Ma suština te konstatacije je samo u tome da, kao i sa autom, posle nekog vremena dobiješ osećaj da si se srodio sa mašinom, opustiš se i vrlo lako malo preceniš. Pa ćeš ići onim putem malko brže nego što si ranije smeo, pa ćeš ući u onu krivinu malo jače nego što si se pre usuđivao, i sl. itd. U tom smislu rizik malo raste, ima tu istine, nije glupost ali daleko od toga da je pravilo. Vrlo je individualno. I zašto bi pobogu odustajao od motora, izuzev ako si luda usijana glava koja motora nikada nije ni trebala da se lati, kao onaj ludak iz Splita.