-
Broj tema i poruka
1065 -
Pridružio se
-
Posetio poslednji put
Tip Sadržaja
Profili
Forumi
Galerija slika
Kalendar
Articles
Sve što je postavio član: nemo
-
Krenuli smo severnom obalom prema prelepom gradiću Cefalu. Loša vremenska prognoza počela je biti stvarnost. U daljini gomilali su se tamni oblaci. Mi smo jurili u te oblake u nadi da ćemo u Cefalu stići ispred njih. Vetar je stvarao valove... Utrka sa oblacima završila je njihovom pobedom. Kada smo već mislili, da smo pobedili mi, krenuo je pljusak u trenutku kada smo bili zatrpanu u koloni na ulazu u grad. Sklonili smo se pod tendu obližnjeg bara
-
U Corleonu smo odlučili da više ne idema ka zapadu. Neko vreme smo razmišljali da idemo do Marsale i Trapanija i time okružimo celu Siciliju ali smo odustali od ideje. Nekako smo pretpostavili, da gradovi koje propuštamo nisu nešto što bi po svaku cenu trebalo videti. Takođe je vremenska prognoza za severni deo ostrva bila loša (kiša). Krenuli smo dakle na sever u Palermo. U Palermo stigli smo brzo. Prvi utisak: gužva u saobraćaju. Po starom (crnogorskom) obćaju krenuli smo u razgledanje grada, motorom. Palermo sam donekle upoznao u maju 2017, prilikom kratkog boravka u marini. Počelo je samim uplovljavanjem. Mi smo uplovljavali noću u 2h nakon 750 milja plova i 111 sati provedenih na jedrilici. Razume se, da smo bili izmoreni od olujnog vetra u Mediteranu. Tražili smo ulaz u luku ali nijedno orientaciono svetlo nije bilo upaljeno. Uplovili smo pomoću plottera uz pažljivo osmatranje prepreka neoznačenih na karti. U zoru premestili smo jedrilicu u glavnu marinu Palerma da obnovimo zalihe hrane i pića. Naime, nestalo je sve, zadnji put nabavljali smo pre 6 dana u Španiji. Komšija sa susedne jedrilice, englez sa interesantnom bradicom, uputio nas je gde da najbliže idemo da pazarimo hranu i piće. Ja sam mu za uzvrat objašnjavao Jadran. Sa motora, marina izgledala je malo drugačije... Okrenuli smo prema centru grada i potražili mirno mesto za pivo pauzu. Mac je doćekao svoju porciju nikotina... Spomenik palima u borbi protiv mafije Snovi i želje... šta god značilo Dosta Palerma, amjo dalje...
-
He, he, ... u stvari, do sada nisam bio svestan zašto sam menjao motor...
-
Slikam desnom rukom dok je motor pod tempomatom. Levom rukom regulišem brzinu u istom stepenu prenosa. Čim uđem u situaciju kočenja ili menjanja stepena prenosa, pustim foto kameru da mi visi oko vrata i vozim dalje... kada opet naiđem na motiv uzimam foto i ponovim postupak. Prvenstveno to koristim za razgledanje gradova (u mojim venama teče pola crnogorska krv ) . Slikam sve... nekada mi se desi da tek na fotografiji ugledam pojedini interesantan detalj. Kasnije pravim izbor i brišem sve ostalo.
