30-40km/h. Ne znam šta da radim?! Tada policajac, koji je bio u jednom od automobila pred kraj, pokazuje rukom da slobodno idem srednjom trakom. I tako ja 80km/h kroz špalir vozila, pa nekih 20km, pa onda opet kolona nekih 5-6km, pa pet nekih 10km Nisam video nikakav udes ili kvar, ali bilo mi je čudno. Na pumpi na 50km od Bratoslave, pijem kafu i prilazi mi naš čovek, vidi kacigu i kaže: Gde si BG! Video tablice. Malo smo pričali i on mi objašnjava za te kolone. Kada daju obajvu da je neki zastoj, svi mora da se pomere skroz levo ili desno, da solobode traku za prolazak vozila hitne pomoći, policije ili vatrogasaca. Ozbiljne su kazne ako se ne pomeriš! A verujem da ih to i uče u školama. Zamišljam kako to ide kod nas. Mada i ne moram, tako bi bilo. Kod nas se idioti zakače i voze iza hitne pomoći da brže stignu. Bratislava, simpatično, interesantno, a opet, ništa posebno. Možda je ružan opis, ali „Prag za početnike“. Sve je austrougarskog porekla, građevine, ulice, drvoredi… Jedino što je lepše, kroz ovaj grad protiče Dunav. U svoj svojoj raskoši i lepoti. Sutra obilazim jednu lokaciju u gradu, pa polako ka Budimpešti i Beogradu.
  5. Mrzim vetar! Svaki njegov oblik, pojavu i pravac. I napisao sam već, uvek biram kišu umesto vetra. Uvek kada sam na motoru. „Ljubomoran sam na vetar što ti kosu dira…“kaže u jednoj pesmi, a kaže da je ljubomoran na kišu. Ne može da se odluči. Danas mi je bio „tranzitni dan“ od Ostrave do Praga. Uglavnom autoput. Dan sunčan, čak je temperatura prelazila i 15’C. Ali zato je vetar umrsio sve što je mogao. I od svega, pogrešno skrenem na put sa simboličnim značenjem E442…do Praga, koji mi je delovao krao malo bliža putanja. Jeste blize, ali to znaju i vozači šlepera svih nacionalnosti. Vetar sa leve, ispred iza i pored mene šleperi. Ceo dan sam se bavio vetrom i šleperima. A put kojim sam išao, nešto između ibarske magistrale i zrenjaninskog puta kroz Borču. Prag! Tu sam domaći. Dva puta sam bio poslom, pa shodo mom zanatu sam ga detaljno upoznao. Kafane, restorane, lokacije za turiste i pristojna mesta okupljanja lokalnog karaktera. Još jednom sam prošao da se prisetim. Shvatio da kao i uvek ima previše turista. Bacio pogled sa Karlovog mosta, a odmah pored ambasade Srbije. Praški grad izgleda vrlo jedinstveno i posebno, a lunarni sat uvek drži nekoliko destina, čak i stotina ljudi ispred njega. Najviše u podne kada izlaze svi apostoli. Danas nisam bio za lokalnu kuhinju pa sam posetio odličan tajlandski restoran i pojeo još boli remen(Čorba sa nudlama, mesom i povrćem, Razne kombinacije, kod nas nešto između paprikaša i gulaša). Sutra je plan da stignem do Bratislave, a pre toga idem da još jednom vidim Praški grad. Tito ga je stalno posećivao, što sam ja lošiji. I Perica i dalje nije video orkestar „Panjenki“, a došao je da osvoji češku!
