Jump to content

Moto Zajednica

sasha

Članovi
  • Broj tema i poruka

    951
  • Pridružio se

  • Posetio poslednji put

Sve što je postavio član: sasha

  1. [Moudros > Kontias > kapela Kakaviotissa > plaža Manos > peščane dine] Poslednji dan našeg boravka na Limnosu je bio rezervisan za obilazak zapadnog dela ostrva. Prva stanica na tom putu je bilo mesto sa vetrenjačama koje su potpuno rekonstruisane i pretvorene u neku vrstu hotela. Na žalost, sve je bilo zatvoreno pa nismo mogli da zavirimo u njihovu unutrašnjost. Umesto toga, uspeli smo da pronađemo mali lokal i popijemo kafu sa penzionerima. Dalje smo nastavili putem koji vodi uz obalu, ali se on brzo pretvorio u prašnjavu stazu. Nakon nekoliko kilometara po makadamu, stigli smo do improvizovanog parkinga što je značilo da se dalje može samo pešice. Na tom mestu smo napravili kratku pauzu za presvlačenje i odmah nastavili dalje… Pešačka staza kojom smo krenuli vodi do kapele koja je smeštena u maloj pećini a sve to se nalazi na vrhu brda. To znači da se od posetioca očekuje da ulože određeni napor ali predeli kroz koje se prolazi to sigurno zaslužuju. Pošto se kapela nalazi u pećini, njeni zidovi u niski a krov joj uopšte nije potreban. Na žalost, zaboravili smo da ponesemo sveće ali je zato za nama ostalo trag u vidu zapisa… Posle planinarenja po toplom i sunčanom danu bilo nam je neophodno osveženje, pa smo odlučili da neko vreme provedemo uz more. U tom cilju smo izabrali jednu od poznatijih plaža a ispostavilo se da je to bio pun pogodak… Nakon odmora, shvatili smo da da nam ostalo sasvim dovoljno vremena za obilazak još jedne lokalne atrakcije. U pitanju je oblast koju zauzimaju peščane dine pa se na kratko može steći utisak da se nalazite u sred pustinje a ne na mediteranskom ostrvu.
  2. [Moudros > Antički Ifestos > Filoktatesova pećina > Kamene glave] Treći dan na Limnosu je bio rezervisan za obilazak severne strane ostrva. Kao prvu stanicu na ovoj ruti smo izabrali lokalitet na kome se nalazi antički grad Ifestos ali se ispostavilo da do njega vodi lokalni putić koji još nije asfaltiran. To nas naravno, nije sprečilo da stignemo do cilja… Pošto prethodnog dana nismo uspeli da posetimo pećinu koja se nalazi u okviru arheološkog nalazišta, odlučili smo da pokušamo još jednom – i nismo se pokajali. Put nas prvo vodi pored ostataka hrama u kome su nekad održavane svečanosti koje bi danas bile okarakterisane kao orgije… … dok se sama pećina nalazi nešto niže, na samoj obali mora što znači da se u nju može ući plivanjem ili kroz jednu usku pukotinu. Mi smo izabrali ovaj drugi način… Posle ovakve avanture nam je bilo neophodno osveženje pa smo ga potražili u lokalnom kafiću. Posle ledene kafe je sve mnogo lakše... Od lokalnog turističkog vodiča smo saznali da se na drugoj strani ostrva može videti redak prirodni fenomen. U pitanju su kamene strukture koje je erozija oblikovala tako da liče na lopte a neko sa više mašte ih je nazvao „kamene glave“. U svakom slučaju, vrlo zanimljiva igra prirode…
  3. [Moudros > Romanou > Aliki > Plaka > Kotsinas > Koukonesi] Drugi dan na Limnosu je bio rezervisan za istočnu stranu ostrva. Rutu smo unapred isplanirali, pa je trebalo samo pratiti strelicu na ekranu Za divno čudo, većina puteva na ostrvu je asfaltirana, pa nije bilo teško stići do cilja… Prvo na listi je bilo selo pod imenom Romanou jer se u njegovoj okolini nalaze ostaci vetrenjača. Ove nisu bile u reprezentativnom stanju, ali smo par dana kasnije naišli na potpuno renovirane primerke. Nakon vetrenjača, na redu je bilo slano jezero. Ono je preko