-
Došlo je vreme da napustimo hacijendu. Uputili smo se prema Corleoneu. Taj ut smo vozili sinoć po tami. Pokrajina je brežuljkasta i taj dan bila posebno lepa zbog igre sunca i senki. Poseban ton davale su jesenje boje Brzo smo stigli u Corleone. Razgledali smo ga "sa motora". Gradić k'o gradić, sigurna u sebi krije mnogo interesantnih stvari ali mi smo to ostavili "za neku drugu priliku"
-
Corleone – Capo d'Orlando Tek smo ujutru shvatili gde se nalazimo. Bilo je to imanje Casa Mia, turističko – vinarijski kompleks okružen ogromnim vinogradom. Brend »Principe de Corleone« očito je cenjen o čemu svedoće mnogobrojne diplome Domaćini su na za doručak iznenadili: uz obavezan slatkiš servirali su također salamu i sir. Baš je prijalo
-
Momak je baš simpatičan... slažem se
-
Krenuli smo na zapad, prema Agrigentu, tu u blizini nalazi se poznata Valle dei templi, dolina hramova. U antici tu je bilo 10 hramova, danas još postoje devetoro. Mi smo tu dolinu okružili dva puta, onutra u muzej na otvorenom nismo ulazili. Kao prvo, bila je velika vrućina, kao drugo, ispred nas je bilo dosta kilometara do sledeće destinacije Corleone. Usput smo se zaustavili da vidimo Scale dei Turchi, potpuno bele Turske stene. Noćenje u Corleoneu smo bukirali iz restorana Mediteraneo, usput. Sve je lepo izgledalo, samo je bio problem upisati adresu u GPS. Umesto kućni broj, trebalo bi upisati »bis«. E ta mogućnost ne postoji u Garminu. Rešili smo, da neće biti problem pronaći konak, ali je ipak bio problem. Mac je u Corleonu pitao za lokaciju, odgovor je bio u smislu: idite pravo pa skrenite levo, molto facile. Na kraju je ispalo, da smo po potpunom mraku lutali i pronašli lokaciju nakih 10 km van Corleona u čistoj vukojebini. Ali, vredelo je… Taj dan prešli smo 350 km.
-
Modica – Corleone Pre spavanje prošetali smo i naišli na skroman restorančič. Pokazalo se, da smo dobro izabrali. Poslužili su nas tipičnom sicilijanskom kuhinjom u nekih pet hoda. Sve je bilo ukusno, neka jela bila su zanimljivo pripremljena, neke kombinacije za mene su bile potpuno nove. Fotografije nismo pravili. Noćenje u Modici pamtim po urednoj i čistoj sobi, kupatilu… Ujutru smo sa balkona ugledali lepu panoramu starog dela grada. U stvari, Modica je cela stara, novije zgrade nalaze su u predgrađu. Koliko je »naša« iz ulice izgledala siromašna, toliko je sa druge strane (ulice) ona bila raskošna, lepa… Tu je bila lepa bašta, pa trpezarija u prizemlju… Doručak na Siciliji: sve samo šećer, šećer... kroasoni, đemovi, marmelade, kolaći, pite... ja sam ujutro navikao, da jedem jake stvari: slaninu, ćvarce, jaja, salame, sir, šunku, hleb. Sve to mi je na Siciliji jako nedostajalo. Motori su noćili na ulici, sve je bilo OK. Jeste, vezali smo jedan na drugi, pa disk lock, pa alarm, možda je u tome fora da su ostali netaknuti Pokret. Vožnja po Modici, na svakom koraku je neka lepa zgrada, fasade od kamena, stoljećima izložene suncu, poprimile su boju zlatne i sive patine… neka fotografije govore, da ne kopiram Modicu iz Vikipedije ili nešto slično. Provozali smo se Modicom uzduž i popreko. Izza starih zidova sigurno se kriju mnoge zanimljivosti, to ostavljamo »za sledeći put«… Zaustavili smo se jednom, u čokoladnici. Modica ima vekovnu tradiciju u pripremanju čokolade. Milijon ukusa, nema da nema. Ručni rad... Kupio sam nekih 15 različitih ukusa da kući pravim degustaciju uz priću o Siciliji.
-
Otvaranje sezone 2018 Lako je nama penzionerima što nismo vezani na vikend vožnje nego biramo lepo vreme koji god dan bio. Ja sam izabrao današnji dan (sreda), da po prvi put u 2018 uradim kratku vožnjicu i time otvorim novu sezonu. Krenuo sam iz Ljubljane oko 11h i uputio se prema Piranu. Da bi što pre stigao tamo, deo puta vozio sam autoputem. Celo vreme bilo je vedro nebo, temperatura između 5 (Lj) i 13 (Piran). U Piranu zauzeo sam "svoje" mesto i počastio se morskim delicijama, da bi 2018 cela bila u tom stilu. Maca je po svaku cenu htela na motor... U Piranskom zaljevu bilo je mirno... Piran sa severne perspektive, u daljini vidi se Nanos Piranska punta Svetionik na rtu Madona Izola, omiljena veduta Od tu Nanos je najbolje vidljiv Bonaca Dolomiti na horizontu Izola, ribarska lučica Nakupilo se 260 slatkih kilometara. Sa nečim je potrebno početi...