  6. „Arbeit Macht Frei“ - Rad osobađa Napisano je na ulazu konentracionog logora Aušvic Ove moto ture u kasnom oktobru, pa još na severu nisu ujutro uopšte prijatne, 5-6’C, ali sunčan dan sve promeni na bolje, pa čak i kada se temperatura u toku dana vrti oko 10’C sa Suncem je mnogo lepše. Krakov je ostavio lep utisak, ali odlazim 60km ka Zapadu. Bliže Češkoj. Veći deo dana sam u obilasku logora Aušvic i Birkenau. Iskreno, ovo je i jedan od razloga osmišljenog putovanja. Malo su imali uticaj razni filmovi sa ovom tematikom, knjige i emisije. Ceo kompleks Aušvica je rasprostranjen na velikom prostoru i sastoji se od 3 logora. Aušvic, Birkenau(Aušvic 2) i Morovic(Aušvic 3). Ovaj treći nije otvoren za turiste. Predavanje i celokupna priča je bila na engleskom jeziku, a gospođa koja je to vodila je ozbiljno shvatila i sve vreme dok je pričala je imala knedlu u grlu. Grupa od nas 20-tak u početku je bila vesela, ali kako je vreme odmicalo, svima se izraz lica promenio. Sve priče o mučenjima, gasnim komorama, streljanjima, eksperimentima sa ljudima i pre i posle svega biznisu koji su nemci pravili od kose, zlatnih zuba, nakita…svega što je ostajalo od ubijenih logoraša. „Konačno rešenje“- kako je nazivan projekat masovnog uništenja svih koji su protiv nacista je po mom mišljenju bio kreativan način kako ubiti što više ljudi za što manje para, a od svega toga i na kraju zaraditi. 1.5 miliona ljudi je ubijeno u ova dva logora. Od toga najviše jevreja. E sada, sa trenutnim dešavanjima i saznanjima šta ti isti rade drugim nacijama, ne znam više ni kako da se postavim. Za koga da navijam. A u pesmi grupe „Piloti“, jedan stih kaže: „ Ne veruj u idole…“ A idoli u ovom slučaju lako menjaju oblik. Na kraju svake priče, strada običan narod, na bilo kojoj strani, a neki veliki se samo igraju rata. Kada je završen obilazak, Sunce je bilo pred zalaskom. Imam još 100-tinak km do grada Ostrava i ulazim u Češku. Ne volim da vozim kada padne mrak, ali tako je sada moralo. Ovde samo noćim, poledaću sutra malo grad, da vidim gde sam. Prerice sine…
  7. Mora obavezno sa vodičem. Samo mora da se nađe na jeziku koji znaš. Odlična je priča i sve ne može da se dočara preko slika i videa. Tura traje oko 2-2,5 sata. Udobne patike obavezne! 35 eur po osobi
  8. Ne ustaje mi se iz kreveta. Nikako. U 10.45h treba da budem 20km od lokacije gde sam sada, a znam da je napolju 6-8’C maksimalno. I nije to problem. Ne mogu da se oblačim u kompletnu opremu pošto lokacija na koju idem(Rudnik soli) zahteva dosta pešačenja. 3km pa i više. Oblačim sve što imam na sebe, a da nije moto oprema. Dve majice, dve dukserice, prsluk, dve bandane, jedne tanke, a onda i najdeblje čarape koje imam i patike. Vozim kroz gradsku gužvu i ne osećam hladnoću. Tmuran dan, sa kojom kapi kiše. Na lokaciji se parkiram, a onda višak svega ostavljam u koferima. Laki striptiz za prisutne britance, ali bez muzike. Rudnik soli je odličan! Dugim vijugavim stepenicama se spušta do 150metara ispod zemlje. Splet hodnika, priče vodiča o rudniku. Prostorije gde su rudari boravili, crkva izpod zemlje, nekoliko jezera i dobra količina pešačenja. Meni nije problem, ali gospođe u godinama su već počele da negoduju. Shvatanje da je So bila vrednosna jedinica koja je bila na ceni i kojom se trgovalo u prošlosti. Nedostupna svima pa samim tim i željena. Sve je naravno modernizovano, bezbedno, i sa željom da se privuče što više turista. Što naravno i uspevaju. Crkva ispod zemlje, mesto za proslave, venčanja i maturske večeri. Biznis u svakom smislu i poseban osećaj lokacije. Eh, kada bi mi sredili one katakombe ispod Beograda ili Petrovaradina, pa da vidiš kada dođu mladi poljaci na ekskurziju kod nas. Ili britanci. Ostavljam motor ispred smeštaja i obilazim grad, po danu. Veliki trg, gomila restorana i prodavnica suvenira. Tvrđava na obali reke i prelep pogled sa nje na ostatak grada. Da ne znam gde sam, pomislio bih da sam u Pragu, Beču, Novom Sadu, Zagrebu, Zemunu… Veliki uticaj austrougarske, građevine, ulice, parkovi. I napisao sam već u nekom od ranijih putovanja, da volim da posmatram ljude, da ih poredim sa drugim nacijama, ali ovi svi ovde nekako mi liče na poljake. Nema sličnosti sa drugima. Ili malo vuku na ruse, mada ne smem glasno… Sutra idem 70km ka zapadu u Aušvic-Birkenau logor. Lokaciju iz filma „Šindlerova lista“, a zatim po planu zavšavam dan u Ostravi. Ulazim u Češku. Perice sine…
