Pozdrav! Kazi mi koji diler je u pitanju? Tutomoto iz Podgorice, zastupnik KTM-a i Kawasakija za Crnu Goru. Oni su preuzeli zastupnistvo prije godinu godinu dvije od In Moto koji je bankrotirao jer su bili katastrofalni zastupnici. U tutomoto se monci trude svaka ima cast.

Stvarno ne znam o tim razlikama u kvalitetu tako da ne mogu da pricam o tome. Ali znam da sam sa svojim kawasaki versys 650 napravio 44 000 km za 2 godine i da osim redovnih servisa,zamjenjenog jednog para lancanika i lanca, prednjih kocionih plocica nista se nije pokvarilo niti procurilo. Isto tako znam da je moj lokalni kawasaki diler sa odusevljenjem prihvatio taj motor u kompenzaciju za novi kawasaki versys 1000 koji sam kupio. Znam da sam na taj novi motor dobio 2 godine garancije sa mogucnoscu produzenja kao bilo gdje u Evropi. Tako da sto se mene tice sve je ok. A koliko znam kawasaki motori u Crnu Goru isto tako stizu preko DKS-a isto kao i u Srbiju. Ak kad sam pitao dilera odakle dolaze motori u Sloveniju odgovor je bio "iz centralnog magacina u Njemackoj" Eto to je ono sto ja znam.

Motor je jos uvjek u salonu, preuzimam ga 2.Aprila. Ne mogu docekat. Cim ga provozam, postavicu par slika i utiske.

Sheoi svakako. A jesli li razmisljao o Shoei Qwest koja je bas turing kaciga i koja mnogo vise odgovara tvom motoru(transalp, barem tako stoji u potpisu). Ja imam bas tu kacigu mnogo je vise turing orjentisana, samim tim i dosta tisa od xr1100. Ventilacija odlicna.

Ovo je neka varijacija supertenere? Mislim da ovo ima smisla samo ako je dosta laksa od supertenere(vidim da se tamo nesto pise 210kg) u protivnom to je isti motor(osim kocnica i dimenzija guma).

Yamahu ces brzo izgustirati, onih 48 konja brzo "oslabi" pa covjek pozeli nesto jace. Kawasaki je svestraniji i ozbiljniji motor, drzace te duze nego yamaha. A i onaj dvo cilindras je fenomenala. Jako pouzdan. Ja sam imao versysa koji ima isti motor. Povlaci jako lijepo a trosi kao upaljac.

Meni ta fora sa tezinom kod Honde isto nije jasna. Dok svi pokusavaju napraviti lagane motocikle oni prave potpuno suprotno. Ovo cudo ima 270 i kusur kila. Onda onaj Crossrunner800 ima 240kg kao da je motor od 1200 kubika. A sad ovaj novi NC700X 220kg a to je kao navodno urbani motor za grad i pocetnike. Kad pogledamo u odnosu na konkurenciju u svakoj su klasi u prosjeku tezi za 20-30 kg.

Tiger explorer 1200 je motor koji ce svima pomrsiti konce. Po meni je ljepsi od honde i od GS-a. A vjerujem da ce i onaj trocilindras biti superioran u odnosu na ova dva gore pomenuta.

Konacno moj versys je stigao!! :-)

Ja sam imao malog versysa sa kojim sam presao 44000km bez ikakvih kvarova i problema. Osim redovnih servisa i guma nisam imao nikakvih ulaganja. Zato sam i isao ovom logikom. U versysu 1000 je provjerena masina iz z1000 tako da ni tu nebi trebalo biti nekih iznenadjenja.

Ja sam juce narucio Kawasaki versys 1000, cijena 10700 eura. Kada bi narucivao Gs sa svom elektronikom koju ima Versys u standardu cijena bi bila 15000-16000 eura. A 5000 eura razlike nije mala stvar. S obzirom da ja nemam offroad ambicije mislim da je to prelevelika razlika u ondosu ulozeno-dobijeno. Za tih 5000 eura razlike mogu putovati Evropom sledecih par sezona.

Ja sam garmin zumo 220 nabavio za oko 300 eura nov. Preporuka od mene, vodootporan baterija traje dosta, nije mi blesavio do sada.

