Neki meni zanimlji tekst :
Jedan od najvažnijih sigurnosnih elemenata u F1 koje vozači koriste su specijalno izrađene kacige za glavu.
U istoriji F1 još od početka 1950 kacige nikada nisu doživjele veću revoluciju ali izrada kaciga je evoluirala te je svaka od njih sofisticiran i skup proizvod. ( 12.000$ + )
Osnovni oblik moderne kacige jako je sličan s onima iz '80, pa čak i s onima iz '70, no tehnika izrade i njihova kvaliteta bitno su se promenili.
Krajem '80-ih, tipična F1 kaciga težila je oko 2.5 kilograma. Takva težina dramatično se povećavala pod uticajem G-sile tokom kočenja, ubrzavanja ili prolaska kroz krivine. Pri sili od 2G koja je u većini zavoja normalna pojava, težina kacige povećavala se na neverovatnih 5kg, što je predstavljalo još veću opasnost ukoliko bi došlo do nesreće.
Proizvođači kaciga uočili su da je kod lakših nesreća vozačima najčešće stradavao vratni mišić te su tome pridali veliku pažnju. Prvi korak u rešavanju tog problema bila je redukcija težine kacige, jer je i pri manjim sudarima, zbog već navedene težine, dolazilo do neugodnih posledica.
Tako su današnje kacige u Formuli 1 izuzetno čvrste, ali mnogo su ugodnije i lakše te sada teže oko 1.25 kg.
Kacige su napravljene u nekoliko odvojenih slojeva, pružajući kombinaciju čvrstoće i fleksibilnosti kod udara.
Dok se obična motociklistička kaciga izrađuje od tri sloja – uložak, unutarnja i spljna ljuska – kaciga u Formuli 1 ima čak 17 slojeva. Pojedinačne komponente su ljubomorno čuvana tajna – specijaliste ne možete naterati da otkriju više od tri glavna materijala: karbonska vlakna za postizanje čvrstoće, vatrootporni aramid i polietilen, koji se također koristi u proizvodnji prsluka za zaštitu od vatrenog oružja, a njihova je namjena učiniti kacigu neprobojnom. Njima se dodaju aluminijum, magnezijum te epoksi smola kao vezivno sredstvo. U Formuli 1 se zna reći kako je “ono što pristaje za monocoque također i odlična odeća”. Karbonska vlakna (CFC) koja se koriste garantuju izuzetno malu težinu kaciga od oko 1,25kg, koje s druge strane mogu izdržati znatna opterećenja. Prednosti male težine kacige su jasne – ona služi za smanjenje opterećenja na vozačeve vratne mišiće, posebno u dijelovima staze s visokim G silama.
Spoljna školjka kacige ima dva sloja, tipični pojačani ugljenični sloj preko sloja karbonskih vlakana. Ispod toga dolazi školjka od čvrste plastike, materijala koji se koristi i za izradu neprobojnih pancirki. Ispod plastičnog sloja, nalazi se mekši sloj koji je prekriven materijalom baziranim na poliesterima otpornim na plamen, a koji se ujedno koristi i za izradu rukavica i vozačkih odela. U plastičnom sloju, integrisan je i akustički izolator. Tako je unutar same kacige nivo buke ispod 100db.
Vizir je izrađen od specijalnih vatrootpornih bezbojnih i prozirnih polikarbonata debelih 3 mm, koji kombinuju zaštitu od udara i zaštitu od plamena s odličnom vidljivošću. Većina vozača koristi obojene ili zatamnjene vizire, koji su s unutarnje strane premazani raznim hemikalijama koje sprečavaju zamagljivanje vizira usred disanja i govora vozača koje posebno do izražaja dolazi tokom kišnih uslova.
Uz to, u unutrašnjosti kacige postoji i deo za govor vozača koji se koristi tokom komunikacje s boksom, a odmah uz otvor za govor nalazi se i cevčica koja služi za dovod tekućine, najčešće energetskog napitka.
Par prozirnih slojeva plastične i prozirne folije slepljeno je na spoljnoj strani vizira. Plastične folije skupljaju raznu prljavštinu na stazi koja dospeva na kacigu vozača, a ovaj ih može vrlo lako i jednostavno skinuti. Tokom trke, start je najkritičnije vreme od zaprljanja folije vizira, te vozači najčešće odmah nakon starta skidaju plastičnu foliju.
U proteklim sezonama oblik kaciga je evoluirao u aerodinamičko iskorišćeniji oblik. Vozačeva je glava smeštena ispod airboxa, područja izloženog velikim turbulencijama čija efikasnost utiče na aerodinamiku zadnjeg kraja i količinu vazduha koja dolazi do motora. Stoga je tendencija u oblikovanju kaciga usmerena prema reduciranju štetnih turbulencija te usmeravanju vazduha prema airboxu.
Konstruktori kaciga također moraju predvideti i ventilaciju za vozača, što rešavaju ugradnjom dvema malenih cevčica koje vozaču dopremaju svež vazduh, a opremljene su specijalnim filterima za mehaničko pročišćavanje vazduha. Tokom jedne sekunde u kacigu uđe 5l svežeg vazduha.
Tokom izrade kacige, lepi se 120 slojeva od karbonskog vlakna. Nakon toga se kaciga postavi u autoklav, pri čemu se pojedinačni slojevi spajaju jedan s drugim i otvrdnjavaju pod visokim pritiskom i konstantnom temperaturom od 132°C. Delovi koji su izloženi izuzetnim opterećenjima, poput donjeg dela i rupe za vizir, dodatno se pojačavaju upotrebom aluminijuma i titana. Unutarašnji uložak se sastoji od dva sloja vatrootpornog Nomex-a.
Pre no što Međunarodna automobilska federacija (Fédération Internationale de l’Automobile, FIA) odobri neku kacigu, ista se mora podvrgnuti velikom broju različitih testova simulacije sudara. Za vrijeme takozvanog ‘testa penetracije’ šiljati metalni predmet težine 3 kg pada s visine od tri metra na kacigu koja ne sme napuknuti. Također se testira sigurnosno prilijeganje kacige. Opterećen s 38 kg, remen ispod brade se ne sme rastegnuti više od 30 mm. Vizir se bombarduje projektilima koji se kreću brzinom od oko 500 km/h. Tačke udara ne smeju biti dublje od 2,5 mm. Poslednje, ali ne i najmanje važno, kaciga se 45 sekundi izlaže plamenu temperature 800 °C u požarnom testu. Tokom tog perioda, temperature unutar kacige ne smeju prijeći 70°C
Od 2015 ponovo je dozvoljeno da vozači mogu da menjaju spoljni dizajn kacige za posebne prilike od trke do trke.