puno puno bolji savjet za napisati je to da se fork oil (ulje za vilice) pjeni prilikom pretakanja (a to ne piše niti u jednom manualu) i da je potrebno sačekati 10-15 minuta nakon sipanja, pa tek onda mjeriti i nivo i količinu jer zračni (vazdušni) balončiči u ulju podižu i nivo i količinu .. a to je i sa i bez tog alata ...

sad mi to kažeš ... odličnog druženja i zezancije nije ni nama falilo ..

Želiš reći da cijena motora određuje koliko se netko voli i želi voziti ? Ja sam svoju kantu platio 900€ i u tri sezone okrenuo brojčanik ... ovo je slikano u Ljubljani a prekjučer sam se vratio sa Đerdapa... jebemumiša, kako je to moguće sa motorom kupljenim za 900€ ... kad ni oni za 1500€ to neznaju i ne mogu Slažem se s tim da su u Srbiji cijene piva nevjerovatno niske, ne smeta me ni plaćanje ulaza, ali samo jedan primjer iz susjedne BiH .... tamo sam iz principa na jednom susretu parkirao motor kraj samog ulaza jer su pješaci imali besplatan ulaz, a motori su plaćali .. i samo iz principa nisam i ja htio platiti ... trebica na ulazu mi je već krenula staviti "narukvicu" kad sam ju pogledao ispod oka i rekao "sorry, ja sam pješak" ... čak se i ekipa iz njihovog kluba koja je stajala na ulazu samo slatko nasmijala... Kasnije su došli do mene i nagovorili me da ipak uvezem motor unutra, ali ulaz nisam platio ... čisto iz principa...

baš sam htio napisati nešto slično, ali onda sam naletio na tebe .. @ đunta I ja radim sebi svašta na svom motoru, ali mi ne pada na um savjetovati druge da rade i koriste neke stvari u onome za šta nisu namjenjene.. ATF = Automatic Transmition Fluid .. naglasak na FLUID ... a svi znamo da fluidi nisu ulja.... Preporuka proizvođača je FO = Fork Oil ... naglasak na OIL ... Možda sam i ja stavljao ATF u vilice, a možda i nisam, ali nema šanse da bih to savjetovao nekom drugom da radi ... Pohvalno je i to što si si dao truda za napraviti alat ... ali iskreno, meni se čini potpuno beskoristan ... Istina je to što pričaš za nivo ulja, ali nivo je direktno povezan sa količinom a količina je točno propisana. Znači da ako u oba štapa sipaš identičnu količinu ulja i nivo im mora biti isti. Ukoliko nivo nije isti, znači da je nešto drugo u kvaru i da je vilice potrebno rastaviti.

zaista šteta... osim tog smeća, zaista je prelijepo tamo hvala...

e da... ovo sam zaboravio ... u tunelima je takav mrak da je to strašno ... dva xenona pod dugim svjetlima i ne vidiš prst pred nosom kad iz dana uletiš u mrak ... ... čovječe, kao da te netko šakom spuca direkt u jedino zdravo oko ... :lol: a još u onom jednom i rupa nasred puta... .... prosto ju je nemoguće promašiti ..

Osim odrona koje su upravo taj dan čistili na nekoliko mjesta i na nekoliko mjesta poprilično loš asfalt, sve ostalo je odlično ... tko god nije bio, moja je preporuka pod obavezno obići ... čak je savjet da se nazad ide putem kojim smo mi trebali, tj. sa Rumunjske strane jer smo se informirali (dok smo 14sati tamo trunuli ) da je i njihova strana u potpunosti renovirana osim nekoliko kilometara pred samu granicu, ali tamo upravo traju radovi, pa je pretpostavka da bi se to sve trebalo završiti u kratkom roku ... Inače, još jedna od preporuka je da se za Đerdapsku klisuru ostavi cijeli dan .... da bi se na miru moglo stati na Lepanski vir i još nekoliko mjesta vrijednih gledanja... znači sve u svemu, jedna dooobra ocjena 8/10 ... Možda nebih trebao napisati, da se netko nebi (nedajbože) uvrijedio, ali opća kultura ljudi u tom kraju je malo hm... kako da se izrazim ... loša... Gostoprimstvo je OK .... uljudnost je isto OK ... ali brate mili, tim ljudima je kao dobar dan bacati smeće po putu, istresati pepeljare na pod .... bacati plastične flaše uz cestu i slično ... Iako na svakom stajalištu postoje kante za smeće, stekao sam dojam da ljudi namjerno ostavljaju smeće pokraj kanti, jer ga je bilo i previše, a kante su bile bukvalno prazne... Zaista ružni prizori na pojedinim mjestima... I to još više upada u oko kad pogledaš prekrasnu prirodu i pejzaže od kojih cure slina...