Ja sam negdje procitao prije par godina. Nesto slicno na ovaj fazon, da kais drzi do odredjene sile zatezanja a kad ta sila postanu veca nego sila koja je potrebna da covjeku slomi vrat onda kais popusta. E sad jeli ovo tacno ili glupost ne znam samo pisem sta sam procitao.

Naravno, bio sam 2010, kad smo trebali na Stelviu da se vidimo pa se promasismo za koji dan. Ovo je bilo za 1. maj tako da je vecina pasova bilo zatvoreno. I ovaj Grossglockner se otvorio samo 2-3 dana prije nego sto smo stigli. Do godine u planu Svajcarski i Francuski dio Alpa.

Pa ima 2 razloga. z1000sx ili versys 1000 jos se nisam odlucio.

Clan sam foruma od 2009 godine ali nisam bio previse aktivan pa sam odlucio da se to malo promjeni. Za pocetak postavicu par putopisa ili slikopisa sto bi ja reko jer nisam bas nesto vjest prepricavanju. Od maja mjeseca kad sam se vratio iz Alpa sve razmisljam dje bi i kad bi mogo ic. Bilo je tu raznih planova i dogovora ali nikako da mi se datumi poklope. trebao sam sa Djodjom u Alpe al zbog poslovnih obaveza nisam mogao. Poslje toga sam planirao pu sa Drugom krajem avgusta ali ni to mi nije uspjelo. I konacno odlucujem da 16. septembra krenem za Bg tamo da pokupim moju ljepsu polovinu pa pravac Austrija malo da vidimo Alpe pa onda negdje na jug. 18.Krecemoiz Bg-a dan suncan i lijep. Da bi sto prije stigli na odrediste idemo auto putem. Ujedno i po malo zurimo do Villacha jer draga nema nikakvu opremu osim kacige pa da nas nedje uz pu ne uvati kisa. Stizemo u Villach skidamo kofere sa motora prijavljujemo se u hotel i kisa pocinje da pada. Dobro je, da smo isli obicnim putevima pokisli bi. Plan je bio da sutra dan svratimo do Louisa da djevojci kupim opremu da bi mogli bezbrizno nastaviti putovanje. Odatle smo planirali da se popnemo na Grosglockner i preko Cortine di Apeso preko pasova dodjemo Do Passo dello Stelvio. E sad planovi su jedno a realnost druga prica. Budimo se 19. ujutro kisa i dalje pada, gledam na internet na svim prelazima palo pola metra snijega. Odlucujemo se da idemo u Louis da zavrsimo pricu sa opremom i da u Villachu ostanemo jes jedan dan. Sledece jutro osvanuo je lijep i suncan dan ali dzabe sve kad je u Alima i dalje snijeg. Znaci od Alpa nema nista. Oblacimo se i krecemo prema Italiji. Napolju temperatura oko 10 stepeni. Krecemo prema Liencu. Sto se vise penjemo temperetura sve niza. Oko nas se polako pojavljuje i snijeg. Kod Lienza hvatamo pravac prema Bolzanu ali ne preko passova nego preko nizih predjela. Odatle nastavljamo prema Trentu. Ovdje su temperature vec prijatnije. Posto je mojoj djevojci ovo prva duza tura malo se umorila pa se penjemo na auto put i nastavljamo prema Milanu. Tamo upadamo u stravicnu guzvu svi se vracaju kuci s posla. Mislio sam da je u Budvu ljeti katastrofa ali ovo je 3 put veca katastrofa. Nekako smo izasli iz Milana i idemo prema jezeru Como gdje planiramon da nocimo. Smjestamo se u hotel. Tusiranje presvlacenje i pravac grad na veceru. Sledece jutro nastavljamo prema azurnoj obali. Posto je cura jos uvjek slomljena od puta dogovor je da to spicimo auto putem. prije toga svracamo u u veliki prodajni salon Ducatia da malo rzgledam motore. Iz prva je na auto putu dosadno kao i uvjek. Ali kad dolazimo do obale mediterana postaje interesantno. Lijepi prizori se smjenjuju jedan za drugim a uz to auto put vise nije jedna bekonacna pravina. Auto put poprima je sa 3 trake pun dugackih krivina mostova i tunela i covjek se ne smije opustiti ili zamisliti jer su poneke krivine dosta ostrije nego sto bi se nadao na auto putu. Tako da mi je mogu reci bilo i zabavno voziti tuda. Stizemo u Nicu u hotel. tusiranje spavanje. Ujutro se budimo idemo u razgledanje Nice. Turisticko mjesto zivo sezona im traje do 1. novembra. Lijep stari grad. Svugdje puno turista. Malo smo smo iznenadjeni visokim cijenam. Mislim znal smo da ce bit skupo ali da ce kugla sladoleda kostat 3 eura to nisam znao. Pica 15 eura, kolaci 8 eura. Meso, na razne nacine od 18 do 30 eura. Kafa 3-5 eura koka kola 3-5 eura.... Iz Nice nastavljamo prema Monte Carlu da i mi vidimo to cudo. Sta znam Monte Carlo nije posebno mjesto