...pre koji vikend burazer i ja dobili befel od žena da se provozamo pre podne, podne nazad na dadiljanje (dao Bog, obojica sad imamo po malo dete, pa valja barem vikendom biti uz njih)...
I vozili deo TETa koji nam je blizu, stigli do Titela, daj da nešto klopamo - ništa ne radi sem radnje, a već 13h, crkavamo.. radi radnja!
Leba, nešto s mesare na tanko sečeno, zdenka, majonez, u torbu i gas dalje! U sred atara našli neke betonske cevi - eto najboljeg stola! Restoran sa milion zvezdica (čitav univerzum iznad nas). Nas dvojica, živimo što smo oduvek sanjali, dva motora i vozamo se bespućima - nije li to suština motociklizma?
Kao i ovo tvoje, baš taj deo šator i skromno, je ono što je po meni draž ovog puta!
Skidam kapu!
A Turska je nešto najlepše što sam doživeo, tako da razumem tvoje oduševljenje, tamo moram da se vratim.