Kada vozim po gradu,vozim svesno,i uvek razmisljam da li cu moci da ukocim ako mi neko izleti,drzim nogu i ruku na kocnicama,i uvek sam spreman da odreagujem na eventualnu nepredvidjenu situaciju.Na otvorenom putu je drugacije,vozim opusteno,jer znam da je mnogo manje stvari na koje moram da obracam paznju nego u gradu.U svakom slucaju,moje misljenje je da sedanje na motor nosi rizik sa sobom,ali da mi ne treba da sami sebe dovodimo u jos veci rizik vozeci prebrzo na mestima gde nismo potpuno sigurni da neko nece izleteti sa strane,ili naglo skrenuti levo,desno ili uraditi nesto trece.Takodje se trudim da uvek imam zastitnu opremu na sebi.Naravno da se plasim dok vozim - jer sam svestan da mogu da nastradam ja,ali da i moze neko drugi da nastrada od mene,i to ne mojom greskom.