posebnim ga cini to sto ima mnogo bogati ljudi u njemu pa mi smrtnici dolazimo da ih gledamo ka da smo u zoloski vrt. Oni su u svojim zlatnim kavezima paradiraju na jahtama, ferarijima,cudima... a ti ko opijen gledas i ne znas za kojim autom prije da se okrenes. I onda sjednes u kafanu, popijes koka-kolu od 7 eura i svatis da ti tu nije mjesto. Poslje obilaska ovog glamura Monte Carla i ovog "prosvjetljenja" otisli smo u oceanografski muzej, koji je liep. Ima velike akvarijume i tamo sm vidio neke zivuljke za koje nisam ni znao da postoje. Sledeci dan je na redu bio Cannes i St Trope. Cannes je vrlo slican Nici. Ljetovaliste puno turista ludi, guzva, prodavnice hoteli... E St Trope je isto to ali nekako ima "dusu" ujedno mi se St Trope i najvise svidio od ovih primorski gradova. St Trope Inace u svim ovim primorskim gradovima ima milion motora i skutera. Inace francuzi vozaci auta su vrlo tolerantni prema motorima. Staju 2-3 od semafora da mogu motori preci naprijed, sklanjaju se kad te cuju da dolazis, svi motristi ukljucujuci i policajce preticu na punu bez ikakvih kazni i sankcija... Jedina smjesna stvar mi je bila da u gradu gdje je ogranicenje 50km/h. Na semaforima je sledeca situacija ali ovo se desava savki put. Imas osjecaj ako da si na startu motoGP-a svi zapeti ko puske, turiranje,pogled u semafor... Kad se upali zeleno svi skuteri motori pun gas naprjed. Covjek bi reko sad ce 300 uvatit do sledeceg semafora. Ali cim postignu 50 tu se smire i voze tom brzinom dalje . Na sledecem semaforu se sve poavlja iz pocetka Sledece jutro napustamo azurnu obalu i krecemo prema Pisi da i mi vidimo taj cuveni krivi toranj. U Pisi nevjerovatno vasariste. Ja ne znam svi se nesto zale ljeti na Budvu tezge ulicni preprodavci.... ovo je opsta katastrofa ne mozes se pomjerit od preprodavaca. Inace grad je jako prljav. Svjetla tacka je toraj i katedrala koji su stvarno impozantni. Sutra dan spremanje i pravac Rim 3 dana da se vdi sve u Rimu je definitivno malo vremena ali se moze vidjeti barem ono najglavnije zbog cega je Rim poznat. Koloseum, Vatikan,Panteon, Circo Masimo, Dainese, Ducati Roma i ostale znamenitosti Ne znam sta bi pisao o Rimo treba poc i vidjet istorija je nevjerovatna osjeca se na savko koraku. koloseum je impozantan ne smo fizicki nego i zbog stvari koje su se desavale u njemu. Borbe gladiatora, zivotinja na do smrti. Kazu da je u Koloseumu zivot izgubilo 500 000 ljudi. A za broj ubijenih egzoticnih zivotinja niko ni ne znam milioni. Vatikan isto tako sa svojim muzejima, katedralom koja je ogromna, sistinska kapela koju je ukrasio svojim slikama Mikelandjelo...svo to bogatstvo covjek ostaje bez daha ali se ujedno i zapita. Zasto u svijetu ima gladnih? Pa ovjde ima toliko da vise niko nikad ne mora da gladuje... Naravno svratio i u Dainese, kupio neku majcu cisto da se ima. Na zidu visi vitrina u kojoj su slajderi skoro svih trenutnih vozaca motoGp-a. Isto tako svratio u Ducati Roma ali tek zadnji dan, da sam otiso prvi dan mogo sam cak dogovoriti test voznju Multistrade... budala. Ovako sam kupio majcu, sjedio malo na Multistradi. Motor me totalno zacarao. I ovo nase putovanje se polako privodi kraju. sutra ujutro krecemo za Bari pa trajektom kuci za CG. Ujutro se budimo tek oko 10. Iz Rima krecemo oko 12. Ne zuri nam se jer znamo da se sve ovo privodi kraju. Evo jos malo 14 dana na putu a cini mise kao da sam juce krenuo. E da mi je jos 14 dana pa sve iz pocetka. U Bari stizemo oko 5-6. Cekiramo se ukrcavamo na brod. Ujutro se budim u Baru. Poslje carinske procedure. Nidje niko za 4000km mi nista nije trazio a kuci odma pasos,saobracajna, vozacka, punomoc, razna pitanja dje, kad, skim, kako... krecemo prema Budvi. Mislim da nikad sporije nisam vozio od Bara do Budve. Mozda podsvjesno jer sam znao da kad stignem tu je kraj putovanja. Ali eto sledeca godina nova sezona pa opet krecemo u osvajanje novih drzava i predjela. Mozda Spanija,mozda Nord Capp vidjecemo... Versys kao i uvjek sluzio bez mane. Dvoje ljudi pun prtljaga, obicni putevi, auto puteci. Nemam zamjerke, ponekad se zapitam zasto uopste zelim da ga prodam? Mozda zbog promjene...