-
Ja mislim, da je rano. Pred polazak treba proveriti prevoje jesu li prohodni. Ako jesu, put će biti mokar od topljenja snega. A on, koliko ga ima ove godine (Davos je baš sada pod snežnim pokrivaćem od 2 metara), pitanje kada će se potpuno istopiti i da se putevi osuše. Najbolje je otići u Alpe u julu/avgustu, iako se je u sezoni 2017 to pokazalo za netačno (velika vručina).
-
Track log iz avgusta 2012 izgleda ovako: U avgustu 2017 sa Dianom "odradili" smo krug po Alpima. Vrućina bila je nepodnosiva, nadali smo se, da ćemo se rashladiti na prevojima ali temperatura ni na jednom nije bila niža od 23. Jedino smo se rashladili na Aiugille du Midi (2). Ruta:
-
Ja mislim, da je uzrok u kulturi, mentalitetu. Kao što se bacaju pikavci, papiri, plastične kese... svuda, nije teško poneti i veće stvari i baciti ih uz put i na taj način osnovati divlje đubrište. Gradska čistoća donekle funkcioniše u turističkim centrima, izvan njih slabo. Nisam primetio, da bi kupili smeće iz divljih odlagališta van gradova.
-
Okrenuli smo na jug ka naj južnijem delu Sicilije, gradiču Pachino. Meni taj deo Sicilije nije bio baš nešto naročito. Gradovi kao gradovi, svuda su neke istorijske građevine, a ulice natrpane automobilima i robom koja je kao isturani izlog izaša iz svaštarskih trgovina. Na svakom koraku nešto se prodaje, mnogo ima povrća i voća. Ceo region je jedna velika topla greda gde se gaji paradajz… Ceo region pati od nečistoće. U stavri meni to ne smeta pošto samo prolazim tuda ali živeti u takvom okruženju, to je već druga prića. Po obićaju posle podne sve je zatvoreno sem koji sendvič bar sa pompoznim imenom Gastronomia... Prema Augusti Ulaz u stari deo Auguste, najviše nas je impresionirao veliki park Glad smo privremeno zaustavili tortom u nadi da nas u Modici gde smo bukirali noćenje, čeka neki dobar restoran i za sigurno dobra čokoladnica. Prema Modici... Kvart gde smo bukirali n oćenje nije bio baš obećavajući... Ulaz je poboljšao utisak tek kada smo ušli u sobu imali smo šta da vidimo: uredna soba, veliko kupatilo, balkon sa pogledom na stari deo grada, ispod balkona lepa bašta. Dobro smo pobrinuli za nas, a motori ostali na ulici... Ruta u tom danu bila je dužine 250 pretežno dosadnih kilometara
-
Čestitam, druže...
- 90 odgovora
-
- 1
-
-
- hardalpitour 2017
- san remo
-
(i 3 more)
Označeno tagovima:
-
Italija 2018 (zakasneli medeni mesec) :)
nemo je odgovorio članu Creative biker u Predlozi za izlete i putovanja
Za putovanje po Siciliji, koje baš sada opisujem, trebalo nam je deset dana, od Dubrovnika okolo Sicilije pa do Bara. Mogli bi koji dan da skratimo ali više ne ako smo hteli da obiđemo pretežni deo ostrva. Što se tiče trajekta, mislim, da je to sada jasno. Plovi Dubrovnik iz Dubrovnika za Bari i vraća se u Dubrovnik ili Bar, zavisi koji dan plovi. Povratna palubna karta za motor+vozać je oko 170€, kupiš je na šalteru pre polazak. Ja se pridružujem onima koji su ti savetovali, da prepoloviš planiranu kilometražu. Ili samo kontinentalna Italija ili samo Sicilija. Ja kada bi bio u situaciji da mora da biram, za namenu vašeg putovanja, izabrao bi kontinentalnu Italiju. -
Doručak uz bazen, luksuz koji nismo iskoristili u potpunosti. Plan za taj dan bio je ambiciozan: razgledanje Etne i vožnja do najjužnije tačke Sicilije i tamo negde noćenje. Vožnja na vulkan Etna bila je interesantna. Lepi pejzaži, jesenjske boje lišća… dok se nismo digli do granice lave i pepela. E tamo nema vegetacije. Stigli smo na parking odakle ide kabinska žičara. Tu je visina 1910m. Iako relativno rano, več se stvorila gužva. Kupili smo karte za žičaru i popeli se na 2500m. Od tamo dalje voze terenski autobusi do visine 2950m. Od tu dalje do vrha na 3345m pristup je zabranjen. Ne treba naglašavati da je vulkan živ i da potrebno posle svake erupcije ponovo graditi žičaru i više ležeće