Uglavnom stanem ljudima kad vidim da su u problemu. Samo jednom nisam stao, nekako mi bilo glupo. Bilo to kod skretanja za Ušće, vidim momak gura na trotoar neku zelenu Ninju, a pored njega stoji cica sa tako minimalnim minićem i tolikim štiklama da mi bilo neprijatno da stanem. Teško je sad to objasniti, ali to je najbliže kako bih mogao da opišem... Posle mi bilo krivo, ali jbg...
Uvek treba stati i pomoći ljudima. Sad kad smo išli za Umag, dva momka u Višegradu su ostala s nama 4 sata, vozali nas i tamo i ovamo dok nismo našli nekog ko može da zakrpi gumu. I kako sad da prođem pored nekog ko je u problemu?