Clan sam foruma od 2009 godine ali nisam bio previse aktivan pa sam odlucio da se to malo promjeni. Za pocetak postavicu par putopisa ili slikopisa sto bi ja reko jer nisam bas nesto vjest prepricavanju. Opet u Alpe ovog puta smo poranili maj 2011 krenuli smo u petak oko 6 ujutro po tmurnoma ali suvom vremenu. Preko Dubrovnika smo se popeli na autoput da sto prije stignemo do Ljubljane dje smo nocili prvu noc. U Ljubljani smo se sreli sa Veljom, Sasom i Grbom sa kojima smo se dogovorili da zajedno krenemo sutra dan prema Austriji. Namjera je bila da odemo u Villach do Louisa da vidimo sta im. Jutro je bilo oblacno sa povremenom kisom. Krenuli smo mimo auto puta trudeci se da ga sto vise izbjegavamo. Do Villacha smo vozili zajedno. U Villachu smo se razdvojili ja i Dejo krecemo prema Grossglokneru. Vrjeme se proljepsalo ko Lienza pa smo pozurili prema vrhu Grossa dok se nije zatvorio. Na vrhu je bilo oko 1 stepen iznad nule. Ali to nam nije smetalo da slikamo sve zivo. Tek kad je poceo padati snjeg svatili smo da je vrijeme da se vratimo dole. Sledeci dan iz Lienza smo krenuli prema Krimmle vodopadima po suncanom i divnom vremenu. Na zalost dok smo stili do vodopada opet je pocela padati kisa pa smo se samo na brzinu slikali na vidikovcu kod vodopada i krenuli ka Innsbruku. Tamo je opet bilo suncano vrjeme ali posto smo vec kasnili nismo se puno zadrzavali. Iz Innsbruka smo krenuli u Italiju prema Cortini di Ampezo. Isto tako izbjegavajuci auto put. Na pola puta je opet pocela kisa tako da vise nismo ni stajali da slikamo. Inace put od Innsbruka do Cortine je fenomenalan. Steta sto je vrjme bilo ovako ludo, pa se u jednom danu promjenilo i po 4 puta. Sledeci dan iz Cortine krecemo prema Skradinu gdje smo za sutra dan zakazali razgledanje slapova i Krke. Josip nas je u Skradinu docekao kao i uvjek fenomenalno. Sutra dan je sledilo razgledanje Krke i oko podna pravac autoput i kuci. Od Splita nas je opet pratilia jaka kisa ve do kuce. Sve u svemu fino provedenih 5 dana. Na Alpe se definitivno vracam ako bog da i ove godine. Ljeti kad vrjeme bude malo ljepse...

