Drugi dan : Bor - Zlot - Boljevac - Sokobanja - Knjaževac - Pirot - Dojkinci
Imao sam nameru da stignem barem ped ulaz u Zlotsku pećinu. Možda i da se popnem makadamom na neki vidikovac iznad Lazarevog kanjona.
Put mokar od kiše, pun rizle i nije baš za neko uživanje. Iz nekog nepoznatog razloga mašim skretanje za Zlot i nekoliko kilometara dalje stanem da pitam za put. Kako su mi objasnili, čim sam shvatio sve mi bilo jasno iako ih ništa nisam razumeo
Negde :
Vratim se ja, opet promašim (kao da nikad u životu nisam tuda prolazio...), okrećem se i nekako uspevam da se dokotrljam do centra.
Dotle sam već izgubio strpljenje i prezupčio pećinu i kanjon i fokusirao se na sledeću etapu - Sokobanja preko Rtnja.
Bo'me, bio mi je problem i da nađem pravac ka Sokobanji jer sam opet nekim spletom ko zna čega, u Boljevcima spetljao ka Paraćinu umesto da sam produžio pravo za Sokobanju Ponavlja se priča, dok sam shvatio da nisam na pravom putu već sam prešao 15ak km. To je značilo isto toliko nazad, kilometara i vremena koje sam mogao da potrošim na uživanje putevima treće kategorije
Elem, dokopah se nekako Rtnja (sela a i planine). Mrzelo me da stajem da kupujem čaj, gde bih ga spakovao... A i hteo sam što pre da nađem lepo ćoše za doručak.
Tamo idem :
A odavde sam došao malopre :
U Sokobanji svratim do Karbija, nismo se videli godinu ili dve.
Do Pirota ništa posebno, već odvozano ranije mada je bio pravi hedonizam iskrivinariti još jednom potez od Knjaževca preko Temske do pred sam Pirot.
U Pirotu logističku podršku mi je nesebično pružio jedan naš afrikanac po ubeđenju, Desert Fox Ako ništa drugo, obojica smo (bili tada) Hondaši
Pravo otkrovenje sam doživeo kad sam krenuo iz Pirota da se penjem uz Staru! Krajnji cilj - selo Dojkinci.
Od tada konstantno kujem planove da se vratim tamo još jednom, samo malo drugačije opremljen
Uzimam sobu u privatnom smeštaju (samo tri kuće u selu iznajmljuju) sa namerom da prenoći jednu noć i sutradan dalje u avanturu.
Soba sa strujom, kupatilom, toplom vodom, čistim krevetom, rakicom sa domaćinima (posle je bila i večera) i pivom sa domaćinom ispred seoske prodavnice, parking u dvorištu.
Više NE-MA za te pare
Sutradan je u planu šetnja (da, dobro sam napisao, pešaka) do Tupavice i nazad.
Danas 227km + 30ak u lutanju :