  9. Za pocetak puta, sunčan dan, kakav i treba da bude. Napustam smestaj i idem do centra grada da vidim gde sam bio. Prethodno vece sam samo proleteo kroz njega, umor, mrak, kisa…jos neko opravdanje ili je dovoljno? Simpatičan grad u austrougarskom stilu. Čist, miran, prvi radni dan pa su centralne ulice prazne. Šuśka se da je prethodnog vikenda ovde bilo neko dobro zezanje ili nije, vec je samo takav. Prolazim stazom za bicikliste kroz njihovo šetaliste, kafa pred izlazak iz grada i odlazak u planine. Temperatura jutarnja 6-7’C. Postoji zelja da se popne jos malo, ali idem u planine, preko 1000m. Dobro sam se obukao. Prvi put sam u Tatarama. Mešavina losih rumunskih puteva i dobrih krivina na Alpima. Vredno istrazivanja i voznje. Ali u nekom drugom prolecnom i kasnom letnjem mesecu. Ako bih nazvao kraće, Alpi za za siromašne. Ne mislim na loš način. Ceo dan sam imao 8-9-10’C i to je to. Asfalt skoro savrsen. Saobracaj redak. Priroda, predeli, vazduh, Sunce i muzika u slušalicama. Za danas je hit bio iz Italije. Da, znam ovi krajevi nemaju veze sa tom zemljom, ali ta melodičnost povezana sa zvukom motora daje neku posebnu draz. Samo da je bilo malo toplije. Bar 5-6’C. Preko 200km po lokalnim putevima, dugom krivinama i pogledom na Visoke Tatre. Cilj danasnjeg dana je Krakov u Poljskoj. Malo preko 300km za ceo dan. Ostajem dve noci. Sutra idem da vidim rudnik soli, a prekosutra na putu ka Ćeškoj idem do bivšeg konc. logora Aušvic. Malo sam osmotrio grad, ali hladnoća celoga dana me je naterala da detaljno razgledanje ostavim za sutra popodne. P.S. mozda sam ipak pogresio mesec kada se vozi u planinama.
  10. To mi je i plan. iskreno, nemam neku zelju za Varsavom. Pre bih ponovo isao u Prag.
  11. Malo kasnije putovanje, kada dobar deo motociklista već možda pakuje ljubimce za zimu, a opet znam one koji ih nikada neće spakovati. Ovo mi je poznato od nekud. Mala, jedna od kraćih tura u mojoj režiji. 6-7-8 dana po centralnoj Evropi. Nekako je sve ovo tu blizu, pa nikako da obiđem motociklom. Na pojedinim planiranim destinacijama sam već bio, ali ne motociklom(Prag), a na nekima nisam uopšte(Bratislava). Pošto sam malo kasnio sam planovima, željama i samim polaskom, ovo pišem kada je već završen prvi dan. Ceo dan voznje po autoputevima Srbije, Mađarske i Slovačke. Temperatura od 18-20'C, a pred kraja dana se spustila na 13 i počela je laka kiše, tek toliko da opere oba vizira. Na autoputu ništa novo, kako bi slično rekla poznata pesma, knjiga,film. Gužve na pojedinim pravcima, dosta mesta gde je mogao gas da se testira, a opet pazilo se na mnogo kamera do Budimpešte. Trenutno se nalazim u gradu Košice i sutra nastavljam. Malo forsiram okolne puteve, a cilj sledećeg dana je grad Krakow, zbog koga je ovo putovanje i osmišljeno. Želja mi je da vidim rudnik soli i Aušvic, konc logor iz II sv.rata. Da li ću stići stra do Krakowa ili prekosutra zavisi od ruta i puteva u ovom kraju. Ako mi se svide, ostajem još jedan dan. Predeli, krivine i vremenske nepogode su nešto što će odlučiti. Celo ovo putovanje će imati dosta pravaca, magistrala i auto, pa da ipak malo iskoristim krivine ovog dela Slovačke. Na linku ispod je kratki video. Ko prati moje putopise, videće da ima novi motocikl. Vratio se na narandžasto! Za dečake! Velike.
