Ma da bre. Sem jezive povrede koja je prethodila titulama imao je i godinica. Prvu titulu je uzeo sa 29. Ja sam bio anti-Doohanovac, nisam shvatao o kome se radi.
Inače je poređenje vrhunskih vozača glupava rabota (sem ako joj je svrha da se nekom kolegi s foruma drpi živac ).
Mnogi faktori utiču na nivo uspeha koji će neki mlad i talentovan vozač da postigne. Neki od tih faktora, ako ne i većina, nemaju ništa sa motociklizmom i sportom. Razni životni uslovi moraju da se steknu da bi se postao vrhunski a i među njima postoje ozbiljne razlike. Za mene je najbolji primer Max Biaggi. On je počeo da vozi sa 18 godina iste godine kada i 5 godišnji Leon Haslam. Svega 5 godina nakon početka bavljenja motociklizmom postao je svetski prvak u 250. Haslamu ni ceo život proveden o paddock-u pored oca vrhunskog trkača nije pomogao da mrdne dalje od prosečnosti.
Tako i priča o Stoneru i Rossi-u nema mnogo smisla ako se samo porede uspesi. Stoner bi morao da ponovi Doohanov rezultat (ne računajući dosadašnje titule) da bi ga stigao. Teško da će da ima toliko sreće. S druge strane Rossi-u je stvarno pomoglo da napabirči titule to što je kroz veći deo karijere "kuburio" sa konkurencijom. Jedini pravi konkurent je mogao da bude Biaggi ali je već pre dolaska Rossi-a psihički popustio pod pritiskom. Rossi ga je samo dotukao. Posle njega se ređaju nejaki Uroši, sve do dolaska Stonera i Lorenza. Tek su ga oni naterali da se nategne do maximuma. Da je imao takve konkurente tokom cele karijere pitanje je šta bi se dešavalo. Verovatno manje titula a više uzbuđenja. Na njegov vrhunski talenat život uz oca višestrukog pobednika u 500cm je doveo do poptunog ostvarenja potencijala koje je imao.
Stoner, s druge strane, do svoje 14 godine sedi u Australiji i vozi dirt track jer roditelji nemaju za drugo. Da je mali talentovan i uporan shvatili su verovatno odmah ali im je sve postalo jasno nakon ovoga:
"One feat he achieved that illustrates his passion and "need" for racing was at age twelve. Over one weekend he raced in 5 different categories in all 7 rounds of each capacity. A weekend consisting of 35 different races... Not only did he compete in all these categories and different engine capacities, the young Casey Stoner went on to win 32 out of the 35 races. There were five Australian titles to be won that weekend, Stoner won all 5."
Elem, sve ovo mu ne bi mnogo pomoglo da spletom veoma srećnih okolnosti (malo im je i sam doprineo kad je polomio nejakog Gibernau-a) nije 2007 došao u Ducati. Lucky brake. Da je ostao u LCR-u možda bi čekao na fabrički motor par godima, možda bi taj motor bio Suzuki... i možda bi danas bio u SBK na BMW-u.