jesam ... ... svi su dali sve od sebe i veliko im hvala na tome ... ali kvar iako nije veliki, potrebno je određenog alata, a što je najvažnije, treba novi dio što je u (da izvineš ) pripizdini od Kladova nemoguće naći Tako da je ovo ustvari bilo jedino rješenje...

znaš da smo o tome pričali .... naravno u zajebanciji ...

Iskreno ... uopće mi nije bilo loše... OK.... da je išlo po planu, bilo bi vjerovatno puno bolje ... ali prošlo je sve kako treba..

Isto popodne sjedamo zajedno Moover i ja na Jersisa i palimo iz Novog Sada u Požegu, ja uzimam kombi od prijatelja i vraćam se po ženu i egzotiku ... ..... dolazimo kući, pa je i za nas ovo putovanje privedeno kraju ... :takoje:

Nakon pucanja gurtne motor se samo nagnuo na jednu stranu, srećom nije ispao sa prikolice, pa su oštećenja tek površinska ... Stižemo na cilj i čeka nas pravi bikerski grah, odnosno s obzirom na lokaciju, riječ je o pasulju ... a Moover naravno spava još od sinoć.... i *ebe mu se za sve ...

Dok smo čekali da dođu po nas, malo smo slikali ono što se kao nebi smjelo, ali ajde ti budali dokaži .... hirdoelektrana po mraku .. Negdje oko pola 4 ujutro dolazi rescue aquad na poprište događaja, tovarimo motor i krećemo prema Novom Sadu stižemo oko 11 pred cilj, ali puca jedna gurtna kojom je bio vezan motor ...

No da skratim sve ovo skupa jer bih mogao napisati cijeli roman u nekoliko nastavaka... Rescue mission je trajala čitavih 21 sat gdje smo se smrzli ko piške, bili gladni i žedni jer pečenjarnicane radi 24sata, umorni ko pasići jer u krugu od 15 kilometara nema nikakvog prenoćišta ili bar nije radilo. Moovera smo poslali u Novi Sad jer nam je odatle krenuo rescue squad, a nije bilo smisla da se pati zajedno s nama, a ne može pomoći ... Evo Moover je uslikao i kad je napuštao Đerdapsku klisuru

Naravno da to nebi bilo to kad Moover i Monstrum nebi nešto izmišljali ... u svoj toj muci njima se jede nešto slatko ... a ja koji sam ih uvalio u sranje nemogu reći neću pa sjedam na Mooverovog Jersisa i pravac Kladovo po čokoladu ... Naravno da su me lokalni kerovi i ispratili i dopratili zubima po nogama... :lol:

Na srpskoj strani ponovno rješavamo formalnosti oko povratka u državu iz koje tehnički nismo ni izašli ... :lol: carinici se nude oko pomoći, ali pomoći baš i nema ukoliko netko od njih nema u džepu novu prirubnicu i dovoljno alata za zamjenu ..... u cijeloj toj frci, carinik pronalazi od alata jedino šarafciger veličine omanjeg koplja. Nekako na kraju ipak uspjevam skinuti rezervar i oklope, ali od popravke ipak ništa nije bilo ... :'( Kvar se desio oko 14 sati a mi od jutros nismo ništa jeli... uz sam granični prijelaz ima neka mala pečenjarnica koja hrani izgladnjele kamiondžije kojih je na ovom graničnom prijelazu nešto manje od mrava u mravinjaku, tako da bar nismo ostali gladni i žedni .. a bogami nije nam bilo ni dosadno... Pokušavamo iznaći neko rješenje, pa su se telefoni prosto usijali.... svi imaju ideje, ali nitko rješenje... no ipak se moram zahvaliti svima koji su si dali truda i bar pokušali pomoći ... a dosta ljudi se javilo ..

