Jednom do sad, mada ja i onako vozim motor ko moja baba. Ispostavilo se da se moje divljanje po šumama i gorama naše zemlje ponosne kao klinca i posledično padanje sasvim isplatilo.
Motor Honda 750 VFR.
Krenem ja na nešto na brzinu do posla, od moto opreme kaciga i rukavice, obična kožna jakna i debeli radni kombinezon.
Potpuno pregledna S krivina, koju ja ladno svaki put presiječem i autom i motorom.
Prilazim krivini i vidim auto koji ide u suprotnom pravcu i koji već prolazi kroz dotičnu. Brzina oko 70-80 km/h i ja već polako počinjem da zaležem na lijevu stranu. Elem, ne računam na to da će kreten da omaši i pređe u moju traku. Ja ispravljam, počinjem ponovo da zaležem, ali motor hvata rizlu i počinje da kliže ispod mene. U prvi mah pomislim da ostanem na motoru pošto će bankina da me dočeka, ali napravim sasvim nekarakterističnu pametnu odluku i samo pustim motor. Lijeva noga, lijevi dlan, desni dlan, desno rame, kolut i na noge.
Jakna oderana, ja nekako imam oguljenu kožu na lijevom zglobu veličine 3x3 mm, nisam se čak ni udario. Motor oderao plastike i iskrivio ručicu kvačila. Svakako mi se nije ni sviđala boja. Još jedna pozitivna stvar je da sam i ja jednom skinuo chicken strips, istina samo na lijevoj strani.