objekte. Etna je zimi prekrivena snegom i pruža uživanje mnogobrojnim skijašima. Uz kartu za žićaru ide konzumacija (sendvič i kola) Ja sam na Etni bio za vreme izleta sa paraglajderima. Tada smo autobusima stigli do one krajnje tačke, preskočili ogradu (traku) i produžili dalje. Bilo je kao na mesecu, svuda pepeo, lava i oštar miris sumpora. Para je izlazila svuda. Stigli smo negde do 3100+ metara (prema variometru). Dalje nismo išli, duvao je jak vetar, temperatura ispod 10 stepeni, našli smo se u oblaku, miris/smrad sumpora bio je nepodnosiv. Znaći, pošto sam ja već bio na Etni, a Mac planira, da se na Siciliju vrati sa njegovom Dragicom, odlučili smo, da ostanemo na gornjoj stanici žičare, malo razgledamo okolicu i vratimo se dole do motora i pičimo dalje.
-
Pauza u Gallodoru baš je prijala. Temperatura se je popela na blizu 30. Krenuli smo prema Taormini i dalje u Castelmola. Tamo smo stigli za od prilike pola sata. Castelmola je selo visoko iznad Taormine. Izgrađeno je na prirodnim terasama oko ruševina Normanske tvrđave. Jednim pogledom odatle moguće je videti jonsku obalu, vulkan Etna, rt S.Alessio, Mesinski kanal i obalu Kalabrije. Castelmola je puna turista, iz Taormine konstantno vozi autobus. Meni je u sećanju ostao Bar Turrisi. Ceo interijer i sve što nude, vezano je na ku*ac. Torte u tom obliku, čaše, flaše meni karta, serviete… SVE. Otišli smo direktno u taj bar. meditacija uz inspiraciju... Misli vezane na tematiku iz Turrisija prekinuli smo razgledanjem crkve Sv. Nikolaja Duhovno ojačani morali smo da ojačamo i fizički. Izabrali smo nešto originalno, picu, razume se. A uz picu, pivo Moretti a la Siciliana. To pivo smo kasnije tražili po mnogim restoranima, a dobili retko. Mnogo je bolje od klasičnog Morettija. Prilikom spuštanja do mora, zaustavili smo se u Taormini. Tek je tu bila gužva, turisti na sve strane... a kraj oktobra je Lokalni bivši žigolo... Krenuli smo dalje prema Etni i našli noćenje u gradu Zafferana Etnea, znaći blizu Etne. Usput smo se upoznali sa specialitetom Sicilije: đubre svuda gde smo vozili, sem u retkim slućajevima oko većih turističkih krajeva. Uz đubre, ljubavna ispovest ... U tom danu prešli smo čitavih 115 km, malo ali zanimljivo
-
Posle »doručka« napravili smo krug po selu i krenuli dalje. Plan je bio, da stignemo u blizinu Etne. Ja sam na Siciliji bio pre skoro 20 godina. Išao sam tamo sa grupom prijatelja (vodio sam i sina koji je tada imao 15 godina) na poziv lokalnog paraglajder kluba. Boravili smo u Letojaniju, a poletali sa brda iznad mora. Uzletište se zove Gallodoro. Predložio sam Macu da idemo da vidimo to mesto. Pošto je Mac takođe nekada leteo paraglajderom, nije bilo potrebno dvaput da ponovim predlog. Vozili smo nekim sporednim putem, u glavnom širine kombija. Uz to, put se svo vreme penjao. Celokupna scena izgledala je kao da smo u potrazi za mafijom koja se krije visoko u brdu. Uzletište Gallodoro smo pronašli bez problema. Krenule su mi uspomene pre 20 godina. Tada smo leteli svaki dan po više puta. Teren je savršen, uzletište iznad mora, vidi se panorama sve do Taormine. Sletali smo na pešćanu plažu u Letojanniju. U glavnom bilo je sve u redu, osim jednom, kada nas je iznenadio jak vetar sa kopna nakon što smo već poleteli. Sa mukom smo uspeli, da sletimo na plažu a da nas veter ne odnese na more. Meni je pogotovo bilo teško pošto je tada leteo i moj mali od 15 godina. Preko radio veze davao sam mu instrukcije za letenje i instrukcije za slućaj da će sleteti u more. Pratio sam ga na na 30 metara da ga izmotam iz paraglajdera u slućaju da bi sleteli u more. Uspeo je da sleti na plažu u more do koljena. Ta scena mi se još godinama vrtela u snu. U povratku smo u Gallodoru napravili pauzu uz hladno pivo... atmosfera bila je opuštena, bili smo jedini turisti u selu Mac je organizovao simpatičnu konobaricu...