leta potpuno isušeno, pa se može prošetati po njegovoj površini. Posle šetnje sledi pauza za kafu pa onda ponovo uživanje u potpuno praznoj plaži. Izgleda da je sredinom septembra ovde turistička sezona već gotova… Sledeća stanica je trebalo da bude pećina u kojoj je po mitologiji boravio antički junak Filoktates, ali smo do nje stigli posle 15h (čudno radno vreme) pa je obilazak morao da bude pomeren za sledeći dan. Umesto u pećini, ostatak dana smo opet proveli na plaži – ovoga puta pored mesta Kotsinas. U povratku smo odlučili da posetimo i jedno malo ostrvo (Koukonesi) koje se nalaze toliko blizu obale da je do njega izgrađen poseban nasip. Na njemu se navodno, nalaze i ostaci naselja iz bronzanog doba ali mi to nismo pronašli.
  4. Mi volimo da idemo tamo gde još nismo bili (a pošto smo Tasos već obišli ), logično je da sledeća stanica bude - Limnos. U stvari, prvi izbor je bio Samotraka, ali se ispostavilo da zbog neke havarije u tom periodu (septembar ``´˙19) nije postojala trajektna veza sa kopnom. Ovako je ispalo mnogo bolje!
  5. [Moudros > plaža Fanaraki] Prvi dan na moru je obično rezervisan za pravi „pasivni“ odmor pa smo odlučili da malo upoznamo okolinu i prošetamo do jedne od poznatijih plaža. U luci su već bili usidreni ribarski brodovi, ali ulov nije bio naročito uspešan. Izuzetak su izgleda bile hobotnice a to nam je pomoglo da se odlučimo šta bi za večeru. Do plaže smo pešačili skoro čitav sat, ali nam to nije bilo teško jer smo na kraju bili adekvatno nagrađeni – retko nam se dešavalo da imamo čitavu plažu samo za sebe! Nastavak sledi...
  6. [Myrina > Moudros] Trajekt je isplovio oko ponoći a pošto je Limnos njegova prva stanica na putu do Atinske luke, u Myrinu smo stigli pre zore. Brzo smo izašli iz pustog pristaništa i krenuli prema centru, da tamo sačekamo jutro. Naša baza za sledećih nekoliko dana će biti u Moudrosu, a to je malo ribarsko selo koje se nalazi u središnjem delu ostrva. Ispred hotela smo zatekli gazdu kako ispija svoju prvu kafu pa smo prihvatili njegov poziv i ubrzo uživali u opuštenoj lokalnoj atmosferi.
  7. Johny, hvala na savetima. Bugarska će nam ponovo biti na meniju već ovog avgusta a to znači da i Musala mora da padne!
  8. Za motore ne treba vinjeta, ali ako ne paziš na radare, platićeš mnogo više
  9. [Borovec > Kavala] Posle dva dana provedenih u relativno velikoj nadmorskoj visini, došlo je vreme da se spustimo na nivo mora. Za tu namenu smo izabrali nešto duži put koji prolazi kroz ruralne oblasti pa su susreti sa domaćim stanovništvom i njihovim ljubimcima bili normalna pojava. Najlepši utisak na nas je ostavilo veliko jezero koje se nalazi u blizini Dospata, pa smo morali da se zaustavimo i napravimo nekoliko panoramskih snimaka. U Kavalu smo stigli relativno rano i odmah potražili luku jer je trebalo prvo proveriti da li trajekt za Limnos isplovljava po planu. Na sreću, more je bilo mirno i nije bilo potrebe za odlaganjem plovidbe pa smo na licu mesta prepakovali svoje stvari i iskoristili priliku da malo bolje upoznamo okolinu. Par sati kasnije smo već plovili prema našem sledećem cilju – Limnosu… Nastavak sledi...