  12. Najava
  13. OMAN Iskreno, svi mi koji vozimo motocikle uvek u glavi imamo neku željenu destinaciju. I uvek maštamo gde bi išli, dobro se osećali i pričali...prijateljima, deci i onima koji shvataju malo više od politike i fudbala. Oman, kao destinacija kod mene nije bila nikada nešto ni da pomislim, a opet, tako su "pale kocke" i to se deslio. Ko nije čitao, ima na početku ove teme kako je došlo do toga. Kao država, Oman je po površini veći od ex Jugoslavije, a po klimi prilično sličan Maroku, Tunisu ili bilo kojoj afričkoj ili južno-azijskoj zemlji. Uglavnom pustinja, more i blizu granice sa Saudijskom Arabijom planine. Za vožnju motocikla, a da se očekuje "obaranje do fuzastera", nema ništa od toga. Tamo gde se i pojave krivine, uglanom je neki vetar sa boka, tamo gde je pustinja, uglanom su dugački pravci po 50-100km gde nema nikoga i ničega, a mora da se pazi na nanose peska na put. Hrana - riba sa lokalnih pijaca, pirinač, patata hleb i sve vrste povrća sa čudnim začinima. Benzin - cena za 95 oktana je oko 52 din po litri, a bila je opcija da se koristi i od 91 oktan on košta oko 47 din. Automobili - Toyota! U Muskatu ima drugih modela i brendova, u južnijim delovima blizu granice sa Jemenom, uglavnom Toyota Hilux(benzin) i Land Cruseri(stariji modeli) To je tamo narodsko vozilo, prevoz se sve u njima: građevinski materijal, koze, seno, kamile, ljudi... Najlepši deo Omana je onaj od glavnog grada Muskata pa uz samu obalu sve do grada Salalha blizu granice sa Jemenom. Sve vreme se vozi kroz pustinju. Sa desne strane pesak, sa leve strane more. I najbolja odluka koju sam done pre polaska na put je da nekoliko dana kampujem na ovoj turi. Smeštaji u Omanu nisu skupi, ali celom ovom trasom ima vrlo malo gradova, hotela ili motela. Ili se ja nism ni trudio da ih nađem, jednostavno šator postavljen na 10-15m od mora je savršen oblik putovanja, noćenja i sobode. Ljudi u Omanu su VEOMA ljubazni, mnogo puta su mi rekli WELCOME TO OMAN, svaki put kada stanem u malom selu u pustinji, ponudili vodom, hlebom, a vrlo često na putu pokazivali kroz prozor čajnik sa želojom da stanem i da nekome ko putuje kroz pešćana protranstva bar malo olakšaju. U velikim gradovima (Muscat, Sallah, Nizva) ima svega. Malih prodavnica, suvenira, pijaca, hrane...sve približno kao u bilo kom našem manjem gradu. Svi nasmejani i ljubazni. Naravno, svuda mogu da se kupe urme. A arapska poslovica kaže: 7 urmi dnevno i može da se preživi dan. Da li bih ponovo išao u Oman, pa ne! A ako bih išao, sigurno bih proveo više dana na obali mora. U šatoru, gde u blizini od 50km nema nikoga. Šum talasa, tišina vetra i škripanje peska pod nogama.
