Okej su i dodatna svetla, reflektujuća oprema, itd. Dajte malo da se uključi i razum i šira slika. Po mogućstvu što realnija.
Prva stvar jeste da svaki motociklista mora da utuvi sebi u glavu da je na putu niko i ništa. Nikoga ne interesuje motociklista niti se u saobraćaju posmatra kao živo biće.
Ljudi će voziti kako voze i biće sve gori i gori u smislu veština, refleksa, empatije i sl. Kad god izađeš motorom na drum znaš da ti je neka budala zagarantovana. Ne postavlje se pitanje da li će danas neko da te iseče, nego koliko puta po kilometru?
Motociklista je uvek kriv za nesreću jer je nije predvideo, nije reagovao kako treba. Svako je odgovoran za svoju bezbednost. To što motociklisti imaju samo koske i opremu na sebi a voze među gvožđe i beton je naš izbor. Niko nikoga nije naterao da vozi motor umesto karoserije.
Kad neko kaže, nisam te video, to u većini slučajeva i jeste tako. Loš periferni vid, telefoni, nepregledna kola itd. Svi mi to znamo a niko da skonta koju poziciju treba zauzeti da osiguramo da smo viđeni, da se napravi rastojanje između vozila itd.
Previše očekuje da vas neko pazi i misli na vas.