Bezuspješno pokušavam sanirati kvar dak tejpom jer se prirubnica bukvalno raspala, pa se nije imalo šta zaljepiti ... Krenemo lagano pješke nazad prema srpskoj granici gurajući motor..... *ebemlitisuncežarko kolika je ta hidroelektrana, izgledala je puno manja kad smo se vozili ... lagano se odgurujen nogama, Moover me pokušava gurati i tako malo pomalo, metar po metar krećemo se dok mi razne ideje i kombinacije prolaze glavom. U jednom trenutku skužim da je bolja polovica postala samo točkica u retrovizoru, a kad smo se približili srpskoj granici, vidio sam velike znakove i natpise da je strogo zabranjeno ići pješke preko centrale.... no, ja sam se provukao... ona nek se snalazi ... :lol: Dolazi i Monstrum napokon, vidno uznemirena i ljuta, no, kako ona nije na forumu, pokušat ću kasnije prenijeti i njeno viđenje :lol:

Ovo što slijed, više će biti popraćeno textom, a manje slikom .... nije mi bilo do slikanja... :lol: Dolazimo napokon i do trenutka da vidimo šta dalje... Prvobitni plan je bio krenuti prema Čačku, pa dokle stignemo i idući dan prema Sarajevu. Ali kako je vremenska prognoza za taj kraj bila blago rečeno katastrofa, odluka pada da pređemo u Rumunjsku, pa Đerdapskom klusurom nazad do Bele Crkve i preko Vojvodine dokle stignemo .... Prelazimo srpsku granicu i vozimo se preko hidroelektrane sve do rumunjske granice. Mala gužva, ali nam carinik pokazuje da obiđemo kolonu. Moover odlazi do rampe, a ja čekam da prođe kamion. U tom trenu mi se gasi motor, pokušavam ga bezuspješno upaliti ... pada mi mrak na oči .... pukla prirubnica karburatora ... i u tom trenu je moje putovanje motorom završeno, ali nije bio mi blizu kraj avanturi ... :jee:

Nakon što smo "ubili oko" na lokalnoj klupici, put nastavljamo dalje kroz prekrasnu prirodu i upečatljive pejzaže. Ljepotu ovog kraja je gotovo nemoguće opisati, a nismo imali sa sobom niti tako dobar aparat koji to može uslikati tako vjerno. Jednom riječju prekrasno. Svatko tko je u mogućnosti, a uz to ima želju, trebao bi se provozati Đerdapskom klisurom i to ne samo jednom ... Kilometri samo klize pod točkovima, a mi jednostavno upijamo ljepotu krajolika. Stižemo tako i do hidrocentrale Đerdap. Istovremeno sretan jer smo se domogli još jednog cilja, ali i tužan jer sam se taman stopio s prirodom i njenim ljepotama. Pogled na centralu sa gornje strane me u prvi mah malo razočarao, očekivao sam nešto malo veće... Ali onda se Moover dosjetio da bi možda bilo dobro pogledati taj komplex i sa doljnje strane... Eeeee to je već nešto ... :mrgreen: :mrgreen: ... trebalo se samo sjetiti .. :lol:

Zaustavljamo se u Donjem Milanovcu, koji je centar Đerdapske klisure, a ujedno i veliko arheološko nalazište kojem je centar Lepenski vir. U samom centru Donjeg Milanovca uz Dunav nalati se i spomenik u obliku mamuta, koji simbolično prikazuje upravo povijesnu vrijednost cijelog kraja naravno, bio je red i malo odmoriti duh i tijelo na lokalnoj klupici ..