  10. [Rilska jezera] Pošto se naš plan za osvajanje Musale izjalovio, kao utešnu nagradu prihvatamo manje zahtevnu pešačku turu po Rilskim jezerima. Do njih se iz Boroveca lako stiže dobrim putem preko Samokova a polazna tačka za turističke posete se nalazi iznad sela koji nosi pomalo čudno ime - Paničište. Рилска језера — Википедија, слободна енциклопедија SR.WIKIPEDIA.ORG Zahvaljujući prevoznom sredstvu sa dva točka i uz malo drskosti, probijemo se do samog ulaza i brzo hvatamo red za žičaru. Ovde nema zatvorene gondole već se posetioci prevoze u parovima što omogućava znatno „prisniji“ kontakt sa okolinom. To znači da se svaka promena vremenskih uslova direktno odražava na komfor putnika, ali se barem brzo stiže do krajnje stanice. Od tog mesta kreće jedna od najposećenijih pešačkih staza u ovom delu sveta što znači da se na relativno bliskom rastojanju nalazi ukupno 7 planinskih jezera. Priznajem da nisam imao baš prevelika očekivanja, ali se na kraju ispostavilo da je ova tura bila pravi pogodak. Samo da je i vreme bilo za mrvicu lepše …
  11. [Musala] Do najvišeg vrha na Balkanu se može stići na više načina. Za momke u punoj snazi pravi izbor predstavlja bicikla a pošto mi ne spadamo u tu kategoriju, biramo žičaru i na taj način znatno lakše savlađujemo početnu deonicu (prvih desetak Km planinarske staze i preko 1100 m visinske razlike). To znači sa smo za svega 20-tak minuta stigli na pola puta, sveži i potpuno spremni za ono što nas očekuje … Staza koja vodi prema vrhu je na početku široka i relativno ravna pa smo lako stigli do planinarskog doma koji predstavlja prvu stanicu. Jedino su nas niski oblaci sve vreme sprečavali da sagledamo okolinu. Nakon toga sledi nešto teža ali mnogo zanimljivija deonica koja nas vodi kroz skoro netaknutu prirodu. Ambijent upotpunjuju „gorske oči“ sa savršeno prozirnom vodom … U pravom trenutku se pred nama pojavio konačni cilj – vrh Musala, ali smo istovremeno shvatili da će nam on ovoga puta ostati van domašaja. Naime, nešto kasniji polazak i sporo napredovanje su nas doveli u nezavidnu situaciju jer je po našoj proceni, do vrha ostalo još bar sat vremena a upravo toliko nam nedostaje da pri povratku uhvatimo poslednju žičaru i brzo stignemo do hotela. Zato smo prekinuli uspon i krenuli nazad sa čvrstom namerom da prvom sledećom prilikom ispravimo ovaj propust …
  12. [Beograd – Borovec] Za početak je trebalo savladati nešto više od 460 Km do bugarskog ski centra Borovec što znači da smo skoro ceo dan proveli na auto putu. Nakon nekoliko pauza za snabdevanje kafom i benzinom i kraće zadržavanje na granici bezbedno smo stigli na odredište a Hotel Gorska zvezda nam je bio baza za sva tri dana koja smo proveli u Bugarskoj …
  13. Tog septembra 2019-te, vreme je još uvek bilo prijatno za vožnju (mada ni za šetnju po planinama i brčkanje u moru nije bilo loše) pa sam u dogovoru sa lepšom polovinom odlučio da još jednom osedlam vranca i krenem prema jugu. Plan je bio da se za nekih desetak dana prvo istraže bugarske planine a zatim malo krstari po severnom Egeju. Znači, za početak idemo na Borovec a posle toga preko Kavale na ostrvo Limnos…
  14. Dugo sam razmišljao kako da nazovem ovaj putopis i na kraju zaključio da on zaslužuje dva naslova. Prvi proističe iz činjenice da je najviši vrh Balkana – Musala, svoje ime dobio u vreme turske vladavine („Mus Alah“ znači „bliže Bogu“) a drugi je vezan za antičku mitologiju (ostrvo Limnos je nekada pripadalo Amazonkama). Više detalja možete pronaći u sledećim člancima… Мусала — Википедија, слободна енциклопедија SR.WIKIPEDIA.ORG Лимнос — Википедија, слободна енциклопедија SR.WIKIPEDIA.ORG A sada možemo da počnemo….
  15. Svaka čast ili što bi Turci rekli - Aferin!
  16. Potpuno tačno ali.... za ono što kolega Igor1979 planira a pogotovo ako ne izlazi na autoput tih 30 KS mu završavaju posao
  17. Bane i ja smo "manje zahtevni" vozači . Kod mene je Mitas pozadi a napred i dalje Pirelli Diablo Rosso. Ima u njoj već 16K a izdržaće bar do 20.
  18. sasha

