Jutros oko pola osam kolona vozila na čukaričkoj padini od novog obdaništa pa sve do semafora na čukarici.
Ja lepo duga svetla, u levu traku i lagano obilazim kolonu koja se jedva kreće. Kod audijevog servisa iz kolone izlazi ispred mene milicijski auto sa upaljena četiri migavca. Ja prikočim, on se vraća u traku i ja sa njim, gasim dugo svetlo i lagano vozim za njim. Milicijski auto se zaustavlja, iz njega izlazi mlađi milicioner i sa podignute obe ruke kaže: Gde si ti krenuo. Ja mu odgovorih: Pa glupo je da čekam u koloni sa automobilima. On se ljutito okrete prema svom autu i mahnu mi rukom da ga pratim. Zaustavi se kod čukaričke pumpe, izađe sa šapkom i ljutito: Isprave. Ja se raspakujem, dam mu isprave i on sve lepo zapisa u rokovnik. Ja ga zamolih da bude opomena. Šta će biti, napisaću ovde.