Clan sam foruma od 2009 godine ali nisam bio previse aktivan pa sam odlucio da se to malo promjeni. Za pocetak postavicu par putopisa ili slikopisa sto bi ja reko jer nisam bas nesto vjest prepricavanju. Pa da pocenemo sa ovim. Ovo je put na Alpe 2010 god. krajem augusta. E konacno i mi da krenemo. Zelja nam je bila da se provozamo kroz Alpe i da obidjemo sto vise pasova ali opet da se ne forsiramo nego da uzivamo u voznji i predjelima. Zato smo put isplanirali tako da dnevno ne prelazimo vise od 300-400 km u prosjeku, osim prvog dana kada treba da predjemo oko 700km do Slovenije. Odlucili smo da u nedelju ujutro krenemo sto ranije da bi izbjegli guzve na putevima i vrucinu. Dogovor pada u 5 iz Budve. U zadnji momenat se odlucujemo da umjesto Jadranskom magistralom idemo preko Trebinja i da se direktno ukljucimo na auto put. Znamo da ce biti dosadno ali nama su cilj Alpe a ne Hrvacko primorje, to cemo neki drugi put. Odluka da krenemo preko Trebinja u da izbjegnemo haus na jadranskoj magistrali se pokazala kao veoma dobra. Posle Trebinja se odvajamo za Mostar, put je solidan a saobracaja skoro da i nema. Prva pauza u Bosni, vec je ugrijalo treba piti dosta vode. Dolazimo do auto puta, osim ljepo uredjenih odmorista nema se sta vidjeti. polako je i tamo pocela guzva ali sigurno ne tako velika kao na magistrali. A i prosjecna brzina od 130-140km/h ce nam znatno smanjiti vrijeme potrebno da dodjemo do Slovenije. Jedino sto Belog prine je to so mu je Kle postao dosta zedan na auto putu pa mu je sa 4.3l koliko obicno trosi sada pri brzini od 140-150 trosi 7l konacno smo se dokopali Delnica i izasli sa auto puta. Na prvoj benzinskoj srijecemo Njemca koji sa svojom Afrikom obilazi alpe ali malo sprednim putevima. Svaka njemu cast, ja sam nebi mogao. I konacno stizemo u Kocevje gdje cemo prenociti, pronalazimo neki pansion pored jezera.Raspakivanje, tusiranje i malo da protegnemo noge poslje dosadnog dana na auto putu. Kocevje je fin gradic,barem se nama tako ucinili fine kuce jezerce.... Kasnije smo se vratili i vecerali u penzionu, a ovaj pas je pomno pratio svaki nas pokret dok smo vecerali. Na kraju nam ga je bilo zao ali nam gazda nije dozvolio da mu damo malo hrane. Sledece jutro nije mnogo obecavalo. Magla, hladnoca... Dorucnovali smo na terasi penziona a vrijeme se polako proljepsalo. U penzionu su bili smjesteni otac i sin koji namotorim idu za Grcku iz Njemacke. Malo smo popricali, dali im po koji predlog sta trebaju vidjeti kad budu prolazili kroz Crnu Goru. Iz Kocevja preko Ljubljane izbjegavajuci auto put preko Wurzenpassa smo krenuli do Villacha, moramo da svratimo do Louisa. Sto i nije bila pametna ideja jer da smo ostali malo duze potrosili bi sve pare i drugi dan se odma vratili kuci. Kako smo na jedvite jade uspjeli da izadjemo iz Louisa krecemo prema Grosglockneru nasem sledecem cilju. I polako pred nama pocinju da se otvaraju predivni predjeli. Stajemo svako malo i slikamo sve zivo. A onda zakljucujemo da ako nastavimo ovako necemo tamo stici do prekosutra. Iz Villacha do Gros-a smo isli preko Arnoldsteina, Hermagora,Oberdrauburga. posto smo u Iselsberg stigli dosta kasno (zbog konstantnog stajanja i slikavanja) odlucujemo da tu potrazimo smjestaj i da tek onda krenemo do glecera. Smjestaj nalazimo veoma brzo, placamo i idemo gore dok jos ima svjetla. Kod Heiligenbluta stajemo da slikamo prirodu i krecemo ka naplanoj rapi Gros-a, kad ono KLE nece da krene. Upalimo motor ubacis u prvu icim malo pustis kvacilo on se ugasi. Zakljucujemo da je sto posto neki prekidac u pitanju cim motor radi na leru a nece da ide. Mala konsultacija sa nasim strucnjakom za struju Wrong Raiderom i kvar je za 3 