  14. UAE Država napravljena pored mora, na pesku i novcem od nafte. U početku zamišljena, posebno DUBAI, kao eksluzivno mesto za arapski svet, a onda se "otvorilo" ka čitavoj planeti, kao mesto za odmor, turizam i razne eksplicitne sadržaje(koji nisu javni, ali VEOMA postoje) "What happened in Vegas stays in Vegas". Najveći grad - Dubai Glavni grad - Abu Dhabi Oba grada su veoma uređena, lepa i naprvljena po svim svetskim standardima. Nešto mi se sviđa, nešto mi je odvratno, ali su se stvarno potrudili da iskopiraju sve najbolje iz celog sveta. Pa imate osećaj kao da ste na Menhetnu ili Mauricijusu ili nekom evropskom skupom gradu. Potrudili su se da turizam u budućnosti bude najbitinija grana, pošto nahte neće biti zauvek. - Plaže, restorani, bazeni, teretane, pijace, tržni centri, prodavnice svih svetskih brendova, Auto moto staze, zološki vrtovi, cvetni vrtovi, Sportska igrališta, moderne marine, bioskopi, vidikovci, izletišta,....ima sve! Čak i više od toga, što ne može da se obajsni i opiše. Auto park je veoma skup kao i snadard. 70-80% vozila je Toyota(čak i kamioni i autobusi,kombi,taxi...) 10-15% ostali japanci(Honda, Mistubishi, Nissan) Ostatak su eksluzivni modeli(Ferarri, Lamborgini, McLaren,...) i još neki koji nemam pojma šta su, ali izgledaju skupo i brzo. Ono što je veoma retko je BMW, Audi Ono čega uopšte nema (VW, Škoda, Fiat) Motocikli nisu česta pojava, ako izuzmemo one koji vrše dostavu(Honda ili Pulsar 125ccm), može da se vidi poneki BMW i to najviše K1600 ili LT, a od motocikala najviše ima Harley Davidsona. I svi ti veliki motocikli su toliko okićeni svetlima da su kao pokretne jelke. Saobraćaj kao takav je prilično haotičan, svi su bahati, bezobrazni i niko ne daje žmigavac. Skoro kao kod nas. Sa jednom izmenom. Ovde su brži putevi i mnogo je gušći saobraćaj koji se kreće. Policija je vrlo retka, pošto kamera ima na svakom koraku i lako stigne kazna za svaki prekršaj. Prekoračenje brzine - od 150 eur pa naviše Prolazak kroz crveno svetlo - 5000 eur(pet hiljada eur!) U Abu Dhabiju kazna može da se dobije i ako suvozač koristi telefon - cca 100 eur (Obrazloženje - ometa vozača) Cena goriva - cca 60-63 din po litri. Benzin. Dizel ne znam pošto se veoma retko koristi pa ga i nema na svim pumpama. Smeštaj - ja sam boravio besplatno na prijateljskoj osnovi, ali hotela isma svakakvih od 20-30 eur po danu pa do 2-3-4000 eur po danu. Za 60-80 eur može da se nađe pristoja smeštaj, ali je VEOMA bitno koji deo grada se uzima, pošto dosta vremena kao turisti može da uzme transport od tačke do tačke. Transport: Metro, jeftin, redovan, brz Taxi - skuplji kao kod nas, ali je odličan zbog mesta gde ne zalazi metro. Aplikacija CAREEM je najbolja za pozivanje. Hrana: mali arapski restorani gde dve osobe mogu da se najedu za 10-ak eur (roštilj, riba, pirinač, povrće...) Prodavnice sa svim što ste ikada pomislili da ima, osim naravno svinjetine. Lokalne pijace gde odmah mogu da Vam spreme ono što ste kupili Eksluzivni restorani gde je predjelo po osobi 100 i više eur. Najbolji slatkiš - kunafa sa sirom Najbolja klopa - riba ili piletina sa pirinčem ( neki začin koji se meni sviđa, a pirinač duguljasti, tvrd) Hrana za izbegavanje - indijska, nije to za naš stomak,posebno moj Ono što sam prvi put probao - sos od belog luka sa kiselim mlekom ( savršeno) Za svakoga ponešto, a za pojedince sve!
  15. Dobar dan! Nekoliko "sitnica", napomena i moža sugestija za one koji požele da odu u ove krajeve. UAE - postavljam sutra OMAN - sreda Verujem da velikoj većini ova i ovakve destinacije nisu u nikakvom moto planu, ali ja imam još veće i dalje planove, pa ko zna, možda neko promeni mišljene - želju.