    NC750X 2016

    Kod mene piše Made in Slovenia
  19. 13.05 [Senožeće > Beograd] Za doručak, omiljene poslastice iz detinjstva pa odmah na motor i pravac auto put. Kiša nas je pratila skoro ceo dan pa smo kući stigli potpuno iscrpljeni. Tako se završila naša avantura, a ako me pitate da li bi je ponovili, odgovor bi bez oklevanja bio - u svako doba! Do tada, pozdrav od Vesne i Saše.
  20. 12.05 [Ćivitavekija > Senožeće] Pošto sam znao da ćemo u Ćivitavekiju stići suviše kasno da bi odmah nastavili dalje, pokušao sam da unapred rezervišem odgovarajući smeštaj. Na žalost, izgleda da su hotelski kapaciteti u ovo doba godine maksimalno iskorišćeni pa smo morali da se zadovoljimo dvorišnom kućicom na periferiji. To je podrazumevalo malo lutanja po mrklom mraku ali je na kraju sve ispalo vrlo simpatično. Jutarnje sunce su brzo zaklonili crni oblaci pa smo najveći deo dana vozili po vrlo jakoj kiši. Plan je bio da se dokopamo Slovenije i prenoćimo u nekom manjem motelu. Izbor je pao na gostionicu Stari grad u selu Senožeće a najviše nas je obradovalo saznanje da grejanje funkcioniše punom parom. To nam je pomoglo da bar delimično osušio opremu i pripremimo se za poslednju deonicu.
  21. 11.5 [Barselona > Ćivitavekija] Trajekt je iz Barselone isplovio nešto pre ponoći a mi smo opet zauzeli stare pozicije i kroz dremež dočekali sledeće jutro. Na brodu nema više ničega što bi moglo da nas zainteresuje, pa dosadu prekraćujemo šetnjom po palubi. Ponovo pristajemo na Sardiniju dok se u daljini nazire obala Korzike. Zanimljivo je da nas je jedno vreme pratio helikopter obalske straže – pretpostavljam je proveravao da li se uz veliki trajekt „švercuje“ neki manji brod sa emigrantima.
  22. 10.05 [Valensija > Barselona] Naš boravak u Španiji se polako približava kraju. No, pre nego što ponovo zaplovimo prema Italiji, imaćemo priliku da se provozamo duž „Zlatne obale“ (Costa Daurada) i provedemo nekoliko sati u Barseloni. Pauze se nižu u skladu sa potrebama, jer ni konjić ni mi ne smemo ostati gladni … Naviše nam se dopala deonica na koju smo naišli neposredno pre Barselone. Put koji vijuga duž obale i pogled sa vidikovca zaslužuju najvišu ocenu (5+). Čitavu Barselonu nije moguće obići za samo jedno popodne, ali se barem mogu popuniti „rupe“ koje su zaostale od prethodnih poseta. Zato smo se odlučili da ovoga puta posetimo Olimpijski kompleks i plato ispred Nacionalnog muzeja. Pošto se oni nalaze jedno pored drugog, ostalo nam je taman toliko vremena da napravimo krug do Ramble i kupimo par suvenira. Već prilično umorni od gradske vreve, stižemo do luke i zauzimamo stratešku poziciju za ukrcavanje. Pred nama je još jedna noć na brodu i prilika da malo saberemo utiske…
  23. Komšo, Hvala na lepim rečima. Moram da priznam da se i meni iz ove perspektive čini da je čitavo putovanje bilo dobro isplanirano ali je u stvarnosti bilo mnogo improvizacije. Pravi začin predstavljaju situacije koje se ne mogu unapred predvideti a kada se kockice slože, sve izgleda lako i lepršavo. Uostalom, ti to najbolje znaš jer si više puta bio u sličnoj ulozi - da predlažeš, ubeđuješ, organizuješ, voziš, snabdevaš, da se pravdaš ako nešto ne ide po planu itd.