-
Noć u Savoci bila je sveža i prijatna. Balkon naše sobe bio je okrenut prema severu, gledali smo u brdovitu pokrajinu u pravcu gde ćemo voziti posle dorućka. Izašli smo na osrednju terasu u selu, ispred kafića gde ćemo da dorućkujemo. Jutarnja artmosfera bila je kao iz nekog Felinijevog filma: otvarali su se prozori, ljudi su se dovikivali u stilu »dobro jutro, kako si…«. Otvarala su se vrata kuća, izlazili su starci i krenuli u kafanu da poprićaju novosti, proćitaju novine, da komentarišu sve redom… Slična atmosfera je u malim ribarskim selima na otocima Jadrana. Savoca se probudila u sunčani dan. Dok smo čekali na dorućak (čaj / kafa i kroason), popričao sam sa vlasnikom kafića. Unutrašnjost kafića je sva u stilu filma Kum. Po zidovima vise fotografije sa snimanja filma, na policama je milijon suvenira, sve na istu temu. Svuda Marlon Brando, Al Pacino… Pokazao je vlasnik najveću fotografiju, snimljenu za vreme snimanja filma. Na fotografiji je grupa muškaraca (mafijaša) kako idu ulicom prema baru Vitelli. Jedan od njih je vlasnikov tata. Kaže vlasnik da su u Savoci filmaši boravili pola godine in snimali, snimali… Kasnije, u Ljubljani, pogledao sam još jednom film Kum 1 da bi me podsetio na Savocu. Polagodišnji »rad« onih filmara, na filmu je sroćen u manje od jedne minute događanja. Nema veze, važno je, da su oni od filma lepo uživali u Savoci i da sada stanovnici dobro iskorištavaju tu ostavštinu. Bar Vitelli, glavna kulisa dešavanja u Savoci http://www.messynessychic.com/2014/12/05/the-godfather-bar-still-open/
-
Ajmo da se dogovorimo ovako: ja ću na brzaka da završim putopis motorom po Siciliji pa se onda vraćamo u Brest. Za to vreme admin će da otvori odvojenu grupu u kojoj bi se redale teme vezane na nautiku. OK?
