Po meni, za decu je najbolje da odrastaju na selu, iz mnogo razloga. Posle nek´ idu gde hoće i da li hoće. Svi moji drugovi i drugarice hoće da što pre pobegbnu sa sela,i ako mogu, i iz ove države. Bio sam preko, video haos, vratio se, hteo opet da idem (zbog nezaposlenja), nešto mi se izjalovilo, ali neka je, ko zna zašto je to dobro.
Uglavnom, na selu (gde sam i odrastao i ostao) imam apsolutno sve. Grad mi je na 10 minuta, pa ako treba nešto da uzmem, samo skoknem i za pola sata sam opet kući. Živeo sam i u NS-u 3 godine kao student, nisam se pronašao u toj priči nije to za mene. Sad samo odem na predavanja i odmah se vratim na selo. I opet, iako sam živeo u gradu, nisam mogao bez sela, te sam se vraćao svakih nedelju, plafon dve nedelje.
Uglavnom, možda će ti biti u početku malo nezgodno, dok se ne privikneš, ali navika je čudo. Ja jedva čekam leto, da pobegnem malo u planine, na par dana, da se psihički odmorim. Malo zemlje u početku uzmeš, kasnije samo kupuješ i uvećavaš bogatstvo. Moja baba je meni rekla (sve pade na mene skoro): "Sinko, nemoj zemlju nikad prodavati, doće crno vreme, zemlja nikad neće zakazati. Ako ništa, imaćeš nešto da pojedeš, iako može da bude da ti se ne isplati da prodaš usev, koji si obradio." (to mi je rekla davno, još kad je i moglo dobro da se zaradi od obrade zemlje). I eto, crno je vreme došlo.... Predam žito u mlin i imam brašno za hleb (nekad se desi da presušimo, da nemaš za hleb jbt da uzmeš. Onda keva izvadi brašna i zamesi, nikad joj nije teško) i kukuruz u kotarku za stoku.
Želim ti svu sreću u pronalaženju svog mira i slobode, a naćeš ih sigurno...