Kraj maja '77, ja završio osnovnu školu, vukovac, i u širom Srbije čuvenom LOVCU ćale mi uzme PONY Ekspres PUH....na kredit. Ooo radosti. Ostalo još da se plati porez, valjda u opštini, pa da se uzme trajna tablica u SUP-u. Kaže otac, za neki dan kad primi platu. Ali ko će to da dočeka. Ja sa svojih 45 kg đipim odmah na motorno čudo i danima ne silazim sa njega. Kad je otac video šta sve radim sa tim motorčetom pokaje se što mi ga je kupio i zaključa ga u podrum. Srećom vrata bila drvena i ja uzmem sekiru i ....... sednem na ponija i zbrišem kod tetke. Nisam se vraćao kući celo leto. A porez nikad nije plaćen i ja sam se lepo navozao i izludovao sa neregistrovanim motorčetom sve dok ga nisam totalno skršio. A onda mi stariji brat od tetke pokloni svog ČZ enduro, ali to je druga priča. Ali ni sa jednim kasnijim motorom mi nije bilo tako lepo kao sa poni ekspresom. Prva ljubav...