Utorak ujutru, iznenada saznajem da sam dobio nekoliko slobodnih dana. Gledam vremensku prognozu, utorak i sreda suncano, cetvrtak kisa.. hm... nemam puno vremena za razmisljanje, a da obidjem Taru planiram celo leto, no uvek mi je nekako izmicala. Kazem sebi sad ili tek sledece godine, naravno da se odlucujem za sad Sledeci problem je smestaj, na sajtu http://www.tara-planina.com/ nalazim potrebne brojeve telefona i krecem u potragu za prenocistem. Posle vise od pola sata zvanja i gomile odgovora "nema mesta" konacno nalazim prenociste ovde: http://www.tara-planina.com/zaovine_milekic.html
Predamnom je 280km, a vec je 10:30, na brzinu pakujem neophodne stvari i krecem. Planirana ruta mi je Paracin-Kragujevac-Cacak-Uzice-Tara.
Od Kragujevca je vec guzva na putu, koristim blagodeti motora i bez problema obilazim brojne kolone automobila. Cesto mi se desava i da kad me vozac automobila ispred mene vidi, pomera se uz desnu ivicu puta, tako da cesto obilazim bez prelaska u suprotnu traku.
Ispred Cacka dugacka kolona, preticem je, izbijam na celo kolone i ugledam patrolu sa radarom. Zaustavljaju me, rekoh sebi bice belaja, prekoracio sam brzinu bas dosta... medjutim nista od toga, dokumenta na pregled, pitanje jel vrucina i na kraju srecan put Razmisljam kako je pocelo bice ovo lepo putovanje
Prvu pauzu pravim kod Uzica jer sam prokuvao u zimskim moto-pantalonama u kojima je i bez zimskog uloska neprijatno voziti po suncanom letnjem danu.
Presvlacim se i bacam pogled na Uzice
Sedeca pauza je kod spomen-doma kremanskih proroka
Nastavljam voznju dalje lagano, razgledam okolinu, prelepo je, a znam da sam tek naceo Taru i da jos vece lepote tek slede. Naravno, osmeh mi se ne skida sa lica, da nemam kacigu vozaci koji mi dolaze u susret bi mislili da sam poludeo Nailazim na putokaz za hotel Taru, ajd da svratim. Dolazim do hotela i iznenadjenje - hotel je u stvari rusevina
Prvi pogled na zaovinsko jezero
a onda sam mu se priblizio i mogao da ga sagledam u svoj njegovoj lepoti
Porodica koja nam je izdala sobu mi je objasnila kako da dodjem do njih, ali mi nije napomenula da od jezera ima da se vozi jos 5 km offroada po makadamu U trenutku kad sam vec pomislio "nemoguce da je tako daleko" nailazim na opisanu mi kucu i upoznajem se sa domacinima.
Domaca rakija, slatko i kafa za dobrodoslicu je nesto sto se podrazumeva na Tari. Dok sam ispijao kafu, pogledam telefon, kad tamo poruka od Pedrica "jesam li tebe video na zaovinskom jezeru? " Kako je svet mali, dok sam se ja raspitivao kod lokalaca za put, on me je video, ali sam na zalost otisao na suprotnu stranu, pa nije bio siguran da sam ja. Naravno da smo se dogovorili da se sutra vidimo jer je i on sa suprugom bio na "radnom" odmoru na Tari
Soba u kojoj smo smesteni i pogled sa terase:
Cim sam se raspakovao i okrepio, skacem na Africu i krecem u obilazak, planina me mami svojom lepotom. Sto bih lezao u krevetu kad mogu na sveze pokosenoj mirisnoj livadi sa ovakvim pogledom
Sreda ujutru, budim se u 8h i odmah skacem iz kreveta, ne dam da mi vreme na Tari prolazi u leskarenju. Domacini kuvaju kaficu, tu je i rakija. Uz caskanje brzo stize i dorucak i to kakav ! Domaci sir, kajmak, kobasice... ne pamtim kad sam tako slatko doruckovao. Cena jednog takvog dorucka za dvoje je 300 din Pakujemo se, pozdravljamo sa domacinima i krecemo ka Mitrovcu, tu u blizini je smesten Pedric. Plan je da se na kratko vidimo sa njim i obidjemo sta se jos obici moze pre povratka kuci popodne. Taj plan ce mi na moje veliko zadovoljstvo propasti zbog gostoprimljivosti Bate (Pedrica) i njegove supruge Milene. Bilo je potrebno citavih 5 minuta da me nagovore da ostanemo kod njih da prenocimo jer su iznajmili celu vikendicu, mesta ima dovoljno
Odlicno, bar imamo vremena da obidjemo sve sto vredi. Krecemo na branu Perucac, spustamo se do Bajune Baste da kupimo meso za rostilj i da dopunim rezervoar. Potrosnja Afrike sa stvarima i dvoje na motoru je 6 lit. Prijatno sam se iznenadio, narocito jer je bilo cestih ubrzanja i kocenja priliom preticanja kolona, ocekivao sam vise.
Brana Perucac i okolina:
Sledece odrediste je hotel Omorika
a zatim krecemo ka Mecavniku. Usput vidim lika sa Transalpom na pumpi kako sipa gorivo, svirnem mu i nastavljam dalje. Nedugo zatim stize me i poziva na pice na Mokru goru. Prihvatam poziv i uz pice saznajem da je Dejan krenuo da prenoci na "jednom mestu" iznad Mecavnika. Krecemo zajedno ka Mecavniku koji je jednino mesto koje je bilo ispod mojih ocekivanja na Tari. Sto se mene tice mnogo prasine ni oko cega.
Od Dejana saznajem da je put kojim ide u stvari makadamska precica ka Mitrovcu, 17 km, a ja sam kruzio asfaltom citavih 40 km. Krecemo zajedno makadamom i dolazimo do tog "jednog mesta" gde ce da prenoci To je ovaj letnjikovac:
Popio sam sa Dejanom jos jedno pivce i zamezio slaninicu i krenuo dalje makadamom ka Mitrovcu. Tu ce inace sledece godine da bude asfalt, radovi na putu uveliko traju, jedan deo od Mecavnika je vec asfaltiran.
Vece provodimo uz rostilj i beli spricer, a ujutru nas na stolu ceka:
I na kraju "Pedriceva" vikendica
Kako je slatko od domacih jagoda krenulo da se gubi iz posude, tako su krenuli da se navlace i oblaci. Ovo ne mirise na dobro, valja krenuti dok se nebo nije srucilo na nas. Na brzinu se spremamo i krecemo nazad, tuzni sto odlazimo, a u isto vreme srecni zbog prelepo provedenih dva dana. U pravu su ljudi kad kazu najbolje stvari se dese neplanirano.