Silazak sa skele, informiranje o pravcu kretanja, pa hajdmo dalje... :mrgreen: Uz samu obalu Dunava, preko nasipa, pa pokraj Srebrnog jezera sve do "civilizacije" i Golubca Napokon smo stigli i do ulaza u nacionalni park Đerdap koji simbolično počinje prolaskom kroz kapiju stare tvrđave. Đerdapska klisura je najveća klisura u Europi, a sačinjena je od četiri uzastopno naizmjenične klisure i kotline Golubačka klisura, Ljupkovska kotlina, Кlisura Gospođin vir, Donjomilanovačka kotlina, Klisura Каzan, Оršavska kotlina, Sipska klisura, Vlaško-pontijska nizina, te se završava jednom od najvećih hidrocentrala, koja je zaista veeeeelika, no idemo po redu. Tvrđava na ulazu je bila dovoljan razlog da se stanemo malo odmoriti i uslikati i napokon smo sa druge strane ..

Spavanje pa buđenje, muvanje po centru i borba sa prometom, da bi se napokon dočepali pančevačkog mosta i pravac Deliblatska peščara i Banatska Palanka kako bi na vrijeme uhvatili skelu za preko dunava. Skelu smo prihvatili kao preporuku s foruma i nismo se prevarili. Zaista je doživljaj prijeći Dunav skelom. Vožnja traje nekih 20ak minuta u dužini od 2200 metara pravac Banatska Palanka - Ram Dok smo čekali strojovođu, bacili smo koju fotku ... ali i vožnju smo dočekali ... Par kilometara uzvodno plovnog puta skele, Dunav je širok preko 3500 metara što djeluje zaista prekrasno..

Dolazimo u Beograd, to je uz selo Šarengrad jedini "grad" na Dunavu :mrgreen: Kako svi veliki gradovi muku muče sa mjestom i prostorom, ni Beograd nije pošteđen tog "luksuza". Na jedvite jade trpamo obadva motora u prostoriju koja je tijesna i za jednog, ali šta je tu je, drugog rješenja nema. Slijedi kraći obilazak beogradskog povijesnog jezgra, tj. starog grada Kalemegdana. Kalemegdan je naziv tvrđave i područja oko same tvrđave, a smještena je na samom ušću rijeke Save u Dunav. Cijeli dan nebi bio dovoljan da se ukratko ispriča šta se ima reći o Kalemegdanu, pa ću staviti nekoliko fotki kako bih pokušao dočarati ono što smo mi doživjeli .. No prije toga smo se morali probiti kroz gradsku vrevu i gužvu do samog mjesta događaja, a to nikako nije bio lak posao .. :mrgreen: No, uspjeli smo u nakani ... Neznam koja je bila Mooverova nakana ovdje, ali mislim da nije bio svjestan da ga i drugi gledaju .. :lol: Još malo šetnje po starom gradu .. te nadasve poučnog štiva .. (smrt fašizmu-sloboda narodu) No, na kraju se ipak trebalo i malo okrijepiti. Monstrum i ja smo jeli, ali Moover je indirektno pokazao da kod kuće i ne jede baš u količinama dostatnim njegovog stasa, pa je nadoknadio proteklih par mjeseci "gladovanja"

Petrovaradinska tvrđava koja je, nećete vjerovati, smještana u samom Pterovaradinu ( ), uz desnu obalu Dunava nasuprot Novog Sada. Petrovaradinska tvrđava u povijesti dobiva najveći značaj oko 1460. g. gdje je sklopljen ugovor s Mletačkom republikom te je postignut dogovor s vlastelom oko obrane od Turaka. U današnje vrijeme, petrovaradinska tvrđava je centar zbivanja velikog broja događaja, od moto susreta, raznih kulturnih događanja, pa sve do održavanja jednog od većih festivala ovog dijela Balkana, a to je popularni "EXIT" Tu smo malo protegnuli noge, popušio ko je kome trebao, pa put pod nog... ovaj točkove

Fala ćurcu, palcu i kiselom krastavcu i Moover je iskoristio stajanje u Našicama da popuši, pa se nismo morali zaustavljati sve do Vukovara i starog tenka koji je postao nekakav check point prilikom svakog putovanja u tom smjeru Mooveru je ovo bio prvi posjet Vukovaru, pa smo se narano morali zaustaviti i kod vukovarskog vodotornja, spomenika nemilim ratnim događanjima koji ponosno stoji i na glas viče "NE PONOVILO SE"