sekunde odklonjen. Zaribao prekidac na nogaru. Wrongu se ovom prilikom zahvaljujemo. E sad ovo sto sljedi se nemoze rjecima opisati.Kakvi prizori!!!! Grosglockner nas je ostavio bez daha. Ne znam sta bi napisao. Evo slika, mada ni one ne mogu docarati tu ljepotu u potpunosti. Ovdje cu se definitivno vratiti. NA kraju je i dobro ispalo sto smo se gore popeli malo kasnije jer su nam rekli da je preko dana bio totalni haus i zakrcenje saobracaja. mi smo gore bili oko 6-7 popodne i bilo je vrlo malo ljudi. Puni utisaka vracamo se u Iselsberg da se odmorimo sutra pravac Italija. Ujutro odmorni krecemo prema Italiji. Plan nam je da danas preko nekoliko passova dodjemo do podnozija onog najglavnijeg. Krecemo prema Cortini d' Ampezzo. Uspu nas iznova odusevljavaju predjeli i pejzazi. Sve sredjeno sve na svom mjestu. Kakav sm0 mi neradnicki narod. Ovdje se obradjuje svaki pedalj zemlje, uzbrdice, nizbrdice sve je iskorisceno i privedeno namjeni. kod Carbonina odlucujemo da skrenemo lijevo Preko Passo Tre Croci do Cortine. Poslje Cortine slijedi Passo Falcarego. Predivan put, puno motorista, savrsen asfalt i krivine. Sta reci... Krecemo dalje prema Passo Pordoi. Izmedju jos mnogo lijepih prizora. Dolazimo do Passo Pordoi, koji mi se jako svidio ima savrsene krivini i asfalt i put je dosta sirok. Tako da covjem moze malo da se poigra. Poslje toga idemo prema Val Gardenu gdje sipamo gorivo. Pa krcemo preko Passo di Sella do Bolzana pa prema Meranu. Ove dane je bilo savrseno vrijeme a sada se nesto naoblacilo a u daljini vidimo da vec uveliko pada kisa. Polako ce i mrak ma odlucujemo da nadjemo smjestaj. Hm... lakse reci nego uciniti. Posto i Italiji traju praznici sve je puno. I Tako trazeci dolazimo do Silandra gdje iz 5-6 pokusaja nalazimo jednu privatnu kucu sa vrlo lijepom sobom. Uvece se spustilo takvo nevrjeme da smo mislili da cemo ostati ovdje jos 2 dana dok neprodje. Cak je i struje nestalo. A ja mislio da se to samo u CG desava. Svanuo je divan dan. Nevremena kao da nije ni bilo. pakovanje i idemo. Ceka nas sledec Pass. Passo Dello Stelvio, koliko sam se samo radovao ovome. Krecemo rano ujuto oko 7 da izbjegnemo guzvu na vrhu. Koliko krivina serpentina. Covjek ne zna gdje bi stao i sta sve slikao. Samo jedan savjet pre slika kada se penjete na Stelvio bolje je da to uradite od Bormia prema vrchu, mi smo isli drugim smijerom. Sa ove strane od Silandra je put dosta uzak i ostecen tako da covjek ne moze stroz da se opusti. A sa strane od Bormia je put savrsen. Evo slika. Posto me Wulfi zamolio ova slika je samo za njega A ove ostale mozete da gledate i vi. Osjecaj na vrchu je fantastican. Odma sam se sjetio Charuge koji je ovdje bio par dana ranije. Bilo mi je jako zao sto nam nije uspjelo da se nadjemo na vrchu to bi bilo super. Naravno Poseidoni su morali ostaviti trag na Stellviu. A i kao pravi Crnogorci. Vec je polako pocela da se stvara guzva na vrchu i mi odlucujemo da spustimo dole prema Bormiu. Kod Bormia skrecemo prema Passo Gavia. Dok su neki odmarali Neko je morao da vodi racuna da nesto ne popustimo. Odatle smo krenuli prema Passo del Tonale. Odatle krecemo prema Bellunu. Na putu smo se malo pogubili ali nam je poslije bilo drago jer smo prolazili kroz predivne seoske predjele. U Bellunu nalazimosmjestaj vrlo brzo malo smo otisli do grada prosetali sutra krecemo kuci. Ova 4 dana su bila fenomenalna, definitivno se ovo mora ponoviti. Presli smo samo djelic onoga sto se moze vidjeti u Alpama, na zalost kratak odmor nam nije dozvoljavao da ostanemo duze. Na putu do kuce smo Svratili do Skrdina kod naseg prijatelja Josipa gdje smo prespavali i ranom zorom krenuli za Budvu. I sta reci na kraju osim...