-
Dragi prijatelji, drago mi je što je tema o jedrenju privukla vašu pažnju. Hvala! Ja ću sada da nastavim "sa asfaltom", usput biće sigurno i ponešto o jedrenju. Ako bude otvorena podrubrika kako je predložio Mile, zamoliću admina, da postove o jedrenju prebaci tamo a ja ću onda polako da stavljam tekst i fotografije ove moje morske avanture. Etapa u tom danu:
-
U Bariju dočekalo nas je tmurno jutro, tmurni smo mili i Mac i ja. Ono premeštanje po palubi pa opet blagi spavanjac nisu nas napunili energijom. Jedva smo čekali, da sednemo na motor i probudimo se. Pratili smo proceduru pristajanja trajekta, bez problema. Moju pažnju privukao je nemački ovčar, on je bio glavni pomoćnik mornara na kopnu. Pohvatao je sve konope koje su mornari sa trajekta bacili kako bi trajekt bio čvrsto vezan. Taj dan smo trebali prevaliti put do Mesine, a noćenje smo rezervisali u Savoci. Ispred nas bila je dosta monotona etapa sve dok nismo stigli u gradič Cosanza i kasnije do obale sredozemnog mora. Tu su počele krivine i trajale su sve do Villa San Giovanni, gradića odakle kreće trajekt preko Mesinskog kanala do Mesine na Siciliji. U međuvremenu sunce je razbilo oblake, temperatura se diže… Pre Villa San Giovanni prošli smo kroz gradić Scilla. Prema grćkoj mitologiji Scilla je bilo monster koji je živeo sa jedne strane Mesinskog kanala a sa druge strane Karibda. Obale kanala bile su u dometu strelica sa jedne i sa druge strane. Toliko blizu da bi brodovi koji su prolazili kanalom bili u dometu strelica Scille ili Karibde. Scilla pojavljuje se u Homerovoj Odisejadi kada se Odisej i njegova posada na putovanju sretnu sa Scillom i Karibdom. Prema mitologiji Scilla je prvo bila lepa nimfa koja se kasnije pretvorila u monster. U današnje vreme "naći se između Scille i Karibde" znaći biti između dve opasne/neprijatne situacije. U trajektnu luku stigli smo baš u vreme isplovljavanja trajekta, a mi na kopnu. Imali smo više od sat vremena do sledećeg plova pa smo otvorili rezerve, nabavljene u Dubrovniku. Vreme do sledećeg trajekta prošlo je brzo. Sledelo je ukrcavanje, sve OK. Na trajektu našlo se nekoliko policijskih automobila i kamion za koji smo opravdano pretpostavljali, da prevozi novac. Motore smo parkirali uz taj kamion u nadi da možda nešto ispadne iz njega u naše torbe. Nije. Plovidba bila je mirna, bonaca a osetno strujanje mora. Mesinski kanal je poznat po jakim strujanjem mora koje može da dostigne čak 10 čvorova. Pravac strujanja sever – jug menja se 4 puta dnevno. Kao za Francusku Atlantsku obalu i za Mesinski kanal postoji kalendar strujanja. Mi, za vreme plovidbe prema Jadranu, ušli smo u Mesinski kanal oko 20h jer je tada počelo strujanje u pravcu juga. Pao je mrak, mesec nije još izašao. Imali smo umereno jak vetar u pola krme (mezzanave). Naša brzina bila je oko 8 čvorova. Plovili smo na cirka 1 milju od obale, mogli smo da vidimo uličnu rasvetu i automobile. Na mor unije bilo nikakvog svetla. Odjednom primetim, kako pored levog boka »prođe« bova u veličini bačve. U sledećem trenutku ispred nas OGRADA u moru. U momentu, pod punim jedrima, okrenuo sam 90 stepeni levo i nadao se, da ne udarimo u nešto. Nismo. Ispostavilo se, da smo »promašili« čelični kavez veličine cca 30x30 metara za ribe. Ne smem da pomislim kako bi taj kavez otvorio trup jedrilice ako bi ga pogodili. Nigde svetla koji bi označavao prepreku. Italija kao pomorska zemlja, veoma slabo održava signalizaciju na moru. U to smo se uverili i prilikom uplovljavanja u marinu u Palermu. Ni jedno svetlo nije bilo upaljeno, a mi uplovljavali u 2 ujutru, nakon neprekidnog plova od Španije do Sicilije (115 sati, 750 milja). Sudar na moru meni je celo vreme dok smo plovili bila noćna mora. Mnogo plovila, pogotovo jedrilica potonulo je zbog sudara na moru, obično je to plutajući kontejner koji jedva viri iznad površine mora i teško ga je uočiti, u mraku nemoguće. Na sreću nijednog nismo pogodili. Opet me ponelo jedrenje… Messina Iskrcavanje sa trajekta bilo je brzo, neko vreme smo vozili za onim kamionom… ništa. Nočenje smo rezervisali u slikovitom selu Savoca. Poznato je postalo posle snimanja filma Kum (Godfather 1), pošto je Francis Ford Coppola tamo snimio jednu sekvencu koja u filmu traje manje od minute. Selo od tada živi na račun te minute. Smeštaj imali smo u sređenoj kući sa lepim, starim nameštajem u »centru« sela, baš pored bara Vitelli gde je bila snimana ona kratka sekvenca filma. Dan smo završili večerom u prijatnom restoranu
-
Mile, ti si to lepo obrazložio a ja sam imao to u mislima prilikom predloga da to uradi admin. Jabuka 2018, možda , nikad se ne zna...