  16. Hvala! za 10-tak dana trailer, a bice brzo i film.
  17. Ubrzan je snimak. I ona se muči malo kada treba da izračuna 5000km preko Iraka, Sirije i Turske. a treba i da mi objasni da se u Bugarskoj plaća vinjeta. Inače je navigacija vrhunska. Meni je ovo 4-ti Gamin i sa ovim modelom su objasnili. Model: XT2.
  18. Yamaha Tenere T700 Moram da napisem nekoliko redova, a opet da malo i poredim sa motociklima koje sam ranije vozio i putovao. Po mom licnom misljenu, ovaj motocikl je prvenstveno zamisljen za off road voznju i krace deonice gde je asfalt u manjku. Ne bih da ga omalovažavam na duzim deonicama, ali model koji sam ja vozio je bas onaj osnovni. Bez ikakvih elektronskih pomagala(osim ABS-a). Najvise mi je smetalo fabricko neudobno sediste, koje na 100-200km ne pravi razliku, ali na malo duzim deonicama nije dobro. Zastita od vetra, ovaj je imao fabricki vizir pa su voznje preko 100km/h stvarale osecaj kao da uzlecem, a i vetar veoma umara kada se dugo vozi. Sve ostale stvari su VEOMA pozitivne. Potrosnja na 4200km: 4.2L Kocnice: odlicne, prednja i zadnja Ponasanje u krivinama: za tocak od 21 inch, veoma dobro. Grejanje motora: nisam ga osetio Off road voznja: veoma lak i povozan, kao da je stvoren za tu vrstu terena. Auto put: ako nema bocnog vetra i kada bi se popravile navedene sitnice, moze da prodje. Ovaj motocikl je u najpovoljniji za kupovinu u srednjem enduro segmentu. Cca 12000 eur. Dok su svi ostali preko 14000 eur. Kod zeli pouzdan motocikl za promenljivi teren i putovanja, a ne pati od toga da na 150km/h moze da upali cigaru, ovo je pravi izbor. Iako ima 70-tak konjskih snaga, to mu je vise nego dovoljno i ne oseca se nedostatak snage kada je potrebna. Konkurenti: KTM 890, Honda Transalp U poredjenju sa Honda AT koju vozim, sve je po na strani Honde, ali je cena Honde i znatno vise, pa nisu ni ista kategorija.
  19. Poslednji moto dan u ovim krajevima. Mesto Hata i brana sa istim imenom su bili cilj ovog dana. 150km do lokacije, velike gužve na izlasku iz grada i vetar na dugačkim pravcima. Ovde nema mnogo „lepih“ puteva za vožnju i krivinarenje. Postoje samo manji i veći autoputevi. Najbolje krivine su one kružne koje uključuju ili isključuju sa nekog puta. Sve ostalo su dosadni pravci sa ograničenjima brzina koje moraju da se poštuju. Hata je prilično turistički orijentisana. Razne aktivnosti za turiste i suveniri na sve strane. Male prodavnice i restorani. A brana, kao i svaka druga. Lično, neke u Rumuniji koje sam video su dosta lepše i veće od ovoga, ali ja nisam merodavan. Ili jesam, ali neka ljudi uživaju. Naravno, na putu do Hate, kiša. Polazak iz Hate – kiša. Neki ljudi žive 10 godina u UAE i kišu dožive 2 puta, ja sam ovde manje od mesec dana i tri puta je padala kiša. Iskreno, između kiše i vetra, uvek biram kišu. Lep je osećaj i vazduh je čist. Odlična piletina sa sosom od belog luka. I Za današnji dan 320km. Pozdravio se sa motociklom i najavio druženje sledeće godine u ovo vreme. Možda. Ostala mi je želja da obiđem Saudijsku Arabiju, Katar, Bahrein i Kuvajt. Još tri dana sam ovde pa povratak u Beograd.
×
×
  • Create New...

Važno obaveštenje

Nastavkom korišćenja ovog sajta prihvatate Pravila korišćenja