To je podpuno tacno. Kod nas je asfalt katastrofa. Sjecam se da je drug vozio stroma na neke stare gume 3-4 god. Kod nas nije smio sa njima prec 80 km/h. Kad smo se dofatili asfalta u Austriji gume su tako lijepile kao da je nove stavio.

Kawasaki Versys 650, 80% voznje sa ovim gumam odvozeno u turing varijanti. Znaci putovanja od 5 do 15 dana. Sam a u nekim slucajevima i sa suvozacicom.

Imao sam pirelli angel St i michelin pilot road 3. Obje gume su me odusevile. Pirelli je izdrazo oko 15000km Michelin oko 18000km!!! A nisam bas penzionerski vozio. Na suvom su obje gume vrhunske za sport-turing klasu. Dobar grip, sabilne pri kocenju... ovdje dajem malu prednost michelinu. Nekako mi se cini preciznija. Na mokrom je pirelli odusevila, 2 dana po kisi u Alpima bez i jedne kriticne situacije. Sto se tice michelina on je na mokrom prica za sebe. Mislim da trenutno ne postoji bolja guma za voznju po mokroj podlozi od Michelin pilot road 3. Kod mene su izazivale toliku dozu sigurnosti da sam par puta morao sam sebe opominjati da vozim na mokroj podlozi.

Shoei Qwest paragon-Tc6 http://www.shoei-europe.com/upload/models/p28_paragon%20tc-6_m.jpg

1. Godiste motocikla koji ste vozili:[/b] 2008 god. 2. Vrijeme provedeno na motorciklu: dvije godine, 44000km 3. Sta mi se dopada: - motor je svestran, odlican kroz grad,neuhvatljiv kroz krivine,dobar za turing. - mala potrosnja kod mene od 3.8-5.5 l - dobre kocnice - cak i pod punim opterecenjem vozac,suvozac, 3 kofera vozne karakteristike, stabilnost ostaju na dobrom nivou - elasticnost motora, vuce od niskih obrtaja. - veliki fun faktor, jako zabavan za voznju kroz krivine 4. Sta je moglo biti bolje: - standardni vjetrobran je slab poslje 120km/h, preporucujem MRA turing vizir ili Givi. - original gume ne valjaju nista - nema zadnjeg blatobrana pa je motor odma prljav 5. Moj utisak: Motor vrijedi svaku paru i mnogo vise. Najveca prednost mu je svestranost. Odlican motor za pocetnike i povratnike.

Nemoj da je stavljas na motor!!! U boljem slucaju ako je proizvedena 2006 i to je puno staro za gumu.

Cao bikeri, dolazim iz Budve. Vozim xciting 300ri. Radujem se dobrom druzenju.