  24. 09.05 [Valensija] Obilazak grada počinjemo od njegovog najsavremenijeg kutka. U pitanju je čuveni Grad umetnosti i nauke (Ciudad de las Artes y las Ciencias) koji je izgrađen krajem prošlog veka i to po projektu arhitekata Santjaga Kalatrave i Feliksa Kandele. Čitav kompleks se sastoji od nekoliko objekata a njihov futuristički izgled jasno odražava pravac u kome će se ovaj grad razvijati. Šteta što nešto slično nismo dobili umesto „Beograda na vodi“. Posle kratkog izleta u budućnost, pravimo pauzu za doručak i nastavljamo prema istorijskom centru grada. Pažnju su nam prvo privukle velika arena za borbu sa bikovima i zgrada železničke stanice, ali pravu atrakciju predstavlja centralna pijaca. Ovakva ponuda voća, povrća i mesnih prerađevina se retko može videti na jednom mestu, pa nismo propustili priliku da se počastimo. Šetnju kroz grad završavamo na glavnom trgu, na brzinu pravimo nekoliko sličica i tražimo način da pobegnemo iz opšte gužve. Vreme je da potražimo neki mirniji kutak, a pošto se temperatura vazduha već opasno približila 30 podeoku, odlučujemo da to bude negde blizu mora. Posle kratke konsultacije sa Google-om, koristimo gradski prevoz i brzo stižemo do plaže. Nismo imali hrabrosti da ispitujemo temperaturu mora ali smo zato probali jednu zaista egzotičnu vrstu piva.
  25. 08.05 [Granada > Valensija] Tokom priprema za ovo putovanje sam u više navrata pokušavao da unapred obezbedim ulaznice za Alhambru. One se inače mogu nabaviti preko zvaničnog sajta i to za manje od 15€ po osobi, ali je problem u tome što za njima vlada velika potražnja pa su zato rasprodate mesecima unapred. Alternativu predstavljaju tzv. vođene ture tj. obilazak čitave palate uz pratnju vodiča ali to znatno povećava ukupnu cenu (čak i do 3-4 puta). Već smo se pomirili sa činjenicom da će naš obilazak biti ograničen na one zone koje se mogu posetiti bez plaćanja, kada smo od naše domaćice dobili savet da ulaznice potražimo u kasnim večernjim časovima. Tada se po pravilu pojavljuju „viškovi“ koje lokalni vodiči nisu uspeli da iskoriste, pa su karte opet na raspolaganju po standardnoj ceni. To se ispostavilo kao tačno, pa smo ipak uspeli da obezbedimo dve ulaznice za sledeći dan. Zato već pre 9h zauzimamo svoje mesto ispred glavnog ulaza i krećemo u obilazak palate koja po mnogima važi za jednu od najlepših na svetu. Posle dvočasovne šetnje po palati i njenim vrtovima nastavljamo prema Almeriji. Put nas prvo vodi pored snežnih vrhova Sijera Nevade a zatim i kroz jednu od najvećih pustinja u Evropi. Pejzaž se naglo menja i umesto žitnih polja i vinograda prostor ispunjavaju peščane dine iz kojih štrči oštro kamenje. Sve ovo zaista podseća na američki zapad, pa nije čudo što su na ovakvim lokacijama snimljeni najpoznatiji filmovi iz tzv. „špageti vestern“ produkcije. Kulise koje su zaostale iz tog vremena danas služe kao zabavni parkovi, ali smo zbog neprimerenih cena odustali od detaljnijeg obilaska. Bez obzira što nismo uspeli da se vratimo u vreme kauboja, još uvek nas nije napustio osećaj da smo na trenutak prešli na drugu stranu okeana. Posle svega nekoliko kilometra nailazimo na lokal koji nas svojom imenom neodoljivo privlači, pa odlučujemo da napravimo pauzu za ručak. Skuter ostavljamo u otmenom društvu i iz menija biramo specijalitet kuće – roštilj na američki način. Ostatak dana samo proveli u relativno monotonoj vožnji do Valensije. Srećom, lako pronalazimo adresu na kojoj ćemo provesti sledeće dve noći pa motor pakujemo u garažu a mi se penjemo na XIV sprat. Vreme je za odmor, jer nas sutra čeka celodnevna šetnja kroz grad…
×
×
  • Create New...

Važno obaveštenje

Nastavkom korišćenja ovog sajta prihvatate Pravila korišćenja